“Izrael je Sin moj prvorođeni” (2.Mojsijeva 4:22)

“Isus je Sin moj prvorođeni” (Hebr 1:5; Luka 9:35; Ps 89:27)

Oba Sina su bili dio Adamovog grešnog potomstva i trebali su biti otkupljeni za odgovarajuću cijenu i upotrjebljeni za određenu svrhu kako bi svijet bio spašen jer:

“Spasenje dolazi od Židova tj. od Izraela.” (Ivan 4:22) 

i od Isusa Krista “Spasitelja svijeta.”  (1.Ivanova 4:14)

Izrael je imao svoju vrijednost koja je zahtijevala otkupnu cijenu. To se vidi u situaciji kad je Izrael (Sin Božji) bio u ropstvu drugih naroda.

“Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj (i otkupitelj). Za otkupninu tvoju dajem Egipat, umjesto tebe dajem Kuš i Šebu. Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj.” (Izaija 43:3,4; 44:24)

Vidimo da je Bog u ovom slučaju izvršio otkup svog prvorođenog Sina Izrael iz babilonskog ropstva. Umjesto njega koji je otkupljen iz ropstva Bog je u ropstvo perzijskog carstva dao druge narode. To je bila odgovarajuća cijena otkupnine. Prvi dojam kojeg mi imamo je da bezbožni ljudi iz tih poganskih naroda nisu imali nikakvu vrijednost i da zato nisu mogli biti cijena kojom bi Bog otkupio svoj narod. Međutim, sam čin otkupa po cijeni koju je imao Izrael, ukazuje da to nije točno. Bog je uzeo u obzir njihovu vrijednost jer je znao da među trenutnim bezbožnicima ima mnogo onih koji će se u dolazećem kraljevstvu nakon uskrsnuća umrijeti za sebe da bi živjeli za Boga. Tu vrijednost su imali i prije svog rođenja.

Bog je mogao jednostavno izbaviti svoj narod bez ikakve cijene, ali je po svom pravednom načelu želio otkupninom iskazati njihovu vrijednost koju posjeduju po Bogu preko kojih je naumio blagosloviti sve narode. Znači, ti isti narodi koji su predani u ropstvo i smrt kako bi Izrael bio oslobođen ropstva, su na kraju trebali biti blagoslovljeni po Izraelu (Abrahamovom potomstvu). Znači, oni koji su bili uzeti kao otkupnina za Izrael su na kraju trebali biti otkupljeni po Izraelu kako bi bili blagoslovljeni.

Po tom istom principu je Bog mogao predati Adamovu djecu u ropstvo smrti kako bi njihovu smrt preko izabranog Abrahamovog potomstva upotrijebio za otkup izabranog čovjeka iz ropstva smrti po kojem bi na kraju svi oni bili otkupljeni i dobili život. Samo u tom slučaju možemo vidjeti nadu u smrti koju je Bog pružio kad je ljude podložio ropstvu smrti, tako da bi upravo to značilo

• ”dat ću ih u smrt da bi bili živi”

Prema tome, kad razmatramo Božji odnos prema Izraelu, onda vidimo da je grešne ljude dao za otkup svog prvorođenog Sina - Izrael. Znači da je život tih neznabožačkih naroda imao određenu cijenu i vrijednost u Božjim očima jer su trpili Adamovu kaznu. Osim toga, mnogi među njima su trebali u Božjem kraljevstvu steći pravednost i Bog je to unaprijed uračunao u njihovu vrijednost. Čak i prije ovog otkupa i oslobođenja iz neprijateljske ruke, Bog je Izrael stekao kao svoju djecu prije nego su stvoreni kao narod, tako što ih je otkupio iz egipatskog ropstva smrću prvorođenaca, pa je psalmista mogao reći:

“Spomeni se zajednice svoje, koju si stekao od starine, koju si otkupio za narod baštine svoje…!” (Psalam 74:2)

Da bi otkupio svoj narod morao je umrijeti drugi narod na način da je smrt prvorođenaca označila smrt cijelog naroda kao što piše:

“... onome koji je pobio Egipat, prvorođence njegove” (Psalam 136:10)

• smrću egipatskih prvorođenaca - umire Egipat
• smrću Izraeovih prvorođenaca (po janjetu) otkupljen Izrael

Smrću jednog naroda po prvorođencima se otkupljuje drugi narod spašavanjem njihovih prvorođenaca iz smrti krvlju pashalnog janjeta. To je bilo kao da je Izrael otkupljen smrću svih prvorođenaca samo što su ti prvorođenci spašeni putem zamjenske krvi koja je predstavljala njihovu smrt. Bog je tako putem otkupne krvi janjeta taj narod preko prvorođenaca uzeo sebi za određenu svrhu jer ga je unaprijed najavio stvoriti sebi za ulogu posrednika po kojima će se blagosloviti svi narodi. Zato je rekao Abrahamu:

“Potomstvo ću tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu (...) i blagoslovit će se u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.” (1. Mojsijeva 22:17, 18)

I sad jedno važno pitanje: Kako je moguće da Bog blagoslovi sve narode preko Abrahamovog potomstva ako znamo dvije činjenice:

• da je to potomstvo grešno i smrtno
• da blagoslov uključuje vječni život

Kako je moguće vrijednošću života grešnih i smrtnih ljudi omogućiti vječne blagoslove svim ostalim ljudima? To je bilo moguće kao i u slučaju Isusa, jer ih je Bog:

• unaprijed odredio
• upisao u knjigu života
• stvorio (rodio po ženi)
• otkupio
• posvetio
• odvojio od drugih (grešnih) naroda
• sklopio savez s njima
• pomazao svetim duhom
• učinio svojim prvorođenim Sinom

Sve ovo je dalo posebnu vrijednost Izraelu kao izabranom narodu. Iza njih je stajao sam Bog (nebo) i zato su bili Božji (nebeski) narod. Oni nisu trebali svojim rođenjem biti potpuno savršeni ljudi ili nebeska utjelovljena bića kako bi se preko njih posredovao Božji blagoslov svim narodima, nego su samo kao ljudska stvorenja trebali pokazati svetost i poslušnost Bogu i skladu sa odredbama saveza kako bi ih Bog postavio za kraljevsko svećenstvo. Zato je i Isus koji je potekao od njih bio samo čovjek poput svoje braće (Djela 3:22; Heb 2:11,17). 

Izraelci su poput Adama i Isusa morali znati zašto su stvoreni i što se od njih očekuje po odredbama saveza jer nije bilo u pitanju samo njihovo vječno dobro nego i vječno dobro cijelog svijeta. Zato je bilo važno da Isus bude poslan samo Izraelu kako bi ih pripremio za tu posvećenu ulogu. Izrael je, kao što smo vidjeli, zastupnik cijelog svijeta. Zato Isus nije bio poslan niti jednom narodu iz svijeta nego samo Izraelu. No, to je isto kao da je poslan cijelom svijetu pa čitamo:

“Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.“ (Matej 15:24) 

“Jer kažem da je Krist postao sluga obrezanih kako bi potvrdio Božju istinoljubivost i vjerodostojnost obećanja koja je Bog dao praocima njihovim.” (Rimljanima 15:8)

Iako je Isus poslan Izraelcima, on je po njima poslan u ‘svijet’ jer su oni predstavljali taj ‘svijet’

• Izrael < = > svijet

Izrael je imao zastupničku i posredničku ulogu jer je Bog po njemu trebao blagosloviti cijeli svijet, pa se u tom smislu može reći:

“Jer, Bog nije poslao svog Sina u svijet za suditi svijetu već da svijet bude spašen po njemu.” (Ivan 3:17)

Pavle kaže da će se po Isusu 'sav Izrael spasiti' a po njima i cijeli svijet (Rimljanima 11:26). Zato se njihovo postojanje nije desilo slučajno. Čak su poput Isusa nastali po otkupnoj žrtvi da bi bili ta otkupna žrtva koju je Bog trebao u svom planu spasenja. Pogledajmo kako.