SVEZAK 12 - Pasha i Gospodinova večera

Indeks članka

Stranica 1 od 10

PASHA I GOSPODINOVA VEČERA

Pitanja: Kada se obilježavala Pasha? Koje su sličnosti i razlike između Pashe i Gospodinove večere? Zašto u Bibliji postoje različiti izvještaji oko dana Isusove posljednje večere? Tko bi trebao prisustvovati obilježavanju Kristove smrti i biti učesnik u uzimanju simbola kruha i vina? Što su prvi kršćani dokazivali svojim sudjelovanjem u uzimanju kruha i vina? Da li su time dokazivali da su samo oni dostojni da sjede na prijestoljima Božjeg kraljevstva? Ili je u pitanju nešto drugo? Da li bi kršćani trebali odbiti simbole kruha i vina kad mu se nude? Što je obrok zajedništva?

"Činite ovo meni na spomen"

(Luka 22:19)

Spomen na Kristovu smrt ima svoje mjesto u životu svakog kršćanina kao što je pashalna žrtva imala značajno mjesto u životu svakog Izraelca. No, oko židovske Pashe te Gospodinove posljednje večere postoje neke dileme o kojima bi trebalo nešto reći.

Pasha ili Pesah (na hebrejskom doslovno "prolazak") je naziv za jedan od najvećih hebrejskih praznika koji je bio usko vezan za 'Blagdan beskvasnih kruhova'. Ova dva naziva su uzajamno vezani uz dva događaja jer je jedan događaj prethodio drugom koji ga je nadopunjavao.

Pasha - pashalna žrtva - smrt / spasenje prvorođenaca (noć 14. nisana)
Blagdan beskvasnih kruhova - izlazak iz Egipta (15. do 21. nisan)

Ovdje je riječ o dva međusobno povezana blagdana. Nakon zalaska sunca je nastupila noć 14. nisana kojom se obilježavao otkup prvorođenaca po pashalnoj krvi, a preko njih i otkup cijelog Izraela nakon čega je slijedio 15. nisan kao sedmodnevni blagdanu beskvasnih kruhova kojim se obilježavao izlazak Izraelaca iz Egipta na putu prema obećanoj zemlji.

1. blagdan - "U suton četrnaestog dana prvog mjeseca slavite Pashu u čast Jehovi."

2. blagdan - "Petnaestog dana tog mjeseca počnite slaviti Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jehovi."

Iako su to bila dva različita događaja, evanđelist Luka je napisao:

“Približavao se Blagdan beskvasnih kruhova, zvan Pasha.” (Luka 22:1)

Mogli bi pomisliti da je razlog za taj zajednički naziv bio taj što se taj blagdan beskvasnih kruhova nadovezivao na prethodnu noć 14-tog nisana kada se uz pashalno janje također trebalo jesti beskvasne kruhove. Međutim, tokom Blagdana beskvasnih kruhova se više nije žrtvovalo pashalno janje pa nije bilo razloga da se taj sedmodnevni blagdan naziva 'Pasha' jer je riječ o dva odvojena događaja. Zato ćemo pravi razlog za taj zajednički naziv objasniti kasnije.

Isus je kao i svaki Židov slavio Pashu, ali postoji dilema kada je sa svojim učenicima imao posljednju pashalnu večeru. Naime, po Ivanovom izvještaju to je bilo u večer 13-tog nisana jer je bio ubijen sljedećeg dana prije Pashe, dok je prema ostalim evanđeljima večeru održao 14-tog nisana na Pashu koju je Luka izjednačio s prvim danom Blagdana beskvasnih kruhova kada se jelo pashalno janje. Mnogi teolozi i iskreni istraživači Biblije su stoljećima bezuspješno pokušali riješiti tu dilemu tko je od evanđelista u pravu. Da bi ovom prilikom riješili tu dilemu najprije moramo vidjeti u koje vrijeme Židovi danas slave Pashu jer i tu postoje nesuglasice. Pogledajmo što o tome kaže Watchtower:

"Hebrejski dan traje od zalaska sunca pa sve do slijedećeg zalaska sunca. Bog je zapovjedio da se pashalno janje zakolje na dan 14. nisana, ”između dvije večeri” (2. Mojsijeva 12:6, NS). Kad bi to bilo? Današnji Židovi drže se rabinskog gledišta da je janje trebalo biti zaklano pred kraj 14. nisana, između vremena kad je sunce počelo zalaziti (oko tri sata poslijepodne) i stvarnog zalaska. Zato su svoj seder držali nakon zalaska sunca, kad je počeo 15. nisan (Marko 1:32). Mi, (Jehovini svjedoci) međutim, imamo dobar razlog da drugačije razumijemo ovaj izraz. U 5. Mojsijevoj 16:6 jasno je rečeno Izraelcima da ’žrtvuju pashu u predvečerje, o zalasku sunca’ (St). To ukazuje da se izraz ”između dvije večeri” odnosio na sumrak, od zalaska sunca (početak 14. nisana) pa do stvarnog mraka. Stari kuraitski Židovi razumjeli su to upravo na taj način, a tako čine i samarijanci do današnjeg dana." (Stražarska kula od 1. ožujka 1990, stranica 14.)

Ovdje se želi istaknuti razlika u tumačenjima Pisma po pitanju termina 'između dvoje večeri' kada se trebalo žrtvovati pashalno janje. Jehovini svjedoci su se priklonili jednom tumačenju kojeg smatraju mjerodavnim. Unatoč tome, Jehovini svjedoci Kristovu 'posljednju večeru' obilježavaju u terminu koji na židovskom kalendaru odudara od termina u kojem današnji Židovi slave Pashu (sedar). Razmotrimo tu činjenicu:

Drevni Židovi: (drevna praksa u drugom Hramu): Zbog golemog broja hodočasnika, rabinski su autoriteti žrtvovanje janjeta vršili već od 15:00 sati poslijepodne (14. nisana) kada je sunce počelo zalaziti ('prva večer'), kako bi se sve stiglo pripremiti prije zalaska sunca kad je nastupila 'druga večer'. Nakon zalaska sunca kada je po službenim kalendaru počeo 15. nisan se obilježavala Pasha i jela pashalna večera.

Tradicionalni Židovi: tokom 14. nisana priprema sve za slavljenje Pashe s tim da ne žrtvuju janje jer nemaju hram pa obred slavljenja Pashe započinju u trenutku kada sunce dotakne horizont (zalazak sunca) kada počinje 15. nisan.

Samarijanci: Sredinom dana (u podne) počinju fizičke pripreme za žrtvu na svetoj gori, a prinose je neposredno prije zalaska sunca, potkraj 14. nisana. Za njih prva večer također počinje kada sunce počne vidljivo zalaziti (kasno poslijepodne), a druga večer nastupa samim zalaskom sunca. Janje se mora zaklati u tom međuprostoru. Čim sunce potpuno zađe, nastupa 15. nisan (Blagdan beskvasnih kruhova), i tada započinje pečenje i blagovanje janjeta.

Kuraitski Židovi: prema svom tumačenju Tore, pashalno janje žrtvuje potkraj 14. nisana, točno u suton, kada sunce nestaje s horizonta. Oni definiraju “između dvije večeri” kao razdoblje od trenutka kada sunce zađe (prva večer) do trenutka kada potpuno padne mrak i pojave se prve zvijezde (druga večer). To se tehnički događa na samom prijelazu iz 14. u 15. nisan.

Jehovini svjedoci (obilježavanje Kristove posljednje večere u vrijeme Pashe): Watchtower kaže: "Bog je rekao Izraelcima da se desetog dana tog mjeseca počnu pripremati za događaj koji se trebao odigrati 14. nisana nakon zalaska sunca. Zašto baš u to doba dana? Zato što je Židovima dan počinjao zalaskom sunca i trajao do idućeg zalaska sunca. Svaka je obitelj 14. nisana trebala zaklati muško janje (ili jare) i njegovom krvlju poškropiti oba dovratnika i nadvratnik svoje kuće." (Stražarska kula 15.12.2013. str. 18)

S obzirom na ove razlike u tumačenjima treba istražiti i vidjeti što kaže Biblija? Razlika između njihovih gledišta je u određivanju terminu žrtvovanja janjeta koja za jedne počinje na kraju 14. nisana u poslijepodnevnim satima ili u predvečerje neposredno prije zalaska sunca, a za druge nakon samog zalaska neposredno prije nego padne mrak i počne 15. nisan. Međutim, svi gore navedeni Židovi obilježavaju Pashu nakon zalaska sunca kada je počinjao 15. nisan. Također ne vidimo razliku ni u kalendarskom određivanju dana jer svi oni prihvaćaju tvrdnju da 'dan' od 24 sata traje 'od zalaska sunca pa sve do sljedećeg zalaska sunca', odnosno da prvi dio uključuje noćnu tamu, a drugi dio dnevno svjetlo po modelu 'noć - dan'. Taj model su prihvatili i Jehovini svjedoci. Jedina je razlika što svi navedeni Židovi po svom kalendaru Pashu (sedar) obilježavaju nakon zalaska sunca s kojim je započeo 15. nisan, a Jehovini svjedoci 'posljednju večeru' u povezanosti s Pashom slave nakon zalaska sunca s kojim je započeo 14. nisan.

Tko je onda u pravu? Što ako nitko od njih ne može biti u pravu ukoliko se u biblijskom tekstu utvrdi da su drevni Izraelci nakon izlaska iz Egipta 'dan' računali 'od izlaska sunca' a ne od zalaska, što je razlika od 12 sati koja bi mogla stvoriti problema oko poštivanja Božje izvorne zapovjedi. Sada ćemo to razjasniti.