Bog je protiv žrtvovanja ljudi i djece jer su oni u takvim obredima žrtvovani lažnim bogovima i to protiv svoje volje. No s druge strane, sve što čovjek čini za Boga i bližnje uključuje određenu vrstu žrtve koju čini dobrovoljno. Čovjek je spreman u ključnim situacijama dati svoj život za druge, tako da je Bog mogao koristiti tu vrstu samopožrtvovane ljubavi kao najvišu vrijednost života koja može biti mjerilo po kojem možemo cijeniti i prihvatiti ono što je po Isusu učinjeno za nas. Zato Božja zabrana ljudskih žrtava ne dovodi u pitanje Isusovu dobrovoljnu žrtvu iza koje je stajao plan spasenja.

Isus je postao duhovno savršen u mjeri kojom je Bog omogućio da njegov život zbog poslušnosti zakonu života ima vrijednost kojom se može pokriti

1.      naslijeđeno stanje kazne i

2.      grijeh svih ljudi

jer piše: 

“Jer zakon tog duha koji daje život u zajedništvu s Kristom Isusom oslobodio te

1.      zakona grijeha i

2.      zakona smrti” (Rimljanima 8:2)

To ne znači da nitko od ostalih ljudi (sinova Božjih) nije mogao postići to duhovno savršenstvo koje je Bog mogao upotrijebiti za otkupninu, nego

• nitko od njih nije bio u savezu s Bogom po tom pitanju.

Mnogi vjerni Božji sluge su umrli za Boga mučeničkom smrću, ali Bog nije iskoristio njihovu smrt da pokrije grijehe drugih ljudi i oslobodi ih ropstva smrti jer

• nisu dobili ‘život u sebi’ nego su umrli u Adamu.

Takvih ljudi (sinova Božjih) koji bi se spremno i potpuno podložili Bogu i dali svoj život za druge je bilo prije i poslije Isusa kao što je rekao jedan od takvih:

“... puni ljubavi prema vama, bili smo spremni dati vam… svoj život, jer smo vas zavoljeli.” (1. Solunjanima 2:8)

Ovo je Bog očekivao i od Isusa, ali za razliku od njega niti jedan od samopožrtvovnih ljudi

• nije unaprijed određen i ovlašten da položi svoj život za druge.

Samo sa izabranim čovjekom je Bog namjeravao sklopiti novi savez i preko njega u taj savez pozvati sve ljude. Zato je samo Isus mogao reći za svoj život:

“Imam vlast (ovlaštenje od Boga) položiti ga…” (Ivan 10:17,18)

Isus je mogao biti savršeno besprijekoran, ali nije mogao položiti život za druge po svojoj volji. Morao je biti unaprijed određen i izabran između svih da kao njihov zastupnik dokaže da bilo koji čovjek može biti besprijekorno poslušan Bogu i zato je jedan od takvih sinova Božjih trebao biti ovlašten od Boga da izvrši djelo pomirenja Boga s čovjekom tako da i tu vrijedi Božji izbor:

“Dakle, to ne ovisi o onome tko ima želju niti o onome tko se trudi, nego o Bogu…“ (Rimljanima 9:16)

O Bogu je ovisio plan spasenja u skladu s preduvjetima koji su trebali biti ispunjeni na jednom čovjeku pred kojim je Bog postavio svoje zahtjeve kao što ih je postavio i pred Adama. Takve zahtjeve povezane s poslušnošću, ne bi imalo smisla postavljati nebeskom božanskom biću koji bi samo odigrao ulogu poslušnog čovjeka jer bi onda taj ‘put’ uključivao i nebesko predpostojanje i zemaljsku kušnju pod zakonom života i smrti. Takav ‘put’ bi se mogao predočiti samo nebeskim anđelima koji su zgriješili i koji su trebali poći putem spasenja i proći taj navodni put (anđeo - čovjek - anđeo) kojim je pošao jedan od nebeskih sinova. No, o tome Biblija ne govori.

Kad se uzmu u obzir činjenice po kojima su Adam i Isus mogli u svemu sličiti jedan drugome, onda Isus nije trebao biti besmrtno nebesko biće kako bi odgovarao slici Adama, jer je samo kao smrtni čovjek, koji je ovlašten od Boga, mogao odgovarati toj slici prvog čovjeka s kojim je dijelio isti status jer su obojica

• unaprijed određeni
• stvoreni od Boga
• ušli u savez s Bogom
• dobili vječni život u sebi
• dobili status Božjeg Sina prvenca
• preuzeli na sebe sve ljude
• postavljeni za očeve svijeta

Samo u ovom slučaju je Isusova pravednost i poslušnost postignuta u mjeri kojom je bilo moguće preuzeti ljude i pokriti ljudski grijeh koji je nastao odvajanjem ljudi od pristupa vječnom životu. Da bi njegova pravednost bila iskorištena za povratak ljudi pod zakon života, Bog je morao stajati iza tog čovjeka kako bi ga postavio na mjesto koje je pripadalo Adamu. Da bi ga postavio na to mjesto, morao je učiniti još nešto da bi ga učinio savršenim za tu ulogu.