“Jer gdje je posrijedi savez s Bogom, mora se dogoditi smrt onoga koji je posredovao u sklapanju saveza. Naime, savez je pravomoćan tek nakon smrti, jer on ne vrijedi sve dok je živ onaj koji je posredovao u sklapanju saveza.” (Heb 9:16,17)

Mojsijeva žrtvena krv je bila zamijenjena krvlju životinje pa je za tu zamjensku krv koja je predstavljala njegov život rekao:

“Ovo je krv saveza kojim vas je Bog obavezao.” (Heb 9:20)

Međutim, Isusova krv nije mogla imati zamjenu tako da je novi savez konačan i trajan.

“Zato je Krist posrednik novoga saveza, kako bi oni koji su pozvani dobili obećanje vječnoga nasljedstva, jer je on umro da bi oni otkupninom bili oslobođeni od prijestupa počinjenih pod prijašnjim savezom.” (Heb 9:15)

Otkupnina od smrti je moguća samo uz oslobađanje od prijestupa počinjenih pod prvim savezom što znači da su Isusovom smrću otkupljeni samo Izraelci koji su bili pozvani. Ostali narodi nisu bili pod tim savezom tako da se njima pokrivaju prijestupi ulaskom u novi savez koji je sklopljen s domom Izraelovim od kojih je potekao poziv drugim narodima.

Dok su bili pod prijašnjim savezom Izraelci su pokrivali svoje prijestupe životinjskom žrtvama. Međutim, ono što je vrijedilo za Mojsija, vođu (kralja) je vrijedilo i za Arona, prvosvećenika koji je također trebao umrijeti kao žrtva, ali ne kao posrednik saveza nego kao žrtva za grijeh cijelog naroda. Naime, on je kao najstaknutiji prvorođenac po pitanju svetosti i grijeha imao vrijednost cijelog naroda pa je njegova smrt mogla pokriti grijeh cijelog naroda. Umjesto da umre za narod on je po Božjem zahtjevu iz godine u godinu morao zamjenskom žrtvom pokriti sebe i narod. To su činili svi dok se nije pojavio zadnji prvosvećenik.

“Ali kad je došao Krist kao veliki svećenik koji je (…) jednom zauvijek ušao u sveto mjesto, ali ne s krvlju jaraca i junaca, nego sa svojom (ljudskom) krvlju, i tako nam pribavio vječno izbavljenje.” (Hebrejima 9:11,12)

“Jer smrću kojom je umro, umro je jednom zauvijek da ukloni grijeh, a životom koji živi, Bogu živi.” (Rimljanima 6:10)

Isus kao veliki svećenik nije trebao umrijeti po zamjenskoj žrtvi tako da je umro jednom zauvijek.

Ukoliko smo pratili povijesnu pozadinu vidjeli smo da je Izrael, Sin Božji po svojim zastupnicima prošao ono što je trebao proći i Isus, Sin Božji. Naime, Bog je doveo u postojanje svog Sina Izrael kako bi se preko njega kao Abrahamovog potomstva blagoslovili svi narodi, a Isusa je doveo u postojanje da bi zastupao Izrael, umro za njega i otkupio ga iz smrti. Bog je samo tako preko njega i Izraela mogao blagosloviti cijeli svijet.

• Smrt Izaka, ljubljenog sina, preko zamjenske žrtve je trebala omogućiti da svi njegovi potomci umru s njim i da svi svoj život duguju Bogu kako bi mu pripadali kao njegova djeca.
• Smrt Izraelovih prvorođenaca preko zamjenske žrtve je trebala utemeljiti Božji narod na pravima prvorodstva kako bi svi dobili nasljedstvo po prvim sinovima na kojima bi se formirala teokracija.
• Smrt vođe ili kralja preko zamjenske žrtve je omogućila sklapanje saveza i postizanja svih blagoslova na osnovu prava i odgovornosti uvedenih u Zakon.
• Smrću velikog svećenika preko zamjenske žrtve su se pokrivali grijesi i otpustili svi dugovi.

Sve ovo pokazuje da su Izraelci živjeli i umirali kao ‘žrtva’ koja je imala otkupnu cijenu. Njihova smrt nije upotrjebljena da otkupi svijet nego samo jednog čovjeka. Oni su umirali u Bogu po zamjenskoj žrtvi kao Božji prvorođeni sin. Smrću tog Sina Izrael je otkupljen Isus koji je postavljen za Božjeg Sina. Tako je vrijednost cijelog svijeta svedena na jednog čovjeka čija je ljudska žrtva zamijenila životinjske i omogućila Bogu da sve gore navedeno dobije trajnu vrijednost.

• Po Isusu Kristu (većem Izaku) kao ljubljenom Sinu su umrli i uskrsli svi koji žele pripadati Bogu kao Božja djeca.
• Po Isusu Kristu kao Božjem istaknutom prvorođencu su umrli i uskrsli svi prvorođenci koji postaju temelj Božjeg naroda
• Po Isusu Kristu kao kralju je utemeljen novi savez
• Po Isusu Kristu kao velikom svećeniku je prinesena otkupna vrijednost kojom se trajno pokrivaju grijesi i otvoren put prema životu.

Da bi Isusa učinio glavnim zastupnikom spasenja, Bog s njim sklopio ‘savez za kraljevstvo’ sa novim odredbama među kojima je ukinuo životinjske žrtve pa je to podrazumijevalo njegovu smrt. Isus je dobrovoljno prihvatio tu ulogu i na sebe je preuzeo grijehe svih ljudi koji su svojim krštenjem voljni staviti svoju ruku na njegovu glavu tj. na glavu Janjeta (Sina) Božjeg.

Izraelci su najprije kršteni u ime Mojsija koji ih je proveo kroz vodu. Ta voda je značila smrt za Egipćane a njima život. Tada su Izraelci umrli za sebe i Bog je na njih stavio odgovornost za cijeli svijet koji je po njima trebao biti spašen. Na isti način je Isus putem vode preuzeo na sebe svijet i njihove grijehe koji oni ostavljaju u vodi svojim krštenjem u njegovu smrt koja je ujedno i njihova smrt. Time Bog prihvaća njihovu smrt kojom je otkupio Isusa.

U tom trenutku kada je Isus kršten je uračunato krštenje svih koji su se trebali krstiti u Kristovu smrt jer su svi oni još prije postanka svijeta uračunati kao otkupna žrtva zastupljena po 'prvencima' Izraela (svijeta). Svi su oni Isusovim podranjanjem u vodi još tada umrli sebi, a on je po njihovoj smrti još tada bio otkupljen. Time i njihova fizička smrt dobiva na otkupnoj vrijednosti kao i Isusova pa Pavle govori da smo…

“... ujedinjeni s njim u smrti sličnoj njegovoj” (Rimljanima 6:5)

Nitko od nas ne može imati sličnost sa Isusovom smrti kojom je on otkupio svijet, ali je sličnost u tome što njegova i naša smrt ima vrijednost otkupa koju Bog koristi za izvršenje svog plana spasenja. Zato je Pavle rekao da je…

“... ljudima određeno jednom umrijeti…” (Heb 9:27)

Izgleda da svi po Božjoj pravednoj odredbi moramo umrijeti, ali to ne znači da ćemo svi uskrsnuće čekati u grobu. Kad Pavle govori da će živi doživjeti preobrazbu u trenuću oka, onda i to uključuje smrt koja će vjerojatno biti trenutačna (1.Ko 15:51-53). Mogli bi jednostavno zaspati i probuditi se istog časa kao da se ništa nije desilo. Čak i oni koji su mrtvi stoljećima će imati taj osjećaj. U svakom slučaju smrt ima svoju cijenu kad umiremo u skladu s Božjom voljom s Kristom i za Krista. Iako je Isus otkupljen po našim zastupnicima koji zastupaju svijet, svaki od nas kao pojedinac mora putem krštenja umrijeti kao 'žrtva živa' koja je prije postanka svijeta uračunata u cijenu otkupnine jer samo tako možemo biti otkupljeni od smrti i živjeti po Isusovoj žrtvi. I oni koji nisu umrli kao žrtva, nakon uskrsnuća moraju najprije umrijeti sebi i kao 'žrtva živa' podložiti se Božjoj volji, nakon čega će biti otkupljeni iz ropstva smrti, dobiti život u sebi koji će biti potvrđen na način da će doživjeti smrt kroz preobrazbu iz smrti i raspadljivosti u život i neraspadljivost (Rimljanima 6:3-5).

Krštenjem u vodi svaki čovjek polazi putem koji završava smrću u koju je uključena naša vjera. Krštenje ima svoj početak i kraj. Iako se krstio u vodi Isus je nakon toga rekao da se mora krstiti krštenjem koje mu je određeno tako da je smrt završetak krštenja ili potvrda one smrti u vodi s kojom je Bog računao. Našu je smrt u vjeri Bog smatrao toliko dragocjenom da ju je mogao koristiti za otkupninu jednog čovjeka. Tom otkupninom je Isus dobio život u sebi kojeg je sačuvao do kraja čime je njegova smrt mogla otkupiti ljude iz ropstva smrti jer je on bio određen da prvi pobijedi smrt u svom tijelu.

Smrću Isusa, drugog Adama koji je na sebe preuzeo svijet je taj svijet umro u njemu a ne u prvom Adamu tako da je kazna prenamijenjena u život. U Adamu su ljudi umirali bez mogućnosti da uskrsnu i dobiju život. No, Isus je preuzeo njihovu smrt tako da su oni s njim umrli i s njim uskrsli u vječni život.

“Dakle, s njim smo pokopani svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo, kao što je Krist uskrsnut iz mrtvih Očevom slavnom moći, i mi isto tako živjeli novim životom.” (Rimljanima 6:3,4)

“... jer ste s njim pokopani u njegovu krštenju, a u zajedništvu s njim ste i uskrsnuti zbog svoje vjere u djelotvornu snagu Boga, koji ga je uskrsnuo od mrtvih." (Kološanima 2:12)

“Mi znamo da smo prešli iz smrti u život…" (1.Ivanova 3:14)

Ovdje je opisan trenutak otkupa i dobivanja zaloga života. Prvi su to okusili vjerni članovi Božjeg izabranog naroda Izrael. S obzirom da su se u tom posebnom trenutku povijesti mnogi u Izraelu zbog svojih grijeha odvojili od Boga, Bog je poslao Ivana da Izrael putem krštenja vrati Bogu da bi i dalje bili ‘žrtva živa ugodna Bogu’. Time su svoje krštenje u smrt po Mojsiju potvrdili krštenjem u vodi. Moguće je da će dvojica svjedoka (proroka) koji budu poslani pred kraj ovog svijeta tražiti od Izraelaca (raspršenih po cijelom svijetu) da se vrate svom Bogu i da se krste u većeg Mojsija, Isusa Krista, kako bi po njima cijeli Izrael bio spašen. Pretpostavlja se da su od deset odmetnutih plemena Izraela nastali mnogi narodi na području Evrope. U svakom slučaju Bog poznaje svoje. Tek tada će se kao odlomljene grane pricijepiti na svoju prirodnu ali obnovljenu 'maslinu'. Ta dva proroka će biti posljednji koji trebaju biti ubijeni zbog Božje riječi. Moguće je da trećeg dana s njima kao predstavnicima biti proslavljeni svih 144000 koji će s Isusom preuzeti kraljevstvo svijeta.