“Ovako kažite svemu izraelskom narodu: ‘Desetog dana ovog mjeseca neka svaki od vas uzme janje za svoju obitelj, jedno janje po domu. (...). Janje neka bude bez mane, mužjak od jedne godine. Možete uzeti janje ili jare. Hranite ga do četrnaestog dana ovog mjeseca. A četrnaestog dana neka svaka obitelj u izraelskom narodu zakolje janje u suton. Neka uzmu krvi i poškrope njome oba dovratnika i nadvratnik ulaznih vrata kuće u kojoj će jesti. 

Neka jedu meso te noći. Neka ga ispeku na vatri i jedu s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. Ništa od tog mesa ne jedite sirovo ni kuhano u vodi, nego ga ispecite na vatri s glavom, koljenicama i iznutricama. Ništa od toga ne ostavljajte do jutra, a ako što ostane do jutra, spalite to vatrom. Jedite ga opasanih bokova, sa sandalama na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno. To je Pasha koju trebate slaviti u čast Jehovi. Te ću noći (u ponoć) proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u zemlji, od čovjeka do životinje. I izvršit ću presudu nad svim egipatskim bogovima. Ja sam Jehova. A kuće u kojima vi živite bit će označene krvlju. Kad vidim krv na kući, proći ću pored nje, pa vas neće snaći nevolja i nećete biti pogubljeni kad budem kažnjavao Egipat. 

Taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga iz naraštaja u naraštaj kao blagdan u čast Jehovi. To je trajna odredba.  

Sedam dana jedite beskvasni kruh. Prvog dana (15. nisana) držite sveti zbor, a tako i sedmog dana (21. nisana)… Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam (prvog) dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena, to je trajna odredba. Od večeri četrnaestog (14.) dana prvog mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga (21.) dana tog mjeseca jedite beskvasni kruh“ (Izlazak 12:3-18) 

Izdvojimo najbitnije stvari koje će nam pomoći u točnom određivanju Pashe. U vremenu od 10. do 14. nisana se njegovalo izabrano janje. Izraz do 14-tog dana ne uključuje 14-ti dan jer se tog dana janje trebalo zaklati u sumrak čime je vrijeme od jutra do večeri 14-tog dana bilo vrijeme pripreme. Ovdje se stavlja naglasak na 14-ti dan u koji ulazi ciklus od 24 sata po modelu 'dan-noć':

• 1. dio dana - od izlaska do zalaska sunca - vrijeme pripreme 
• 2. dio dana - od zalaska sunca do jutra - Pasha
  • suton - žrtvovanje janjeta, obilježavanje dovratnika krvlju 
  • večer - pripremanje objeda, pashalna večera s beskvasnim kruhom 
  • ponoć - smrt prvorođenaca / spašavanja i otkup prvorođenaca 
  • jutro - (prije izlaska sunca) uništavanje vatrom ostataka hrane, priprema za izlazak 

Kao što vidimo za 14-ti dan je posebno aktualna 'noć' u kojoj se odvijala Pasha (prolazak) jer u nastavku piše: 

"Te ću noći (u ponoć) proći Egiptom i pobiti sve prvorođence u zemlji…" (12:12) 

“To je noć koju treba svetkovati Jehovi jer ih je ("sutradan poslije Pashe") izveo iz zemlje egipatske. Jehovi trebaju svetkovati tu noć svi sinovi Izraelovi iz naraštaja u naraštaj." (12:42; vidi Brojevi 33:3) 

"Neka jedu meso te noći. Neka ga ispeku na vatri i jedu s beskvasnim kruhom i gorkim biljem."  (Pasha 14. nisana)

• • Pasha - svetkovala se tokom noći 14. nisana - (razdoblje od zalaska do izlaska sunca)

U Ponovljenom zakonu 16:1 piše da ih je Bog "noću izveo iz Egipta", iako se izlazak odvijao tek ujutro nakon završetka noći. Naime, njima je bilo zapovjeđeno da budu spremni i ostanu u svojim kućama "do jutra" (Izlazak 12:22). Međutim te noći se desilo nešto jako važno jer piše: "Dok je još bila noć, faraon je pozvao Mojsija i Arona te im rekao: “Odlazite! Idite od mog naroda..." (Izlazak 12:31). Zato je to noć 14. nisana koju trebaju svetkovati jer ih faraon sve do te noći nije htio pustiti iz Egipta. Izašli su slijedećeg dana, ujutro 15. nisana.

Druga važna činjenica koja se može iščitati je vezan uz beskvasni kruh koji se morao jesti 7 dana blagdana kao što piše:

"Petnaestog (15.) dana tog mjeseca počnite slaviti Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jehovi. Sedam dana jedite beskvasne kruhove.  Prvog dana održite sveti skup. Nemojte raditi nikakav teški posao. Sedam dana u vatri prinosite Jehovi žrtve. Sedmog dana održite sveti skup. Nemojte raditi nikakav teški posao.’” (Lev. zakon 23:6-8)

"Sedam dana jedite beskvasni kruh."

• Blagdan beskvasnih kruhova - od 15. do 21. nisana 

Kad sve ovo povežemo u zajednički kontekst tada saznajemo da se beskvasni kruh mogao jesti i tokom 7 večeri... 

"Od večeri 14. dana prvog mjeseca pa do večeri 21. dana tog mjeseca jedite beskvasni kruh“ (Izlazak 12;18)

Ova odredba jedenja beskvasnog kruha uključuje vrijeme od...

• 7 dana - "jedite beskvasni kruh" (od 15. do 21. nisana) 
• 7 večeri - "od večeri 14. dana do večeri 21. dana" (nije uključena zadnja večer)

⇒ sedam (7) dana i sedam (7) večeri - model 'dan - noć' (od 14.  do 21. nisana)

Kad Bog kaže da se beskvasni kruh jede 'do večeri' 21. dana onda to ne uključuje zadnju večer nego samo vrijeme 'do' te večeri zadnjeg blagdanskog dana. To smo mogli zaključiti iz prethodnog razmatranja kad je Bog tražio da svjetlo iz svijećnjaka osvjetljava unutrašnjost Svetinje "od večeri do jutra", jer s početkom jutra nastupa dnevno svjetlo kada nije potrebno koristiti svijećnjak. Kao što s dolaskom jutra završava noćna tama, tako s dolaskom večeri nakon zalaska sunca 21. dana završava blagdan koji je trajao 7 dana (vidi izraz "do večeri" u knjizi Jošua 8:29; 2.Ljetopisa 18:34). Budući da po modelu 'dan-noć' večer nastupa u drugom dijelu dana tada se beskvasni kruh mogao jesti svih "sedam (7) dana" uključujući prvi dan (15. nisan) i sedmi dan (21. nisan) kako je bilo i propisano. Isto tako se beskvasni kruh jeo "sedam (7) noći", od kojih je noć 14. nisana bila prva, a noć 20. nisana zadnja jer se noć 21. nisana nije računala u blagdan, nego samo vrijeme 'do' zalaska sunca ili do početka te noći. Ovo su bitne stavke po kojima možemo utvrditi da li današnji Židovi obilježavaju Pashu u pravo vrijeme. 

Trebamo sada odrediti koji dio dana se odnosi na vrijeme "između večeri" ili 'suton' kada se žrtvovalo janje, da li na vrijeme prije ili poslije zalaska sunca. Definicija sutona prema Websterovom rječniku glasi: 

Suton - "Svjetlost s neba između pune noći i izlaska sunca, i između zalaska sunca i pune noći. Nastaje difuzijom sunčeve svjetlosti kroz atmosferu i njenu prašinu." 

Hebrejska riječ 'ereb' (eh'-reb) se može prevesti sa 'večer' i 'sumrak', a pojam bên hā·‘ar·bā·yim bukvalno znači "između večeri" (množ.) te se može odnositi na period 'nakon zalaska sunca prije nego nastupi noć' dok je 'noć' općeniti pojam koji se definira kao vrijeme između večernjeg sumraka i jutarnjeg sumraka' ili 'između početka i kraja večeri". Naime, nakon što su Izraelci trebali žrtvovati janje u 'suton', rečeno im je da tu 'noć' jedu posvećeno meso tako da se Pasha trebala slaviti 'noću' od večernjeg sumraka kada se žrtvovalo janje do jutarnjeg sumraka do kada je trebalo pojesti svo meso (2.Mojsijeva 34:25).

Napomena: Iste riječi se spominju u istoj knjizi Izlazak 30:8 gdje piše da se u tabernakulu pale svijeće "između večeri" (bên hā·‘ar·bā·yim), što podrazumijeva da se pale nakon zalaska sunca u suton (kad nestaje dnevnog svjetla) i da budu upaljene između večernjeg i jutarnjeg sutona, tj. samo tokom noći.

U sumrak 14. dana tj. u prvom dijelu noći je trebalo žrtvovati janje te ga u nastavku večeri jesti uz kiselo zelje i beskvasni kruh, a usred noći je anđeo 'prolazio' kako bi pobio prvorođence Egipta koji nisu imali pashalni znak na dovratku svojih kuća. Do jutra tog 14. dana su trebali ukloniti ostatke hrane i biti potpuno spremni za izlazak koji je započeo ujutro s 15. nisanom jer je Bog rekao:  

"U prvom mjesecu četrnaestoga (14.) dana između večeri (bên hā·‘ar·bā·yim) je Pasha u čast Jehovi."

"Petnaestog (15.) dana tog mjeseca počnite slaviti Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jehovi.

Ova izjava je u suglasnosti sa rečenicom: "četrnaestog dana u suton" gdje taj 14. dan ne završava sa zalaskom sunca nego se nastavlja s drugim dijelom koji započinje u suton nakon zalaska sunca (2.Mojsijeva 12:6). Sa zalaskom sunca je nastupio prvi dio večeri čiji je vrhunac bio u ponoć. S obzirom da je 'prolazak bio u ponoć' 14. dana, onda je razumljivo da se Pasha obilježavala između sutona (prvog dijela večeri) i ponoći iako se meso moglo jesti do jutarnjeg sumraka (zore), odnosno do kraja tog 14. dana i noći koje je završavalo sa svitanjem jutra. To je bila "noć" koju je trebalo slaviti i ceremonijalno obilježiti i samo se ta noć mogla vezati uz blagdan Pashe. Ujutro nakon izlaska sunca je nastupio 15. nisan, kada su Izraelci izašli iz Egipta što je ujedno trebao biti prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova.

Kad se ovako postave vremenski termini po modelu 'dan - noć', odnosno kada dan započinje s izlaskom sunca, tada se sve odredbe u vezi Pashe mogu uskladiti sa biblijskim tekstom. Međutim, kad su Židovi počeli koristiti računanje dana sa zalaskom sunca po modelu 'noć - dan' tada se te odredbe više nisu mogle ispoštovati na način na koji je to Bog zapovjedio. Pogledajmo kako se to može otkriti.

Obilježavanje Pashe po modelu 'noć-dan' 15. nisana

Današnji ortodoksni Židovi kojima kalendarski dan počinje sa zalaskom sunca, drugačije tumače pojam "između večeri" jer uporno tvrde da se pashalno janje žrtvovalo na kraju 14. nisana prije zalaska sunca. Profesor Jonathan Klawans, stručnjak za drevnu judaistiku, rekao je sljedeće:

“Novi dan započinje zalaskom sunca, pa se žrtva prinosi 14. dana, ali Pasha zapravo započinje 15. dana i tada se jede janje. Istina, takav slijed datuma nije naznačen u 2. Mojsijevoj.” Usto je napisao: “Rabinska literatura (...) čak i ne tvrdi da iz nje možemo saznati kako se slavio Seder [pashalna večera] prije razorenja Hrama” 70. godine. 

Budući da 'slijed datuma' ne odgovara Bibliji, rabini jednostavno prelaze preko toga umjesto da se vrate na izvorni slijed događanja. Oni navedeni izvještaj čitaju na sljedeći način: 

"…A četrnaestog dana neka svaka obitelj u izraelskom narodu zakolje janje u suton (prije zalaska sunca, na kraju 14-tog nisana).(...). Neka jedu meso te noći (15. nisana, nakon zalaska sunca)... Jedite ga žurno. To je Pasha koju trebate slaviti u čast Jehovi… (...) 

Prema ovom (pogrešnom) gledištu 14. dan je završavao sa zalaskom sunca tako da je janje zaklano "između večeri" tog 14. dana prije zalaska sunca, a nakon zalaska sunca je započeo 15. nisan sa pashalnom večerom uz koju se po prvi put jeo beskvasni kruh. Takva praksa nije postojala sve dok židovski rabini nisu pomjerili vrijeme za 12 sati unazad tj. od izlaska sunca na prethodni zalazak, čime su početak dana pomjerili s jutra na prethodnu večer. Tada je ...

• noć 14-tog dana postala noć 15-tog dana
• drugih 12 sati 14. nisana je postalo prvih 12 sati 15. nisana

Budući da se pashalna večera sa beskvasnim kruhom po tom izmijenjenom kalendaru objedovala tokom noći 15. nisana prvog dana 'Blagdana beskvasnih kruhova', onda bi preklapanje ta dva događaja tokom zajedničke noći bio jedini razlog zašto su Židovi u prvom stoljeću taj 'Blagdan beskvasnih kruhova' nazivali i 'Pasha'. Međutim, tako nije bilo u početku jer su ta dva blagdana pripadala različitim kalendarskim danima. Nisu se preklapala nego su se nadovezivala. Jedino što ih je povezivalo je beskvasni kruh koji se blagovao 14. nisana tokom noći bdijenja prije početka 15. nisana. No, kad su se ih rabini po kalendarskom modelu 'noć-dan' povezali u jednu zajedničku večer, onda se pashalna večera s beskvasnim kruhom po tom novom kalendaru blagovala 15. nisana koja je bila prva večer, odnosno prvi dan beskvasnog kruha. Umjesto da je noć 14. nisana bila prva noć blagovanja beskvasnog kruha to se prebacilo na noć 15. nisana. Tako ovdje nedostaje jedna večer beskvasnog kruha, a to je večer 14-tog dana.

Budući da po modelu 'noć-dan' najprije nastupa noć, onda imamo još jedan problem jer su beskvasni kruh trebali jesti 'do' početka večeri 21. dana, pri čemu taj sedmi dan s početkom večeri gubi blagdanski duh. Naime, u trenutku kad nastupa večer 21. dana po pravilu bi trebala prestati važiti odredba blagovanja beskvasnog kruha, jer bi se on jeo samo 'do' početka te večeri s kojom započinje 21. nisan, tako da taj 7. dan uopće nije mogao biti uračunat kao dan beskvasnog kruha, pa su ga po toj odredbi mogli jesti samo prethodnih šest dana (6 dana i 6 noći), a ne "sedam dana". No, oni ga ipak jedu 7 dana (7 dana i 7 noći), jer su ga dužni jesti na dan blagdana 21. nisana, ali ga u tom slučaju jedu i ⇒ nakon večeri ⇐ 21. nisana što odudara od same zapovjedi da se to čini ⇒ do večeri ⇐ 21. nisana. To se naravno ne može prikriti jer bi slijeđenjem Božje zapovjedi nedostajao dan 21. nisana. Tako po tom modelu (kojeg nisu mogli ispoštovati) dobivamo slijedeći raspored blagovanja i jedenja beskvasnog kruha:

⇒ šest (6) večeri i šest (6) dana - model 'noć - dan' (od 15.  do 20. nisana)

"Od večeri 14. dana prvog mjeseca pa do večeri 21. dana tog mjeseca jedite beskvasni kruh“ (Izlazak 12;18)

        od večeri 14.dana                                                                                              do večeri 21.dana

» tokom večeri 14. nisana se nije mogao jesti beskvasni kruh jer se tek od jutra vršila priprema za Pashu i beskvasne kruhove

• 14-ti nisan (noć - dan)  
• noć (??? - početak dana pashalne pripreme)  
• dan (pashalna žrtva) između večeri prije zalaska sunca 
• 15-ti nisan (noć - dan)  
• noć (pashalna večera s beskvasnim kruhom, noćno bdijenje)  
• dan (svečani zbor - blagdanski šabat) 
• 15. do 20. nisana (noć - dan) šest noći i šest dana (6+6)
• 21. nisan (do večeri 21. ne uključuje taj dan)

Čak ako bi današnji Židovi u ovom slučaju tvrdili da u njihovoj Tori piše: "od (početka) večeri 14. dana do (kraja) večeri 21. dana" uključuje i 'večer' 21. dana, onda bi to značilo da se nakon te zadnje večeri nije jeo beskvasni kruh čime bi imali 8. noći (od 14. do 21 dana) i 7. dana (od početka večeri 14. dana do kraja večeri 21. dana) s tim da drugih 12 sati 21. nisana (dan) ne bi bio uključen u blagovanje beskvasnog kruha što se također ne poklapa sa biblijskim tekstom. U svakom slučaju ovaj kalendarski raspored bi bio dokaz da židovski rabini pojam "između večeri" krivo definiraju jer su ga morali prilagoditi modelu računanja dana 'od večeri do večeri' (noć-dan). Stoga period "između večeri" nije vrijeme neposredno prije zalaska sunca jer je u 5.Mojsijevoj 16:6, Izraelcima jasno rečeno da ’žrtvuju pashu u suton, o zalasku sunca’, odnosno nakon zalaska sunca kada počinje vrijeme 'između početka i vrhunca večeri'. Sve dok sunce svojim zrakama obasjava zemlju ne možemo govoriti o večeri, nego tek kada sunce zađe iza obzorja. Prema tome, do ove pogrešne interpretacije je došlo zbog prihvaćanja poganskog kalendara po kojemu je 'dan' počinjao i završavao sa zalaskom sunca. Zato su rabini morali izlazili iz konteksta kod tumačenja pojedinih biblijskih stavaka kako bi ih prilagodili novom modelu računanja kao što su riječi zapisane u knjizi Ponovljenog zakona gdje je pisalo da ...

"... žrtvuju pashu o zalasku sunca jer su u to vrijeme izašli iz Egipta." (5.Mojsijeva 16:6)

Budući da su izašli 15. nisana, oni koriste ove riječi kako bi tvrditi da se i pashalna večera jela 'u to vrijeme', odnosno tog istog 15. dana, a da bi jedno i drugo bilo u isto vrijeme, 15. nisan je morao započeti nakon zalaska sunca u vrijeme kad se blagovala Pasha. Međutim, to je pogrešno shvaćanje jer je iz konteksta vidljivo da su se oni tu večer dok je još trajao 14. nisan pripremali za izlazak koji je započeo pred jutro prije nego je svanuo novi dan (15. nisan). To 'vrijeme kad su izašli iz Egipta' je povezivala 'noć pripreme' za izlazak s 'jutrom' kad su počeli izlaziti, tako da nije u pitanju isti kalendarski 'dan' nego isto 'vrijeme' koje je povezivalo tu noć 14. dana s jutrom 15. dana. U to 'vrijeme' kad su žrtvovali i jeli pashu 14. noći su ujedno izvršili pripremu za izlazak i tokom jutra s 15. nisanom počeli izlaziti iz Egipta. Kao što je 'vrijeme' od večeri 9. dana do večeri 10 dana bilo 'vrijeme' posvećeno postu i žalovanju za Blagdan pomirenja tokom dva kalendarska dana, tako je i ovo 'vrijeme' od žrtvovanja pashe 14. dana do izlaska 15. dana bilo 'vrijeme' koje je obuhvaćalo dva kalendarska dana posvećeno pripremi, bdijenju i samom izlasku i spasenju.

Prva faza noći je suton nakon zalaska sunca, vrhunac je u ponoć, a zadnja faza je suton (zora) prije izlaska sunca. No, da bi se prilagodili poganskom kalendaru oni su protumačili da je suton počinjao u poslijepodnevnim satima 14. nisana kad je sunce počelo zalaziti pa sve do stvarnog zalaska tog dana što nema smisla. Uzmimo u obzir da je Bog zapovjedio: 

“To je noć koju treba svetkovati (svečano obilježiti) Jehovi jer ih je (te noći pripremio i ujutro sljedećeg dana) izveo iz zemlje egipatske. Jehovi trebaju svetkovati tu noć (14. nisan) svi sinovi Izraelovi iz naraštaja u naraštaj." (2.Mojsijeva 12:42) 

Za 14-ti nisan treba svetkovati samo noć koja je ujedno bila 'Pasha', tako da 'suton' u koji se žrtvovalo janje nije moglo biti prije zalaska sunca (vidi 4.Mojsijeva 9:2,3; 19:4,5).

Možemo zaključiti da se gledište današnjih Židova ne slaže s Božjim odredbama vezanim za pashalnu žrtvu. Ako je Bog zapovjedio da "tu noć" 14. nisana treba svetkovati uz pashalnu večeru, onda pashalna žrtva gubi značaj ukoliko je žrtvovana prije zalaska sunca i blagovala tokom noći 15. nisana. Kao što smo vidjeli, Jehovini svjedoci su u pravu kad tvrde da se Pasha blagovala tokom noći 14. nisana. Unatoč tome, oni također griješe u određivanju termina jer tvrde da se svečano obilježavanje Pashe odvija u suton nakon zalaska sunca kada je počeo 14. nisan što se ne može uskladiti s biblijskom tekstom i svime onome što se događalo te noći 14. nisana pred izlazak Izraelaca iz Egipta. Naravno tu pogrešku su napravili jer se ne drže biblijskog modela računanja dana nego onog poganskog modela 'noć - dan' kojeg su uveli Židovi nakon izlaska iz Babilona. Pogledajmo kao se njihovo tumačenje ne može uskladiti s Biblijom.

Obilježavanje Pashe po modelu 'noć-dan' na početku 14. nisana

Stari kuraitski Židovi pashalno janje žrtvuju nakon zalaska sunca. Što o tome kaže Watchtower: 

"U koje se vrijeme 14. nisana trebalo zaklati pashalno janje? Neki prijevodi Biblije navode da se janje moralo zaklati “između dvije večeri”, to jest “kad se spusti suton” ili “u predvečerje”. Dakle, to je trebalo učiniti nakon zalaska sunca, ali prije nego što je nastupila potpuna tama (2. Mojs. 12:6)." (Stražarska kula, 15.6.2014. str.22) 

Ovo objašnjenje je u skladu s Biblijom, ali problem je u tome što Jehovini svjedoci obilježavaju Gospodinovu večeru u vrijeme kada po židovskom kalendaru nakon zalaska sunca tek započeo 14. nisan, dok kuraitski Židovi pashalno janje kolju u suton na prijelazu sa 14. na 15. nisan. Naime, po gledištu Watchtowera se pashalnu večeru pripremalo u "suton" na početku 14-tog dana, s tim da se taj dan, koji je započeo nakon zalaska sunca po modelu 'noć-dan' nastavlja ujutro nakon izlaska sunca sve do slijedeće večeri s kojom je započeo 15. nisan. Pogledajmo kako oni čitaju navedene stavke: 

"… A četrnaestog dana neka svaka obitelj u izraelskom narodu zakolje janje u suton (nakon zalaska sunca, na početku 14. dana). Neka uzmu krvi i poškrope njome oba dovratnika i nadvratnik ulaznih vrata kuće u kojoj će jesti (nakon zalaska sunca). Neka jedu meso te noći (14. nisana)... Jedite ga žurno. To je Pasha koju trebate slaviti u čast Jehovi…"

Ovdje na prvi pogled nema ništa sporno. S obzirom da se smatra kako je nakon zalaska sunca počeo 14. dan, te da se odmah na početku tog dana u suton žrtvovalo janje, onda bi po tom tumačenju Židovi beskvasni kruh jeli tokom cijelog 14. dana - i noć i dan, a ne samo noć. S druge strane bi beskvasni kruh blagovali do kraja 20. nisana jer i u ovom slučaju 21. nisan ne bi mogao biti uključen zbog odredbe da se taj kruh jede 'do večeri 21. dana'. Kad to stavimo na vremensku crtu oni bi beskvasni kruh jeli...

⇒ sedam (7) večeri i sedam (7) dana - model noć/dan (od 14. do 20. nisana)

        od večeri 14.nisana                                                                                       do večeri 21. nisana

14. nisan - (noć - dan) jedna noć i jedan dan (1+1)

15. do 20. nisana (noć - dan) šest noći i šest dana (6+6)

Iako po ovom modelu dobivamo točan broj dana i noći, Židovi bi bili dužni i 21. dan blagdana jesti beskvasni kruh čime bi dobili termine za 8 dana i 8 noći. S druge strane, ako b tvrdili da u Božjem zahtjevu piše: "od (početka) večeri 14. dana do (kraja) večeri 21. dana" onda bi dobili 8 noćnih termina i 7 dnevnih termina čime bi također dnevni termin 21. dana ispao od blagdanskog obilježavanja beskvasnih kruhova. Prema tome, ni ovaj termin ne odgovara izvornim odredbama koje su navedene u Bibliji o blagovanju beskvasnog kruha tokom "sedam dana" koji uključuju 15. nisan kao prvi dan i 21. nisan kao sedmi dan. No, ovdje se 14. dan računa kao prvi dan beskvasnog kruha tako da imamo drugi dnevni dio dana od 12 sati viška koji nisu trebali biti uvršteni u blagdan, nego samo 'noć' tog dana kada se blagovala pashalna žrtva. 15-ti dan je bio 1. dan Blagdana beskvasnih kruhova, jer su tog dana Izraelci izašli iz Egipta.  

“Petnaestoga dana toga mjeseca (15.nisana) Blagdan je beskvasnih kruhova u čast Jehovi. Sedam dana jedite beskvasne kruhove.“ (3.Mojsijeva 23:6) 

“Držite Blagdan beskvasnih kruhova, jer je to dan (15.nisan) u koji ću izvesti čete vaše iz zemlje egipatske. Držite taj dan iz naraštaja u naraštaj.“ (2.Mojsijeva 12:17) 

Ono što trebamo zapaziti je 'dan' beskvasnog kruha kojeg je trebalo svetkovati s 15. nisanom, za razliku od pashalne 'noći' 14. nisana kada se jeo beskvasni kruh nakon što je prvih 12 sati tog 'dana pripreme' završio sa zalaskom sunca. Tu se jasno vidi da je dan (od 12 sati) trebao biti prije noći (od 12 sati) jer se samo tako moglo izbjeći da se beskvasni kruh jede i tokom dnevnog dijela 14. dana. Osim toga, ta pashalna noć 14. nisana, kad se jela pashalna večera, je bila u znaku 'žurbe' jer je Izraelcima rečeno za pečeno janje: 

 "Jedite ga opasanih bokova, sa sandalama na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno." (st. 11)   

Zanimljivo je što o ovome čitamo u izdanju Watchtowera: 

“… U kući nisu smjeli imati kvasca, a trebali su jesti žurno, obučeni i spremni za put…“ (Sve Pismo, str. 22. odl. 16) 

Ovaj zaključak se zasniva na izvještaju u kojem piše što se dešavalo te noći: 

“Tako je u ponoć (14.nisana) Jehova pogubio sve prvorođence u zemlji egipatskoj (...) I faraon je ustao usred noći, on i sve sluge njegove i svi Egipćani, i nastala je velika vika među Egipćanima,  jer nije bilo kuće u kojoj nije bilo mrtvaca. Još u noći pozvao je Mojsija i Arona, te im rekao: “Ustajte, odlazite od naroda mojeg, i vi i svi sinovi Izraelovi! Idite, služite Jehovi kako ste tražili! (...) Egipćani su počeli navaljivati na narod da što prije  ode iz zemlje, i govorili su: “Inače ćemo svi pomrijeti!” (...) I sinovi Izraelovi otišli su (ujutro) iz Ramezesa prema Sukotu.(...) Od tijesta što su ga ponijeli iz Egipta ispekli su beskvasne pogače. Tijesto se nije bilo ukvasalo jer su ih tjerali iz Egipta, pa se nisu mogli dulje zadržavati i tako nisu sebi pripremili hranu za put.” (2.Mojsijeva 12:29-39)

Kao što vidimo, Izraelci su se spremali za izlazak iz Egipta tokom noći 14-tog nisana nakon što je anđeo u ponoć Božji pobio sve prvorođence, a iz Egipta su izašli odmah ujutro. Ako je kalendarski '14-ti dan' počeo u suton nakon zalaska sunca, kada su jeli pashalnu večeru, onda su oni zbog žurbe izašli u jutro tog istog 14-tog nisana koji je trajao slijedećih 12 sati što nije u skladu sa stvarnim događajem. Naime, u Bibliji jasno stoji da su izašli ujutro 15-tog dana tako da (po ovom WT računanju) nisu izašli ujutro nakon te pashalne noći nego su čekali 24 sata da izađu. U tom slučaju su Izraelci (po računici Watchtowera) Pashu blagovali nakon zalaska sunca kojim je započeo 14-ti nisan, nakon čega su tu noć, kad su pobijen prvorođenci, mogli prespavati i dočekati jutro, pa ponovno dočekati zalazak sunca s kojim je započeo 15-ti nisan. Zatim su prespavati i tu noć, te krenuli iz Egipta tek slijedećeg jutra. Gdje je tu žurba, ako su već prvu noć bili spremni za odlazak? Očito nešto ne štima u računici Watchtowera zasnovanog na židovskom kalendarskom modelu 'noć-dan'. Čak se to ne poklapa ni sa njihovim prijevodom. Naime, njihovi prevoditelji su u 5.Mojsijevoj 16:6 hebrejsku riječ mō·w·'êḏ preveli sa 'dan' umjesto 'vrijeme' jer su napisali: "... Prinesite pashalnu žrtvu uvečer, čim zađe sunce, na dan (u vrijeme) kad ste izašli iz Egipta." Time su pogrešno aludirali na kalendarski dan, a budući da su Izraelci izašli ujutro nakon te večeri onda čitalac dobiva pogrešnu informaciju da je izlazak iz Egipta bio ujutro 14. nisana. Očito se i ovdje greška javlja zbog krivog termina izvedenog iz pogrešnog računanja dana od zalaska sunca po kojem bi raspored događanja izgledao ovako:

• 14-ti nisan (noć - dan) Pasha 
• noć (pashalna žrtva - smrt/spasenje prvorođenaca - priprema) 
• dan ( ??? ) višak 

• 15-ti nisan (noć - dan) 1. dan Beskvasnih kruhova 
• noć (od sutona do jutra ) priprema za izlazak 
• dan (jutro - izlazak iz Egipta) 

Što je istina? Izvještaj potvrđuje da Izraelci uopće nisu spavali u noći 14-tog dana, niti su u žurbi mogli spremiti sebi hranu za put. Iako su u kući imali kvasca oni ga zbog žurbe nisu mogli niti smjeli koristili za pashalnu večeru kada su uz nju po zapovjedi jeli beskvasni kruh, a budući da zbog žurbe nisu mogli koristiti kvasac za pripremu kruha za put, onda je Bog zapovjedio da se u spomen na to kvasac mora ukloniti prvog dana beskvasnih kruhova, odnosno da ga se ne smije koristiti tokom sljedećih sedam dana blagdana - od 15. do 21. nisana. 

Zaključak

Iz svega ovoga je razvidno da u suton nakon zalaska sunca (kad je trebalo blagovati Pashu) nije započeo 14. nisan jer je taj dan započeo 12 sati ranije nakon izlaska sunca. Slijedeće jutro nakon pashalne noći je sa izlaskom sunca završila noć tog 14. nisana i počeo 15. nisan. Zato piše da je upravo taj 'petnaesti dan' trebao biti spomen na izlazak u čast Jehovi. 

“Drži mjesec abib (nisan) i slavi Pashu u čast Jehovi, Bogu svojemu, jer te u mjesecu abibu Jehova, Bog tvoj, izveo noću (u zoru, u vrijeme zadnje straže) iz Egipta. I (u suton 14-tog nisana) prinesi pashalnu žrtvu Jehovi, Bogu svojemu…  Ništa s kvascem nemoj s njom jesti. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh nevoljnički, jer ste u žurbi izašli iz zemlje egipatske, da se sve dane života svojega sjećate dana (15.nisana) kad ste izašli iz zemlje egipatske.” (5.Mojsijeva 16:1-3) 

“Krenuli su iz Ramezesa u prvome mjesecu, petnaestoga dana prvoga mjeseca. Odmah sutradan poslije Pashe izašli su sinovi Izraelovi uzdignutih pesnica pred očima svih Egipćana.” (4.Mojsijeva 33:3) 

Ovdje napokon vidimo da ih je izveo ‘noću’ nakon Pashe (pashalne žrtve). Oni nisu izašli istog dana kada su slavili Pashu nego 'sutradan'. S obzirom da je ta noć 14. dana trajala sve do jutra tj. do izlaska sunca, onda su oni zaista "sutradan poslije Pashe" u žurbi izašli iz Egipta jer je sa izlaskom sunca započeo sutrašnji 15. dan (vidi Matej 27:62).  U skladu s tim je za održavanje Pashe rečeno:

"U suton četrnaestog dana prvog mjeseca ("tu noć") slavite Pashu u čast Jehovi. (Ujutro) Petnaestog dana tog mjeseca počnite slaviti Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jehovi..." (Levitski zakon 23:5,6) 

• 14. nisan (noć) - Pasha, noćno bdijenje i priprema za izlazak
• 15. nisan (dan) - Blagdan beskvasnih kruhova - izlazak iz Egipta

 14. nisan - dan pripreme za blagdan Pashe

• od jutra do sutona - pripreme za blagdan Pashe
• u suton - nakon zalaska sunca se klalo janje 
• večer - jela se pashalna večera s beskvasnim kruhom 
• ponoć - noćno bdijenje - sjećanje na spasenje prvorođenaca od smrti 
• zora - završava noćno bdijenje 

15. nisan (1. dan Blagdana beskvasni kruhova - blagdanski šabat)

• jutro nakon izlaska sunca - zbor - sjećanje na izlazak iz Egipta

Nakon ovog istraživanja i preispitivanja smo utvrdili da današnji Židovi Pashu obilježavaju u pogrešno vrijeme. Od početka Pashe do završetka Blagdana beskvasnih kruhova njima nedostaje jedna 'noć' (12 sati) i jedan 'dan (12 sati), a oni koji obilježavaju Kristovu posljednju večeru na početku 14. nisana imaju u tom kalendaru viška jedan 'dan' (12 sati) koji ne ulazi u blagdan i jedan dan manjka koji je izbačen iz blagdana beskvasnih kruhova. To je nepobitni dokaz da se ispravni raspored slavljenja tih blagdana može dobiti samo ako odbacimo židovski kalendar kojim 'dan' počinje sa zalaskom sunca. Prihvaćanjem biblijskog kalendara kojim 'dan' počinje ujutro sa izlaskom sunca dobivamo tih 12 sati koji su u dalekoj povijesti bili pomjereni unazad. Sada bi napokon mogli utvrditi vrijeme kada se održavala Posljednja večera kao i probleme koji su nastali kod korištenja jednog naziva za dva blagdana.