PASHA I GOSPODINOVA VEČERA

(Luka 22:19)

Spomen na Kristovu smrt ima svoje mjesto u životu svakog kršćanina kao što je pashalna žrtva imala značajno mjesto u životu svakog Izraelca. No, oko židovske Pashe te Gospodinove posljednje večere postoje neke dileme o kojima bi trebalo nešto reći.  

Pasha ili Pesah (na hebrejskom doslovno "prolazak") je naziv za jedan od najvećih hebrejskih praznika koji je bio usko vezan za 'Blagdan beskvasnih kruhova'. Ova dva naziva su uzajamno vezani uz dva događaja jer je jedan događaj prethodio drugom koji ga je nadopunjavao. 

• Pasha - pashalna žrtva - smrt / spasenje prvorođenaca (noć 14. nisana) 
• Blagdan beskvasnih kruhova - izlazak iz Egipta (15. do 21. nisan) 

Ovdje je riječ o dva međusobno povezana blagdana. Nakon zalaska sunca je nastupila noć 14. nisana kojom se obilježavao otkup prvorođenaca po pashalnoj krvi, a preko njih i otkup cijelog Izraela nakon čega je slijedio 15. nisan kao sedmodnevni blagdanu beskvasnih kruhova kojim se obilježavao izlazak Izraelaca iz Egipta na putu prema obećanoj zemlji.

• 1. blagdan - "U suton četrnaestog dana prvog mjeseca slavite Pashu u čast Jehovi."

• 2. blagdan - "Petnaestog dana tog mjeseca počnite slaviti Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jehovi."

Iako su to bila dva različita događaja, evanđelist Luka je napisao: 

“Približavao se Blagdan beskvasnih kruhova, zvan Pasha.” (Luka 22:1)

Mogli bi pomisliti da je razlog za taj zajednički naziv bio taj što se taj blagdan beskvasnih kruhova nadovezivao na prethodnu noć 14-tog nisana kada se uz pashalno janje također trebalo jesti beskvasne kruhove. Međutim, tokom Blagdana beskvasnih kruhova se više nije žrtvovalo pashalno janje pa nije bilo razloga da se taj sedmodnevni blagdan naziva 'Pasha' jer je riječ o dva odvojena događaja. Zato ćemo pravi razlog za taj zajednički naziv objasniti kasnije. 

Isus je kao i svaki Židov slavio Pashu, ali postoji dilema kada je sa svojim učenicima imao posljednju pashalnu večeru. Naime, po Ivanovom izvještaju to je bilo u večer 13-tog nisana jer je bio ubijen sljedećeg dana prije Pashe, dok je prema ostalim evanđeljima večeru održao 14-tog nisana na Pashu koju je Luka izjednačio s prvim danom Blagdana beskvasnih kruhova kada se jelo pashalno janje. Mnogi teolozi i iskreni istraživači Biblije su stoljećima bezuspješno pokušali riješiti tu dilemu tko je od evanđelista u pravu. Da bi ovom prilikom riješili tu dilemu najprije moramo vidjeti u koje vrijeme Židovi danas slave Pashu jer i tu postoje nesuglasice. Pogledajmo što o tome kaže Watchtower: 

"Hebrejski dan traje od zalaska sunca pa sve do slijedećeg zalaska sunca. Bog je zapovjedio da se pashalno janje zakolje na dan 14. nisana, ”između dvije večeri” (2. Mojsijeva 12:6, NS). Kad bi to bilo? Današnji Židovi drže se rabinskog gledišta da je janje trebalo biti zaklano pred kraj 14. nisana, između vremena kad je sunce počelo zalaziti (oko tri sata poslijepodne) i stvarnog zalaska. Zato su svoj seder držali nakon zalaska sunca, kad je počeo 15. nisan (Marko 1:32).

Mi, (Jehovini svjedoci) međutim, imamo dobar razlog da drugačije razumijemo ovaj izraz. U 5. Mojsijevoj 16:6 jasno je rečeno Izraelcima da ’žrtvuju pashu u predvečerje, o zalasku sunca’ (St). To ukazuje da se izraz ”između dvije večeri” odnosio na sumrak, od zalaska sunca (početak 14. nisana) pa do stvarnog mraka. Stari kuraitski Židovi razumjeli su to upravo na taj način, a tako čine i samarijanci do današnjeg dana." (Stražarska kula od 1. ožujka 1990, stranica 14.)

Što kaže Biblija? Kojim Židovima treba vjerovati jer ni oni nemaju ujednačeno gledište? Razlika između ta dva gledišta je u danu Pashe i vremenu pripreme koja za jedne počinje na kraju 14. nisana u 'predvečerje' neposredno prije zalaska sunca u povezanosti s 15. nisanom kada se jela pashalna žrtva, a za druge u 'predvečerje' nakon samog zalaska kada je započeo 14. nisan. Jehovini svjedoci su se priklonili ovom drugom modelu kojeg se drže kuraitski Židovi. Jedino u čemu se slažu je da hebrejski 'dan' od 24 sata traje od zalaska sunca pa sve do sljedećeg zalaska sunca, odnosno da započinje najprije sa noćnom tamom, a zatim sa dnevnim svjetlom po modelu 'noć - dan'. Međutim, oba gledišta bi mogla odstupiti od pravog termina obilježavanja ukoliko se utvrdi da su drevni Izraelci nakon izlaska iz Egipta 'dan' računali od izlaska sunca a ne od zalaska, što je razlika od 12 sati. Sada ćemo to razjasniti.