Pred istražnim sudom WT

Pred istražnim sudom WT - 3

Treći pravni proces

Ovo je treće sazivanje pravnog odbora u mom slučaju. U prethodnom procesu je bilo došlo do malog pomaka jer sam svojom obranom i objašnjenjima naveo starješine da donesu odluku koja je bila drugačija i razumnija od odluke prvog pravnog odbora. Ovaj put sam starješine želio suočiti sa jednom novom situacijom koja je trebala otkriti kako gledaju na ona drugačija gledišta koja se javno iznose. Ujedno sam želio da drugi vide o kojim gledištima je riječ i zašto sam tvrdio da ona nisu otpadnička. Kada sam objavio knjigu "Posljednji Adam" i otvorio ovu svoju web stranicu "Biblijske tajne", očekivao sam da starješine moje skupštine reagiraju što su i učinili kada su me pozvali na razgovor kako bi saznali moje motive. Nakon tog razgovora sam bio prisiljen više puta pisati im kako bi iznio svoj stav i dao neka objašnjenja i smjernice u želji da se ovakva problematika rješava po biblijskim okvirima i smjernicama, a ne po gledištima, pravilima i postupcima koja bi bilo koju kršćansku zajednicu poistovjetilo s inkvizicijom srednjeg vijeka ili sa novovremenim sektama i kultovima. Jedna od tih pravnih stvari je javno procesuiranje koje je bilo sastavni dio pravnih odredbi Božjeg naroda u biblijska vremena, a ne vođenje saslušanja i donošenja odluka iza zatvorenih vrata. Zato sada po prvi put imam priliku da iznesem u javnost sam tijek ovog procesa kako bi svoju braću u vjeri i druge zainteresirane osobe upoznao sa tijekom ovog procesa u kojem se krše prava vjernika koje njihova zajednica osuđuje zbog drugačijeg gledišta. U nastavku slijedi korespodencija između mene i starješina u kojoj se jasno vidi kako starješine ne poštuju pravnu proceduru samo kako bi se postupilo po pravilima i uputama svoje zajednice koja ih svojim gledištima tjera da svojem bratu pripisuju krive motive u očitoj namjeri da bi ga osudili zbog njegove iskrene ljubavi prema istini u koju se uvjerio vlastitim istraživanjem Biblije.

Dopis 1 - OBJAŠNJENJE

Draga braćo!

Sasvim je razumljivo da želite sa mnom razgovarati nakon što ste saznali da sam izdao knjigu “Posljednji Adam“ i otvorio svoju web stranicu biblijske-tajne.com. Postoji više razloga zašto sam to učinio, a njih možete saznati kad pročitate slijedeće:

Predgovor za knjigu “Posljednji Adam“
Uvodne riječi za knjigu “Tajne nebeskog kraljevstva“
Uvodne riječi za knjigu “Evangelizacija po Watchtoweru
Članak “Reformacija“

Možda sam trebao razgovarati s vama prije svega ovoga, ali bi se suočio sa gledištima s kojima se ne bi mogao složiti jer bi kao i do sada izražavala subjektivne i neobjektivne stavove protiv kojih sam već iznio dosta biblijskih i drugih argumenata. Niti jedan starješina mi nije pružio protuargumente. S druge strane, prije nekoliko godina mi je jedan od članova pravnog odbora rekao da mogu slobodno staviti svoju knjigu na Internet, ali sam tek nedavno shvatio da je s time želio reći kako u toj situaciji ne namećem svoja gledišta nego ih samo dajem na uvid svima koji imaju tu slobodu da ispituju izjave koje se temelje na Bibliji i da ih oni bez moje prisutnosti sami mogu prihvatiti ili odbaciti ovisno o tome da li su u skladu s onim što govori Biblija ili ne.

Naime, vi niste našli ništa što bi ukazivalo da promičem lažnu nauku i gledišta koja potkopavaju vjeru u Boga i Krista, ali ste bili protiv toga da ja o tim svojim drugačijim i novim gledištima osobno razgovaram s braćom, pa čak i sa starješinama. Ja sam se zadnji put složio s tim vašim uvjetom. Time što sam sada objavio svoja gledišta preko knjige i interneta, ja ih nikome od braće ne namećem tako da odgovornost prebacujem na one koji sami odlučuju da li će uzeti i pročitati knjigu ili otići na web stranicu. Starješine, ukoliko smatraju potrebnim mogu postupiti samo onako kako je postupio apostol Ivan.

Ivan se nije postavio autoritativno i tražio od braće da slušaju samo njega kao apostola, nego je dozvolio mogućnost da osim njega i drugi mogu donositi objave koje je trebalo samo ispitati, a tek tada prihvatiti ili odbaciti pa je rekao: “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet! Izjavu koju je nadahnuo Bog prepoznat ćete po ovome: svaku izjavu koja priznaje da je Isus Krist došao u tijelu nadahnuo je Bog. No nijednu izjavu koja ne priznaje Isusa nije nadahnuo Bog“ (1.Iv 4:1-3). Ivan u svojoj poslanici upozorava braću na lažne učitelje koja se mogu uvući u skupštine ali braći daje za pravo da ispitaju i uvjere se što je istina. Nije rekao braći da ne smiju nikoga slušati, niti je zabranio bilo kome da iznosi svoja gledišta nego je tražio od vjernika da razluče što je od Boga a što nije. Sposobnost razlikovanja nadahnutih objava je bio dar kojeg su imala neka braća i taj dar je trebalo njegovati u svakoj skupštini (1.Ko 12:10). Neki su učitelji mogli zastupati istinu o mnogim temama, ali su neke njihove izjave mogle odudarati od Božjeg gledišta. Zato je Ivan upozorio vjernike da ne vjeruju svakoj izjavi koja dolazi od kršćanskih učitelja. U to vrijeme su mnogi učitelji istraživali Pisma i objavljivali ono što su spoznali. Međutim bilo je i onih koji su se koristili filozofijom i svojim idejama da bi tumačili Bibliju. Poput razboritih Berejaca svaki je kršćanin mogao ispitivati te izjave i vidjeti da li je to tako kako kaže Biblija.

Ove Ivanove riječi potvrđuju da nije bilo centraliziranog izvora novih objava. Da je ono postojalo, Ivan bi braći savjetovao da nikoga ne slušaju i da ništa ne ispituju nego da čekaju što o tim temama ima reći ta grupa starješina. Zato je Ivan dao gornji savjet kojeg su se kroz cijelu povijest držali svi iskreni ljubitelji biblijske istine koji nisu prihvaćali zdravo za gotovo sve što iznosi crkveni autoritet pa makar su zbog toga podnosili ruganje i prezir. Pitanje je kako bi mi danas trebali postupati? Ja sam nastojao slijediti savjete apostola Ivana koji zahtijeva ispitivanje i uvjeravanje svega onoga što se čuje unutar skupštine, a ne savjete onih ljudi koji su unijeli zabrane ispitivanja i uvjeravanja različitih izjava samo kako bi obranili svoj centralizirani autoritet. Nakon svega što sam spoznao kroz Bibliju i povijest kršćanstva mene savjest ne optužuje jer imam čiste i ispravne motive. Nikad nisam učinio grijeh zbog kojeg bi se trebao kajati iako su mi starješine pokušali nametnuti taj osjećaj bez ikakvog pravovaljanog osnova.

Ovom prilikom opet ponavljam i ističem članak kojeg je Zajednica iznijela u Stražarskoj kuli od 1.travnja 2014. (str. 14,15), na temelju kojeg sam dobio dozvolu od vodećeg tijela da mogu objaviti svoje knjige za koje smatram da zastupaju istinu do koje sam došao svojim istraživanjem Biblije.

Emlyn Thomas - bogohulnik ili borac za istinu

Vodeće tijelo je uzelo u obzir iskustvo Thomasa Emlyna iz Irske koji je živio u 17 st. Njega su stavili kao primjer kojeg trebamo slijediti. Ja sam bio u njegovoj situaciji i zato sam ga slijedio jer njegov primjer u potpunosti oslikava moj slučaj. Naime čovjek koji se spominje u tom članku je također neovisno istraživao Bibliju i uvjerio se da Biblija podupire njegove drugačije spoznaje koje se razlikuju od službenog nauka svoje kršćanske zajednice. Napisao je knjigu u kojoj je poput mene iznio jasne biblijske argumente, nakon čega je doveden pred sud i osuđen kao heretik. Zatim je napisao i drugu knjigu "Prava istina o suđenju" u kojoj je iznio svoje gledište o takvim suđenjima. Ono što je zanimljivo je stav vodećeg tijela koje je u članku branilo ljude poput njega, a koji se ne boje zastupati biblijska učenja. Vodeće tijelo je na kraju zaključilo i napisalo:

"Primjer koji su nam pružili Emlyn i ljudi poput njega trebao bi nas potaknuti da razmislimo jesmo li spremni zastupati istinu čak i kad zbog toga moramo podnositi ruganje i prezir. Što nam je važnije - ugled i odobravanje okoline ili pak istina iz Riječi Božje?" (str.15)

S obzirom da je Vodeće tijelo opravdalo izdavanje takvih knjiga (unutar svoje zajednice) od strane spomenutog čovjeka, onda bi bilo licemjerno kad bi vi sada tvrdili da sam ja u sličnoj situaciji postupio pogrešno. Budući da iza ovog članka stoje članovi vodećeg tijela onda se može iščitati da su oni na ovaj način rekli isto ono što je rekao i apostol Pavle: “Ali čak i kad bismo vam mi (istaknuti starješine) ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!“ (Gal 1:8). Pavle ovdje braću odvraća da slušaju njega ili bilo kojeg čovjeka s autoritetom ukoliko se uvjere da taj ne donosi (uvijek) ispravu nauku. Bilo bi nerazumno vjerovati da su se članovi vodećeg tijela postavili iznad apostola i anđela i da mi danas moramo pod svaku cijenu bespogovorno slušati samo što govori vjerski autoritet. U ovom članku je vodeće tijelo također na indirektan način reklo poput Pavla da ne slušamo njih ukoliko objavljuju kriva gledišta. Stoga bi bilo još nerazumnije tvrditi da ne smijemo zastupati istinu koju smo spoznali nego da moramo šutjeti sve dok ona jednog dana ne dođe u javnost putem publikacija Watchtowera jer bi u suprotnom bili isključeni i tako doživjeli prezir i odbacivanje svoje braće. Što bi onda bilo razumno postupanje u ovakvim situacijama kada neki brat poput mene izađe u javnost sa svojim gledištima? Biblija nas uči da takvu braću treba saslušati a ne osuđivati sve dok se ne pokaže da oni iznose lažnu nauku koja odvraća druge od Boga i Krista. Stoga ne možete ništa sugerirati dok moj slučaj ne predočite vodećem tijelu i tražite od njega objašnjenje za ono što su htjeli reći i poručiti kroz gore navedeni članak. Moguće je ovaj članak i izjava vodećeg tijela samo prvi korak u ublažavanju krutih gledišta kako bi se u budućnosti iznosio razumniji stav prema braći koja ni po kojem osnovu ne mogu biti tretirana kao otpadnici ili krivovjerci.

Prema tome, na temelju ovog članka i stava kojeg su članovi vodećeg tijela zauzeli, slobodno mogu reći da i ja po primjeru tog spomenutog čovjeka mogu, bez da me vi osuđujete, izdati knjige u kojima iznosim svoje gledište za koje tvrdim da su u skladu sa nadahnutom Biblijom. Na vama i drugima je da po svojoj savjesti ili želji to prihvatite ili odbijete, a ne da osuđujete.

Srdačan pozdrav

Danijel

1.svibanj, 2016.

Dopis 2 - PRIGOVOR

Dana 6. svibnja 2016. su dvojica starješina obavila razgovor sa mnom koji je imao dosta svojih nedostataka zbog čega sam morao uložiti prigovor prije nego oni formiraju pravni odbor. Za mene je razgovor bio samo puka formalnost samo kako bi se ispoštovao proceduralni postupak.

Draga braćo!

Ja cijenim vašu želju da pomažete svojoj braći pa i meni. No kad sam ja u pitanju imam osjećaj da ste i ovaj put unaprijed donijeli presudu, a onda išli u proceduru po kojem trebaju najprije dvojica starješina razgovarati sa mnom. To mi nikako nije pomoglo da se opustim jer je taj razgovor bio pun nepravilnosti. Najprije mi je pročitan stavak iz poslanice Jude 22,23 u kojem se kaže kako treba biti milosrdan prema onima koje muče sumnje grabeći ih iz vatre. Međutim kako se može očekivati milosrđe od nekoga tko u isti koš stavlja drugačije gledište i bogohulstvo tj. otpadništvo i onda ti nameće teret grijeha kojeg po Božjem zakonu nisi počinio? Milosrđe i pravda idu jedno s drugim, ali kako se može očekivati od nekoga milosrđe ako taj postupa nerazborito prema svom bratu kojemu želi svim silama dokazati grijeh tamo gdje ga nema?

Što je bilo nerazborito? Dvojica starješina su došla samo da bi potvrdila svoje bezrazložne sumnje ili me uhvatili za riječ. Oni su unaprijed iznijeli neke moje riječi po kojima su me htjeli prikazati u krivom svjetlu. Kako da to objasnim? Zar nisu i Isusu poslali neke da ga uhvate za riječ kako bi ga izručili upravitelju kaže li nešto zbog čega bi dospio pod njegovu ovlast i nadležnost“ (Lk 20:20). Meni su postavljali pitanja na koja nisam želio dati odgovor onako kako bi ga oni htjeli čuti, jer ako bi rekao drugačije, to bi bio znak da ne mogu biti član zajednice. Htjeli su potvrditi vašu sumnju i tako me izručiti upravitelju tj. pravnom odboru kako bi dospio pod njihovu nadležnost.

Što je u svemu tome bilo pogrešno? Prije svega dvojica starješina su razgovarali sa mnom o knjizi s kojom se nisu dobro upoznati. Izgleda da su na razgovor došli samo kako bi mi rekli da je moja izjava o Isusu otpadnička, a da se nisu informirali o cijelom tekstu kojim dokazujem Isusov pravi identitet. Kako bi se vi osjećali kada bi vam netko pokušavao dokazati krivcu a da nije upoznat sa cijelom slikom onoga što govorite nego se oslanja na jednu ili više izjava izvađenih iz konteksta? Zar nisu Isusa optuživali oni koji su samo čuli i izvlačili iz konteksta njegove riječi. Ono što je on rekao za njih je bilo bogohulno jer nisu htjeli ispitivati njegove riječi. Ako je to u slučaju Isusa bila proceduralna greška, kao što tvrdi Zajednica, onda je i u mom slučaju napravljena takva greška. Naime, brat Teo je rekao da je pročitao samo oko 90 stranica, a budući da je spominjao i nešto na kraju knjige onda je očito čitao na preskoke. Kako onda može biti mjerodavan raspravljati sa mnom o ovoj temi? Ovu knjigu ne može razumjeti netko tko se slijepo drži tradicionalnog vjerovanja. Ako se ova slika o Isusu može razumjeti tek onda kad se poslože sve manje sličice u jednu cjelinu, onda nitko od vas ne može donositi ispravan zaključak na temelju par nepovezanih sličica. S vaše strane je bilo nerazborito poslati dvojicu između sebe koji nisu upoznati o temi i o mom gledištu jer im je bilo najvažnije to što znaju braniti svoje gledište, a kad se suoče sa drugačijim onda brzo prekidaju razgovor jer se to ne uklapa u njihovo trenutno shvaćanje.

Od starješina se očekuje da budu razboriti a ne brzi na osudu i to na temelju nepotpunih činjenica. “Tko je brz na gnjev, čini ludosti, a čovjek koji razmišlja omražen je“ (Izreke 14:17). U ovom slučaju su braća pokazali da su brzi za osuditi čovjeka koji razmišlja i donosi argumente koje oni nisu dostojni ni pročitati kako treba a kamo li o njima dublje razmišljati. Zar i ja nisam omražen u vašim očima jer razmišljam dublje i dalje od onoga što vi vidite? Zar nije činjenica da vi kao starješine više od onoga što vidite ne možete ni vidjeti jer morate to vidjeti onako kako to vide nekoliko istaknutih starješina koji čak ni sami nisu uvijek sigurni da stvari vide u ispravnom svjetlu.

Isto tako i brat Jozo. Ni on nije pročitao knjigu. On je naišao samo ne par izjava bez da je išao vidjeti kako sam neke biblijske stavke uklopio u biblijski kontekst. Citirao je jednu rečenicu iz moje knjige, ali se nije ni potrudio da u njoj zatraži razlog tog mog gledišta. Više puta je istakao rečenicu na 27. strani koja glasi:

“No vidjet ćemo da je jedino rješenje činjenica da je on počeo postojati samo kao čovjek i da prije rođenja nije živio na nebu, a kamo li da je do tada bio prvi do Boga.“

Ako sama rečenica čitaoca usmjerava na neke ključne argumente koje treba vidjeti i razmotriti, zašto ih on nije pronašao i demantirao, nego mi je citirao biblijski stavak iz 1.Mojsijeve 1:26 koji uopće ne dokazuje Isusovo predljudsko postojanje budući da su Židovi u toj izjavi pretpostavljali da je Bog razgovarao sa svojim nebeskim vijećem anđela kad je namjeravao stvoriti čovjeka. O tim anđelima su imali neka saznanja iz hebrejskih spisa, ali nitko od njih nikad nije govorio o jednom istaknutom anđelu sve dok se nije pojavio Židovski filozof Filon koji je proturio tu ideju.

Sam Isus je citirao ovaj izvještaj stvaranja čovjeka ali nikad nije rekao da je on bio taj s kojim je Bog razgovarao. Isus je mogao nadopuniti svoju misao i reći: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov (preko svog sina) u početku načinio kao muško i žensko“ (Mt 19:4). Tako bi u vezi istaknutog anđela rekao isto što je tvrdio njegov suvremenik i tadašnji filozof Filon, ali on to nije rekao, a mogao je ukoliko je inkarnacija trebala dokazati njegovo mesijanstvo i doslovno sinovstvo. No, niti jedan biblijski stavak iz proročanskih spisa nije ukazivao na dolazak anđela u ljudskom obličju putem rođenja niti su Židovi očekivali takvog Mesiju. To je trebala biti podloga za razumijevanje nekih izjava zapisanih u Kršćanskim grčkim spisima.

Ja sam u knjizi naveo sve biblijske stavke koji u kontekstu hebrejskog načina izražavanja nisu izražavala Isusovo predljudsko postojanje jer sam uvidio da su te riječi kod tadašnjih neznabožačkih naroda iz kojih su dolazile nove generacije kršćana, dobile drugačije značenje jer su shvaćene u duhu grčko-rimskog načina izražavanja i u duhu njihove religije i filozofije. To je bilo tipično odvajanje od duha Pisma i prilika da se u kršćanstvo uvede nauka o inkarnaciji koja nije imala ishodište u hebrejskim spisima. Npr. izraz “sišao sam s neba“ u ušima apostola i drugih Židova nije imao doslovno značenje nego je taj izraz ukazivao da je “došao od Boga“ jer su od Boga došli svi proroci pa tako i Isus. Isus je 'čovjek s neba' ili 'nebeski' kao što je i kruh ili mana koju su Židovi zvali “nebeskim kruhom“ došao od Boga s neba, ali ne doslovno jer je taj kruh nastao na zemlji. Bog je više puta rekao da je sišao na zemlju, ali ne doslovno. Zbog toga apostoli nisu Isusa nikad pitali o njegovom predljudskom životu jer su shvaćali smisao njegovih riječi koje su ukazivali na njegovu mesijansku ulogu a koja je unaprijed predskazana sa slikama i proročanstvima u kojima su svi Židovi mogli vidjeti Mesiju prije nego je došao u postojanje svojim rođenjem. Zbog toga su svi biblijski stavci koje navodno zvuče kao moguće predpostojanje u mojoj knjizi objašnjeni u duhu hebrejskog načina izražavanja.

Brat Jozo mi je prigovorio što sam u svoju obranu uzeo za primjer čovjeka Emlyna Thomasa. Vodeće tijelo je u naslovu postavilo pitanje je li on bio bogohulnik (otpadnik) ili borac za istinu i onda iznijelo članak kako bi ga opisali kao pravog kršćanskog vjernika kojemu je bila važnija istina od mogućeg prezira za razliku od njegove subraće koja nisu ni pokušali razumjeti njegovo gledište sa svim argumentima koje je iznio u svojoj knjizi. Ja sam sebe i vas vidio u tom članku jer sam se uvjerio da bez preispitivanja odbacujete drugačije gledište.

Što sam onda ja? Da li sam ja bogohulnik ili borac za istinu? Da li sam pohulio na Boga, Krista ili sveti duh? Jozo kaže da slučaj spomenutog borca za istinu nije isto što i moj jer on nije bio Jehovin svjedok? No što znači biti Jehovin svjedok? Ako to znači biti Kristov sljedbenik, onda su on i mnogi drugi bili Jehovini svjedoci. Ali ako to znači biti Kristov sljedbenik u povezanosti sa zajednicom koja nosi naziv Jehovini svjedoci, onda ni brat Russell sa mnogim Istraživačima Biblije pa čak ni prvi kršćani nisu bili Jehovini svjedoci. Postoje članci u Stražarskoj kuli u kojima se provlači misao da mi slobodno takve ljude možemo smatrati svojom braćom u vjeri jer nam je jedan Gospodin. Isto tako je Zajednica iznijela mnoštvo kritike protiv onih starješina u drugim kršćanskim zajednicama koji su postupali kruto prema svojoj braći zbog njihovih drugačijih gledišta.

Zašto pastori (starješine) kod svog brata Emlyna nisu vidjeli logičnost njegovih tvrdnji o trojstvu? Zašto starješine moje zajednice ne žele vidjeti logičnost mojih tvrdnji? Pa ne mogu ni vidjeti zbog svog stava koji je jasno izražen u poblikacijama Watchtowera.

1. Postavka – Morate razumjeti stvari onako kako ih razumije i vodeće tijelo

2. Autoritet – Ne smijete ići dalje od onoga što vam je predočeno

Čak i da vidite logičnost i argumente vi ih ne smijete pred drugima priznati pa stalno ističete tvrdnju da treba čekati na Jehovu koji će svu istinu objaviti preko vodećeg tijela. Ja znam da oni imaju načina da svoja gledišta objave širom svijeta jer u posjedu imaju štamparije, ali isto tako znam da i do njih dolaze informacije iz knjiga koje su pisali mnogi drugi autori i istraživači Biblije i biblijske tematike. Informacije trebaju biti dostupne svima, dok je zataškavanje istine grijeh na koji reagira i naša savjest a ne samo Bog. Moja je savjest reagirala jer sam ovu temu predočio vama i drugim starješinama ali sam svjestan da nitko od vas ne može reagirati i stvar predočiti vodećem tijelu jer su vam vezane ruke. Zato sam to učinio bez vas na način koji mi je dostupan. Na ovom razgovoru mi je prigovoreno kako osam milijuna Svjedoka vjeruje na jedan način, a samo ja na drugi. To ne mora značiti da sam automatski u krivu jer sam bio u pravu i po pitanju drugih stvari dok su svi ostali bili priklonjeni gledištu koje se kasnije mijenjalo.

Sjetite se članka “Miguel Serveto — sam u potrazi za istinom“. (Probudite se! 5.2006) U tom članku je napisano: “Ljudi koji su tragali za istinom uvijek su imali mnogo protivnika“. Dok je većina bila priklonjena trenutnim učenjima i vjerovanjima, on je bio sam u potrazi za istinom. Ni on a ni Emlyn nisu bili buntovnici ili bogohulnici koji su svojim drugačijim gledištima podrivali autoritet svoje zajednice ali su ih njihova duhovna braća krivo optuživala.

U potrazi za istinom Miguel Servento je ustvrdio nešto što nije zastupala njegova zajednica. Međutim to što je otkrio je nešto što naša Zajednica još uvijek ne uči jer se i dalje oslanja na gledište o Isusu koje je brat Russell preuzeo od advenista. Miguel je ustvrdio da Isus nije bio anđeo Božji preko kojega je Bog u prošlosti komunicirao sa svojim narodom, a također je ustvrdio da je Isus bio samo čovjek kojeg je Bog stvorio u utrobi žene Marije. On je takvim tvrdnjama pobijao doktrinu Trojstva i svih gledišta koja su se zasnivala na Isusovoj pre-egzistenciji i inkarnaciji. Zašto ga onda naša Zajednica istiće kao onoga koji je iznosio istinu zbog koje je bio progonjen i spaljen? Zašto još uvijek nije išla u preispitivanje svog učenja o Isusu? Zašto se treba čekati na na Jehovu ako je ta istina bila poznata još u prvom stoljeću? Jehova neće dva puta otkrivati jednu istinu, ali će nam dozvoliti da “ispitujemo izjave koje je navodno nadahnuo Bog“ i vidjeti što je od svega toga istina.

S obzirom da sam se i ja poput Miguela suočio sa istim pitanjima i činjenicama sakrivenim u Bibliji bio sam naveden da to objavim kako bi na tu temu otvorio javnu raspravu kao što se to moglo učiniti u 1.stoljeću. U svojoj “Izjavi prizivnom odboru“ sam napisao:

“Starješine bi trebali dopustiti određena drugačija gledišta jer bi u suprotnom mogli bezrazložno optuživati braću koja možda imaju ispravnija i objektivnija gledišta. Trebala bi dozvoliti da se najprije stvore rasprave po tom pitanju na nekom vijeću sastavljenom od svih koji su uključeni u to pitanje kao što piše u knjizi "Temeljito svjedočimo" na str.102.:

"U Lukinom izvještaju stoji: “Kad je nastala velika prepirka i rasprava Pavla i Barnabe s njima [odnosno “nekim ljudima iz Judeje”], dogovorili su [starješine] da Pavao i Barnaba i još neki od njih odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog tog spora” (Djela 15:2). Ta je “prepirka i rasprava” otkrila da obje strane imaju čvrsta uvjerenja koja gorljivo zastupaju, tako da skupština u Antiohiji nije mogla riješiti taj problem. Kako bi se održao mir i jedinstvo, skupština je mudro odlučila da se to pitanje iznese pred “apostole i starješine u Jeruzalemu”.

Kad netko u skupštini ima svoja čvrsta uvjerenja koja gorljivo (javno) zastupa, a koja se možda suprotstavljaju čvrstom uvjerenju većeg dijela zajednice, pa čak ako su ona samo subjektivna, onda je iz ovog primjera vidljivo da takvim pojedincima ne treba odmah zatvoriti usta i isključit ih bez jasnih biblijskih dokaza.“

Osim toga, u javnost sam izašao kako bi drugima objasnio razliku između otpadničkog gledišta i drugačijeg gledišta kao što sam to objasnio starješinama. Želio sam dati primjere svojih gledišta koji nikao ne ulaze u kategoriju krivovjerstva a kamo li otpadničkog gledišta i da nigdje nema biblijske osnove isključivati braću na toj osnovi. Nažalost, braći se nikad nije jasno objasnila ta razlika pa ne znaju kako se postaviti prema nekome tko iznosi drugačija gledišta a kamo li da sami iznose svoje gledište ili neslaganje sa gledištima iznesenim u publikacijama Watchtowera. Čak ni starješine nemaju ujednačena gledišta o tim stvarima. Brat Jozo mi je također citirao gledište Zajednice iz Stražarske kule 1.11.1987. u kojoj stoji:

Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? To je vjerovanje da je Isus Krist imao predljudsko postojanje i da je podložan svom nebeskom Ocu. To je postojanje “vjernog i razboritog roba” danas na Zemlji ‘kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi’, i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka.

O ovoj temi sam dosta toga već iznio u “Izjavi prizivnom odboru“ (http://www.biblijske-tajne.com/index.php/isw222) u kojoj sam naglasio da je jedinstveno učenje o Gospodinovom robu promijenjeno i da sada taj rob više nije postavljen nad svom Isusovom imovinom po čemu se to novo gledište slaže sa mojim kojega sam iznio godinama ranije u svojoj knjizi “Tajne nebeskog kraljevstva“ (svezak 7). U svojim pismima sam već bio naglasio starješinama da je naša vjera u Isusa kao Krista, sina Božjeg, Spasitelja, Otkupitelja i kralja Božjeg kraljevstva na zemlji, jedinstvena ali se ja poput Serventa ne mogu (iz opravdanih razloga) složiti sa učenjem da je on imao predljudsko postojanje. Kao što je jedan važan detalj o Gospodinovom robu promijenjen a da to nije poništilo vjerovanje u postojanje tog roba, tako i ovaj detalj o Isusovom identitetu ne može poništiti našu zajedničku vjeru u Krista. Ja vjerujem da će se vodeće tijelo pozabaviti ovim pitanjem i korigirati taj detalj kako bi svi zajedno imali još točniju sliku o Isusu.

U razgovoru sa starješinama sam dao na znanje da sam u prethodnom sazivu pravnog odbora branio svoje pravo na drugačije gledište koje se ne može smatrati otpadničkim. Istakao sam činjenicu da je pravni odbor bio sazvan zbog moje izjave o Isusu i da sam svim starješinama pravnog i prizivnog odbora dao tekst knjige o Isusu u kojem iznosim svoje razloge za drugačije gledište. S obzirom da sam u svoju obranu napisao i svima njima dao članak “Izjava prizivnom odboru“, koji detaljno razmatra ovu problematiku, a po kojem su starješine donijeli odluku da me se ne isključi, bez obzira što sam zastupao drugačije gledište o identitetu Isusa i njegovog 'roba', onda se više nikako ne može iznositi optužnica na toj pravnoj osnovi jer bi to bilo protivno i ljudskom i božanskom zakonu. Ono što vam preostaje je pitanje da li sam sagriješio prema Bogu i njegovim zakonima time što sam javno iznio svoja drugačija gledišta. Ukoliko jesam onda možete sazvati pravni odbor na način da mi jasno predočite optužnicu a samim tim i biblijski zakon i načelo po kojem se može procesuirati brata po pitanju kažnjivog djela javnog iznošenja drugačijih gledišta na temelju Biblije.

Brat Teo mi je prigovorio da ću svojim javnim istupom okupljati druge oko sebe. Ja sam se javno ogradio od toga i to ne želim. Na svojoj stranici sam dao razloge zašto u svakoj društvenoj ili vjerskoj zajednici postoje oni koji žele poticati vodeće ljude na promjene. Oni mogu utjecati na promjene samo ako javno istupaju i naravno da se može desiti da se zbog toga pojave i drugi koji će vidjeti razloge za te promjene. Naime, mnogi ljudi vide neke stvari ali nemaju hrabrosti i načina da o njima govore pogotovo jer se boje nešto reći a da ih drugi krivo ne shvate. Oni su poput spavača koji se probude tek onda kada čuju druge da javno progovaraju. Tako je bilo i u drevnom Izraelu kada je Bog pozivao pojedine ljude iz naroda preko kojih je želio apelirati na istaknute muževe da izvrše potrebne promjene. Tim prorocima su se s vremenom pridruživali ti spavači koji su se nazivali 'proročki sinovi' a koji su također stali na stranu tih zahtijeva za reformama. No, to nije trebalo stvoriti nejedinstvo među različitim gledištima nego je trebalo potaknuti one koji su trebali preispitati pitanja vezana za Božji zakon i uredbe. Stoga ne treba bezrazložno vidjeti problem u mom javnom istupu jer postoji i ona druga strana. Ne treba unaprijed suditi jer je i Božji zakon dao mogućnost da u javnosti govore oni koji se smatraju prorocima, ali da im se sudi tek onda kada se njihova riječ pokaže lažnom jer iza nje ne stoji Bog. Ako je moja riječ lažna, treba je dokazati, a ako postoji i najmanja sumnja da iza nje stoji autoritet Božje riječi onda prepustite stvar Jehovi.

Srdaćan pozdrav!

Vaš brat Danijel

7.svibanj, 2016.

Napomena: bratu Josipu sam dao “Izjavu prizivnom odboru“ jer sam smatrao da je on trebao biti upoznat sa određenim informacijama prije razgovora sa mnom, zbog čega sam zaključio da je bez poznavanja i uvažavanja ovih informacija sam razgovor s dvojicom starješina bio površan i bez pravog smisla.

Dopis 3 - Moj prijedlog

U periodu nakon prvog razgovora su me starješine pokušali više puta kontaktirati telefonskim putem ali se ja nisam odazivao nego sam nakon nekog vremena napisao dopis s jednim prijedlogom:

Draga braćo,

Budući da sam vam pokušao objasniti da moja gledišta nemaju nikakvu vezu sa otpadništvom onda i dalje vjerujem da su vaše insinuacije i bezrazložan strah zasnovani na tvrdnji po kojoj svako odstupanje od učenja zajednice Bog osuđuje preko svoj Riječi. No meni to ne možete nikako dokazati jer sam vam o takvom navodnom 'odstupanju' detaljno pisao temeljeći svoje argumente na Bibliji (vidi pismo pravnom odboru od 7.1.2015. i prizivnom odboru od 4.5.2015.). Osim toga, moje pravo na drugačija gledišta koja ne možete osuditi po Božjim mjerilima nego samo po krutim ljudskim stavovima sam iznio u “Izjavi prizivnom odboru“ koju ste, nadam se pročitali i razumjeli. Za mene je prošli pravni proces bio presedan jer nisam isključen zbog svojih drugačijih gledišta. Tom prilikom sam nastojao dokazati da se ovim mojim gledištima ne mijenja pravac naše zajedničke vjere u Boga, Krista i Božju riječ. No, ono što tada nisam imao namjeru dokazivati je to da svojim drugačijim gledištima ne mogu negativno utjecati na nikoga tko čvrsto drži do svoje kršćanske vjere utemeljene na Božjoj riječi. Da bi to dokazao morao sam sada izaći u javnost ali ne na način da bilo koga aktivno uključujem u svoja istraživanja nego da ove informacije budu dostupne onima koji se poput mene po biblijskom savjetu žele uvjeravati u sve, ne samo u ono što uči Zajednica nego i u one izjave koje dolaze od iskrenih istraživača Biblije čija je jedina želja da budu suradnici u istini. U Bibliji nemate nikakve osnove da to krivo prikazujete i osuđujete.

Kako ne bi ponovno dolazilo do formalističkih saslušanja koja su unaprijed inscenirana s namjerom da osude svako drugačije gledište i odstupanje, onda predlažem da vi i ja dovedemo svjedoke koji bi mogli svjedočiti za i protiv ovakvih drugačijih gledišta, a za to treba ostaviti vremena tako da se po ovom pitanju možemo čuti za nekoliko mjeseci po savjetu mudrog Gamalijela koji je rekao da u ovakvim situacijama kad pojedinci ili grupa njihove braće s čvrstim uvjerenjem tvrde da govore samo ono u što su se uvjerila, treba ostaviti vrijeme da se iskristalizira istina o onome što optuženi zastupa i govori. Ja sam se već u nekoliko primjera osvjedočio da sam zastupao istinu dok je u isto vrijeme na snazi bilo drugačije gledište. No, vama izgleda nije sporno što moja gledišta mogu biti točna nego što ona trenutno odstupaju od učenja vodećeg tijela i što sam ih iznio u javnost. No da li sam učinio grijeh ili neko zlo time što sam iznio istinu u koju sam se uvjerio pomoću Biblije i drugih povijesnih dokaza?

Trebate uzeti u obzir da ja ne osporavam ulogu vodećeg tijela jer ono čini sve kako bi nam kroz svoju publikaciju iznosili samo ono što smatraju istinom, ali svi mi znamo da oni, kao što su i sami priznali, nisu nadahnuti i da mogu nesvjesno unijeti svoja pogrešna gledišta kojima se ne pobija temelj naše kršćanske vjere. Isto tako želim da gledate i na moja gledišta koja ne pobijaju temelj vjere. Ona samo u nekim detaljima odstupaju od gledišta Zajednice upravo zato što sam u svom istraživanju pronašao te pogrešne detalje koji su po mom dubokom uvjerenju od strane neke braće nesvjesno unesena u biblijska učenja tako da u mojim tekstovima možete pronaći samo korekcije tih detalja kojima se ne potkopavaju biblijska temeljna učenja i načela. Naime s tim korekcijama koje sam detaljno analizirao i biblijski argumentirao sam objasnio što su to prvi kršćani mogli naučavati u svoje vrijeme i u što su se mogli uvjeravati dok su to potvrđivati svetim Pismom tj. hebrejskim spisima, te kako je došlo do prihvaćanja pojedinih gledišta od strane naše Zajednice, od kojih su neka već odbačena dok su druga još uvijek prisutna u simbiozi sa biblijskom istinom. Zbog toga još jednom ponavljam - u svojim tekstovima odstupam od učenja Zajednice samo u tim detaljima s kojima, kao i vodeće tijelo, ne odstupam od temeljnih biblijskih učenja pa takvo odstupanje nema veze sa otpadništvom.

Ovo je za vas samo prilika da pokažete razboritost. U narednom vremenu možete poučiti braću da se drže samo onoga što su naučili kroz publikaciju zajednice i da budu oprezni kad žele pročitati nešto što su neovisno od zajednice istražila i napisala pojedina braća poput mene. Možete braći dati do znanja da se ograđujete od mene i mojih gledišta ali da me i dalje gledate kao svoga brata koji se samo koristi svojim pravom da se uvjerava i ispituje sve što je vezano uz biblijsku tematiku ali me nemojte unaprijed osuđivati jer time možete na sebe navući osudu i nepovjerenje svoje braće koja se od sada preko moje web stranice, ukoliko to žele, mogu uvjeriti u gledišta za koja odgovorno tvrdim da nisu otpadnička.

Ja ću stoga uskoro na svojoj web stranici iznijeti razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta vezanih za pojedina biblijska učenja, kao i tekstove i pisma koja sam vam upućivao, čime ću sa sebe skinuti pogrdan naziv "otpadnik" kojeg ste mi dodijelili pred mojom ljubljenom braćom. To je moje pravo jer time ujedno želim istaknuti biblijska načela koja poštujem i po kojima živim i dokazati da iz skupštine možete izbaciti samo onog tko je zao a ne nekog s kim se ne slažete.

Uzmite u obzir da je neslaganja u vezi nekih učenja i gledišta bilo i među članovima vodećeg tijela budući da su se izglasavali dvotrećinskom većinom. Ona manjina u vodećem tijelu je i dalje mogla iznositi svoje gledište ukoliko su bili uvjereni da ona imaju snagu Božje riječi. Tako je u primjeru kojeg sam vam bio naveo u pismu od 31.12.2014. po pitanju neutralnosti na kraju ipak prevagnulo gledište prvobitne manjine. Bilo je potrebno nekoliko godina za tu promjenu što je bio dokaz da su neka mlada braća koja su u svojim skupštinama pokrenula to pitanje imala drugačije gledište od većine, a koja su se na kraju pokazala točnim jer ih je potvrdilo vodeće tijelo.

Ja sam također u manjini jer se u vezi nekih stvari ne slažem sa velikom većinom svoje braće i o tome imam pravo iznositi svoje mišljenje budući da imam dokaze da imaju snagu Božje riječi. Nikoga ne vučem za rukav da me sasluša niti tražim da bilo tko stane uz moje gledište, nego omogućavam nekim pojedincima da imaju pristup informacijama do kojih sam došao svojim istraživanjem i da se svaki od njih, ukoliko ih duh na to potiče, obrati odgovornim starješinama u podružnici u želji da se ta pitanja razmotre na višoj razini jer pojedinac poput mene nema drugog načina da potakne odgovorne u zajednici da obrate pažnju nekim važnim stvarima nego preko druge braće koja će u svojim skupštinama naići na one starješine koji će, za razliku od vas, imati više razumijevanja i razboritosti, jer vas i dalje koči strah od mogućih posljedica. “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav istjeruje strah, jer strah djeluje kao zapreka“ (1.Iv 4:18). Ovakvu zapreku biblijskoj istini su kroz povijest podigli crkveni vrhovnici, bojeći se za svoje pozicije na koje su sjeli kako bi gospodarili tuđom vjerom. Zašto da se povodite za takvim strahom i takvim primjerima ako ste čvrsto uvjereni da ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje.

U svojim dosadašnjim tekstovima i pismima sam vam pokušao dokazati da moja drugačija gledišta ne spadaju u domenu otpadništva. To što u nekim člancima Watchtowera postoje samo izjave kojima se želi osuditi otpadništvo zbog odstupanja od učenja Zajednice nije ujedno i dokaz da svako odstupanje razlog da mene svrstate u tu kategoriju. Članovi vodećeg tijela su se postavili kao zakonodavci koji određuju što se smije a što ne i ponekad nameću kolektivnu savjest kao što je bilo po pitanju neutralnosti, transplatacije i transfuzije pa su morali ublažiti svoju retoriku. I u ovom pitanju 'odstupanja' oni su postavili svoje okvire gledanja i postupanja bez da su jasno razlučili neke stvari čime su vama starješinama vezali ruke da ne možete postupati izvan tih okvira. Zato ja apeliram na vašu razboritost. Dokazat ću vam

Da se velika većina braće ne zanima za religioznu tematiku koja ne dolazi od Watchtowera.
Da mnoga braća nisu niti namjeravaju čitati moje knjige jer ih to ne interesira budući da se zadovoljavaju samo sa onim što dobivaju od Zajednice.
Da svi oni koji pročitaju neke ili sve moje tekstove, a takvih je jako malo, neće odstupiti od Boga i Krista niti će ih to pokolebati u vjeri.
Da oni koji budu ispitivali moja gledišta neće biti uznemireni jer će se po biblijskom savjetu moći uvjeravati u sve i držati samo onoga što je dobro za njihovu vjeru i u što se mogu uvjeriti.
Da iza ovoga nema zle namjere, obezvrjeđivanja svetih stvari, sektašenja i odvlačenja drugih iz zajednice.

Da bi ovo dokazao trebaju mi svjedoci kao i vama kako bi dokazali suprotno, ali ne na način kao i do sada da me bez ikakvih jasnih dokaza pred njima prikažete u krivom svjetlu kao otpadnika nego da iza svojih tvrdnji imate jasne dokaze da su moja knjige i web stranica osuđene od strane samog Boga jer ono što vi osudite bi trebalo biti ono što je Bog već osudio. Ukoliko vaši stavovi, gledišta i odluke nemaju Božju potvrdu onda prepustite stvar Bogu jer je on najpravedniji sudac koji vidi dalje od onoga što mi vidimo.

Vaš brat Danijel

20. svibanj, 2016.

P.S. Molim vas da mi iz opravdanih razloga ne šaljete nikakva pisma na kućnu adresu, a na telefon se neću odazivati dok ne prođe jedno razumno vrijeme kao bi vi kao starješine sva moja dosadašnja pisma ponovo razmotrili u duhu Božje riječi jer nema smisla raspravljati o meni dok ne prihvatite ili odbacite argumente navedene u svim tim pismima upućenim odborima.

Dopis 4 - Poziv na razgovor

25.svibanj, 2016. (starješina Teo Klašnić)

Ćao brate Danijel, primili smo tvoj e-mail i pročitali ga.

Kao i sto sam možeš vidjeti pokusali smo te nazvati kako bi razgovarali, u šest navrata kroz proteklih 20-ak dana, no nažalost nisi se odazivao na pozive. Stoga ti se obraćamo ovim putem i molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem. U svom zadnjem prijedlogu koji si nam poslao iskazao si potrebu za svjedocima koji bi mogli svjedočiti za ili protiv drugačijih gledišta. Ukoliko želiš možeš biti slobodan povesti koga god smatraš potrebnim za taj razgovor. Mi ovu stvar smatramo veoma važnom, a vjerujemo i ti, zato nam je i želja da je zajednički privedemo kraju.

Stoga te, u iščekivanju tvog odgovora, srdačno pozdravljamo!

Draga braćo,

Slažem se s vama da treba još razgovarati o ovim diskutabilnim pitanjima jer prošli razgovor nije bio u duhu ispravnog postavljanja stvari. Vaš je cilj bio dokazati da je moje gledište odstupilo od gledišta Zajednice ali niste željeli niti mogli demantirati dokaze po kojima smatram da je gledište Zajednice odstupilo od gledišta prvih kršćana jer takvo nešto vi ne želite prihvatiti niti o tome diskutirati. Samim tim je vaš cilj bio očit s namjerom da osudite sve što je drugačije pa makar se to kasnije pokazalo istinom. No, kako da branim pred vama svoje gledište i svoj stav kad ga ne želite razmotriti jer se prema meni postavljate kao ona trojica starješina koji su htjele dokazati grijeh Jobu pa im je on morao reći: “Čujte, molim vas, dokaze koje ću vam iznijeti, poslušajte obranu usana mojih! Zar ćete braneći Boga nepravdu govoriti, zar ćete braneći ga prijevaru (insinuacije) govoriti?“ (Job 13:6,7). Vas ne interesiraju dokazi kojima branim svoj stav i onu istinu u koju sam se uvjerio nego samo dokaz da sam time odstupio od trenutnog učenja Zajednice. Do sada sam se već uvjerio da starješine u namjeri da brane Boga i neka organizacijska mjerila govore nepravdu jer vide samo jedno a potpuno zanemaruju drugo.

U zadnjem pismu sam vam dao prijedlog da postupite po savjetu Gamalijela koji je tražio od vijeća da puste apostole na miru bez obzira što su govorili u javnosti ono s čim se religiozni vođe nisu slagali. Smatrao je da će vrijeme pokazati da li su govorili istinu ili ne. To je dokaz da je među Židovima bilo različitih gledišta od kojih je moglo opstati samo ono koje se s vremenom pokazalo istinitim. Nijedno gledište koje nije bilo jasno izraženo u Bibliji se nije smjelo smatrati službenim gledištem pa su se oko toga mogle stvarati rasprave u kojima bi do izražaja mogla doći nečija sposobnost razumijevanja i razlučivanja onoga što je zapisano u Božjoj riječi. Isus je tako imao priliku argumentirati istinu i pobiti neka gledišta vjerskih učitelja koja se nisu uklapala u biblijski okvir niti u duh Pisma. Za njega su govorili da uvodi neko drugačije tj. 'novo učenje' ali to učenje nisu mogli smatrati otpadničkim. No Pavla su kasnije optužili da uvidi 'otpadništvo od Mojsija' tj. od Zakona koji je bio temelj židovske vjere. Time Biblija (koja je temelj za ispravno postavljanje stvari) neizravno pravi razliku između otpadništva s jedne strane koje se moglo osuditi i novih tj. drugačijih gledišta s druge strane koja su se tolerirala jer su mogla unaprijediti istinu i duhovne vrijednosti. Slične postavke su bile unutar prve kršćanske zajednice. Znalo se što spada u lažno učenje koje se suprotstavljalo apostolskoj nauci tako da se ono razlikovalo od nekih gledišta oko kojih su se stvarale diskusije i rasprave. Naravno, nisu sve rasprave bile izgrađujuće nego samo one koje su mogle istaknuti istinu i duh Pisma.

Tako i danas postoje oni pojedinci koji se ne slažu sa svim onim što Zajednica uči. Oni trebaju imati slobodu da to kažu kako bi se njihova izjava vjere izložila sudu javnosti koja također može ustvrditi da je riječ o novom učenju (u odnosu sa trenutnim učenjem) ali ne i o otpadništvu jer ovo moje drugačije gledište ne pobija temelje vjere nego unosi detalje koji se do sada nisu uzimali u obzir. No, vi osuđujete drugačija gledišta koja se mogu pokazati točnima, a opravdavate pogrešna gledišta od strane Zajednice koja su se godinama provlačila kroz njena izdanja. Kako onda možemo razgovarati o zaključcima zadnjeg razgovora i kako možemo taj razgovor privesti kraju kad ne poznajete neke stvari iz povijesti naše Zajednice i kad imate pogrešan stav prema drugačijim gledištima koja želite prikazati kao otpadnička misleći da time branite Boga? Dao sam vam primjer apostola Pavla koji je uveo nova i drugačija gledišta s obzirom na Zakon i tako ih suočio sa postojećim gledištem koje je bilo prisutno među židovskim kršćanima. Među kršćanima je zbog toga moglo doći do podjele na dva ogranka, ali to se nije desilo jer se o tome raspravilo na višem nivou, a ne samo među starješinama lokalne skupštine. Stoga je trebalo dozvoliti da se neka nova i drugačija gledišta suoče s postojećim gledištem. Istina će uvijek isplivati na površinu dok će laž potonuti.

Međutim lažna i kriva gledišta mogu opstati samo ako iza njih stoji autoritet čovjeka i institucije koja svoju 'istinu' brani pod svaku cijenu i koja ne dozvoljava drugima da iznose drugačija gledišta koja se mogu pokazati točnim. Na takav kruti način gospodarenja Božjom riječi krivo gledište može opstati godinama, desetljećima i stoljećima i time dobiti na vrijednosti kroz tradiciju koja se prenosi generacijama dok se istovremeno istina svjesno ili nesvjesno odbacuje jer ne može isplivati na površinu sve dok se ne izloži očima javnosti.

Zato smatram da drugačija gledišta moraju imati sud javnosti a ne sud vjerske institucije koja brani svoju tradicionalnu 'istinu'. Ako je gledište Zajednice istinito, ono će time dobiti na još većoj vrijednosti, ali ako je ono pogrešno onda će mnogi to puno brže uvidjeti i reagirati pa se neće dozvoliti da ono tako dugo opstane i postane uvriježeno i tradicionalno gledište jer se to pitanje može riješiti na višem nivou. Ne treba se bojati drugačijih gledišta ukoliko ona ne diraju temelje kršćanske vjere. No problem je u tome što je naša Zajednica po uzoru na neke kršćanske crkve stvorila svoje pripadnike pa je pripadnost njenoj zajednici utemeljila na učenjima koja su jedinstvena samo za Jehovine svjedoke i tako stvorila problem a ujedno i zapreku istini koja može puno brže doći suočavanjem s drugačijim gledištima temeljenim na istraživanju Biblije koju provode iskreni ljubitelji istine.

Zajednica je po tom pitanju odstupila od gledišta brata Russella i uvela svoja stroga pravila po kojima prosuđuje tko može a tko ne može biti pripadnik skupštine, pa iz skupštine izbacuje i onu braću za koje je brat Russell rekao da mogu imati drugačija gledišta koja ne diraju u temelje vjere. Dozvolio je da mu se obrate svi koji su u svojoj potrazi za točnom spoznajom došli do nekih novih saznanja. Drugačija gledišta ukoliko su usmjerena u istom pravcu vjere i ukoliko su točna mogu utjecati na izmjene i dopune. Ukoliko nisu točna lako ih je pobiti bez da se time bilo koga osuđuje i pogrešno prikazuje. Kad je Isus iznosio 'novo učenje' to je moglo na neki način umanjiti autoritet religioznih vođa ali samo onda ukoliko su se oni postavili iznad Božje riječi. Samim tim ni ja ne želim svojim 'drugačijim učenjem' obezvrjeđivati autoritet starješina koji tumače Božju riječ. No problem može biti samo u vama ukoliko na pojedine starješine gledate toliko visoko da mislite kako bi njihov autoritet bio obezvrijeđen ukoliko netko od male braće poput mene iznosi biblijske istine u jednom novom svjetlu koju bi braća prepoznala kao još točniju spoznaju.

Da li sam bogohulnik (otpadnik) ili iskreni ljubitelj Božje riječi se može procijeniti na temelju Biblije i njenih mjerila a ne na temelju kršenja zabrane iznošenja svojih drugačijih gledišta. Zar bilo koji čovjek ima autoritet nad svetim duhom i da li može zabraniti da 'istina' ispliva na površinu sve dok je on ne objavi? Koliko god poštujem članove vodećeg tijela, oni me nisu uvjerili da su od Boga dobili taj autoritet s kojim mogu osuditi braću koja se ne slažu s njihovim gledištima jer su i sami uznosili gledišta koja nisu bila potpuno točna i koja su na mnogu braću negativno djelovala i odvojila ih od Zajednice. Vi ćete sada reći da su iz Zajednice otišli samo oni koji nisu bili jaki u vjeri i koji nisu imali povjerenja u Božje vodstvo preko čovjeka kojeg je on postavio u svojoj organizaciji. Ako vam to toliko ne smeta nego to smatrate čišćenjem, zašto se onda bojite da će neka braća zbog mojih gledišta biti odvučena od Zajednice?

Isus se nije bojao da će kukolj ugušiti pšenicu pa je dozvolio da jedni i drugi zajedno budu dio njegove skupštine. Znajući da među pšenicom raste kukolj neki su htjeli odmah poduzeti mjeru čišćenja polja. No Isus im je rekao da sačekaju vrijeme sazrijevanja jer bi prije toga mogli pogrešno procijeniti i zajedno s kukoljem izvaditi i poneki klas pšenice. Što s ovim želim reći? Postoje stvari koje nisu crne i bijele ali ih neki starješine vide samo kao crne. Zašto smatram da je potrebno vrijeme kako vi i bilo koji starješine iznad vas ne bi donosili prijevremene sudske odluke i mjere. Budući da sam u zadnjem pismu dao prijedlog po kojem bi trebalo postaviti stvari između mene i skupštine, a da se ne ide protiv Božjih pravednih mjerila, onda dozvolite da vrijeme pokaže:

- da li sam izrekao bilo koju laž
- da li sam zastupao istinu dok je istovremeno na snazi bilo drugačije službeno učenje
- da li sam obezvrijedio Božju riječ
- da li sam stvorio podjele
- da li sam negativno djelovao na bilo čiju vjeru

Odgovori na ova pitanja se mogu dobiti tek kad sazrije vrijeme jer će se tada raspoznati da li ja i moj način izražavanja svoje duhovnosti i ljubavi prema biblijskoj istini ima bilo kakve sličnosti s kukoljem. U svojoj revnosti za organizaciju možete zanemariti razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta i proglasiti zlim onoga tko nije zao.

S obzirom da dozvoljavate da razgovoru između vas i mene budu prisutni svjedoci onda bi prije svega vi trebali imati svjedoke unutar skupštine koji će moći reći i dokazati da ja iznosim lažna učenja kojima mogu biti osuđen kao bogohulnik. Ukoliko nemate takve svjedoke onda ne možemo ovaj razgovor privesti kraju jer bi vaše gledište o meni bilo samo insinuacija tj. podvaljivanje ili izmišljotina koja se ne može dokazati čak ni Biblijom. Prema tome, svjedoci mogu biti svi članovi skupštine, od kojih možete saznati puno toga bez obzira da li su ispitivali moje izjave ili ih one ne interesiraju. Svjedoci koje bi ja uzeo u obzir mogu biti upravo neki između njih koji bi dokazali da ih moje izjave nisu pokolebale u vjeri jer u njima mogu vidjeti svog brata koji istinu Božje riječi stavlja iznad drugih vrijednosti. Da bi vi i ja imali pouzdane svjedoke smatram da će biti potrebno proći još jedno vrijeme (od nekoliko mjeseci do godinu dana) kako bi se o ovoj temi moglo nastaviti razgovor. Nemojte si dozvoliti da pod nečijim pritiskom žurite i unaprijed donosite zaključke jer to ne bi bilo mudro ni u duhu ljubavi što bi negativno utjecalo na mnogu braću.

Smatram da sam vam dosta toga predočio pisanim putem i da je to dovoljno za moju obranu koju možete razmotriti u duhu božanskih mjerila. Da bi mogli ovaj razgovor privesti kraju u duhu bratske ljubavi i razumijevanja, onda zahtijevam da mi netko od vas pismenim putem iznese argumentirani stav Zajednice prema svemu ovome što sam iznio u obranu drugačijeg gledišta jer ću se samo tako moći ispravno postaviti prema vama i pripremiti za razgovor u kojem će Biblija biti jedina smjernica. To je moje pravo kojeg bi trebali ispoštovati jer želim da sve bude transparentno kako bi se izbjegla zloupotreba autoriteta i Božje riječi.

Srdačan pozdrav

Vaš brat Danijel

31.svibanj, 2016.

Dopis 5 - Posljedice

U međuvremenu sam bio u kontaktu sa starješinom Nikšom koji nije bio uključen u drugi pravni slučaj pa sam mu želio skrenuti pažnju na činjenice i argumente s kojima sam (o)branio svoje pravo na drugačije gledište.

Brate Nikša!

Obraćam ti se jer ti želim dati na uvid nešto što sam već dao drugim starješinama kojima sam morao objasniti mnogo toga vezano uz moj slučaj, a opisano je u “Izjavi prizivnom odboru“. Znam da ti mnogo toga nije jasno u vezi sa mnom budući da o nekim stvarima imamo suprotna gledišta koja sam više puta pokušao bezuspješno pomiriti jer starješine nikako da razluče i odvoje otpadničko gledište od drugačijeg gledišta. Otpadničko gledište i ja osuđujem ali od vas tražim da tolerirate drugačije gledište koje ne ide protiv vjere.

Možda se pitaš zašto sam toliko uporan. Smatram da me nikad nećeš shvatiti ali me u nekoj mjeri možeš razumjeti. Sjećam se da si u jednom razgovoru rekao: “Da nisam bio u 'istini' ja bi u svojoj mladosti bio revolucionar i anarhista“. Očito si vidio neke stvari koje je trebalo promijeniti u društvu u kojem nije bilo određene slobode mišljenja i uvjerenja i u kojem su se kršila neka ljudska prava. No kad sam ja u pitanju onda mogu reći: “Onaj u kome je 'istina' taj bi mogao biti reformator“. Reformatori nisu revolucionari jer poštuju autoritet i zakon. U vjerskim uređenjima reformatori samo žele da se čuje njihov glas i da se u vezi nekih učenja i pravila povede javna rasprava. Zbog toga sam želio javno progovoriti, a da me se ne gleda kao buntovnika ili otpadnika. No, vi ste se od prvog dana ponašali kao vlasti u komunizmu. Netko od naše braće je mogao odslužiti zatvor zbog prigovora savjesti, ali bi nakon toga opet dospio pred sud jer bi ponovo bio pozvan na odgovornost zbog iste stvari. To je ta ista upornost kojom se želi drugima dati do znanja da držimo do nekih visokih vrijednosti i načela. Neki su tako više puta dolazili pred suce kao što sada ja dolazim pred vas zbog svoje upornosti da zastupam istinu koju sam spoznao a zbog koje mi se pošto poto želi zatvoriti usta zbog slične retorike kojom su se služili komunističke vlasti u obrani svoje ideologije i nacionalnog suvereniteta, a kojom su se u povijesti kršćanstva služili i crkvene vlasti. Uvijek se ističe neko doktrinarno jedinstvo i nepovredivost autoriteta čime se nameće strah od Božjeg gnjeva, a ne želi se vidjeti ona slika koju daje Biblija kad je u pitanju bilo koji ljudski autoritet i naš odnos prema njemu.

Zbog takve odanosti čovjeku koja je bila izjednačena sa odanošću Bogu, jedan je od starješina koji su meni sudili, pred mojom ženom čak dva puta izrekao misao kojom je našu Zajednicu izjednačio sa Katoličkom crkvom i stavom kojeg je uvela tokom svoje inkvizicije i strahovlade, što je moju suprugu toliko povrijedilo da više nema volje dolaziti u dvoranu jer je kao bivši pripadnik katoličke crkve osjetila istu indoktrinaciju. Izašla je iz jednog sistema koji je nakon nekoliko stoljeća uvidio svoju grešku i uveo toleranciju, a ušla u drugi religiozni sistem koji je po predsjednicima društva Watchtower nakon smrti brata Russella uveo netoleranciju kojom se štitio autoritet prvih ljudi. Druga braća i sestre to ne vide i tome ne obraćaju pažnju jer se nisu suočila s ovom situacijom u kojoj sam se ja našao a indirektno i moja supruga. Očito se treba nešto dogoditi ili doživjeti da bi se moglo o tome dublje razmišljati. Mnoga braća su nešto doživjela i osjetila zbog čega su se udaljili, neki fizički a drugi svojim duhom. Nemaju se kome povjeriti i reći što im smeta jer bi se to krivo protumačilo. Od svega onoga što sam istražio, starješine bi mogle vidjeti gdje se nalaze određeni problemi i kad bi samo jednu stvar prihvatili, koju sam detaljno razradio, mogli bi preko noći riješiti sve probleme vezane za neaktivne, neredovite i nedjelotvorne objavitelje te bi duh skupštine bio puno bolji od onoga kojeg se pokušava umjetno stvoriti i podržavati. Ako ti i drugi starješine imate 'istinu' u srcu onda nemojte biti njeni protivnici bez obzira u kojem je obliku ona došla do vas.

Pozdrav

Danijel

9. svibanj 2016.

P.S. u privitku se nalazi tekst “Izjava…“ koju bi trebao dobro proučiti, a ako imaš volje i želje volio bi kad bi mogli o tome razgovarati.

Dragi brate Danijele,

Dobro si rekao - to što radiš gaseći svoju unutarnju vatru, ja također ne mogu prihvatiti. ali razumijem da ti imaš jaku vjeru.

Duboku vjerujem da me je Jehova pozvao k sebi po riječima svog sina....." Nitko ne može doći sinu ako ga moj otac ne dovuće ...... " i po tome ti razumiješ da je moj um modeliran i izgrađen Biblijskim učenjima na način kako to predstavlja "Vjerni i razboriti rob".

Možda bi sve moglo biti tako kako ti razumiješ a da nisi nikoga povrijedio. Da, ali dragi brate .....ti koji se pozivaš na slobodu u kristu zaboravio si na krajnje poslijedice učenja koje su opreka učenjima Koja naša braća i sestre nose usrcu širom svijeta.

To ne smiješ ignorirati !? Slobodna komunikacija tvojih učenja u Jehovinoj organizaciji dovela bi do silnog nereda, nesnalaženja, nedoumice, nejedinstva........razilaženja i svađa zbog rijeći, Božanskog tajminga, objašnjenih proročanstva, učenja o Isusu itd.

Dragi Danijele, moraš biti naivan i vjerovati da se gornje stvari nebi dogodile. Moram ti reći da mi je tvoja upornost nerazumljiva. Govorio si o kolatelarnim žrtvama pojedinaca i skupina koji su jako stradali bez velike krivnje... ali to im se dogodilo zbog tuđe nemarnosti, oglušaka, nevjere, zaboravnosti..... a na vjetrometini putovanja Božjih nebeskih kola.

Molim te oprosti mi što doslijedno kao ti ne citiram sve na što sam mislio iz Božje rijeći. Gorim u želji da te upozorim da bi "danas" kolateralne duhovne žrtve bile prestrašne. Eto, u tome ja ne želim sudjelovati.

Naša braća te između ostalog žele sprijećiti da do toga ne dođe jer to bi bilo prestrašno.

Dragi Danijele, u tom smislu tvoja je nadarenost dobrodošla, da, samo razmisli o božanskom tajmingu te da za sve ima vrijeme. A tko zna kako ga Jehova rasteže kao vrpcu i kako ćemo se mi u sve to uklopiti. Lijepo pišeš i imaš dara za istraživanje ali ne zaboravi da "Vjerni rob to radi već preko 12o godina.

Nadam se da si razumio smisao mog odgovora Tebi, dragi brate. Ti si radilica u Božjoj košnici ali razmisli - nisi li predugo ostao vani na slatkim cvijetovima i peludi . Najgore što se malenoj pčeli može dogoditi je da zbog predugog izbivanja bude zazidan njen maleni heksagon. Hoće li druge pčele o tome raspravljati ? Možeš li ih ti zbog toga osuđivati.....

Voli te tvoj brat Nikša

12. svibanj 2016.

Dragi brate Nikša

Ja te cijenim i poštujem kao brata i starješinu. Razumijem da je tvoj um modeliran i izgrađen biblijskim učenjima na način kako to predstavlja 'vodeće tijelo' jer sam i ja jedno vrijeme bio pod onim što se naziva 'kolektivni um'. Ali dozvoli mogućnost suživota s braćom čiji um nije tako modeliran da bespogovorno slijede čovjeka i ono što on uči jer se pokazalo do sada u niz primjera da je taj čovjek više puta mijenjao svoja gledišta i u javnost iznosio neprovjerene informacije i svoja čvrsta uvjerenja koja su se pokazala preuranjena i pogrešna. To što se s vremena na vrijeme neke stvari korigiraju je samo dokaz da je 'istina' koju smo prihvatili u sebi sadržavala i neke detalje koje nisu odgovarali stvarnim činjenicama a tih detalja ima još. Moja gledišta su oprečna tim detaljima a ne cijeloj istini koju zastupa naša zajednica. Ti spominješ moguće posljedice mojih gledišta koja iznosim u javnosti, ali zašto ne dozvoliš da vrijeme kaže svoje. Povijest naše zajednice je već dovoljno toga rekla samo što mi moramo šutjeti kad vidimo posljedice onoga što se u javnost iznosilo od strane zastupnika društva Watchtower.

Kad govorimo o krajnjim posljedicama učenja i svega što je povezano s tim učenjima, ne mogu a da se ne osvrnem na posljedice koje su izazvane od strane braće koja su služila kao predsjednici Društva. Naime, nama se stalno pokušava nametnuti ideja kako ljudi izvan naše zajednice neće preživjeti Harmagedona ukoliko ne reagiraju pozitivno na poruku dobre vijesti i da se u Harmagedonu mogu spasiti samo ako shvate vrijeme u kojem žive i pridruže se organizaciji koja će preživjeti veliku nevolju. U knjizi 'Raspravljanje' se postavlja pitanje: Hoće li pogibija u Harmagedonu značiti vječnu smrt? Odgovor glasi: Mat. 25:46: “Ovi [koji nisu željeli činiti dobro Kristovoj “braći”] će otići u vječnu smrt.” 2. Sol. 1:8, 9: “Oni koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu [koju objavljuju Kristova “braća”] bit će kažnjeni vječnom propašću.” Pod ''Kristova braća' se uglavnom misli na Vodeće tijelo. Ako je to istina onda netko mora snositi odgovornost što su Kristova braća u javnosti iznosila netočne izjave zbog kojih milijuni ljudi ne žele slušati ono što im žele reći Jehovini svjedoci jer nas vide kao lažne proroke koji su više puta proricali kraj. Članovi naše zajednice tvrde da će svi ljudi širom svijeta, koji će ostati u sastavu svojih kršćanskih zajednica i drugih religija, zauvijek biti uništeni, a ne obaziru se na jedan od glavnih razloga zašto milijuni tih istih ljudi ne žele služiti Bogu pod vodstvom vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Tko će biti kriv za smrt tolikog broja ljudi koji nas kroz prizmu nekih biblijskih stavaka vide kao lažne proroke? Kad na takav način gledamo na ovaj problem javnog objavljivanja krivih informacija onda su kolateralne žrtve prestrašne. Da je Harmagedon bio prije 30 godina opet bi poginuli milijuni takvih ljudi koji su zbog krivih objava i očekivanja vezanim za 1975. godinu postali sumnjičavi prema našoj zajednici i ljudima koji je predvode. Da je Harmagedon bio nedugo nakon 1925. godine, opet bi po gledištu JS milijuni takvih poginuli, pa čak i dvije trećine onih koji su se odvojili od Društva Watchtower. Oni su se odvojili kako bi Bogu služili na drugačiji način i bez centralističkog vodstva kojeg je naša zajednica napustila tek 1976. godine. Ja i u njihovom učenju vidim neke pogreške, ali u njima vidim i sve ono što ih je krasilo za vrijeme dok je brat Russell bio živ.

Mi se pred drugim ljudima možemo pravdati kako su kriva očekivanja bila pitanje revnosti naše braće koju Biblija ne osuđuje. No ljudi izvan naše zajednice pa čak i mnogi unutar zajednice to ne gledaju tako jer imaju Bibliju koja je kršćanske vjernike upozorila na takva kriva očekivanja, lažne Mesije i lažne proroke. Mi im možemo tvrditi da se ti biblijski stavci ne odnose na vodeće tijelo, ali oni to tako ne gledaju. Koliko god JS mislili da njihova opravdanja i toleriranja u vezi krivo usmjerene revnosti vodećeg tijela imaju smisla, ljudima izvan zajednice još više ima smisla ono što protiv takvih objava kaže Biblija. Da li će oni biti kolateralne žrtve nečije krivo usmjerene revnosti. Vi kao starješine će te za te žrtve naći razloga da ih osudite smatrajući ih krivima što su po vašem mišljenju pogrešno gledali na te stvari, a ne kao što na to gledaju JS koji za takvu revnost i greške vodećeg tijela ipak nalaze opravdanje.

Kad vam ti ljudi tvrde da su JS lažni proroci vi to negirate i nalazite razloge da skinete tu sliku sa sebe i vodećeg tijela, a kad ja kažem da nisam otpadnik, i kad pokušavam iznijeti dovoljno argumenata kako bi skinuo tu krivu sliku o sebi, a koju ste vi nametnuli sebi i drugoj braći, onda ne želite ni čuti za niti jedan moj argument nego želite sudjelovati u osuđivanju mene i moje revnosti za istinu.

Dragi brate, ako smo ja i mnoga druga braća često morali pred drugim ljudima opravdavati braću iz vodećeg tijela za njihove krive izjave i gledišta, zašto onda vi sada ne opravdate mene pred vodećim tijelom. Imate dovoljno materijala koje sam vam predočio pisanim putem. No vi će te radije sve to zanemariti i tražiti razloga da me prikažete kao otpadnika i grešnika nego omogućiti da se u vezi nekih gledišta povede javna rasprava na višem nivou kao što je to bilo u prvom stoljeću dok su apostoli bili živi. Zašto? Zašto ne objasnite braći razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta? Time bi riješili problem i ne bi sada oko ovoga uvijek iznova vodili sporove. Zašto stvarate zabrane i bezrazložni strah? Izgleda da je lakše upravljati braćom kroz zabrane i strah nego kroz slobodu savjesti, mišljenja i govora. Braća se zbog toga boje govoriti o onome s čim se ne slažu pa naizgled ispada kao da živimo u jedinstvu mišljenja i gledišta što je samo prividna slika bar u očima mene i drugih koji to vide.

Zašto se vi kao starješine bojite da u skupštini u isto vrijeme egzistiraju dva različita gledišta koja ne dovode u pitanje temeljno učenje kao što je to bilo u primjerima iz prvog stoljeća koja sam vam naveo? Kad bi se u tom slučaju neko krivo gledište preko vodećeg tijela nesvjesno uvelo u cjelokupnu istinu, kao što je bilo takvih slučajeva, onda bi se ono po skupštinama uvijek iznova suočavalo sa drugačijim gledištem sve dok istina ne bi prevagnula jer bi braća imala slobodu iznošenja argumenata koja bi brzo i lako stizala do središnjice. Tako bi braća po svijetu koja imaju duh razlučivanja mogla zajedno surađivati na unapređivanju istine 'jer ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu'. Vodeće tijelo bi time moglo puno brže eliminirati svoja kriva gledišta jer ne bi bilo moguće da ona u srcima naše braće egzistiraju desetljećima, pa čak i cijelo jedno stoljeće samo zato što su se braća bojala dovoditi u pitanje trenutna učenja vodećeg tijela. No, vi se bojite drugačijih gledišta jer ste poučeni kako treba bespogovorno slijediti samo ono što uči vodeće tijelo. Koliko god u tome ima prednosti toliko ima i nedostataka o kojima Biblija jasno govori. Čak je i Zajednica progovorila protiv jednoumlja kojega je uvela Katolička crkva čime je branila autoritet svojeg crkvenog vodstva. Kad vodeći starješine javno iznose svoje krive ideje i gledišta koja moraju mijenjati, onda je to dokaz da nisu uvijek sigurni u ono što im Božji duh svjedoči kroz Bibliju. No vi u tome ne želite vidjeti problem pa makar vam sveti duh svjedočio drugačije. Radije će te vjerovati što piše u časopisu koji nije nadahnut nego u ono što vam svjedoči sveti duh iz Božje riječi. Ja ne mogu tako razmišljati jer Bibliju držim iznad tradicionalnih gledišta koja je uveo čovjek. Zašto se bojite da ću ja biti uzrok nejedinstva i nereda bez da želite poraditi na tome da braću poučavate jedinstvu duha i toleranciji onako kako su to radili apostoli?

Dragi brate, iako u mojim gledištima nema niti jedne izjave koja bi narušila nečiji odnos s Bogom, vi problem vidite samo u okviru vlastitog razmišljanja koje ne obuhvaća puno toga o čemu sam vam pisao, a o čemu nitko od vas nije otvorio raspravu i dijalog. Bojite se da ću stvoriti razdor i nejedinstvo, a ne dozvoljavate braći da 'ispituju izjave' i da se 'drže samo onog u što se mogu uvjeriti' te da raspravljaju o tim stvarima. Za vas je pravi JS samo onaj koji klima glavom i potvrđuje nešto u što se ne može uvjeriti i u ono što se na kraju pokaže pogrešnim. Zar to nije odraz nečega što odudara od nekih ljudskih vrijednosti i božanskih načela. Kad bi starješine objasnile braći ono što sam ja vama objasnio u svojim pismima i drugim tekstovima onda ne bi dolazilo do nepotrebnih rasprava, sumnjičenja, svađa oko riječi jer bi se njegovao duh jedinstva među braćom unatoč nekim drugačijim gledištima. Ja poznajem braću pa čak i starješine koji ne vjeruju u nova gledišta o naraštaju i vjernom robu. Znam starješinu koji u mojim tekstovima ne vidi otpadništvo jer je upoznat sa stvarima o kojima sam vam pisao. Znam za brata koji o Isusu ima isto gledište kao ja, a sve to govori da po skupštinama ima dosta braće pa i starješina koja imaju oprečna gledišta u odnosu na službena učenja.

Opet kažem, ta oprečna gledišta nisu oprečna temeljnim istinama nego detaljima koje ne narušavaju tu istinu. Međutim ta braća kao i ja se učimo zadržati jedinstvo duha dok starješine s druge strane stalno naglašavaju doktrinarno jedinstvo bojeći se razilaženja i svađa. No, ako se braći objasni razlika između otpadničkog i drugačijeg gledišta onda nema svađa i sumnjičenja. Zar naša braća nisu bila primorana u komunizmu razjasniti vlastima da naše drugačije gledište i postupanje po svojoj savjesti neće narušiti mir i društveni poredak? Čega se onda mi bojimo ako gajimo toleranciju, ne prema krivim učenjima, nego prema drugačijim gledištima kojima se ne mijenja pravac i temelj vjere? Na vama je kao učiteljima da to objasnite braći a ne sve zajedno stavljati u isti koš. Pokažite se razboritima jer strah kojeg bezrazložno širite djeluje kao zapreka jedinstvu duha.

Moja gledišta nisu oprečna biblijskim temeljnim učenjima nego u sebi nose argumente za izmjene i dopune postojećih gledišta o kojima ne razmišljam samo ja nego i drugi, samo što ih ja ovom prilikom javno iznosim bez da u to osobno uključujem drugu braću. Nikome od braće nisam išao na vrata da bi mu objavio svoja drugačija gledišta. U svojoj knjizi sam se ogradio od toga jer svatko pristupa ovim informacijama na svoju odgovornost. Informacije koje su dostupne braći na internetu ili knjižari su samo one koje oni žele čuti i pročitati, a zatim prihvatiti ili odbaciti. Onaj tko se želi dublje istraživati Bibliju, a takvih je jako malo, mogu u ovim informacijama naći odgovore na svoja pitanja ili ih odbaciti bez da odbacuju mene kao svog brata.

Ja svoja gledišta nikome ne namećem, a budući da su izneseni u javnosti, onda bi javnost trebala biti uključena u sudski postupak ukoliko bi ga vi željeli provesti protiv mene. Taj postupak ne može biti otvoren na temelju optužnice za otpadničko gledište jer je prošli saziv prizivnog odbora, kojemu sam dao na uvid svoja drugačija gledišta, odbacio odluku o isključenju koju je donio pravni odbor moje skupštine. Optužnica može sadržavati samo činjenicu da sam sa svojim 'drugačijim gledištima' izašao u javnost i mora u sebi sadržavati biblijski temelj da sam sagriješio protiv Boga i njegovih zakona. Morate se dobro ograditi od sličnih postupaka koja su bila provedena nad ljubiteljima biblijske istine od strane Crkve. Morate mi garantirati pošteno suđenje pred očima i ušima javnosti i omogućiti mi branitelja jer sve izvan toga je kršenje mojih prava temeljenih na Božjem zakonu.

Dragi brate, ja sam učinio sve da se te stvari objasne kako između mene i vas ne bi bilo razmirica. Koliko god sam ja uporniji u svoji gledištima i postupcima, vi ste još naporniji jer ne želite dijalog. A ako vi ne želite voditi stvari u tom pravcu da se ovo rješava na višem nivou nego želite sami poduzeti korake protiv mene, ja ću biti primoran da javno iznesem cijeli svoj slučaj i sva pisma koja sam pisao starješinama u kojima sam apelirao na vaš zdrav razum pa neka onda braća sude o meni i vama. Već sam vam dosta toga napisao u vezi pogrešne prakse saslušanja i suđenja koja se vode iza zatvorenih vrata daleko od javnosti, što je praksa koju su uveli vodeći predstavnici naše zajednice bez da su se savjetovali u vezi toga sa Biblijom čime su uveli svoja pravila. Oni su vjerojatno našli opravdanje za tu svoju odredbu koju ste vi prihvatiti bez preispitivanja, a kad sam ja prošli puta zatražio da se postupi po biblijskim uredbama onda su starješine zaprijetili da će donijeti odluku bez mene ukoliko se ne pojavim pred odborom. Opet prijetnje i zastrašivanje kako bi se provodilo ono što je ljudsko (vidi Stražarska kula 1.4.2011. str.18-22, “Najsramotnije suđenje…“).

Zar starješina ima pravo ukidati praksu javnog suđenja koju je Bog podržavao u svom narodu a koja je bila prisutna i među prvim kršćanima? Zašto da neki strah upravlja zajednicom preko čovjeka koji je na sebe preuzeo odgovornost da je vodi. Ako je vodi kao Božji zastupnik onda neka je vodi po smjernicama jasno izraženim u Bibliji, a ne sve to zanemariti zbog nekog straha od javnosti i još tražiti od ostalih starješina da budu njihovi zastupnici po skupštinama koji će provoditi njihove uredbe a ne Božje. Svaki starješina mora biti Božji zastupnik, a suradnik u istini sa drugim starješinama.

Ja se ne bojim iznijeti svoj slučaj pred braćom. Za to imam dovoljno materijala sa dosadašnjih saslušanja i pravnih odbora. Brat Jozo mi je dao do znanja što kaže naš zakon o neovlaštenom snimanju razgovora, a zanemaruje što Biblija kaže o saslušanju i suđenju iza zatvorenih vrata. No taj isti zakon, kojega brat koristi kako bi sve ostalo iza zatvorenih vrata, kaže da nema kaznenog djela ako su radnje snimanja učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti. Kako možemo govoriti o privatnosti ako se odluka o isključenju čita pred skupštinom koja predstavlja javnost. Suđenja koja su bila iza zatvorenih vrata se u interesu javnosti mogu javno objaviti jer braća moje skupštine imaju prao dignuti kamen na mene samo ako sam zaista zgriješio Bogu. Ovo nisu nikakve prazne riječi nego samo želja da se starješine vode po duhu Božje riječi a ne po slovu zakona kojima se krše određena prava.

Dragi brate, nadam se da si razumio dublji smisao svega ovoga, jer to što smo ti i ja došli Bogu preko Krista nije zasluga čovjeka nego Božje riječi, a ljudi postavljeni u skupštini da služe drugima u svojstvu Gospodinovog roba se trebaju samo ispravno služiti riječju istine kako bi spasili sebe i one koji ih slušaju a ne kako bi bili posrednici između nas i Boga. Svaku riječ koju oni izgovore treba prihvatiti jer u sebi sadrži dobru namjeru u skladu sa istinom, ali je ne treba postaviti iznad Božje riječi koju može zastupati neki brat svojim drugačijim gledištem.

Tvoj brat

Danijel

13.svibanj 2016.

P.S. Ovo pismo možeš dati na uvid ostalim starješinama jer se to tiče i njih.

Dopis 6 - Problem klevete

U utorak 7.lipnja 2016. sam dobio preporučeno pismo od strane brata Debaka, ali sam poštaru vratio kuvertu s naznakom da ne želim primiti to pismo te sam starješinama napisao dopis u kojem iznosim svoj prigovor i ukazujem na jedan problem kojeg bi trebali riješiti prije bilo kojeg novog sastanka sa mnom:

Draga braćo!

Ovim dopisom vam želim dati do znanja ono što mislim o vašem nastojanju da ovu problematiku rješavate na način kojeg ja ne mogu prihvatiti. Znam da će te učiniti sve za Organizaciju, pa makar morali odbaciti brata koji visoko cijeni istinu. S jedne strane postoje biblijska mjerila i načela po kojima se može nekoga osuditi kao bogohulnika, a s druge strane postoje organizacijska mjerila po kojima se može osuditi nekoga koji izlazi iz okvira koja je postavio čovjek. Po kojim mjerilima mi želite suditi? Pretpostavljam da po vama kršim ovo drugo mjerilo iako me neki od vas (???) pokušavaju u javnosti prikazati i kao bogohulnika, o čemu ću kasnije nešto više reći.

Zajednica u članku kojeg sam vam predočio: “Emlyn Thomas – bogohulnik ili branitelj istine?“ ističe da dotični nije bio bogohulnik nego primjer lojalnosti Bogu a ne vjerskoj organizaciji. Međutim da je Zajednica tog čovjeka stavila u okvire pravila zajednice kojoj je pripadao, onda bi ga po svojim mjerilima morala u tom članku osuditi jer je javno iznosio svoja gledišta protivno pravilu zajednice kojoj je pripadao. Naravno, Zajednica nije htjela to istaknuti jer bi time dovela u pitanje pravovaljanost pravnih postupaka koje ona provodi protiv svoje braće. No ti pravni postupci iza zatvorenih vrata su dokaz nepravednog postupanja jer je Zajednica najprije javno preko svojih izdanja postavila kriva mjerila prosuđivanja i etiketirala otpadnicima svakoga tko iznosi drugačije gledište, a onda preko starješina sudi takvima prikazujući ih kao grešnike i bogohulnike koji nisu potpuno podložni organizaciji.

Iako sam vam rekao da iz opravdanih razloga ne šaljete pisma na moju adresu, vi ste to učinili. Zašto? Pismo koje ste uputili meni nisam preuzeo nego sam ga odbio jer sam vidio tko ga šalje. Pretpostavljam da ste po tom bratu Debaku formirali pravni odbor, jer on nema razloga slati meni pisma osim ako nije član pranog odbora. Opet ste pokazali da niste dosljedni onome što govorite jer jedno mislite i govorite a drugačije postupate. Naime, nakon prvog razgovora na koji sam dao opravdani prigovor, dobio sam dopis u kojem brat Klašnić traži da nastavimo razgovor. Napisao je:

“… molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. (…) Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem.“

Budući da se pravni odbor ne može voditi pisanim putem, onda se očito ovdje mislilo na razgovor sa dvojicom starješina koji će biti nastavljen pa sam sukladno tome odgovorio na to pismo tražeći malo vremena (vidi pismo od 31.5.2016). Međutim, ukoliko ste s ovim pismom preko brata Debaka uputili meni poziv na pravni odbor, onda ste učinili prvu proceduralnu grešku jer ste išli preko onoga što ste rekli. Zašto se žurite i kako da vam vjerujem na riječ? Da li ste me htjeli sazvati na razgovor, a onda mi dati na znanje da od tog razgovora nema ništa? To bi bila prevara kako bi me stavili me pred gotov čin i tako sa sebe skinuli odgovornost.

Na indirektan način sam saznao od jednog starješine da vi žurite zbog pokrajinskog nadglednika kako bi ovu stvar riješili prije njegovog dolaska. Očito vam je važnije pred njim se prikazati kao starješine koji su potpuno odani organizaciji i da do njegovog dolaska imate dokaz da ste se riješili jednog čovjeka kojeg je trebalo kazniti i ušutkati. To me podsjeća na slučaj kad su religiozni vođe htjele na brzinu osuditi Isusa i ono što je govorio, pa su to učinili na praznik i to noću, ne pružajući dovoljno vremena da on u svoju obranu dovede potrebne svjedoke. Svjedoci su bili samo oni koji su ga krivo optuživali. Vi među sobom (???) također imate one koji me krivo optužuju i prikazuju kao bogohulnika i želite me što prije dovesti pred svoju sudačku stolicu. Brat Klašnić je u spomenutom dopisu napisao:

“U svom zadnjem prijedlogu koji si nam poslao iskazao si potrebu za svjedocima koji bi mogli svjedočiti za ili protiv drugačijih gledišta. Ukoliko želiš možeš biti slobodan povesti koga god smatraš potrebnim za taj razgovor.“

No da bi moji svjedoci mogli obraniti moj stav i skinuti sa mene optužbe za otpadništvo, oni moraju steći uvid u sve za što sam optužen. Zato sam tražio da mi se prije tog razgovora pismenim putem jasno obrazloži i biblijski dokaže grijeh, kao što sam i ja vama jasno i opširno objasnio i dokazao da u mojim riječima i postupcima nema kršenja biblijskih načela, a samim tim niti naznake za otpadništvo. No, vi se o tome još niste očitovali, pa nema smisla da to isto ponavljam pred pravnim odborom kojemu nije cilj raspravljati o tome nego osuditi ono što oni smatraju grijehom. Vama je najlakše iza zatvorenih vrata po svojim mjerilima osuditi brata koji iznosi neko drugačije gledište i onda u javnosti proglasiti ga krivim za grijeh koji se ne može dokazati biblijski nego samo u okviru pravila koja je postavio čovjek u zaštitu svog autoriteta. Naime, taj 'čovjek' ili grupa istaknutih starješina je ukinula toleranciju i postavku koju je na temelju biblijskih mjerila zastupao brat Russell, a onda postavila svoja stroga mjerila protiv slobode mišljenja i izražavanja po kojima sudi svoju braću. Zato smatram da ste vi u službi čovjeka a ne Boga, a ako sam u krivu, želim da me demantirate. Ako to ne možete demantirati, osudom ne možete ništa postići, a najmanje zahtijevati kajanje. Da li su se Isus, Jan Hus, Tindel, Wyclif, Emlyn i drugi trebali kajati za ono za što su ih optuživali?

Kad bi me po nekom pravilniku osudili bez ispitivanja i dokazivanja krivice, onda bi učinili veliku pogrešku jer, kao što sam rekao, među sobom imate najmanje jednog starješinu (???) koji me kleveće pred braćom (Iv 8:44). Ako je taj starješina, koji se nije usudio pročitati i razmotriti moju knjigu, jednom bratu iz druge skupštine, s kojim nije blizak, govorio protiv mene na način da bi me prikazao kao bogohulnika i otpadnika, onda je sa tim žarom pogotovo govorio sa braćom svoje skupštine, a pogotovo s onima s kojima ide u službu i s kojima je blizak (3.Mo 19:16). Naime, tražeći od dotičnog brata informaciju o mojoj adresi rekao mu je: “Što bi ti učinio kad bi saznao da brat Danijel kaže da je Isus Đavo“? To je brata iznenadilo i rekao da ne vjeruje da sam ja to izjavio, pa mu je taj starješina dao do znanja da sam objavio knjigu i da je može slobodno nabaviti kako bi se uvjerio da ja ne vjerujem u ono što uči Zajednica. Zamislite kojom brzinom se jedna ovakva klevetnička izjava može proširiti po skupštinama. No, vašim institucionalnim isključenjem bi se jedna takva izjava potvrdila, pa bi braća s pravom na mene gledala kao otpadnika koji širi demonska učenja. Stoga vas molim da u skupštinama u startu demantirate ovakve glasine i klevete koji su dokaz indoktrinacije dotičnog starješine. Sjetite se kako su o Isusu govorili farizeji. Pred narodom su ga optužili da surađuje s Belzebubom vladarem demona, pa je u očima mnogih ta optužba ostala potvrđena smrtnom kaznom (Mt 12:24). Brat koji je čuo ovu klevetničku izjavu je na nagovor tog starješine nabavo moju knjigu i uvjerio se da me se bezrazložno optužuje jer se u knjizi nalaze biblijski argumenti za moje tvrdnje. Ovo je dokaz da javno iznošenje vlastitih gledišta temeljenih na istraživanju biblijske tematike, a koja ne potkopavaju kršćansku vjeru i njene vrijednosti, može biti jedino sredstvo kojim se iskreni ljubitelji Božje riječi mogu opravdati pred krivim optužbama, što je pokazao i primjer Emlyna Thomasa. Zabranom se samo pogoduje onima koji ne žele da bilo tko preispituje i da kritički analizira službena učenja.

Brat Klašnić mi je u dopisu prigovorio što se ne javljam na telefon. No, kako možete očekivati od mene da vam se javim kad se iza takvog javljanja krije vaša namjera da me privedete pred svoju sudačku stolicu (vidi Jk 4:11,12). Isus je znajući što ga čeka u Jeruzalemu izbjegavao tokom godine dolaziti u hram i njihovu sinagogu, jer ga je tamo čekala optužba za bogohulstvo i nepoštivanje Zakona, pa je dolazio samo za Praznik. Zbog vašeg stava i ja sam prisiljen jedno vrijeme izbjegavati svaki kontakt sa vama i skupštinom (sinagogom) i biti samo u kontaktu sa onom braćom koji u meni vide brata a ne bogohulnika i otpadnika. Neki od njih su spremni zauzeti se za mene pred vama što samo po sebi nije pogrešno jer se i Mojsije zauzeo pred Bogom čak za narod koji je sagriješio, kao što piše: “I bio bi zapovjedio istrebljenje njihovo, da nije bilo Mojsija, izabranika njegova, koji je stao pred njega i zauzeo se za njih, da odvrati gnjev njegov da ne budu pogubljeni“ (Ps 106:23). Kad bi se moja braća zauzeli za mene pred Bogom, to bi prošlo, ali pred vama, nažalost, to ne ide tako lako (...)

Vaš brat Danijel

9.lipanj, 2016.

Dopis 7 - Prigovor na odluku odbora

Dana 27.6.2016. brat Drago Debak mi se obratio telefonskim putem da bi me obavijestio o odluci pravnog odbora koji se tog dana sastao iza zatvorenih vrata i bez mene te donio odluku o isključenju iz zajednice te me uputio u moje pravo da se žalim na tu odluku. Prije žalbe sam napisao jedan dopis predsjedavajućem članu tog odbora u kojem stoji:

Brate Drago,

Znam da ste bili primorani donijeti odluku bez da ste uzeli u obzir sve ono što sam vam predočio u svojim dopisima u kojima sam branio svoj stav. Imali ste priliku saznati gdje vi griješite prema Bogu i svom bratu, ali su vam vezane ruke i morate postupati onako kako je to naložio čovjek. Za mene je to dokaz da imate tvrdokorno srce. Pripisujete grijeh onome koji ga nema, a ne vidite gdje sami griješite. Uopće vas ne zanima po kojim načelima su u biblijskoj prošlosti vođeni pravni procesi i tko je mogao biti označen za otpadnika, jer imate upute i gledišta na kojima se pokušava održati "jednoumlje" i autoritet pojedinih ljudi koji ovise o slijepim poslušnicima a ne o ljudima koji služe Bogu svojim razumom. U počecima naše zajednice to nije bilo tako, ali kad je počelo hijerarhijsko ustrojavanje stvari su se promijenile i to me boli.

Nemoj se ljutiti ali u cijeloj ovoj priči ima toliko nedosljednosti od strane starješina na svim razinama što samo potvrđuje da ste u službi čovjeka a ne Boga. Bog ima svoja mjerila koja vi ne želite uzeti u obzir. Koliko god mislili da branite Božje gledište o otpadništvu, vi se ne pokoravate Božjoj riječi koja jasno razlučuje ono što vi uporno ne želite vidjeti. Sve ovo što se događa u vezi sa mnom je u biti zbog vas i svih starješina koji dijele vaše stavove. Zato sam izašao u javnost da se to vidi. Ja i mnoga braća poput mene, možemo biti besprijekorni u svom ponašanju, odani i vjerni Bogu, ali ne možemo naći svoje mjesto u zajednici koja djeluje po tim ljudskim pravilima i načelima kojima se pod svaku cijenu želi nametnuti doktrinarno jedinstvo po kojem ističe pravilo šutnje i apsolutnu podložnost čovjeku, tako da tu nema mjesta nekim duhovnim vrijednostima koja su krasila skupštinu prvog stoljeća. Nameću se neka ljudska pravila a onda se tvrdi da iza toga stoji sveti duh. Mnogi to ne vide i zato šute jer su se uljuljali u neku lažnu sigurnost koju daje organizacija. Čak i da vide, moraju šutjeti zbog braće i sestara koja se ponašaju kao 'policajci' tražeći u svakom bratu manu kako bi još više isticali sebe i svoju vjernost organizaciji.

Mene je lako istjerati iz zajednice jer se ponašate kao 'bogovi' (suci), ali se ne obazirete da ste i vi samo ljudi i da možete snositi puno teži sud od Boga čijim načelima se ne želite potpuno podložiti jer u vezi sudskih procesa podržavate pravila sastajanja i donošenja odluka iza zatvorenih vrata što je Zajednica čak i sama osudila čime je nesvjesno osudila samu sebe pa tako i sve starješine koji postupaju po tome. Žao mi je kad vidim kako se jednu zajednicu kršćana koja se nastoji održati pod tim pravilima u svjetskim medijima dovodi u vezu sa raznim sektama i kultovima koji također svoje održanje zasnivaju na sličnim pravilima ponašanja. Nemojte se čuditi što mnogi odlaze, a oni koji dolaze sve ovo ne vide dok se neki od njih i sami ne suoče s tim negativnim obilježjima.

Još dok sam bio starješina sam želio da se sve ono što je dobro održi, a isto tako želim da se "željezo, drvo i kamenje" koji umanjuju vrijednost naše Zajednice, zamijeni sa "zlatom, srebrom i bakrom" . Živim za dan kad će se to dogoditi, ali se bojim da će Dan Gospodinov doći prije toga kako bi se vidjela razlika između onih koji se više pokoravaju čovjeku nego Bogu. Dok se god braću drži u strahu da ne progovore o tim lošim stvarima, naša Zajednica će imati samo prividnu vrijednost koju će se stalno uzdizati do nebesa sa kojih je moguće pasti. Sjeti se nekih Židova koji su toliko uzdizali svoje mjesto pod nebom kao pravi Božji narod da im je Isus morao reći: "A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzvisiti? U grob ćeš pasti!" (Mt 11:23). Oni su imali svoju vjeru u Boga, ali su odbacili vjerovati čovjeku koji je dokazivao da je Mesija. Olako su ga odbacili, tvrdeći da je otpadnik i bogohulnik. Nisu htjeli vidjeti što Biblija govori i potvrđuje. Isto tako i vi, odbacujete svoju braću koja javno progovaraju i pripisujete im negativna obilježja otpadništva.

Ja se iskreno bojim za vas i svu braću koja podržavaju takva gledišta kojima se 'kolektivnim umom' i 'nacionalnim ponosom' sudi pojedincima poput mene. Isključivanjem takvih pojedinaca rasterećujete svoju savjest i mislite da time služite Bogu, ali je pitanje na čemu ste školovali tu savjest. Tko vam je učitelj? Isus Krist sigurno nije jer iz onog što je prošao nikako ne može podržavati vaš stav protiv kojeg je javno progovorio zajedno sa svojim apostolima koji su se više pokoravali Bogu nego čovjeku. Do sada mi niste uspjeli dokazati grijeh na temelju Pisma, nego ste ga dokazivali na temelju postavki koja su uveli braća na vodećim mjestima bez da ste i sami preispitali njihovu vjerodostojnost jer ste u službi čovjeka.

Što se tiče žalbe, ja ću je napisati jer je i Isus imao primjedbu na suđenje ljudskih sudaca, ali nemam se razloga braniti pred vama po pitanju onoga što zastupam jer unaprijed znam, kao i Isus, da od toga nema koristi, budući da imate unaprijed stvoreni stav i gledište kojim više branite organizaciju i svoje mjesto u njoj nego čovjeka koji se potpuno pokorava Bogu. No da bi napisao žalbu trebam informacije o članovima pravnog odbora, razloge zbog kojih ste donijeli odluku o isključenju i biblijski temelj kojeg mi morate jasno obrazložiti. Kad to dobijem uložit ću žalbu i ako bude potrebno sve ovo ću iznijeti pred svoju braću koja moraju znati da li sam bogohulnik ili ljubitelj istine.

Pozdrav

Dana 29.6.2016. brat Teo Klašnić mi se obratio telefonskim putem kako bi mi dao kratko obrazloženje u vezi razloga za njihovu odluku a koja glasi:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Dopis 8 - ŽALBA

Dana 27.6.2016. u sazivu pravnog odbora kojeg su sačinjavali starješine Debak Drago, Jurko Jozo i Klašnić Teo, a bez prisustva mene kao optuženog je donesena odluka o isključenju. Razlog kojeg su naveli je:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Svoju odluku su temeljili na biblijskim stavcima koji glase:

“Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je varalica i antikrist. (…) Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)

“Čovjeka koji širi lažno učenje kloni se nakon prve i druge opomene, znajući da je takav zastranio i da griješi, te je tako sam sebe osudio.“ (Titu 3:10, 11)

Budući da se ne slažem sa načinom na koji je proveden pravni proces i samom odlukom o isključenju podnosim ovu

ŽALBU

Činjenica je da sam javno objavio knjigu “Posljednji Adam“ i otvorio svoju web stranicu “Biblijske tajne“, u kojima iznosim svoja istraživanja biblijske tematike. Također je činjenica da se ne slažem sa nekim gledištima zajednice Jehovinih svjedoka i da sam u svom istraživanju došao do biblijskih i drugih argumenta koji idu u prilog drugačijem gledištu, ali želim dokazati da su u ovoj pravnoj stvari učinjene mnoge proceduralne pogreške i da je odluka pravnog odbora temeljena na pogrešno utvrđenoj činjenici.

OBRAZLOŽENJE

Da bi stao u svoju obranu pokušat ću biti sam svoj odvjetnik i iznijeti sve činjenice kojima želim pobiti navedenu odluku, ali se bojim da će se starješine Prizivnog odbora sve to zanemariti jer imaju naputke po kojima se moraju voditi, a po kojima se može osuditi nečije drugačije gledište iako ono ne dira u temelje kršćanske vjere. Međutim, ukoliko se budu vodili svojom savješću u nastojanju da biblijska načela i biblijska mjerila imaju veću važnost od nekih ljudskih i institucionalnih pravila, onda će njihova odluka uvažiti sve ono što želim navesti u svoju obranu te će poništiti odluku Pravnog odbora zbog

Proceduralnih pogrešaka
Pogrešno utvrđene činjenice

1 - Proceduralne pogreške

a. Postupak proveden bez prisustva optuženog

b. Proces je vođen iza zatvorenih vrata

c. Zaštita od tužitelja i krivo utemeljene optužnice

d. Tužitelji nisu smjeli biti članovi pravnog odbora

e. Član pravnog odbora me klevetao pred drugom braćom

f. Svjesno zanemarivanje rasprave na višem nivou (1.korak) kako bi se izvršila osuda (2.korak)

1-a) Postupak proveden bez prisustva optuženog

Nakon razgovora kojeg su dvojica starješina (Jurko Jozo i Klašnić Teo) proveli sa mnom kako bi utvrdili činjenice i razloge mojih postupaka, sam pismenim putem iznio opravdani prigovor na sam razgovor (vidi pismo od 7.5.2016). S obzirom da sam u tom razgovoru trebao starješine upoznati s razlozima zašto sam izašao u javnost sa svojim gledištima, nadao sam se da ću imati priliku to i objasniti, ali se sve svodilo na to da su oni unaprijed donijeli svoje zaključke bez da su prethodno upoznali moja gledišta. Čak su i sami priznali da nisu pročitali i razmotrili moju knjigu, pa su se bazirali na pojedinim rečenicama koje su izdvojili letimičnim i površnim pregledavanjem knjige. Što mislite kako sam se mogao osjećati nakon jednog takvog površnog razgovora koji je imao za cilj samo formalno izvršiti prvi korak prije formiranja pravnog odbora. Zamislite kako su s jedne strane na Isusova 'nova učenja' gledali njegovi učenici koji su imali uvid u sve što je govorio i činio, a kako su s druge strane na njegove izjave gledali vjerski poglavari kojima je smetalo ono što je javno iznosio, a koji su iz konteksta izdvajali njegove pojedine izjave u namjeri da ga uhvate za riječ i osude kao bogohulnika. Znajući u kom smjeru će se odvijati ovaj slučaj, a zbog duševne boli koju sam zbog toga osjećao, ja se nisam odazivao na telefonske pozive starješina. U međuvremenu sam starješinama svoje skupštine napisao dopis sa prijedlogom na koji način bi se trebalo o svemu ovome razgovarati, uključujući i svjedoke koji bi trebali dokazati da ih moja gledišta nisu a niti mogu odvući od zajedničkog pravca vjere, kao i potrebu da mi ostave vremena kako bi svjedoke upoznao sa svojim slučajem. U vezi toga sam im napisao:

(…) Kako ne bi ponovno dolazilo do formalističkih saslušanja koja su unaprijed inscenirana s namjerom da osude svako drugačije gledište i odstupanje, onda predlažem da vi i ja dovedemo svjedoke koji bi mogli svjedočiti za i protiv ovakvih drugačijih gledišta, a za to treba ostaviti vremena tako da se po ovom pitanju možemo čuti za nekoliko mjeseci po savjetu mudrog Gamalijela koji je rekao da u ovakvim situacijama kad pojedinci ili grupa njihove braće s čvrstim uvjerenjem tvrde da govore samo ono u što su se uvjerila, treba ostaviti vrijeme da se iskristalizira istina o onome što optuženi zastupa i govori. Ja sam se već u nekoliko primjera osvjedočio da sam zastupao istinu dok je u isto vrijeme na snazi bilo drugačije gledište. No, vama izgleda nije sporno što moja gledišta mogu biti točna nego što ona trenutno odstupaju od učenja vodećeg tijela i što sam ih iznio u javnost. No da li sam učinio grijeh ili neko zlo time što sam iznio istinu u koju sam se uvjerio pomoću Biblije i drugih povijesnih dokaza? (…) (pismo 20.5.2016).

Nakon toga mi je starješina Klašnić Teo napisao da se slaže sa mojim prijedlozima, ali da se jedan takav razgovor ne može voditi dopisnim putem pa je napisao:

(…) Stoga ti se obraćamo ovim putem i molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem. (…)

Na temelju ovog dopisa, u kojem se jasno vidi da još uvijek ima prostora za razgovor, sam se ponadao da će starješine ipak obaviti još najmanje jedan razgovor a ne da se ide u procesuiranje. Međutim, oni su postupili drugačije, vjerojatno kako bi ubrzali proces, te su mi poštom poslali dopis kojeg nisam preuzeo od poštara. Kad su vidjeli da im se vratila pošta, održali su sastanak pravnog odbora iza zatvorenih vrata bez mene te donijeli svoju odluku. Smatram da je ta odluka sama po sebi ništavna jer su svjesno zanemarili svoju riječ a ujedno pokazali nepoštovanje prema meni i mojoj riječi.

1-b) Proces je vođen iza zatvorenih vrata

Ne mogu shvatiti starješine kojima sam u pismu od 26.12.2014. iznio razloge zašto nisam spreman izaći pred pravni odbor, a u kojem sam dokazao kako se njihovi pravni procesi vode po izvan biblijskim mjerilima kojima se krše neka ljudska prava.

S jedne strane starješine svoja procesuiranja zasnivaju na knjizi namijenjenoj samo za starješine i nekim izjavama zapisanim kroz publikaciju Watchtowera koji izlaze iz okvira zapisanim u Bibliji, a ujedno zanemaruju sve ono što bi trebao biti temelj i osnova za vođenje pravnih postupaka. Izmeđuostalog, Zajednica je opisala neke pravne regulative po kojima su se vodili Božji sluge u biblijska vremena kada su Božji zakoni bili jasni i transparentni svima jer su svi članovi Božjeg naroda imali prilike čuti zakone po kojima su mogli biti procesuirani i kažnjeni ukoliko bi ih kršili. Oni su znali sve o tužitelju i branitelju, o optužbama i svjedocima, te o razlozima zašto se ljudskim sucima nije moglo dati puno povjerenje ukoliko bi svoje odluke donosili iza zatvorenih vrata. Stoga su se pravni slučajevi vodili na gradskim vratima pred mnogim svjedocima. O mjestu gdje se održavao sud Zajednica piše u Stražarskoj kuli 1.6.2010. str.15:

(…) U starom Izraelu ljudi su se okupljali na gradskim vratima kao što se danas u nekim mjestima okupljaju u društvenim domovima. (...) Kad su gradski starješine donosili presude u sporovima, sjedili su kod gradskih vrata i ondje saslušavali tužitelje i okrivljenike, donosili odluke te izvršavali kazne (5. Mojsijeva 21:19).

Vodeće tijelo je odstupilo od te biblijske prakse te strogo zabranilo javno suđenje čime ugrožava pravo pojedinaca na pravično i pošteno suđenje. Oni su uveli svoja pravila o tim i drugim gore navedenim stvarima kojih se drže starješine po njihovom naputku. Takve odredbe su nepoznate velikoj većini braće koja samim time ne znaju svoja prava koja starješine mogu slobodno kršiti bez da optuženik zna za njihove proceduralne pogreške. U određenim slučajevima bi zbog toga optuženi brat imao pravo angažirati odvjetnika (iz svijeta) kako bi se mogao pravno zaštititi od krive optužbe i mobinga cijele skupštine koja bi prihvatila takvu optužbu i odluku o isključenju.

Vjernicima se nikad nije javno objasnio razlog zašto je uveden postupak tajnog saslušanja i procesuiranja iza zatvorenih vrata iako smo svi mi imali prilike čitati članak “Najsramotnije suđenje u povijesti ljudskog roda“ (Stražarska kula, 1.4.2011.) po kojem je i Isus imao pravo prigovora na takvo suđenje. O tome čitamo:

(...) Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim Isusovo je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti.

(...) Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata. Isus je znao da Ana (član suda) krši zakon time što ga ispituje te mu je rekao: “Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio” (Ivan 18:21). Ana je trebao ispitati svjedoke, a ne optuženika. Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.

Imam pravo tvrditi da u ovakvim slučajevima kad su u pitanju braća s drugačijim gledištima, većina starješina ne mari za pravo i pravdu nego samo za slijepo držanje onih pravila za koje nemaju biblijski temelj samo zato što iza tih uvedenih odredbi stoje ljudi kojima su dali apsolutno povjerenje i podložnost. Za mene apsolutna podložnost pripada Bogu a ne čovjeku koji može čak nesvjesno i zbog nekih svojih razloga zanemariti jasna biblijska mjerila. U Bibliji ne postoji niti jedan razlog da se suđenja vode iza zatvorenih vrata tj. daleko od javnosti. Umjesto da to uvide i da po svojoj savjesti odbiju sudjelovati u takvom pravnom odboru protiv svoje braće, neki starješine provode institucionalnu pravdu ne pokoravajući se time Božjoj pravdi. Stoga zahtijevam da se poništi odluka pravnog odbora koji je svjesno, unatoč jasnom upozorenju, proveo sudski postupak iza zatvorenih vrata što je proturječno Božjim pravednim mjerilima i zahtjevima koja su uvažavali Izraelci i prvi kršćani. No, bojim se da će starješine prizivnog odbora to svjesno ignorirati samo kako bi podržali službena a ne biblijska mjerila, a time i svoju službenu poziciju u skupštini.

Zato predlažem da se zaustavi ovaj sramotni proces sve dok se ne postave svi pravni i biblijski preduvjeti za njegovo provođenje što će zaštititi mene kao krivo optuženog ali i starješine od postupaka i odluka zbog kojih bi mogli odgovarati pred Bogom. Imajte na umu da je u Australiji naša Zajednica nedavno došla na zao glas zbog takvih tajnih procesa koje su starješine provodili protiv seksualnih zlostavljača od kojih su mnogi bili imenovane osobe (sluge pomoćnici, starješine i pokrajinski nadglednici), a zbog čega su se mnoga braća spotakla. Ja i moja obitelj smo na svoj način osjetili duševno zlostavljanje od strane starješina zbog načina na koji su do sada svojim riječima, postupcima i odlukama isticali i uzdizali svoja pravila iznad nekih jasnih biblijskih načela. Zato ne želim da se to opet ponavlja jer slični primjeri širom svijeta i po ovom pitanju Zajednicu i njene starješine dovode na za glas.

1-c) Zaštita od tužitelja i krive optužnice

U želji da sve bude vođeno po Božjim mjerilima, ja sam tražio pravnu zaštitu ali mi je starješine nikad nisu ponudili već su i ovaj put išli u ubrzanje procesa. Na žalost, Zajednica je zanemarila razliku između 'lažnog' i 'novog' učenja te sve stavila pod istu vrijednost. Što mislite kako bi se Izraelci osjećali da je neki kralj ukinuo odredbu o gradovima utočišta i time omogućio tužitelju da izvrši presudu čak i nad onim tko nije bio namjerni ubojica. No, Bog je to unaprijed regulirao kako bi se nenamjerni ubojica mogao zaštititi od optužbe za ubojstvo. Isto se tako i ja osjećam kad vidim da je moje drugačije gledište izjednačeno i kažnjeno po istim osnovama po kojima se kažnjavaju krivi i lažni učitelji i antikristi. Time mi je onemogućena bilo kakva obrana jer je unaprijed osuđen svatko tko drugačije misli i govori, pa makar se njegove riječi i izjave mogu dokazati istinitima. O tome čitamo:

“Kad je čuo što je Isus rekao, jedan ga je stražar ošamario. Taj je udarac bio tek početak zlostavljanja koje je Isus te noći otrpio (Luka 22:63; Ivan 18:22). Time je prekršen zakon o gradovima-utočištima zapisan u 35. poglavlju 4. Mojsijeve (odnosno Brojeva) koji je propisivao da se optuženiku treba pružiti zaštita od zlostavljanja dok njegova krivnja ne bude dokazana. I Isusu je trebala biti zajamčena takva zaštita.“

Gdje je moja zaštita i gdje se mogu skloniti od krivih optužbi? Ukoliko su ti simbolični gradovi utočišta uklonjeni za braću koja imaju nova ili drugačija gledišta, a ne otpadnička, kako starješine imaju srca prigovoriti mi zato što se nisam želio javljati na njihove telefonske pozive? Kako su imali srca pokrenuti pravni proces bez mene i pravne zaštite? Sama činjenica da su donijeli odluku o isključenju je dokaz da su svjesno zanemarili sve ono što sam do sada iznio u svoju obranu.

Kad bi vi bili u situaciji da morate doći pred bilo koji sud da li bi rado došli pred suce u koje nemate puno povjerenje? Kad bi birali Sud, pred koji bi radije došli, pred onaj koji je sudio Isusu i Stjepanu ili onaj koji je sudio dvojici apostola, a koji su imali Gamalijela kao branitelja? Zašto je Isus šutio? Zato jer je znao da će bez svjedoka i branitelja svaka njegova riječ biti iskorištena protiv njega. Budući da ljudski suci nisu u mogućnosti uvijek ispravno presuđivati, Bog je želio optuženika obraniti od takvih situacija na više načina. Prije svega je omogućio da ima pravedno suđenje što je uključivalo njegovo pravo na obranu. Ukoliko netko nije bio u mogućnosti da se sam brani i iznosi prigovore na račun neutemeljenih optužbi onda je tog optuženika mogao zastupati netko tko je najbolje upućen u njegovu situaciju. Apostol Pavle se imao pravo pozvati na cezara kako bi izbjegao da mu sude rabini za koje je smatrao da neće biti objektivni jer su bili previše religiozno nastrojeni u svojoj revnosti da štite svoju institucionalnu religiju i njene postavke od onih članova židovske zajednice koji su unosili slobodu u razmišljanju radi lakšeg prihvaćanja novih istina povezanih sa Mesijom. Zar i mene starješine dovode u situaciju da se pozivam na svjetovni sud koji bi bio pravedniji od ovog u kojem starješine ne poznaju temeljne stvari o pravu i pravdi.

Prizivni odbor bi trebao proučiti sva moja dosadašnja pisma vezana za ovaj, a pogotovo za prošli pravni slučaj u kojem je tadašnji prizivni odbor na kraju ukinuo odluku o isključenju. Ukoliko to ne učini, onda će i ovo suđenje spadati u kategoriju sramotnih suđenja. Naime sve ono što sam tada izjavio u svoju obranu bi trebalo ukinuti i ovu odluku pravnog odbora bez obzira što se ova zadnja odluka bazira na činjenici da sam sada javno objavio sve ono što sam do tada objavio samo starješinama. Naime, u Stražarskoj kuli se tvrdi da starješine predstavljaju cijelu skupštinu, te da skupština kao takva može prihvatiti sudsku odluku koju starješine donose. Ako je tako, onda sam samim tim što sam u prošlom slučaju izašao pred starješine sa svojim drugačijim gledištima u biti izašao pred cijelu skupštinu iako mnogi od njih nisu imali prilike čuti za moja gledišta. Na neki način sam 'javno' iznio svoja drugačija gledišta koja su čuli samo starješine. No, tada je prizivni odbor odbacio odluku o isključenju što je dokaz da moja drugačija gledišta nisu označena kao otpadnička i da su uvažili sve ono što sam iznio u svoju obranu. Sada sam ponovo izašao u javnost sa svojim gledištima, samo što tu javnost sačinjavaju, ne svi, nego samo oni koji su voljni po savjetu apostola 'ispitivati izjave' koje se temelje na biblijskoj tematici.

Prema tome, moje javno objavljivanje je ovaj put dodatno uključivalo samo onu braću koja žele ispitivati izjave i drugačija gledišta koje nemaju vjerski autoritet, a samim tim ni obavezu da ih se prihvati kroz nametanje. Javno objavljivanje bi trebalo osuditi samo ako se može dokazati da sam išao sa svjesnom namjerom obezvrjeđivanja onoga što je sveto u Božjim očima. Ako to nije mogao dokazati prošli prizivni odbor koji je ukinuo odluku o isključenju, onda i ovaj prizivni odbor to neće moći dokazati. Zar nije pravednije prihvatiti me kao brata sa drugačijim gledištima, a ne me bezrazložno osuditi i odbaciti?

1-d) Tužitelji nisu smjeli biti članovi pravnog odbora

U gore navedenom članku Stražarske kule je opisano koja su načela židovski suci ignorirali. Umjesto da i sami budu svjesni povijesnih pogrešaka, naročito onih koje je provodila katolička crkva u vremenu inkvizicije, Zajednica i njeni starješine sve to ignoriraju jer jasno piše:

(…) U to vrijeme Židov koji je smatrao da je netko prekršio zakon iznio bi svoju optužbu tijekom redovitog zasjedanja suda. Sud nije mogao podignuti optužnicu, već je samo trebao utvrditi jesu li iznesene optužbe utemeljene. Tužbu su mogli podnijeti samo svjedoci djela kojim se navodno prekršio zakon. (...) “Podizanje optužnice na temelju saslušanja optuženika bilo je protivno zakonima ondašnjeg židovskog pravosudnog sustava”.

Ondašnji židovski pravosudni sustav se bazirao na božanskim mjerilima, ali su ga neki suci kršili. Starješine u ulozi mojih sudaca također krše ta mjerila. Naime, u mom slučaju, nitko od braće nije došao pred starješine i iznio optužbu protiv mene. Jedini koji su to učinili su bili dvojica starješina s kojima sam razgovarao o razlozima mojeg javnog istupa. No, sve ono što sam rekao tom prilikom nije trebalo navesti ni jednog od njih da protiv mene podigne optužnicu osim ukoliko su smatrali da sam prekršio neki Božji zakon. Pravni odbor je trebao ispitati optužbu ali na način da sasluša mene i moguće svjedoke a ne samo tužitelje. No, oni su u pravni odbor izabrali i postavili tužitelje po načelu “kadija te tuži, kadija ti sudi“, što je neprimjereno i nedopustivo u bilo kojem pravnom procesu, a kamoli u onom u kojem suci zastupaju Boga koji takvo nešto nikad nije naredio. Naime, dvojica od trojice članova pravnog odbora su bili u svojstvu tužitelja, pa samim tim njihova odluka ne može biti pravno utemeljena na biblijskoj osnovi. Prema pravilima židovskog suda suci mogu iznositi argumente u korist optuženika, ali nisu smjeli iznositi argumente protiv njega. U ovom slučaju su ova dvojica starješina trebala biti samo u svojstvu tužitelja, dok je pravni odbor u sastavu drugih starješina trebao uzeti u obzir argumente u moju obranu, ali toga naravno nije bilo jer pravna procedura u ovakvim slučajevima bazirana samo na osudi koja je unaprijed pripremljena, a po kojoj nema mjesta obrani. Posebnu težinu cijelom ovom sramotnom procesu nosi slijedeća točka:

1-e) Član pravnog odbora me klevetao pred drugom braćom

Prije nego je sazvan pravni odbor sam starješine upoznao sa nemilim događajem u kojem je jedan od njih, a sada tužitelj i sudac, iznio laž i klevetu protiv mene (vidi pismo od 9.6.2016). Riječ je o bratu Josipu koji je pred jednim bratom iz druge skupštine izjavio da ja Isusa dovodim u vezu sa samim Đavlom. Umjesto da riješe taj problem s tim bratom, starješine su to svjesno zanemarili, pa je jedna takva klevetnička izjava, koja se mogla jako brzo proširiti među braćom, sada dobila potvrdu njihovom odlukom o isključenju. Zamislite što će misliti neka braća o meni kada čuju da sam isključen, a prije toga su od starješine i druge braće čuli jednu takvu klevetničku izjavu. Na sličan način su mnogi Židovi Isusa odbacili kao bogohulnika i lažnog Mesiju jer su lažne i klevetničke izjave od strane vjerskih poglavara dobile na vjerodostojnosti kad su ga osudili i ubili sramotnim izopćenjem. Kako je bilo moguće očekivati od pravnog odbora da u mom slučaju pravedno sudi kad među sobom imaju takvog starješinu. Nažalost, takvi koji su Isusa klevetali i o njemu krivo govorili su bili glasniji tako da oni drugi pravedniji suci nisu mogli doći do izražaja jer bi se braneći Isusa, po tvrdnjama ovih glasnijih, stavili na stranu Sotone. Ono što mogu zaključiti iz svega ovoga je da su starješine dio jedne zavjere ili urote protiv onih koji drugačije misle i govore iako nemaju potvrdu da se takvi poput mene nisu ogriješili o Božji zakon. To bi trebalo jednom zauvijek zaustaviti kako se ne bi sramotili pred braćom i svijetom.

1-f) Svjesno zanemarivanje rasprave na višem nivou (1. korak) kako bi se izvršila osuda (2. korak)

U Bibliji stoji dovoljno razloga da se nova i drugačija gledišta ne smiju automatski odbaciti i osuditi prije nego se dokaže da su lažna. Među Božjim narodom su se mogli pojaviti proroci koji su javno objavljivali svoja viđenja, a moglo ih se osuditi samo ako su odvraćali od pravog obožavanja ili se nebi ispunila njihova viđenja. U Bibliji imamo čak i dokaz da se mogu javno iznositi i neka kriva gledišta u koja su pojedinci čvrsto uvjereni, i nije ih se smjelo osuđivati bez da se o tome ne povede javna rasprava. Ako se taj prvi korak namjerno preskače iz razloga koji nemaju biblijski osnov, onda netko od starješina očito svjesno želi braniti ono što se ne može obraniti biblijskim mjerilima i nametnuti strah od javnog objavljivanja drugačijih gledišta kako bi se nametnula apsolutna podložnost vjerskom autoritetu.

Učenik Stjepan je bio ubijen od strane starješina jer se nije povela rasprava o onome što je govorio među Židovima. Da se to ne bi ponovilo ugledni član Sanhedrina je dao mudar savjet da se uhvaćene apostole pusti na slobodu i da se najprije ostavi vrijeme (1.korak) u kojem će se pokazati da li oni govore istinu. Kad je Pavle počeo djelovati među neznabošcima on je uveo novo učenje vezano za odredbe Zakona što se nije svidjelo nekim židovskim kršćanima. Oni su bili brzi na osudu jednog takvog novog gledišta smatrajući ga krivim, dok su starješine u Antiohiji zatražili da se o tom pitanju raspravi u Jeruzalemu odakle su došla braća sa svojim tradicionalnim gledištem. U toj raspravi su sudjelovali apostoli, starješine i braća među kojima su bila i ona koja su nametnuli taj spor sa Pavlom. Iako ova braća iz Jeruzalema nisu bili u pravu ipak je bilo važno najprije provesti raspravu, a ne takvu braću odmah osuditi.

Danas kada smo dvije tisuće godina udaljeni od izvornog učenja i kada je moguće prihvatiti mogućnost da čak i članovi vodećeg tijela u nekim učenjima podržavaju kriva gledišta je i te kako važno biti spor na osudu onih pojedinaca koji javno iznose nešto novo i drugačije od službenog i tradicionalnog gledišta. Stoga je i te kako važno najprije sagledati sve argumente a ne ih automatski odbaciti uz tvrdnju da dotični zastupa gledišta koja su proturječna službenim učenjima vlastite zajednice. Činjenica je da sam poticao starješine više puta da se povede rasprava o nekim pitanjima, ali je svaki puta prevladao stav potpune podložnosti autoritetu Zajednice po kojem je na snazi pravilo šutnje i čekanja na Jehovu.

Zašto je onda autoritet Zajednice pokazao nepoštovanje prema tim istim načelima jer je nekoliko puta javno iznosio neutvrđena i kriva gledišta i očekivanja bez da je čekao na Jehovu? Zašto nije šutio nego je iznosio gledišta koja su bila proturječna biblijskoj istini koju su naučavali apostoli i prvi kršćani? Unatoč tome članovi vodećeg tijela se i dalje nadaju da ih Bog drži u svojoj univerzalnoj organizaciji jer su te greške činili u svojoj revnosti. No u toj svojoj revnosti i dalje čine grijeh prema braći čiju revnost za istinu lokalni starješine moraju osuditi po nalogu vodećeg tijela. Umjesto da takvu braću prihvate kao svoje suradnike oni ih javno sramote i etiketiraju kao krivovjerce i otpadnike, što je samo po sebi jako žalosno i tužno. Starješinama nije važno da li je to moje ili nečije novo učenje istinito niti se u to žele uvjeravati. Isto tako im nije važno da li je potpuno istinito ono učenje koje donosi vodeće tijelo jer se vode po načelu autoriteta po kojem je istina vjerskog autoriteta prihvatljivija pa makar u sebi sadržavala djelomičnu ili nepotpunu istinu koja u sebi može sadržavati i dozu krivog gledišta.

Kad bi se ovakvi slučajevi kao što je moj postavili u biblijske okvire Vodeće tijelo je trebalo ovlastiti neke starješine u svakoj podružnici da provedu 1.korak, prije nego bi starješine lokalnih skupština mogli formirati pravni odbor. Stoga s potpunim pravom zahtijevam da se i po ovoj točci ukine odluka pravnog odbora.

Zaključak: Ovaj pravni proces se temeljio na krivo postavljenim proceduralnim koracima i proceduralnim greškama pravnog odbora pa cijeli proces i samu njihovu odluku treba smatrati nevažećim.

_________________________________________

2 - Pogrešno utvrđene činjenice

a. Zanemarena je razlika između krivog učenja i novog učenja

b. Odluka se odnosila na biblijskim stavcima koji nisu vezani za moj slučaj

2-a) Zanemarena je razlika između krivog učenja i novog učenja

Odluka pravnog odbora je neutemeljena jer da bi se moglo ispravno postavljati stvari u vezi kršćanskog nauka, trebalo je najprije definirati i napraviti razliku između krivog učenja i novog učenja, a ne provoditi postupak po kojem se osuđuje svako učenje koje nije u skladu sa onom istinom koju naučavaju Jehovini svjedoci. Novo (drugačije) učenje može biti istinito ili lažno a to se treba dokazati na javnoj raspravi a ne javnoj osudi.

Tomas Emllyn kojeg sam više puta spominjao starješinama je bio sankcioniran od strane svoje crkve zato što je javno objavio svoje gledište po kojem se ne slaže sa učenjem o trojstvu. Starješine njegove zajednice su smatrali da je on svjesno širio učenje koje je bilo proturječno službenom učenju. U toj situaciji je jasno kako je jedan čovjek koji je u svom istraživanju otkrio istinu o Bogu i Kristu bio optužen od strane onih koji su (svjesno ili nesvjesno) bili u zabludi. Zar to isto ne čini i naša Zajednica? Dok vodeće tijelo uzima ovog čovjeka kao primjer hrabrosti što je bio spreman javno izaći sa svojim istraživanjima, lokalni starješine koji zastupaju vodeće tijelo postupaju po istim kriterijima kao i oni pastori koji su osudili Emllyna, bez da razmotre mogućnost kako možda i oni mogu biti u situaciju osuđivanja svoga brata koji zastupa istinu.

Npr. kako bi to bilo kad bi jedan državni sistem koji osuđuje svoje građane zbog prigovora savjesti u javnosti iznosio primjere ljudi koji su u drugim državnim sistemima bili nepravedno osuđivani jer su hrabro zastupali svoja uvjerenja temeljena na svojoj savjesti. Upravo je to učinilo vodeće tijelo sa primjerom Thomasa Emlyna u Stražarskoj kuli od 1.4.2014. U javnost iznose primjere ljudi koje hvali što su pokazali hrabrost i čvrsti stav za biblijsku istinu zbog koje su bili nepravedno procesuirani od svoje zajednice, a sami postupaju isto protiv svojih članova.

Oni osuđuju druge kršćanske nepravedne pravne sisteme koji progone svoje članove, a sami koriste isti pravosudni sistem protiv svoje braće. Apsurdno je to što vodeće tijelo daje za pravo da vjernici u drugim vjerskim sistemima koristite svoju slobodu kod istraživanja i ispitivanja svojih uvjerenja iznoseći u javnost ono u što su se uvjerili, a u svojem sistemu sve to zabranjuju i osuđuju pa se sve svodi samo na slijepu poslušnost i potpunu podložnost vjerskom autoritetu. Vodeće tijelo kaže:

“Mi možemo javno objavljivati gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju su naučavali prvi kršćani ali ne očekujemo da će nas zbog toga Bog izbaciti iz svoje univerzalne organizacije, ali kad neki pojedinac objavljuje svoja gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju mi naučavamo onda ćemo mi takvoga izbaciti iz svoje zajednice.“

Da se jedna ovakva izjava pojavi na stranicama Stražarske kule, vodeće tijelo bi automatski izgubilo svoj autoritet i mnogi bi se spotaknuli. Nažalost, takva izjava se ipak može izvući iz konteksta svega onoga što je na tu temu napisano. Krist nas je poučio jednom usporedbom o čovjeku (starješini) koji nije opravdao i oprostio dug svom sluzi ali je očekivao od kralja (Boga) da njemu oprosti njegov dug koji je bio mnogostruko veći. Naime starješine zajednice Jehovinih svjedoka iz svoje sredine izbacuju braću koja se ne slažu sa nekim njenim učenjima, a očekuju da njih Bog ne izbaci iz svoje obitelji kada oni iznose ili podupiru gledišta koja se ne slažu sa Božjim gledištem. U Stražarskoj kuli od 1.10.1930. na str 301. i u Stražarskoj kuli od 1.3.1952. str 131,134 stoji napisano:

"Sotonska organizacija tvrdi da je Božja organizacija i progoni one koji su zapravo članovi Božje organizacije. Sotonska organizacija plovi pod visokozvučnim imenom "kršćanstva". Ona ima članstvo od preko 500 milijuna osoba. Njegovi članovi koji su u ropstvu vjerovanja, običaja, obreda i ceremonija, se ne usuđuju odreći ih se ili ih kritizirati ili ih izbjegavati. Kad bi to učinili to bi im se oborilo na glave kroz ismijavanje, predbacivanje, istjerivanje i progon. Mnoge tisuće Gospodinovih ljudi se održavaju u tim denominacijama kao zarobljenici jer se boje izraziti svoje neslaganje sa vjerovanjima, metodama i običajima organizacije".

Kakva je to denominaciji u kojoj se ja nalazim ukoliko ona postupa na ovakav način? Ova izjava bi trebala prije svega utjecati na starješine koji će biti toliko odvažni da pristupe prizivnom odboru i donesu odluku koja će pokazati da oni nisu niti žele biti slični denominacijama kršćanstva koji nameću strah zbog kojih se njeni članovi boje javno izraziti svoje neslaganje sa nekim učenjima i pravilima.

2-b) Odluka se odnosila na biblijskim stavcima koji nisu vezani za moj slučaj

Odluka pravnog odbora ne može biti važeća jer su biblijski stavci zlouporabljeni protiv mene bez da se u njima može iščitati moj navodni pogrešan postupak. Zato želim da istražite i vidite da li su se slijedeći stavci mogli koristiti u ovoj pravnoj stvari protiv mene.

Prvi stavak je iz 2. Ivanove stavci 7,9,10 u kojima stoji:

“Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je varalica i antikrist. (…) Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)

Da li je pravni odbor u mojoj knjizi mogao naći iti jednu izjavu po kojoj ja tvrdim da Isus nije došao u tijelu? Ako nije onda je ovaj stavak zloupotrijebljen kako bi se mene povezalo sa varalicama i antikristima koji nisu prihvaćali pravog Krista koji je došao u tijelu. Imajte na umu da se apostol Ivan borio protiv tadašnjih dekotista koji su tvrdili da Krist nije bio pravi čovjek u stvarnom ljudskom tijelu nego utjelovljeno nebesko biće u prividnom tijelu.

O tome sam i ja pisao u svojoj knjizi na stranicama 59 - 62. i 192 – 207. Ja prihvaćam činjenicu da je Isus došao od Boga u stvarnom ljudskom tijelu. Suprotno tome, ne prihvaćam ideju tadašnjih dekotista iz 1.stoljeća koji su odbacili ljudskog Mesiju i počeli naučavati da je Krist nebesko biće koje je došlo u prividnom ljudskom tijelu. Apsurdno je to što je apostol Ivan branio Isusovu stvarnu ljudsku prirodu a meni se sudi što i ja zastupam to isto učenje. Apsurdno je i to što je Ivan progovorio protiv dekotista koji su Isusa prikazivali kao nebesko biće a meni sude oni koji zastupaju ideju koja je donekle slična učenju dekotista. Opet ponavljam primjer Thomasa Emllyna kojemu su sudili pobornici trojstva jer je po svom dubokom uvjerenju zastupao istinu. Da li je moguće da i meni sude oni koji ne poznaju stvarnu činjenicu o Isusovoj pravoj prirodi postojanja? Ako je to moguće, onda je to dovoljan razlog da se ne brza sa osudom nego da se najprije ova stvar ispita na višem nivou a da se mene prihvati kao brata koji ima pravo vjerovati samo u ono u što se može uvjeriti, a ne vjerovati u nešto samo zato što iza toga stoji vjerski autoritet.

Druga stvar koja se spominje u spomenutom stavku se odnosi na one samozvane učitelje koji su otišli predaleko i nisu ostali u Kristovom učenju. Da li se to može odnositi na mene? Ići “daleko“ i “predaleko“ nije jedno te isto. Ići “daleko“ znači da postoje granice odstupanja od one spoznaje koja još uvijek nije potpuna, tako da u tom smislu “svatko može biti uvjeren u svoje razmišljanje“, a da time ne obezvrijeđene zajedničku vjeru čak i onda kad to svoje gledište javno spomene svojoj braći koja se također imaju pravo uvjeravati u to što je istina. Ukoliko Zajednica može u nekim učenjima odstupati od biblijske istine u mjeri koja su prihvatljiva na način da to odstupanje ne znači i otpadništvo od Kristovog učenja, (primjer novog identiteta Gospodinovog roba) onda treba po istim mjerilima prosuđivati ona moja gledišta koja odstupaju od učenja Jehovinih svjedoka, a da to također ne znači otpadništvo od Kristovih učenja.

Smatram da nema nikakvog osnova da se svako drugačije gledište obezvrjeđuje i sankcionira jer to onda nije u skladu sa mjerilima prve kršćanske skupštine. Mjerila trebaju biti jednaka za sve. U povijesti naše Zajednice se više puta znalo desiti da starješine vodećeg tijela u nekoj mjeri odstupe od točne spoznaje pa su uvodili svoja drugačija i kriva gledišta, a da time nisu odstupili od pravca vjere u Boga i Krista. Takvo dozvoljeno odstupanje je moguće očekivati i od one braće koja se ne slažu sa nekim tumačenjima vodećeg tijela. Bilo bi nepravedno da istaknuti starješine nekom odredbom sebe zaštite od sankcija zbog takvog odstupanja, a drugu braću izlože pravnim odborima koji bi njihova slična odstupanja prikazala kao grijeh. Prosudite je li onda pravedno u Božjim očima uzimati ovaj stavak u kojem na kraju piše: “Ako tko dođe k vama, a ne donosi to (Kristovo) učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)? Ovaj se savjet treba primijeniti samo na varalice i antikriste a ja to nisam ni po kojem mjerilu. Ovo moje razilaženje sa jednim malim odstupanjem od gledišta Jehovinih svjedoka nije dovoljan razlog za isključenje jer u cijelosti dijelim s Jehovinim svjedocima zajedničku vjeru u Krista, ali se razilazim samo u jednom detalju o Isusovom stvarnom porijeklu jer nisam našao utemeljenu potvrdu da je Isus bio i ostao nebesko biće. Naprotiv, apostoli Isusa čak i nakon uskrsnuća i uzašašća opisuju kao čovjeka kojega nebo treba zadržati do vremena obnove, a sve dokaze o tom najranijem kršćanskom gledištu sam iznio u svojoj knjizi.

Još jedan stavak koji se nikako ne može primijeniti na meni, a na kojem se temeljila odluka o isključenju je iz poslanice apostola Pavla u kojoj stoji napisano:

“Čovjeka koji širi lažno učenje kloni se nakon prve i druge opomene, znajući da je takav zastranio i da griješi, te je tako sam sebe osudio.“ (Titu 3:10, 11)

Budući da sam u prošlom sazivu pravnog odbora iznosio mnoge stvari u svoju obranu, nemam potrebe to ponovo objašnjavati, onda ovom prilikom ću citirati pismo od 7.1.2015. za koje smatram da ga je potrebno ponovo preispitati jer mi nitko od starješina to nije demantirao, a tu sam izmeđuostalog napisao:

(…) otpadnik može biti onaj koji je skroz ili potpuno odbacio neko temeljno vjerovanje ili ideju (npr. vjeru u Boga i njegovu pripremu spasenja preko otkupne žrtve Isusa Krista). U kršćanstvu je ono vezano za potpuno odbacivanje vjere u Krista, a također se odnosi i na odbacivanje temeljnih učenja na kojima se zasniva kršćanska vjera. Odmetnuće, odmetnik ili otpadnik su pojmovi koji su sami po sebi jasni. Budući da oni u sebi nose misao o potpunom odvajanju, treba jasno definirati što je to odvajanje jer nije svako odvajanje u mišljenju i vjerovanju otpad ili odmetnuće. Pojam odvajanja, ako ga netko želi staviti u neke svoje krute institucionalne okvire može označavati i onoga koji je zadržao temeljna kršćanska učenja i vjerovanja ali je samo u nekim drugim stvarima počeo vjerovati nešto drugačije nego dotad. Upravo je na tome stvorena definicija otpadništva od strane Zajednice koja izmeđuostalog glasi:

Otpadništvo je odstupanje, otpadanje, iznevjeravanje, pobuna, napuštanje, naučavanje lažnih nauka. Otpadnici su osobe koje hotimično šire (tvrdoglavo se drže ili govore) učenja suprotna biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Smatram da se u ovoj definiciji nalazi nešto što izlazi iz biblijskih okvira. Isto je tako bilo u definiranju onoga što bi moglo biti povreda neutralnosti, jer je u tu definiciju također bilo ubačeno i ono što se nije smjelo smatrati grijehom budući da ulazi u kategorije vlastitog ispitivanja, uvjerenja i slobode savjesti. Kad bi svako odstupanje od učenja Zajednice bilo stavljenu u istu razinu kao i kretanje drugim vjerskim pravcem onda su i Jehovini svjedoci sa nekim promjenama u tumačenjima i učenjima otišli u drugom pravcu u odnosu na ono što možemo provjeriti iz knjiga koje su pisali Russel i Rutherford kao utemeljitelji kršćanskih pravaca povezanih sa ranim Istraživačima Biblije. No, Jehovini svjedoci će reći da su unatoč promjenama zadržali isti pravac vjere i da nisu odstupili od kršćanske vjere i temeljnih učenja, pa čak niti od biblijske istine. Npr. ako su Svjedoci odstupili od nekog biblijskog učenja svojim drugačijim tumačenjem, a da to drugačije tumačenje nisu smatrali lažnom naukom kojom su odstupali od biblijske istine, onda nemaju moralno pravo nekom svom članu govoriti da je odstupio od biblijske istine koju naučavaju Jehovini svjedoci ako to nije bila istina koju naučava Biblija. Po ovom mjerilu starješine nemaju pravnog razloga nekom članu skupštine reći da je odstupanjem od tih istih učenja krenuo drugim pravcem vjere i da automatski ima neku svoju religiju. Kad bi svog člana zbog toga sudili i smatrali otpadnikom onda bi to bilo nepravedno u Božjim očima. Prosudite sami i dokažite suprotno.

Činjenica je da je Zajednica Jehovinih svjedoka u svoja jedinstvena učenja uvrstila i ono što nije temelj ni za vjeru ni za spasenje pa je isključivala svoje članove koji su odstupali i od tih njenih učenja koja su se i sama mogla pokazati pogrešnima. Zato su braća postavila pitanje:

"Zašto su Jehovini svjedoci oduzeli zajednicu, odn. Isključili zbog otpadništva neke koji su još uvijek vjerovali u Boga, Bibliju i u Isusa Krista?

Odgovor: „Oni koji izriču takav prigovor ističu da mnoge organizacije koje tvrde da su kršćanske dopuštaju otpadničke poglede. Čak se i neki svećenici ne slažu s temeljnim učenjima svojih crkava, a ipak i dalje uživaju dobar ugled.“...

“... Otpadnička učenja ili različita gledišta nikako se ne slaže sa pravim kršćanstvom (...) Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? (...) To je (izmeđuostalog) postojanje "vjernog i razboritog roba" danas na Zemlji 'kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi', i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka (Mt 24:45-47). (Stražarska kula 1.11.1987.str.31)

Zar ne vidite nelogičnost ove definicije? Ovdje se izmeđuostalog spominje vjerovanje u postojanje “vjernog i razboritog roba“ kao istinito učenje. No, da li je to bilo istinito učenje? Da li je osoba koja nije vjerovala u to njihovo gledište mogla biti isključena? Pogledajmo što piše u nastavku tog članka:

“... ukoliko kršćanin (koji tvrdi da vjeruje u Boga, Bibliju i Isusa), nepokajnički unaprjeđuje lažna učenja, moglo bi se pokazati nužnim da ga se isključi iz Zajednice“ (str 32).

Sve što je bilo suprotno učenju o “vjernom robu“ je automatski bila laž, odnosno lažno učenje. Da li je onda lažno učenje bilo ono učenje o robu koje je Zajednica odbacila? Ako ćemo sve mjeriti istim mjerilima, onda je i Zajednica u svojoj prošlosti unapređivala lažna učenja jer ih je javno širila i iznosila kroz svoju publikaciju. U tom slučaju je drugačije uvjerenje ili mišljenje nekog kršćanina bilo lažno, ali samo u odnosu na (lažnu) tvrdnju Zajednice, a takva njegova laž u odnosu na njenu laž je mogla biti istina. Recimo da sada neki pojedinac ne želi prihvatiti "novo svjetlo" u vezi identiteta “vjernog i razboritog roba“. Je li je on otpadnik, odnosno onaj koji se suprotstavlja biblijskoj istini, ako znamo da se nitko nije mogao smatrati otpadnikom u vremenu kada je cijela Zajednica odstupala od onoga što sada smatra biblijskom istinom? Da li je onda svako pa i najmanje odstupanje ujedno i otpadništvo? Ako nije, onda treba tražiti od Zajednice da u ovom slučaju pojasni i potpuno definira to pitanje otpadništva kako braća poput mene ne bi bila zbunjena različitim kontradiktornim, nelogičnim te dvojakim mjerilima i gledištima.

Kristovo učenje obuhvaća istinu o Bogu, Božjem naumu te moralne zakone i zapovjedi. Svi oni koji ne ostaju u tom ‘Kristovom učenju’ mogu biti isključeni iz skupštine. Onaj tko odbacuje moralne zakone on ustvari odbacuje Kristovo učenje isto kao što netko uči nauke koje su suprotne onome što stoji u Bibliji. (Tit 3:10,11; 2.Ti 2:16-19). Stoga apostol Ivan piše: "Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga (odnosno taj nije u zajednici sa Bogom). Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte! Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima“ (2.Iv 9-11).

"Ići predaleko“ je nešto što se razlikuje od onih razmišljanja i postupaka koji su u okviru onoga što Biblija govori. Izaći iz tog okvira je opasno jer bi se time negiralo samu istinu i Kristovo učenje o tim stvarima što bi dovelo do otpadništva od Boga i njegovih zakona. No ukoliko postoje argumenti koji imaju biblijski temelj, a donekle se razlikuju od nekih tumačenja Zajednice, onda treba te stvari prepustiti da se razjasne, a ne da se osude. Iako je Zajednica mijenjala neka svoja tumačenja, ona smatra da nije išla predaleko i da je i dalje ostala u Kristovom učenju. Stoga tako treba gledati i na nekoga tko se ne može složiti sa njenim tumačenjima, a koji i dalje stoji u okvirima Kristovog učenja. Takav može u svom dubokom istraživanju naići na argumente koji u nekim stvarima govore drugačije od onoga kako je naučen od Zajednice. Može biti uvjeren u ono što je otkrio kroz vlastito uvjeravanje. No, da li je išao predaleko da je zbog toga izgubio zajednicu s Bogom i svojom braćom? Ako ga Bog smatra svojim slugom jer je Božju riječ stavio iznad ljudskih tumačenja koja često mogu odstupati od biblijskog konteksta, onda starješine nemaju moralno pravo njemu i drugima dokazivati da su sagriješili jer bi to bilo prosuđivanje po ljudskim mjerilima a ne Božjim.

Npr. kršćanima je savjetovano da po pitanju držanja određenih dana mogu biti “uvjereni u svoje mišljenje“ (Rim 14:5; Gal 4:10). No što ako netko bude uvjeren u to da je potrebno držati sabat i to mišljenje bude kasnije nametnuto od strane vodećih starješina tako da to postane učenje koje je istaknuto obilježje ili jedinstveno učenje neke kršćanske zajednice? Da li se to može staviti u istu razinu sa temeljnim učenjima koja su postavili Isus i apostoli? Biblija kaže da ne može. Oni koji takva učenja (kao što je npr. i učenje o vjernom robu i sl.) ugrađuju u temeljna učenja dolaze u opasnost da takvim izjednačavanjem umanjuju vrijednost biblijske istine pogotovo kad tvrde da je svako odstupanje od takvih učenja otpadništvo. Za pretpostaviti je da će pojedini kršćani u svom neovisnom proučavanju Biblije doći do drugačijeg i ispravnijeg shvaćanja. Da li je to njihovo “novo“ razumijevanje drugi vjerski pravac ili druga religija? Ne. Kršćanska zajednica sa takvim pogledima možda ide u istom pravcu vjere kao i taj njihov član ali se razilaze u gledištima. Po Bibliji držanje sabata nije grijeh iako takvo učenje odstupa od kršćanskih smjernica, ali bi bilo grijeh kad bi vodstvo zajednice osudilo svog člana koji odstupa od tog učenja jer on, po savjetu apostola Pavla, drži da su mu svi dani jednaki. Ovo je samo primjer kako se mogu stvoriti nepotrebni problemi unutar zajednice kada se neka učenja smatraju biblijskom istinom iako ne bi trebala biti u istoj razini sa temeljnim kršćanskim učenjima.

Kad je riječ o razmaku ili odvajanju onda se po biblijskoj definiciji otpadništva ono odnosi na potpuno odvajanje od zajedničkog pravca vjere. Svako drugo odstupanje u učenju i pravilima treba staviti u granice kojima se zadržava isti pravac vjere, ali se dozvoljava mogućnost vlastitog uvjeravanja i promjene gledišta. Kad se nečije uvjerenje i gledište mijenja u odnosu na službeno tumačenje, onda samo treba stvari ispitati i vidjeti da li se tim odstupanjem stvara odmetnuće ili potpuni razmak od biblijske istine. Npr. tvrdnja da nema uskrsnuća tijela je potpuni razmak od biblijske istine, dok neka različita gledišta o tome tko hoće a tko neće uskrsnuti nisu u toj kategoriji. Netko može vjerovati da Bog neće uskrsnuti ljude poginule u potopu, a drugi u to ne moraju vjerovati jer tvrde da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne. Čak je i Zajednica više puta mijenjala svoje gledište o tome a da nije napravila potpuni odmak od temelja vjere. Svi kršćani vjeruju da je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo. No neki vjeruju da je uskrsao u tijelu. Drugi u to ne vjeruju. I jedni i drugi mogu tvrditi da se njihova razmišljanja i tumačenja mogu potkrijepiti određenim biblijskim stavcima. Tko je od njih otpadnik ako nitko od njih ne odstupa od vjerovanja u Isusovo uskrsnuće? kraj citata

Zaključak: Iako sam sa svojim gledištima izašao u javnost preko svoje knjige i web stranice ja sam se ogradio od bilo kojeg nametanja svojih novih uvjerenja te sve postavio po načelima po kojima takve informacije, do kojih se dolazi neovisnim i temeljitim istraživanjima, budu dostupne kućanstvu vjere koje će trebati znati kako će se prema njima postaviti. Jedan od načina je da sve što čuju, a što se temelji na Bibliji, ispituju i prihvaćaju samo ono u što se mogu uvjeriti.

Od starješina tražim da se ponovno preispitaju sve ove točke za koje smatram da su dovoljan dokaz kojim se može poništiti odluka pravnog odbora. Budući da je u sve ovo sada uključena javnost ona bi trebala biti upoznata sa cijelim ovim pravnim postupkom, pa čak i sa ovom žalbom, jer se samo tako može očekivati da starješine koje će biti uključeni u ovaj postupak razmotre ovu žalbu u duhu Božje riječi i donesu samo jednu moguću odluku koja bi bila ispravna u Božjim očima. S moje strane će javnost biti uključena u određenoj mjeri kako bi se cijeli ovaj postupak vodio na višoj razini u skladu sa božanskim mjerilima za pravo i pravdu. Ukoliko neki starješine uvide da nisu mjerodavni sve ovo preispitati i prosuđivati onda neka odmah odustanu od angažiranja u ovom predmetu kako se ne bi sramotili pred drugima i sebe dovodili sa onim sucima koji su kroz povijest sudili po mjerilima inkvizicije. Ukoliko oni koji se angažiraju osjete da pod pritiskom drugih starješina moraju donijeti samo jednu odluku koju su unaprijed dosudili bez obzira na ovu žalbu, onda bi bilo dobro da odustanu od svog sudjelovanja u nečemu što bi se pred javnošću i mnogim svjedocima moglo pokazati blamažom i sramotnim suđenjem.

4. srpanj, 2016.

Dopis 9 - Objašnjenje

Prilikom uručivanja gore navedene žalbe sam u mailu napisao:

(Pitanje): Drago, šaljem ti u privitku 'Žalbu' na odluku pravnog odbora. Budući da je javnost sada uključena u ovaj pravni proces, da li bi imao pravo tu javnost upoznati sa ovom žabom i sa cijelim slučajem koji će se voditi jer želim da javnost stoji iza one odluke koja bi bila donesena po pravednim mjerilima, a ne da im se ona nameće bez njihovog saznanja? Ako nemam pravo, možeš li mi dati utemeljen odgovor.

(Odgovor): Danijel, primio sam tvoju žalbu i netko od starješina će te kontaktirati po tom pitanju. No ne znam što misliš pod tvrdnjom da ''je javnost sada uključena'' jer nikakva javnost nije uključena. Uključeni sa samo starješine koji to rješavaju i ti i nitko više pa ako želiš samo to objasni da znamo na što se te riječi odnose.

Dragi brate Drago!

Samim tim što tvrdiš da javnost nije uključena je dovoljno da vidiš kako se od samog starta išlo ovu stvar rješavati na krivi način. Naime, u ovaj spor više nisu uključeni samo starješine nego i cijela skupština jer sam sa svojim gledištima izašao pred cijelu skupštinu u namjeri da mi ona sudi a ne starješine koji su sluge vodećeg tijela. Da nisam izašao u javnost starješine uopće ne bi formirali pravni odbor već bi sve ostalo na odluci zadnjeg pravog slučaja kada su moja gledišta ostala u krugu starješina. Ukoliko braća smatraju da sam sagriješio prema Bogu i Božjim mjerilima onda vjerojatno očekuju od starješina da me se osudi. Prije svega bi braća koja me poznaju najprije razgovarala sa mnom o svemu ovome, ali nitko od njih do sada to nije učinio kako bi me privatno ukorio. Trebalo je ostaviti vremena da se vidi da li će to itko učiniti. Razgovor sa mnom su obavila samo dvojica starješina po službenoj dužnosti koji su samo konstatirali da se moje gledište ne slaže sa gledištem Jehovinih svjedoka. Međutim, to nije ništa novo jer me po tom pitanju ni prošli odbor nije mogao osuditi nakon što sam im iznio svoja gledišta o nekim stvarima kao i mnoge argumente u svoju obranu. Da su ta moja gledišta i argumente imali prilike čuti i ostala braća u skupštini ja duboko vjerujem da me nitko od njih ne bi mogao smatrati otpadnikom. Zato sam izašao u javnost kako bi me moja skupština i cijelo bratstvo osudilo samo ukoliko sam stvarno otpadnik po biblijskim mjerilima, a ukoliko nisam onda bi me neki od njih a možda i velika većina i dalje smatrali svojim bratom koji ima svoja drugačija a ne lažna učenja. Ovako, kada vi donosite svoju odluku iza zatvorenih vrata i namećete svima da poštuju vašu odluku onda onemogućavate drugima da vide da li je vaša odluka ispravna ili ne.

Starješine su vidjeli problem u tome što sam sada javno objavio svoja gledišta. Ja s druge strane vidim problem u samom načinu na koji se starješine odnose prema meni kada po nekim ljudskim mjerilima pokušavaju nametnuti svoje neslaganje i rješavati to izvan očiju javnosti koja je na neki način ipak uključena u sve ovo. Uzmi u obzir slijedeće Isusove riječi:

”Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega. A ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka. Ako ne posluša njih, reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.“ (Matej 18:15-17).

Isus je objasnio da se problem grešnika može riješiti iza zatvorenih vrata samo u privatnim situacijama kada jedan brat želi navesti grešnika na pokajanje i rješavanje problema. Tada skupština nije uključena u taj problem. Međutim ukoliko se u privatnom razgovoru to ne može riješiti tada bi problem trebao izaći u javnost jer bi cijela skupština trebala biti svjesna prisutnog grijeha koji je vezan za tu osobu, člana njihove zajednice, čak i onda kada ostali članovi skupštine nisu izravno vezani za slučaj. Pogotovo je to slučaj kada je cijela skupština izravno uključena u problem svog brata. U svakom slučaju, kad stvar dođe pred cijelu skupštinu, onda bi skupština trebala biti uključena u spor. Naravno da neće svaki član skupštine voditi glavnu riječ kod saslušanja i moguće osude nego je to dano u nadležnost starješinama.

U Stražarskoj kuli 15.7.1994. str.23 se kaže: “Ako se stvar nije mogla riješiti, trebala se iznijeti skupštini. To se u početku odnosilo na židovske starješine, ali kasnije na starješine u kršćanskoj skupštini.“ Ova izjava nije potpuno definirana i razmotrena u svjetlu Biblije, pa je Zajednica nametnula pravilo po kojem samo starješine iza zatvorenih vrata vode saslušanje i suđenje optuženih za neki grijeh. No, u svjetlu Biblije je cijela skupština trebala biti uključena u sve što u njihovo ime rade starješine.

Kad je jedan grijeh bio poznat cijeloj skupštini, onda se Pavle obratio cijeloj skupštini od koje je zahtijevao da zajedno donesu odluku koju je on već donio i da tog brata uklone iz svoje sredine (1.Ko 5:1-5). Takav postupak je bio sličan situacijama kada su u povijesti Božjeg naroda starješine rješavali sporove i prijestupe na način da je cijela zajednica bila uključena jer su se pravne stvari rješavale pred 'skupštinom' koja je mogla svjedočiti cijelom pranom procesu - od saslušanja tužitelja, okrivljenika i svjedoka pa sve do izricanja i provedbe kazne. U tom kontekstu je izraz 'skupština' uključivala sve muškarce unutar jedne manje ili veće zajednice, a ne samo izabrane starješine koji su sudili. Starješine bi u nazočnosti svoje braće na javnom mjestu provodili saslušanje i donosili odluke.

Samim tim što se formira pravni odbor bi značilo da je skupština već upoznata s tim slučajem i da će ona moći svjedočiti cijelom pravnom procesu što bi značilo da bi bar svaki kršteni muškarac ili oni dovoljno zreli muževi trebali biti prisutni kod saslušanja. Po biblijskim mjerilima pravni odbor se ne može formirati bez saznanja cijele skupštine. Međutim, danas starješine u našoj kršćanskoj skupštini pravne stvari rješavaju tajno iza zatvorenih vrata tako da skupština nije unaprijed upoznata sa prisutnim problemom pa ne može pasivno i aktivno biti uključena u cijeli slučaj, osim što na kraju čuju za odluku koju bi bespogovorno trebali poštivati. To se ne slaže sa biblijskim kontekstom niti u Bibliji ima odredbi po kojima bi se trebalo postupati drugačije od navedenog tako da starješine naše zajednice nažalost slijede samo ljudska mjerila koja sama po sebi unose nemir u srcima njihove braće, pa se i u tom smislu sve svodi na slijepu poslušnost autoritetu.

U svakom slučaju, kada starješine formiraju pravni odbor, bilo koji slučaj više nije privatan niti iza zatvorenih vrata jer bi po biblijskim smjernicama cijela skupština biti upoznata sa nastalim problemom i načinom na koji će se on rješavati. Budući da se do sada u mom slučaju niti jedan spor nije rješavao na taj način, onda sam išao s tom namjerom da se cijela skupština upozna sa mojim slučajem u kojem su me braća već jednom isključila iz zajednice, dok su drugi put odustali od isključenja i da vide sve pravne i druge probleme koji su vezani za ovu problematiku koju se rješava po institucionalnim a ne biblijskim mjerilima. Ja sam bio tražio od svojih starješina da u slučaj uključim braću koji bi bili svjedoci i oni su to odobrili, ali su zanemarili moje prijedloge te su žurnim postupkom bez moje nazočnosti donijeli odluku o isključenju. Stoga smatram da u nastavku ovog procesa trebate vi kao starješine upoznati cijelu skupštinu koja bi već trebala znati razloge zbog koje ste donijeli odluku o isključenju kao i razloge koje ja dajem u svoju obranu kroz žalbu. Ukoliko to vi ne učinite, ponovo pravite proceduralnu grešku navodeći mene da sve ovo dovedem u onu razinu koje je jedino ispravna. Stoga je moja namjera da ovaj slučaj bude vođen transparentno u nazočnosti moje braće, na način da prije saslušanja pred prizivnim odborom vašu odluku i moju žalbu predočim javnosti koja samo tako može stajati iza vaše odluke i podržati je samo ako je donesena po biblijskim načelima i zakonima. Kako ću to učiniti još ću vidjeti, ali namjeravam bar neku braću upoznati s ovim iako bi cijeloj skupštini mogao sve to staviti na uvid preko moje web stranice.

Zato sam te u vezi ovoga pitao: “Ako nemam pravo, možeš li mi dati utemeljen odgovor?“ Očekujem od tebe da mi odgovoriš na ovo pitanje, ali samo na način koji će biti utemeljen na Božjoj riječi.

Srdačan pozdrav

Tvoj brat Danijel

6.srpanj, 2016.

Drago: Danijel, primio sam tvoje objašnjenje i ono što ti ja mogu reći je da ću se osobno držati uputa zajednice kojoj pripadam i da mi ne planiramo upoznavati nikakvu javnost. Što se tebe tiče to je tvoja osobna odluka i na nju ne možemo utjecati, a za sam nastavak ovog slučaja i sve tvoje prijedloge trebat ćeš se obratiti braći koja to sada po tvojoj žalbi rješavaju. Oni su odgovorni za daljnji tijek postupka i slobodno možeš kontaktirati brata Tomić Milana za sve daljnje upite i dogovore.

7.srpanj.2016.

Brate Drago,

ti kažeš da ćeš se osobno držati uputa Zajednice kojoj pripadaš i to je tvoje pravo, samo što ne želiš vidjeti da korištenjem toga prava starješine gaze prava drugih koji bi više voljeli da se starješine drže uputa Biblije, a ne uputa čovjeka ili vodećeg tijela kojega se nažalost drži za 'boga' (zakonodavca i suca). U tomu ja vidim veliki problem kojeg stalno ističem i kojega sam ovom prilikom želio izložiti javnosti bez obzira što sam se time svjesno izložio vašoj osudi, ali ne i osudi javnosti koja će u cijeloj ovoj priči vidjeti drugu i skrivenu stranu lica ovakvih pravnih slučajeva u kojima se koriste dvostruka mjerila prosuđivanja i to za gledišta kojima se ne potkopava temelj kršćanske vjere bez obzira što se ona u nekim detaljima razlikuju od službenog gledišta koje ne može biti apsolutno mjerilo biblijske istine.

U povijesti Božjeg naroda su sve upute za narod bile transparentne i svima dostupne. Nije bilo uputa koje su znali samo starješine naroda nego je cijeli narod znao što Bog očekuje od svakog pojedinog člana zajednice tako da niti jedan starješina nije mogao raditi po uputama čovjeka niti je mogao voditi pravne stvari i suditi po vlastitim mjerilima. Kralj David je jednom naredio da se prebrojavanje naroda uradi po njegovim uputama pa je stvorio problem sebi i drugima. U drugoj je prilici zajedno sa svećenicima donio uputu o prijenosu kovčega koja se razlikovala od Božjih uputa pa je i tu stvorio problem. U povijesti Božjeg naroda su mnogi propatili jer su starješine uvodili svoja mjerila i pravila. Nažalost, braća znaju koje su Božje upute i smjernice dane svima nama, ali nažalost mnogi ne znaju ili ne obraćaju pažnju tome da vodeće tijelo starješinama daje malo drugačije upute kad su u pitanju vođenje pravnih stvari iza zatvorenih vrata. Jehovini svjedoci toliko visoko uzdižu Božju riječ, ali su se predvodnici zajednice u nekim stvarima udaljili od nje, jer ako se ne uvažava samo jedan mali dio Biblije, nego se on briše iz naših umova kako bi na to mjesto stavili upute Zajednice koje su malo drugačije, onda sve ovo drugo pada u vodu.

Zajednica kojoj pripadamo je uvela svoje gledište po kojem je svako novo ili drugačije gledište koje dolazi od njenih članova izjednačila s 'krivim učenjima', te dalo upute starješinama da sude svojoj braći. S druge strane svoja drugačija i nova gledišta koja se kasnije pokažu pogrešnima ne želi staviti u kategoriju krivih učenja. U tu svrhu je Zajednica uzela neke biblijske stavke i na njima zaštitila svoj autoritet i svoje postavke po kojima sudi drugima. Tako ste i vi u Pravnom odboru uzeli neke biblijske stavke i koristili ih protiv mene i mojih postupaka. Kad čitam te biblijske stavke u kontekstu onoga što su te riječi značile kršćanima u prvom stoljeću, ne mogu a da se ne osjećam povrijeđenim. S druge strane vi kao starješine (čast pojedincima) istovremeno ne vidite vrijednost biblijskih smjernica kojih su se držali pripadnici Božjeg naroda. Vi ih svjesno zanemarujete jer ih je čovjek zamijenio sa svojim uputama i smjernicama po kojima postupate. Zašto?

Kad bi bilo tko uvidio kako Zajednica zanemaruje neke biblijske smjernice i načela imao bi pravo uzeti Bibliju i vidjeti što ona o tome kaže. Ovo što je Pavle napisao u vezi toga nisu prazne riječi pa te molim da ih razmotriš u svjetlu svega ovoga:

“Ako ti sebe nazivaš Židovom (tj. Jehovinim svjedokom) i oslanjaš se na zakon i ponosiš se Bogom i poznaješ njegovu volju i znaš prepoznati što je najvrednije jer si poučen iz Zakona, te si uvjeren da si vođa slijepima, svjetlo onima koji su u tami, odgajatelj nerazumnih, učitelj djece i da imaš osnove znanja i istine u Zakonu — zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samoga sebe? (…) Zar ti, koji se ponosiš zakonom, obeščašćuješ Boga prestupanjem Zakona? Jer, kao što je napisano, “zbog vas se među neznabošcima huli na ime Božje”. (Rim 2:17-24).

“Zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samoga sebe?“ Ovi su teške riječi i unaprijed znam kako bi se ti kao starješina osjećao kada bi sud javnosti koristio ove riječi protiv onih starješina kojima je važnije držati se uputa Zajednice nego uputa koje je Bog od samog početka dao svom narodu. Činjenica je da starješine znaju koje su Božje upute u pravnim stvarima, ali neke od njih smatraju nevažnim iako nemaju nikakvo opravdanje za promjene koje su uvedene od strane vodećih ljudi u Zajednici. Da su se u ovoj stvari uvažavale Božje upute, sada Zajednica ne bi morala biti izložena sudu javnosti u Australiji i šire.

Zajednica uči druge kako se treba podložiti Bogu u svim pa i onim najmanjim stvarima, a ne uči sebe, tj. svoje članove o tome kako se trebaju više podložiti Bogu nego čovjeku. U pravnim procesima koje svjetske vlasti vode protiv Svjedoka, Zajednica pomoću Biblije uči druge pravnike kako trebaju po uzvišenim mjerilima slobode savjesti i govora suditi njima pred cijelom javnošću, a zanemaruje Bibliju kako bi poučila sebe i svoje starješine da sude svojoj braći po istim smjernicama i načelima i to pred javnošću, a ne iza zatvorenih vrata. Ponosi se Božjim zakonom a uvodi neka svoja pravila i zakone po kojima sudi svojoj braći koja se više pokoravaju Bogu nego čovjeku čime se obeščašćuje Boga.

Stoga u Bibliji ne postoji zakon koji bi osudio nekoga čija gledišta se razlikuju od učenja Jehovinih svjedoka jer su se i Jehovini svjedoci kao zajednica više puta našli u situaciji da su neka njihova tumačenja proturječna onome što Biblija uči. Slično je i sa drugim kršćanskim zajednicama jer sve one mogu koristiti i zloupotrijebiti iste biblijske stavke po kojima bi svoje članove osudila zato što se njihova gledišta razlikuju od službenih. Budući da sve te zajednice kao i naša mogu biti svjesne da možda neka njihova gledišta nisu točna, onda se ne bi smjeli olako koristiti biblijskim stavcima po kojima bi u ime Boga osuđivala svoje članove jer Bog takvo nešto ne podupire, a pogotovo ne dvojaka i lažna mjerila. Kad vi olako uzimate biblijske stavke da bi nekoga osudili po tim uputama, zašto onda sve te biblijske stavke ne stavite na vagu kako bi donijeli pravednije i moralnije odluke. Jedan od tih stavaka je : “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje … jer zbog Jehove tako misli“ (Ri 14:5,6). Ako netko već ima svoje mišljenje utemeljeno na Bibliji ono može biti u nekim detaljima drugačije od službenog, a službeno može biti drugačije od izvornog, ali nikako ne bi smjelo biti proturječno istini, a “istina“ je sam Isus Krist. U svim mojim tumačenjima i gledištima ne možeš naći niti jednu misao koja obeščašćuje Boga i Krista, a samim tim ni 'istinu' jer ja ne proturječim toj najuzvišenijoj istini, nego samo onim detaljima (naše i bilo koje druge kršćanske zajednice) koji se ne uklapaju u biblijsku istinu. Sada to može provjeriti cijela skupština (javnost) pa neka mi ona sudi.

U cijeloj ovoj prići ja sam nevažan. Želio sam ovu svoju priču dovesti u onu razinu o kojoj je Zajednica mnogo toga napisala i iznijeti u javnost činjenicu po kojoj vi kao starješine osuđujete ono što je Zajednica uzdizala kao mjerilo kršćanske vrijednosti, čime ulazite u kontradiktornost sa vlastitim mjerilima vrijednosti. Zato mi nije više toliko stalo za vaše mišljenje i prosudbe jer sam dovoljno vidio i znam kuda sve ovo vodi i što se sve iza toga krije, ali nema ništa tajno što se neće otkriti i razotkriti u pravom svjetlu.

Kad je Isus nakon svoje službe dva puta došao u Jeruzalem naišao je na osude vjerskih vođa, a kad je treći put otišao u Jeruzalem znao je kako će sve to završiti jer ih je ovaj put još više izazvao svojim javnim nastupom. Tako sam i ja već dva puta svojim izjavama koje sam temeljio na duhu Svetog Pisma izazvao negodovanje svojih starješina i njihovu revnost da brane svoju vjersku instituciju, a sada ovim javnim objavljivanjem svojih gledišta po treći put dolazim pred starješine koji su odmah formirali pravni odbor i unaprijed me osudili bez da su stvorili sve pravne pretpostavke i mogućnost moje adekvatne obrane. Što onda mogu očekivati od Prizivnog odbora? Kao i Isus žalio sam se na proceduralne pogreške koje ste učinili, ali predosjećam da će se u mom slučaju ovaj put odigrati isto ono što je Isus doživio jer piše: “Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.“ (WT 1.4.2011).

Kao što si mi napisao, vi ne želite s ovim slučajem upoznati javnost jer se držite uputa Zajednice, ali si mi zato nevoljko dozvolio da ja po svojoj odluci mogu sve ovo iznijeti pred javnost prije nego budem saslušan pred Prizivnim pravnim odborom. Čak i da ste mi to zabranili ja bi to učinio jer ovaj put želim da mi javnost sudi bez obzira kakva će biti vaša odluka. Vi me možete odbaciti jer imate autoritet, ali znajte da će kao i do sada biti onih, ovaj put čak i više, koji će me i dalje smatrati svojim bratom.

Pozdrav

Tvoj brat Danijel

14.srpanj 2016.

PS. Rekao si da se za nastavak ovog slučaja i za sve moje prijedloge trebam obratiti braći koja sada rješavaju moju žalbu jer su oni odgovorni za daljnji tijek postupka. No prije nego sam se uspio obratiti sa svojim prijedlogom, dobio sam poziv od brata Milana Tomić za saslušanje koje je trebalo biti održano 8.srpnja. Tražio sam od dotičnog brata da se termin odgodi iz nekih osobnih obiteljskih razloga i da mi dade mail adresu na koju ću mu se javiti sa odgovorom na jedno njegovo pitanje, ali mi je do danas uskratio tu adresu, pa ću mu se morati obraćati preko tebe.

Pismo 'Prizivnom odboru'

Draga i poštovana braćo,

Želim vas obavijestiti da sam ovaj put bio primoran upoznati braću (javnost) s ovim slučajem kako bi se po biblijskim smjernicama sve vodilo ispred gradskih (skupštinskih) vrata a ne iza zatvorenih. Budući da je 'iza zatvorenih vrata' vaša riječ jača od moje ja sam morao odstupiti od pravilnika i uputa Zajednice i svoje, na Bibliji utemeljeno pravo na saslušanje i pravično suđenje zatražiti 'pred gradskim vratima'. Nastavak ovog procesa će zato sada pratiti neka braća kao neutralni svjedoci koji će predstavljati javnost. Tu mogućnost su mi pružili starješine moje skupštine ali je Pravni odbor na svoju ruku proveo ubrzani proces bez mene i bez tih svjedoka što je dovelo u pitanje njihovu ljubav prema božanskoj pravdi.

Ono što je javnost trebala čuti u vezi svega ovoga je sada otkriveno i dostupno svima na mojoj web stranici koja mi služi kao 'grad utočišta' jer je sve manje više rečeno u prošla dva procesa kojeg sam putem transkripata i dopisa dao na uvid svima koji to žele, a posebno starješinama koji bi na ovom slučaju trebali puno toga naučiti. Da nije bilo ovog procesa ne bi došlo do objavljivanja ovih transkripata. Sve što je važno je zapisano kao što je bilo zapisano u slučaju Joba kojega su trojica starješina teretili za grijeh. Taj razgovor između Joba i starješina je stavljen na stranica Biblije tako da ga svi mogu čitati i vidjeti ono što je tim starješinama bilo sakriveno. Joba je od krivih optužbi obranio sam Bog, a ja svoju obranu temeljim na Bibliji, njegovoj riječi, zakonima i načelima koja su iznad ljudskih institucionalnih mjerila.

Više od onog što je do sada rečeno i zabilježeno u mom slučaju se nema što dodati tako da više neće biti potrebno tonsko snimanje. Ono što je rečeno s obje strane i preneseno na papir je bilo dovoljno da se vidi kako starješine imaju potpuno krivo gledište kojega su pokušavali pravdati na način da su svojim izjavama izlazili iz biblijskog konteksta i time pokazali pravo lice sankcioniranja onih ljubitelja Božje riječi kojima se sudi po načelima koja je nametnula Crkva mračnog srednjeg vijeka u obranu svojeg autoriteta. Zato sam bio primoran na neke izjave u transkript ubaciti komentare, prigovore i primjedbe kako bi se to jasno vidjelo.

Budući da su sva tri slučaja povezana i da su se kroz njih mogli uočiti mnoge nepravilnosti u stavovima i gledištima po kojima su starješine donosile svoj sud onda smatram da bi bilo poželjno od starješina Prizivnog odbora da se upoznaju sa prva dva slučaja te da uzmu u obzir dopise koje sam u ovom novom slučaju slao starješinama i sadašnjem Pravnom odboru. Možda će vas obeshrabriti količina teksta ali to nije ništa u odnosu na tisuće stranica koje u nekim slučajevima moraju proučiti svjetski suci. Vama će trebati vremena da to ozbiljno razmotrite, naravno ako se u svemu ovome postavite neutralno. To sada od vas zahtjeva da pred svom braćom koja prate ovaj slučaj biblijskim argumentima pobijete točke moje žalbe ili da u suprotnom pobijete odluku pravnog odbora ili čak da vratite cijeli slučaj na početak na način da se po biblijskim smjernicama najprije povede javna rasprava jer je u pitanju načelo: “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje … jer zbog Jehove tako misli“ (Ri 14:5,6). Ja sam također uvjeren u svoje mišljenje 'zbog Jehove' koji me putem svoje riječi poučava istini s tim da cijenim i istinu koju 'zbog Jehove' uči i naša Zajednica. No, činjenica je da moje gledište proturječi, ne temeljnim istinama koje naučavaju Jehovini svjedoci, nego samo detaljima koji se nalaze u publikacijama Watchtowera, za koje sam čvrsto uvjeren da odstupaju od biblijske istine koju su naučavali apostoli.

Ovaj moj zahtjev za provođenje pravde 'na gradskim (skupštinskim) vratima' je još jedan dokaz da ja u svim svojim gledištima idem toliko daleko da 'odstupam' od gledišta Zajednice samo ukoliko ona odstupa od biblijskih gledišta i smjernica. Ta moja odstupanja su samo u granicama onoga na što imam slobodu savjesti i govora bez da me se zbog toga sudi.

Tamo gdje Zajednica ne odstupa od izvornog biblijskog učenja, onda ni ja ne odstupam od biblijske istine koju naučavaju Jehovini svjedoci. Pitanje je koliko Zajednica u ovim i drugim stvarima odstupa od Biblije kada se zna da provodi tajna saslušanja i suđenja koja Biblija ne podupire? Čak i zabrana tonskog snimanja govori o tome kako Zajednica zazire od suda javnosti dok ujedno zahtjeva od braće da bespogovorno prihvate vaše sudske odluke, što također nije utemeljeno na Bibliji jer to ne ide jedno s drugim. Da li onda starješine imaju moralno pravo meni ukazivati da odstupam od gledišta Zajednice kad ona po pitanju načina saslušanja svjesno odstupa od biblijskih mjerila? Ako Zajednica nije vjerna Bibliji u ovoj maloj stvari dali onda može biti mjerodavna kad od starješina zahtjeva da sude po njenim mjerilima koja u sebi sadrže ista načela kojim se vodila Crkva u prošlosti.

“Od [Konstatina] Crkva je stekla sklonost biti autorativna i neupitna, razvila se u centraliziranu organizaciju, paralelno s carstvom. U optužbama za krivovjerje se pokazala nemilosrdna sa ciljem da eliminira protivnike koji su se usudili usprotiviti vijeću (vodećem tijelu) kršćanske crkve. Svakog koji je izrazio različita mišljenja, ili čak pokušao predstaviti biblijske dokaze koji opovrgavaju dogme i kanone (crkvene zakone) vijeće bi označilo kao heretike. (...) ". (Stražarska kula, 15.5.1986 , str 25.)

Kada je crkva preuzela moć pokušala je na svaki način zadržati, boreći se protiv onih pojedinaca i grupa koji su ukazivali na biblijsku istinu. Kako bi zadržala doktrinarno jedinstvo i stečenu vlast nad narodom, uvela je sud koji je suzbijao slobodu savjesti i uma. To je bilo jasno i C.T.Russellu koji je napisao:

"Nastojanje da se primora sve ljude da misle jednako o svim temama, kulminiralo je velikim otpadništvom i razvojem velikog Papinskog sustava." (Stražarska kula, 1. rujna 1893, str 1572).

Tako u Probudite se 1.8.1988. str 30. u podnaslovu "Nezarobljena srca i misli“ piše:

“... Jedan povjesničar primjećuje: ”Inkvizicija, premda je nametnula jednoobraznost dogme i izvanjsku poslušnost, nije mogla nadahnuti istinsko poštovanje prema religiji“.

Poznavajući stavove i gledišta većine starješina mogao bi ustvrditi da bi Isus Krist bolje prošao kod Sanhedrima nego kod pravnih odbora Jehovinih svjedoka. Naime da je sve bilo regularno provedeno u procesu protiv Isusa, on bi imao dosta šanse da ne bude osuđen, ali kod pravnih odredbi Jehovinih svjedoka temeljenih na politici nepovredivosti autoriteta i zabrane iznošenja gledišta koja su samo u nekim malim detaljima drugačija od učenja koja su jedinstvena Jehovinim svjedocima, Isus ne bi imao niti malo šanse da dokaže svoju nedužnost jer starješine ne bi zanimala njegova istinoljubivost, moralnost i vjera nego to što se ne pokorava vjerskom autoritetu i što javno iznosi gledišta koja su proturječna nekim tradicionalnim gledištima.

U ovom mom slučaju i malo dijete bi moglo reći da je jedno gledište u nekim detaljima proturječno drugom. No na vama je puno teži zadatak jer morate na vagu pravednosti staviti puno toga ali se bojim da niste tome još dorasli jer ste ograničeni uputama i gledištima koji su se već pokazali manjkavima pa nikako ne možete prihvatiti neke biblijske smjernice, upute i načela koja sam više puta istakao u svojoj obrani. Činjenica je da razlika postoji ali trebate znati procijeniti o kakvoj razlici je riječ i što ona narušava - temelje vjere ili samo detalje koje bi i Zajednica mogla korigirati bez da je se optuži za širenje učenja koja su proturječna biblijskoj istini. Stoga od vas zahtijevam da detaljno razmotrite optužnicu koja glasi:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Možda ne vidite ništa sporno u ovoj izjavi, pa ću je zato usporediti s nekim činjenicama preko kojih Zajednica olako prelazi bez da u njima vidi svoju odgovornost. Pitanje koje vam želim postaviti sada a koje će biti aktualno i na sastanku Prizivnog odbora glasi:

Da li Zajednica svjesno širi učenja koja su proturječna biblijskoj istini (koju naučavaju JS)?

a) Uzmimo u obzir da Zajednica svoja učenja širi putem publikacija Watchtowera. Neka učenja i tumačenja je bila primorana mijenjati, ali su prijašnja učenja i tumačenja ostala u starijim publikacijama. Što je Zajednica radila sa tim publikacijama u kojima su se nalazila učenja koja su preko noći postala proturječna biblijskoj istini koju su mijenjali novim gledištima?

Činjenica je da se te publikacije nisu uništavale niti je Zajednica to zahtijevala od svojih članova. Upravo suprotno, s vremena na vrijeme je preko “Naše službe za Kraljevstvo“ poticala svoje članove po svijetu da raspačavaju te starije publikacije, čime su oni svjesno širili učenja proturječna trenutnim učenjem Jehovinih svjedoka. Zajednica u tome nije vidjela išta sporno. Iako je bila svjesna da se u njima nalaze i zastarjela (proturječna) gledišta, ona je napisala:

U tim publikacijama postoji bogatstvo informacija. One mogu ljudima biti od velike duhovne vrijednosti. Dakle, potrudimo se da tokom ova dva mjeseca raspačamo sve starije publikacije koje naša skupština možda ima na zalihi. Pošto te starije publikacije iznose biblijsku istinu, ponudi ih s pozitivnim stanovištem. (1/89). Objavitelji starija izdanja mogu ponuditi članovima obitelji koji nisu u istini, onima s kojima proučavaju Bibliju i drugima. (12/2005)

Na zalihama su postojale na tisuće takvih publikacija pa bi uništavanje istih bilo neisplativo jer se za njih mogao uvijek dobiti novac putem dobrovoljnih priloga. S druge strane se isticalo bogatstvo informacija koje su imale tu vrijednost da su mogle zasjeniti one informacije koje su proturječile biblijskoj istini. Kad sam ja u pitanju, činjenica je da nisam nikome nametao svoja gledišta niti sam tražio od bilo koga da ih mora čitati. Zato sam svoju knjigu “Posljednji Adam“ namijenio onima koje Zajednica naziva 'neznabošcima', pa sam naglasio da je Jehovini svjedoci mogu čitati na vlastitu odgovornost kao i sve ostalo. Iako u mojim knjigama ima bogatstvo informacija duhovne vrijednosti, starješine sve to zanemaruju i pokušavaju zasjeniti tvrdnjom da u njima postoje oni detalji koji proturječe gledištima Jehovinih svjedoka. Zar to nisu dvojaka mjerila prosuđivanja. Zajednica može svjesno širiti proturječna gledišta, a kad ih ja objavljujem onda tvrde da sam zastranio i osudio sam sebe prema Titu 3:10,11. Zajednica može svjesno širiti proturječna gledišta bez da smatra kako će zbog toga biti osuđena i izbačena iz Božje univerzalne Skupštine, a sama osuđuje i izbacuje iz svoje skupštine one koji u nekim detaljima proturječe njenim gledištima.

Razmotrite još jedan primjer kojeg ponovo ističem.

b) Zajednica svjesno proturječi biblijskoj praksi jer je saslušanje i suđenje 'iza zatvorenih vrata' proturječno biblijskom provođenju pravde 'na gradskim vratima'. Starješine 'svjesno' provode to njeno pravilo iako znaju da tu praksu uglavnom koriste sekte i kultovi. Svjesni ste da se takvom nebiblijskom metodom može čak i nesvjesno kršiti prava optuženika koji nema adekvatnu obranu. Zajednica je svoju uredbu nametnula svim starješinama i skupštinama kojima je oduzela autonomiju odlučivanja o tim i drugim biblijskim gledištima, dok ja nikome ne namećem svoja gledišta jer ih svako može slobodnom voljom prihvatiti ili odbaciti.

Prema tome, od vas se očekuje da sve uzmete u obzir, a ne da prijeđete preko jasnih i očitih činjenica koje sam iznio u žalbi i svim drugim tekstovima u kojima iznosim svoju obranu i svoje pravo na drugačije gledište koje ne ide protiv vjere i temeljnih kršćanskih vrijednosti.

S poštovanjem

Danijel Polanec

26. srpanj 2016

PS. Ovo 'Pismo' je stavljeno na uvid i svoj braći koja se zanimaju za ovaj slučaj. Bez obzira kakva će biti vaša odluka, ona će samo pokazati dali iza nje stoji Bog ili čovjek.

Završna riječ obrane

Kada me je član Prizivnog odbora (T.M.) pozvao na saslušanje 8. srpnja, uputio sam poruku s napomenom da se to odgodi “jer još nisam obavio konzultacije sa svojim pravnikom jer do pravnika Watchtovera ne mogu doći“. Na to mi je poslao poruku:

“Uopće ne razumijem tvoju poruku… Nije mi jasno što ti to znači“.

Tražio sam od njega da mi da svoju mail adresu i da ću mu to objasniti, no on mi je nije dao, pa sam mu poslao poruku SMS-om u kojoj stoji:

“Milane, Zajednica ima svoje pravnike kako bi obranila svoja prava pred raznim optužbama ili pravnim procesima pred svjetskim sudovima, ali je potpuno zanemarila biblijske smjernice po kojima je trebala omogućiti pravnu zaštitu i obranu za svoju braću koja mogu (unutar skupštine) biti izložena raznim optužbama bez obzira dali su kriva ili ne. Zar braća moraju kao i Pavle svoju zaštitu tražiti od 'cezara' čiji neutralni sud može puno bolje sagledavati neke sporove unutar Zajednice? Ja imam osigurane troškove pravne zaštite preko 'Ergo' odvjetnika jer mi Watchtower odvjetnik nije na raspolaganju u ovom predmetu koji je ispolitiziran do te mjere da ni Prizivni odbor nažalost neće moći biti nepristran. Dragi brate, ako imaš koji pravni savjet rado ću ga poslušati i razmotriti.

Pravni savjet nisam dobio ali sam u međuvremenu obavio konzultacije sa svojim pravnikom kojega sam našao preko publikacija Watchtovera u članku “Čujte što ću vam reći u svoju obranu“ ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 str.188.). Riječ je o apostolu Pavlu pravniku iz prvog stoljeća koji se školovao kod Gamalijela. Iako je on odavno mrtav, ali njegovo poznavanje pravnih uredbi i vlastiti primjer slobode i obrane zastupanja drugačijeg gledišta u kršćanskoj skupštini i židovskoj zajednici mi pruža temelje za moju obranu. Stoga će se moja završna riječ temeljiti na ovom članku jer smatram da će ona samim tim biti puno jača jer dolazi od vodećeg tijela Zajednice kojemu starješine ne bi trebali proturječiti. Nažalost, po svim kriterijima ovo nije biblijski nego politički proces u kojem Prizivni odbor po organizacijskoj zamisli ne može puno toga učiniti, ali vrijedi pokušati apelirati na njihovu savjest i zdrav razum.

“Čujte što ću vam reći u svoju obranu“

Ove Pavlove riječi istaknute u naslovu članka sam više puta koristio i obrazložio pred starješinama a sada i pred ostalom svojom braćom kojima sam svoju obranu dao na uvid. Svoje završne riječi obrane iznosim komentirajući pravna načela koja su ovom članku istaknuta Pavlovim primjerom i njegovim gledištem.

6 Starješine su zatim rekli Pavlu da među braćom u Judeji postoji problem koji se tiče njega. Objasnili su mu: “Vidiš, brate, koliko tisuća vjernika ima među Židovima i svi se oni revno drže Zakona. Ali čuli su o tebi da sve Židove koji su među neznabošcima učiš otpadništvu od Mojsija, govoreći im da ne obrezuju djecu i da ne žive po židovskim običajima” (Djela 21:20b, 21). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.6)

Zanimljivo je da je prije ovoga Pavle ukorio apostola Petra jer je svojim stavom “prisiljavao one iz drugih naroda da žive po židovskim običajima”, zbog čega su se drugi povodili za Petrom postupajući kao i on umjesto da su odluku donosili po svojoj savjesti i razumijevanju (Ga 2:14). Poznavajući Pavla koji je znao razlučiti neke stvari, on bi i danas javno ukorio neke starješine jer prisiljavaju druge da imaju gledišta kojih se ne mogu držati ni članovi vodećeg tijela, jer upravo oni s vremena na vrijeme mijenjaju svoja gledišta o nekim učenjima. Kad oni kažu da mi moramo neku stvar razumjeti upravo onako kako su je oni razumjeli, onda je to 'prisiljavanje' pogotovo ako to drugi ne mogu tako razumjeti. Osim toga pogrešno je povoditi se nečijim autoritetom i zastupati neko gledište ili učenje bez ispitivanja.

Smatram da među braćom u našoj Zajednici postoji problem koji se tiče mene jer da nema tog problema ne bi bilo ni i ovog spora. Kao što su se židovski kršćani revno držali Zakona i kroz tu svoju revnost isticali kako je Pavle 'otpadnik od Mojsija', a time i od zajednice, jer uči drugačije, tako se i moja braća revno drže organizacije i njenih zakona smatrajući da je svako drugačije učenje ili gledište 'otpadništvo' od zajednice, a time i od Krista. Kako je do toga došlo i gdje je bio problem, u gledištu većine ili pojedinca?

7 Zašto se toliko mnogo kršćana još uvijek revno držalo Mojsijevog zakona iako je on bio ukinut prije više od 20 godina? (Kol. 2:14). Godine 49. apostoli i starješine koji su se sastali u Jeruzalemu poslali su skupštinama pismo u kojem su objasnili da se ne-židovski kršćani ne trebaju obrezivati niti držati Mojsijevog zakona (Djela 15:23-29). No u tom se pismu nisu spominjali židovski kršćani, od kojih mnogi nisu razumjeli da Mojsijev zakon više nije na snazi.

8 Je li to značilo da ti židovski vjernici nisu bili pravi kršćani budući da su imali takvo pogrešno gledište? Nije. Oni nisu prije nego što su postali kršćani štovali lažne bogove i potom zadržali poganske vjerske običaje. Mojsijev zakon koji je tim kršćanima bio toliko važan potjecao je od samog Jehove. U njemu nije bilo ničeg demonskog niti je sadržavao išta što bi samo po sebi bilo pogrešno. Međutim … trebali su promijeniti svoj način razmišljanja i uskladiti ga s novim spoznajama koje je Bog otkrio svojim slugama (Jer. 31:31-34; Luka 22:20). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.7,8)

Postoji mogućnost da Zajednica (poput židovskih kršćana) svoju revnost prema Bogu i Božjim zakonima te neka svoja učenja temelji na pogrešnom gledištu koja treba mijenjati. No to ne znači da njeni članovi nisu pravi kršćani jer svoja učenja i gledišta temelje na Bibliji uvjereni da tako uče i vjeruju “zbog Jehove“ (vidi Ri 14:5,6). Ukoliko se pokaže da su neka učenja i gledišta pogrešna trebalo bi ih uskladiti sa spoznajama koje je Bog otkrio svojim slugama u prošlosti. Apostol Pavle je zatražio raspravu o svojem drugačijem gledištu za koje je smatrao da je ispravno tako da je pred apostolima i starješinama u Jeruzalemu, među kojima je bilo dosta onih koji su se držali tradicionalnog gledišta, opravdao svoje drugačije gledište tako da ga židovski kršćani nisu mogli osuditi kao 'otpadnika od Mojsija' iako su zadržali svoje pravo da revnuju za Zakon. Kasnije je u svojoj poslanici Hebrejima detaljno opisao razloge za svoje gledište za koje je smatrao da je ispravno i po kojem bi se moglo jačati vjeru u Božja obećanja i njegove saveze. Zar ja nemam pravo na isto dokazivanje kako me se ne bi gledalo kao otpadnika? Ako mi se to ne omogući, a izvrši presuda, onda takav sud nije pravedan jer nije postavljen od Boga niti sudi po Božjim mjerilima.

Kao što su židovski kršćani imali pogrešno gledište o nekim vjerskim pitanjima, to se još više moglo vidjeti na samoj židovskoj zajednici kojoj je pripadao apostol Pavle. I kršćani i Židovi su bili u opasnosti da nepravedno postupaju prema svojoj braći koja imaju drugačije gledište i da ih bezrazložno izopćuju. Isus je također bio član židovske zajednice, a svojim učenicima je rekao: “Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da služi Bogu“ (Iv 16:2-4). Da li je Isus smatrao da starješine židovske zajednice imaju potpuno pravo izopćavati svoju braću koja će svoju vjeru temeljiti na novoj spoznaji? Ne, on je takvo izopćavanje unaprijed osudio. Kad je postao kršćanin Pavle nije bio isključen iz židovske zajednice ali se s tim suočio, pa je branio svoje pravo da i dalje bude smatran članom te zajednice, a ne da ga se izopći optužbama za bogohulstvo, krivovjerje ili otpadništvo. Budući da je bio pripadnik te zajednice onda je kao pravnik znao što je otpadništvo a što nije. No i od njih (kao ranije od židovskih kršćana) je doživio da ga žele osuditi zbog drugačijeg gledišta. No, ono što je važno je to da su i Židovi i kršćani svoje uredbe i temeljna načela zasnivali na zajedničkom Svetom Pismu tako da je Pavle u svoju obranu koristio ta načela. O tome čitamo u istom članku:

16 Na početku svoje obrane pred Sudbenim vijećem Pavao je rekao: “Ljudi, braćo, ja potpuno čiste savjestiživim pred Bogom sve do dana današnjega” (Djela 23:1). No ništa više nije uspio reći. U izvještaju stoji: “Nato je veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima” (Djela 23:2). Bila je to velika uvreda! Veliki je svećenik očito imao predrasude prema Pavlu, jer je naredio da ga seušutka kao kakvog lažljivca prije nego što je čuo ikakve dokaze. Nije nikakvo čudo što mu je Pavao nato rekao: “Bog će udariti tebe, okrečeni zide! Kako možeš sjediti ovdje i suditi mi po Zakonu, a sam prestupaš Zakon zapovijedajući da me udaraju?” (Djela 23:3).

17 Neki od prisutnih ostali su zapanjeni — ne zbog toga što je veliki svećenik naredio da udare Pavla, nego zbog Pavlove reakcije! Upitali su ga: “Zar vrijeđaš velikog svećenika Božjeg?” Pavao je svojim odgovorom pokazao poniznost i poštovanje prema Mojsijevom zakonu. Rekao im je: “Braćo, nisam znao da je veliki svećenik. Jer pisano je: ‘Ne govori zlo o poglavaru naroda svojega!’” (Djela 23:4, 5; 2. Mojs. 22:28). Zatim jepromijenio pristup. Znajući da su neki članovi Sudbenog vijeća farizeji, a neki saduceji, rekao im je: “Ljudi,braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!” (Djela 23:6). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.16,17)

Ono što je Pavle doživio od židovskog sudbenog vijeća, mogao je doživjeti i od Jeruzalemske skupštine kršćana samo da su imali predrasude prema drugačijem učenju a time i prema njemu koji zastupa to učenje. Naime, neki su imali te predrasude ali su one trebale nestati kada se o njegovom gledištu povela javna rasprava. Ja također “čiste savjesti živim pred Bogom sve do današnjeg dana“. No, problem su predrasude koje moja braća imaju prema drugačijem gledištu a time i prema pojedincima poput mene koji to iznose, a vodeće tijelo je krivo za poticanje takvih predrasuda. Takve predrasude su nastale zbog nejasnih informacija vodećeg tijela koje nije razjasnilo razliku između otpadništva i drugačijeg tj. novog gledišta jer se više baziralo na obrani i nametanju svojeg autoriteta. Pavle bi zbog toga s pravom prigovorio današnjem vodećem tijelu, kao što je prigovorio i samom apostolu Petru koji je prisiljavao druge da misle i postupaju kao on.

Kao i Pavle tako i ja s razlogom smatram da me se ne može suditi kao kršitelja Zakona jer po Zakonu nisam bogohulnik. Iznoseći svoje uvjerenje koje sam temeljio na Bibliji, sudbeno vijeće moje zajednice je učinilo sve da me se ušutka što je bilo poput udarca u usta kojeg je doživio Pavle. To je bila velika uvreda i za mene jer me se time željelo okarakterizirati kao lažljivca i otpadnika. S druge strane smatram da kao i Pavle imam pravo prigovoriti svojim sucima ukoliko vidim da oni prestupaju neka biblijska mjerila i načela i da me takvi ne mogu suditi jer sude na način koji nije propisan niti jednom uredbom od Boga.

Pavle je smatran pripadnikom židovske religije i podlijegao je pravnim sankcijama po kojima su proroci i učitelji mogli biti suđeni ukoliko su svojim javnim izjavama druge odvraćali od pravog Boga. Njega su optuživali da uvodi drugačije (bogohulno) učenje. No, on je smatrao da njihove optužbe nisu pravno utemeljene pa je rekao:

“Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!”

Pavle je “objavljivao dobru vijest o Isusu i o uskrsnuću.“, ali je u svoju obranu istakao svoju nadu u uskrsnuće mrtvih, što je podrazumijevalo da je govorio o Isusu koji je prvi uskrsnuo u vječni život, jer su apostoli upravo “na Isusovom primjeru objavljivali uskrsnuće mrtvih“ (Dj 4:2; 17:18). Njegovo gledište o uskrsnuću nije bilo bogohulno ali se razlikovalo od farizeja i saduceja. No, da li je Pavle smatrao da vjerska zajednica ima pravo suditi ga zbog njegovog pomalo drugačijeg uvjerenja koje je temeljio na činjenicama koje oni nisu prihvaćali, ukoliko je kao član zajednice do tada “čiste savjesti živio pred Bogom“? Zajednica u vezi toga kaže:

“18 Zašto je Pavao za sebe rekao da je farizej? Zato što je bio “sin farizeja”, odnosno bio je iz obitelji koja je pripadala toj sljedbi. Zato su ga mnogi i dalje vjerojatno smatrali farizejem.No kako se Pavao mogao poistovjetiti s farizejima i njihovim gledištem o uskrsnuću? Oni su vjerovali da čovjekova duša nastavlja živjeti nakon njegove smrti te da će duše pravednika ponovno dobiti ljudska tijela. Pavao nije vjerovao u ta učenja. On je vjerovao u uskrsnuće kakvo je naučavao Isus (Ivan 5:25-29). Ipak, slagao se s farizejima utoliko što su i on i oni vjerovali da će umrli jednog dana uskrsnuti — za razliku od saduceja koji nisu vjerovali ni u kakvo uskrsnuće.“ ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23. st.18)

Što vidimo u ovome? Time što je rekao da je 'farizej' od rođenja Pavle je ukazao da s njima dijeli ista temeljna gledišta i uvjerenja u okvirima Svetog Pisma. Zajednica u ovom pravnom slučaju ističe jednu razliku između dva gledišta o uskrsnuću tijela, a također i nešto što je bilo zajedničko jednom i drugom vjerovanju? Što je trebalo prevagnuti kako bi se Pavla oslobodilo optužbe - da li ono u čemu je Pavlovo gledište proturječilo učenju farizeja ili ono što je bilo zajedničko jednom i drugom učenju? Samim tim što se Pavle branio od krivih optužbi nam govori da nije postojao pravni temelj da ga se osudi zbog drugačijeg gledišta, niti bi Pavle, da je kojim slučajem sudio svojem bratu u sličnoj situaciji zanemario tu činjenicu.

Očito postoji temeljno učenje koje je zajedničko dvjema stranama koje unutar tog učenja imaju neka proturječna gledišta koja ne potkopavaju vjeru u Božja obećanja. Činjenica je da jedni i drugi svoja gledišta mogu temeljiti i na Bibliji i na vlastitom tumačenju biblijskih stavaka. Da li jedni druge smiju osuđivati zbog razlika koje nisu toliko bitne ukoliko postoji ono što je puno važnije a što je zajedničko jednima i drugima. Po tom principu je Pavle smatrao da ga se ne može osuditi zbog njegovog drugačijeg uvjerenja, a to potvrđuje i Zajednica u ovom članku. Iako se njegovo gledište i nada u uskrsnuće mrtvih u nekim detaljima razlikovala od gledišta farizeja on je smatrao da se ta razlika koja proturječi njihovom učenju ne može koristiti za osudu jer je zajedno s njima dijelio temeljnu istinu o uskrsnuću, a to je uskrsnuće tijela koje je jasno izraženo u Bibliji.

Saduceji s druge strane nisu vjerovali u uskrsnuće jer su vjerojatno svoju spoznaju temeljili na djelomičnoj istini i primjerima uskrsnuća osoba koja su poslije opet umrli. Pavle ih nije mogao osuditi jer nisu imali onu vjeru u uskrsnuće koja se treba temeljiti na vjeri u Krista koji je svojim uskrsnućem “ukinuo smrt, a rasvijetlio život i neraspadljivost“ (2.Ti 1:10). S druge strane, kršćani koji svoju nadu polažu u Krista su mogli biti optuženi za krivo učenje ukoliko su nijekali uskrsnuće tijela, jer bi time nijekali i Isusovo uskrsnuće. Npr. Himenej i Filet su “odstupili od istine“ i potkopavali vjeru drugih jer su imali svoju verziju uskrsnuća, “govoreći da je uskrsnuće već bilo“ (2.Ti 2:18). Ako je Pavle ovu dvojicu žigosao kao lažne učitelje onda treba vidjeti prema izvještaju iz 1.Timotejeve 1:19,20, da su Himenej i Filet “odbacili vjeru i čistu savjest i doživjeli brodolom vjere“, te su hulili na istinu, tj. na Krista jer je on 'istina' koja je rasvijetlila uskrsnuće tijela i vječni život. Njihova verzija uskrsnuća je potpuno odbacila temeljno kršćansko učenje o uskrsnuću Isusa koji je bio prvina onih koji će uskrsnuti u vječni život na zemlji. Takva verzija odbacuje i pravu vrijednost otkupnine i spasenja po Kristu kojom se treba ispuniti Božji naum sa zemljom pa nikako ne može biti u istoj kategoriji onog gledišta kojim netko vjeruje u uskrsnuće tijela, ali ima svoju verziju po kojoj, osim uskrsnuća tijela koje će nastupiti u budućnosti, vjeruje da postoji i uskrsnuće izvan tijela (koje se navodno odigrava od 1918-te godine). Kad ova verzija u uskrsnuće izvan tijela ne bi bila točna i dalje ostaje temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela po kojem se određuje kršćansko vjerovanje. Isto tako, ako neće uskrsnuti svi nepravednici, a netko vjeruje da hoće, i obrnuto, onaj koji drugačije vjeruje u odnosu na većinu ne potkopava temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela. To su samo različita gledišta od kojih niti jedno ne potkopava temelje kršćanske vjere u uskrsnuće tijela i svega što je s tim povezano. Da li bi onda Pavle osudio brata koji u svoju obranu ističe one zajedničke temelje vjere koja zasjenjuju neke razlike u gledištima? Odgovor se nameće sam po sebi.

Osim toga Pavle je znao da u sudbenom vijeću postoje različita gledišta. Iako je znao da saduceji uopće ne vjeruju u uskrsnuće tijela, on je iznio svoje uvjerenje koje je dijelio s farizejima. Kako mi to može služiti kao primjer u svojoj obrani? Činjenica je da je vodeće tijelo dugo vremena svoje odluke o uredbama, pravilima i učenjima donosilo dvotrećinskom većinom što znači da nisu svi članovi tog tijela morali imati isto gledište (poput farizeja i saduceja). Iako su bili primorani podrediti se gledištu većine, ova druga grupa neistomišljenika je mogla s vremena na vrijeme otvarati to pitanje zbog svog čvrstog gledišta koja je temeljila na Bibliji i biblijskim primjerima. Članovi vodećeg tijela moraju biti svjesni da i među ostalim vjernicima postoje različita gledišta. Vodeće tijelo može članovima zajednice dati razloge za ono što su odlučili uvesti kao novo gledište ili uredbu, ali ne smiju nikoga isključiti iz zajednice ukoliko se dotični ne može složiti s njima. Najviše što mogu u tom slučaju učiniti da dotičnom bratu oduzmu neke dužnosti ili imenovanja, ali ga ne mogu isključiti zbog različitog gledišta jer bi mogli bezrazložno osuđivati brata kao što su u sličnim situacijama bili starješine židovske i kršćanske zajednice prvog stoljeća.

Problem je u tome što članovi naše zajednice ne znaju što se dešava iza zatvorenih vrata te ne znaju da o nekim stvarima članovi vodećeg tijela imaju različita gledišta. Tako su npr. po pitanju civilne službe među njima godinama postojala neslaganja, pa je bilo sasvim pogrešno što starješine lokalnih skupština to nisu znali, jer da su znali, ne bi isključivali iz zajednice one koji bi po svojoj savjesti odlučili prihvatiti civilnu službu. Starješine nažalost još uvijek nemaju pravo ići protiv uredbi vodećeg tijela pa je u ovoj situaciji vodeće tijelo pogriješilo što nije odmah, kad je vidjelo da se i oni ne mogu složiti oko tog pitanja, tu stvar prepustilo savjesti svakog pojedinca.

Isto je i kod drugih stvari, bilo da se radi o uredbama ili gledištima oko nekih tumačenja. Oni moraju dozvoliti tu slobodu u različitim gledištima dok god postoje neslaganja oko njih i ne bi smjeli nikoga zbog toga isključiti iz Zajednice, ali mogu postaviti uredbu da se one koji se ne slažu sa trenutnim službenim gledištem i kojima savjest ne dozvoljava da postupaju ili da druge uči stvarima u koje nisu sami uvjereni, da takav ne može imati službene dužnosti u skupštini. Primjer Emlyna Thomasa kojega sam često spominjao pokazuje da je on bio svjestan toga da zbog svog drugačijeg gledišta neće moći više biti pastor, ali je i on poput Pavla branio svoje pravo na drugačije gledište zbog kojeg ga se nije smjelo osuditi. O tome piše:

“Emlyn nije odmah svoja saznanja podijelio s drugima. No neki vjernici u njegovoj crkvi u Dublinu primijetili su da u svojim propovijedima ne spominje Trojstvo. Znao je da njegova otkrića neće naići na odobravanje, pa je napisao: “Ne mogu očekivati da ću nastaviti služiti kao svećenik nakon što se izjasnim u vezi sa svojim vjerovanjima.” U lipnju 1702. dvojica njegovih suradnika pozvala su ga na red zbog toga što u propovijedima nije spominjao Trojstvo. Emlyn je priznao da više ne vjeruje u taj nauk i rekao je da je spreman povući se iz svećeničke službe.“ (Stražarska kula, 1.4.2014)

S obzirom da starješine u nekim slučajevima mogu smatrati da je neki brat pogriješio jer misle da je izašao iz okvira Svetog Pisma, sudbeno viječe može sagledati sve ono što brat iznosi u svoju obranu pogotovo ako se zna da se brat u svakom pogledu drži Božjeg zakona po kojemu živi. Pogledajmo kako je na Pavlovu obranu reagiralo sudbeno vijeće.

19 Pavlova je izjava podijelila Sudbeno vijeće. Izvještaj kaže: “Nastala je velika vika. I neki pismoznanci s farizejske strane ustali su i žestoko se suprotstavili, govoreći: ‘Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku. Ali ako mu je duh ili anđeo govorio, onda...’” (Djela 23:9). Sama pomisao na to da se Pavlu obratio anđeo bila je krajnje neprihvatljiva saducejima jer oni nisu vjerovali da postoje anđeli! Svađa između Židova toliko se zaoštrila da je tisućnik opet morao spašavati Pavla (Djela 23:10). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23. st.19)

Kao što vidimo, ovo sudbeno vijeće je bilo otvoreno za javnost, pa je čak i sam rimski tisućnik prisustvovao njihovom procesu u kojem se vidjelo kako koji član vijeća razmišlja. Dok su jedni uvažavali Pavla kao člana svoje zajednice ne nalazeći ništa loše na njemu što bi trebalo osuditi jer su čak dozvoljavali mogućnost da svoje uvjerenje i nadu temelji na svom čvrstom uvjerenju putem nebeskih objava, drugi to nisu uvažavali. Da ne bi dolazilo do svađa unutar sudbenog vijeća onda treba tu stvar regulirati tako da se ne osuđuje nikoga koji svoje čvrsto uvjerenje i gledište temelji po nadahnutim objavama, bilo da je riječ o uvidu u Sveto Pismo pa sve do toga da postoji mogućnost da mu se anđeo obratio. No, u mom slučaju su starješine prihvatili mogućnost da ja imam točna gledišta temeljena na svom dubokom i temeljitom istraživanju, ali da s njima ne smijem izlaziti u javnost, što je uredba koja nema svoje uporište u Bibliji, pa me ne mogu ni suditi po Božjem zakonu i načelu. Jednom ranijom prilikom je Sudbeno vijeće oslobodilo apostole ali su im strogo zabranili da ne govore o onome što su vidjeli i čuli. No, ta zabrana je bila ljudska a ne Božja pa joj se apostoli nisu pokorili.

Ja znam da se nakon svega ovoga što sam iznio u svoju obranu starješine ne bi mogle složiti oko toga da li me treba strogo ukoriti ili ne. Naime, kad bi izabrali sedamdeset starješina iz raznih skupština koji bi bili upoznati sa cijelim ovim slučajem uzimajući u obzir primjere iz Biblije i moju obranu, onda bi među njima također bilo podjele. No kad su u pitanju samo trojica starješina Prizivnog odbora od kojih neki čak i ne smiju braniti drugačije gledište jer bi time doveli u pitanje svoje imenovanje (Tomić), a neki čak i službu zbog koje imaju materijalnu korist od Zajednice koja ih financira (Vidić), onda treći starješina (Marinov), čak i kad bi stao u moju obranu, njegova riječ ne bi prevagnula. Iako bi oni trebali biti neutralni u prosuđivanju, veliko je pitanje da li to mogu biti jer iznad njih stoje istaknuti starješine (biskupi). U vezi Emlyna se unaprijed znalo da će biti osuđen jer piše:

“U svom djelu True Narrative of the Proceedings (Prava istina o suđenju) izjavio je: “Teretilo me se da sam napisao i objavio knjigu u kojoj sam navodno pohulio na Boga zlobno ustvrdivši kako Isus Krist nije jednak Bogu Ocu.” Suđenje je bilo čista farsa. Emlynu su zajedno sa sucima sudila i sedmorica biskupa Irske crkve. Nije mu bilo dopušteno da išta kaže u svoju obranu. Poznati odvjetnik Richard Levins kazao mu je da će ga “progoniti poput kakvog vuka” i da mu neće dopustiti da se brani. Na kraju suđenja Richard Pyne, koji je bio na čelu Suda, rekao je porotnicima da su “gospoda biskupi ovdje” ako oni ne donesu očekivanu odluku. Tim im je riječima možda dao naslutiti da će biti kažnjeni ako Emlyna proglase nedužnim.“ (Stražarska kula, 1.4.2014)

Pitanje je da li se starješine boje da će biti kažnjeni od onih biskupa iznad sebe ukoliko bi me oslobodili optužbe? Mene se tereti da sam napisao i objavio knjigu u kojoj iznosim da je Isus svoj početak imao na zemlji a ne na nebu. Da li sam time pohulio na Boga i zlobnim riječima ustvrdio da Isus nije biće kakvim ga oni vide? Bojim se da i starješine koji sude u ovom mom slučaju ne mogu suditi po svojoj savjesti jer im je nametnuta kolektivna savjest kojom se brani službeno učenje. Oni se više boje istaknutog čovjeka koji je iznad njih nego Boga čija su načela i mjerila iznad ljudskih. Osim toga oni svjesno pokazuju pristranost. Naime, ukoliko imaju stav da je riječ jednog istaknutog starješine ili vodećeg tijela prihvatljivija iako se može pokazati pogrešnom, od riječi nekog običnog brata koja se može dokazati ispravnom, onda je to pristrano. "Braćo moja, je li moguće da vjerujete u našega Gospodina Isusa Krista, slavu našu, a istovremeno pristrano postupate?" ... "Mudrost odozgo nije pristrana“ (Jk 2:1; 3:15-18). Starješine koji ne uvažavaju mudrost odozgo, nego onu ljudsku mudrost potiču probleme što se može vidjeti i u ovom sporu. Zato mora postojati netko tko je iznad njih i tko je neutralan, a koji bi se trebao zauzeti za pravo i pravdu. Za Pavla se zauzeo čovjek koji nije bio član zajednice ali je bio odgovoran da se unutar Rimske vlasti provodi zakon koji štiti svakog građanina. U ovom slučaju bi jedina mjerodavna osoba mogla biti državni službenik koji bi bio upoznat sa slučajem i koji bi mogao zaštiti moja prava. No smatram da to nije potrebno ukoliko starješine uvaže gledišta apostola Pavla koji je po autoritetu bio iznad njih, a ujedno i pravnik.

Da bi mogao sa slobodom iznositi svoje uvjerenje unutar židovske zajednice kojoj je pripadao, Pavle se s pravne strane trudio “…u obrani i zakonskom potvrđivanju prava na propovijedanje dobre vijesti“, a samim ti i na javno objavljivanje svojih uvjerenja (Fil 1:7). Ono što je iznosio je bilo malo drugačije od onoga u što su vjerovali mnogi Židovi jer je njegova vjera bila nadopunjena spoznajom o Mesiji (Kristu). Zbog toga je morao braniti svoje pravo na javno objavljivanje svojeg vjerovanje tražeći pred zakonodavcima da to ne smatraju otpadničkim ili bogohulnim. Dok je kao farizej ranije revnovao za svoje otačke običaje on je osuđivao svoju braću koju je progonio zbog njihovog novog i drugačijeg uvjerenja. Na svom primjeru je uvidio gdje je pogriješio jer se nesvjesno našao kao borac protiv Boga.

“Time što je odbacio karijeru farizeja i postao sljedbenik Isusa Krista, Pavao je u praksi primijenio savjet svog bivšeg učitelja da se treba čuvati ”da se kako ne nadjete kao bogoborci“. Kad je prestao progoniti Isusove učenike, Pavao se prestao boriti protiv Boga. Umjesto toga, postavši Kristov sljedbenik, postao je jedan od ’Božjih suradnika‘“ (1. Korinćanima 3:9, St). (Stražarska kula, 15.7.1996. str.29)

Pavle (Savle) se zbog revnosti za židovsku vjeru našao kao 'bogoborac' jer je progonio svoju židovsku braću koja su svoju vjeru nadopunili prihvaćanjem Isusa za Mesiju, što je bilo novo i drugačije od službenog gledišta vjerskog vijeća, ali je sada kada se i sam našao u situaciji da ga drugi u njegovoj zajednici optužuju za uvođenje novih gledišta, uvidio da se i kršćani mogu naći kao bogoborci ukoliko osuđuju svoju braću sa drugačijim gledištima u koja su čvrsto uvjereni ukoliko se prije toga ne provjere Pisma i iznesu dokazi. Čak i kad se iznesu dokazi, gledišta se nisu nametala vjerskim autoritetom nego se svakoga upućivalo da sami ispitaju te dokaze pa je Pavle rekao: “Sve ispitujte da se u to uvjerite, držite se onoga što je dobro!“ (1.So 5:21). Ono što je dobro to je ono što izgrađuje našu vjeru. Istinu kojom se utvrđivalo temelje vjere je trebalo braniti od lažnih učitelja, ali tamo gdje je bila u pitanju djelomična ili nepotpuna spoznaja je bilo omogućena nadogradnja novim gledištima koja je trebalo ispitati i objaviti, ali bez nametanja. Pavle je ispravio svoj neprijateljski stav, pa nije u skupštine unosio kruta i nerazborita pravila i stavove. To isto očekujem i od svojih starješina koji bi morali još puno toga učiti kako bi ispravno postavljali stvari u svojim skupštinama i ne dozvoliti se da se u ovom i bilo kojem drugom slučaju nađu kao borci protiv Boga i svog brata.

Bez obzira kako će starješine uključeni u ovaj spor odlučiti, to će više govoriti o njima nego o meni.

Pisma jednog prijatelja

Kada sam stavio svoj slučaj u javnost obratio mi se brat koji je bio dugo godina starješina u Makarskoj (u kojoj sam i ja služio nekoliko godina od njenog osnivanja), ali je zbog onoga što je vidio i doživio nedavno napustio Zajednicu zajedno sa svojom obitelji jer je uvidio stvari koje su nespojive sa duhom prave kršćanske skupštine, a koje se prikrivaju onim što je samo vanjska forma koja na prvi pogled mnogima lijepo izgleda. Svoj kontakt s njim sam uspostavio preko facebuka. Nakon što je posjetio moju web stranicu je napisao:

Pozdrav Danijel, čestitam na knjizi 'Posljednji Adam' i svakako bih je želio pročitati. Koliko vidim ti si puno toga napisao što, iz iskustva znam, nije nimalo lako. Iako se moj interes u određenoj mjeri odmakao od uskog djelokruga Biblije, te su teme uvijek intrigantne. Ako te to ispunjava želim ti još novih knjiga. Puno pozdrava tebi i tvojima, Željko.

Pozdrav Željko, prije dva mjeseca se pokrenuo treći pravni postupak vezan za moja istraživanja Biblije pa sam prije dva dana na svoju web stranicu unio novi meni ISW (Istražni sud Watchtowera) u kojem iznosim ovaj slučaj kao i prijašnja dva, pa ako te zanima možeš pratiti i vidjeti kako je teško pred starješinama braniti svoj stav i ukazivati na krive temelje na kojima se temelji njihov stav po kojemu sude ljudima poput mene koji su kroz cijelu povijest bili trn u oku vjerske institucije. Ako si pročitao neke uvodne riječi mogao si primjetiti da sam napisao još jednu knjigu "Pred istražnim sudom Stražarske kule - istinom protiv istine", a vezana je za moj prvi slučaj. Tu ću knjigu uskoro staviti na svoju web stranicu jer želim da javnost bude upoznata sa onim što se govori i dešava iza zatvorenih vrata. Ovo je jedini način da otvorim oči svojoj braći i drugima koja bi trebala vidjeti ono što se sakriva od njih. Lijep pozdrav tebi i tvojoj obitelji. Danijel

Ćao Danijel, žao mi je što te još cijede. Vjerojatno znaš i sam, tu nema pobjede osim ako te samo ratovanje ne ispunjava. I ja sam prošao sličan princip ispiranja mozga jer sam se htio uvjeriti u nemogućnost ne samo promjene stava nekih ljudi, nego makar i samog dopiranja do njihove pretpostavljene svijesti. No shvatio sam da toga nema, jednako kao što njima nije bitna Istina, Biblija, čak ni ono što bismo nazvali ispravna vjera. To je samo zatupljena i ispolitizirana organizacija kloniranih sljedbenika. Mi smo se stoga samostalno isključili ne dajući im priliku da nas, makar i lažno, optuže za bilo što. Inače na procesu koji smo vodili (tada još petorica bivših starješina protiv lažljivih licemjera Verstovšeka i Budišćaka) tzv. Odbor ni u jednom trenutku procesa nije otvorio Bibliju a na svaki moj biblijski navod mahali su pismom tzv. Zajednice. Srećom oslobodili smo ih se i više se zaista ne zamaram tim zatupljivačima. Ovo sam ti spomenuo ne da mijenjam tvoj stav ili tvoju borbu, nego kao znak da razumijem kroz što prolaziš, ali, ponovit ću, to je put bez izlaza i što je jednako tragično ta tzv. braća NE ŽELE da ih osvijestiš jer oni ne žele gledati svojim očima. Pratit ću ono što objaviš na stranicama i rado ti, ako ti to može pomoći, dokumentirati neka iskustva iz moje bivše skupštine ili onoga što sam proživio kroz 15 godina starješinstva iako nemam ni osvetoljubivih ni plemenitih pobuda prema Organizaciji i ljudima. Više me ne zanimaju. Drži se i ustraj u onome što te vodi. Pozdrav tebi i tvojoj obitelji ( neka ti oni budu najvažniji). Željko

Danijel, pročitao sam dosadašnje tekstove o pravnim odborima. Moram te pohvaliti za argumentaciju i istraživački trud. To je na znatno višem nivou od znanja ili interesa večine starješina. Možda ti sebi ne želiš priznati ali i tvoji tekstovi diskvalificiraju Organizaciju kao jedini i nepogrešivi komunikacijski kanal između neba i zemlje. Time je svodiš na razinu bilo koje teološke institucije što naravno psi čuvari ne mogu dozvoliti. Bilo bi zanimljivo vidjeti (zašto to nisi pokušao) kako bi ti Betel odgovorio tj. da raspravu iz domene pravnog slučaja podigneš na teološku raspravu. Ja znam iz osobnog iskustva da je rezultat uvijek isti ali pomaže u osvješćivanju. U svakom slučaju želim ti ustrajnost u tvojoj misiji, čekam nastavak i moj komentar o knjizi kad je pročitam.

Željko, točno je da moji tekstovi diskvalificiraju Organizaciju kao jedini i nepogrešivi komunikacijski kanal između neba i zemlje. To sam objavio u knjizi 'Tajne...' svezak 7 (Gospodinov upravitelj 1 i 2 dio) i to sam u mom drugom pravnom slučaju dao starješinama da pročitaju kao i tekst knjige "Pred istražnim sudom Stražarske kule...". Zanimljivo je da su mi u prizivnom odboru rekli kako sam svojim kritičkim stavom uvrijedio vodeće tijelo, ali mi nisu niti jednim protuargumentom mogli reći da to nije onako kako ja vidim jer sam iznio samo činjenice. Zato sam se začudio kad su nakon par mjeseci vijećanja donijeli odluku da ukidaju odluku pravnog odbora koji me je isključio zbog mojih gledišta. Ovaj put sam namjerno išao do kraja sa svrhom da javnost bude uključena dok traje ovaj treći proces. Danas sam u korespodenciji sa bratom Debakom (predsjedavajućim pravnog obora) ubacio pismo koje sam mu jutros poslao kao odgovor na njegovu izjavu iz zadnjeg maila, kako bi ga bar malo osvijestio iako znam da mu je riječ organizacije važnija od Božje. Kad spominješ Betel, ne znam kako bi mogao ovu pravnu stvar podigiti na višu razinu, osim da s vremenom sve starješine dođu u posjed mojih tekstova preko ove web stranice što će vjerojatno neki bar iz znatiželje i učiniti. Ovih dana ću ti poslati knjigu 'Posljednji Adam' i nadam se da ćeš biti ugodno iznenađen onim što ćeš saznati.

Danijel, za tvoju informaciju ja sam ukupno već izdao tri knjige, od kojih su dvije tiskane preko tiskare Redak. Ti si vjerojatno nabavio Granicu no posljednja se zove Male stvari. Sve tri su u domeni književnosti što je oduvijek moja ljubav samo prije nije bilo vremena. Druga moja preokupacija je duhovna istina ili barem put k tome. Zato sam toliko dugo bio Svjedok boreći se za Istinu i zato više nisam tu jer krivudavi put Istine vodi u drugom smjeru. Betel sam spomenuo u smislu da si mogao tražiti npr. objašnjenje nečega što se ne uklapa a sto ti starješine nisu u stanju razjasniti. Tada bi vidio koliko duboko seže prijevara. Ovako samo istureni borci poput imenovanih neznalica iz odbora vode borbu a varalice su izvan dosega. Naravno ovo je samo moje razmišljanje i moje osobno iskustvo. Radujem se čitanju knjige i budi siguran da ću biti iskren kritičar.

Danijel, kao što sam obećao evo mog mišljenja o knjizi 'Posljednji Adam'.

Prvo, pohvala jer iz iskustva znam da nije lako napisati niti tridesetak stranica suvislog teksta a kamo li stotine . Jezik jasan, argumentacija biblijski utemeljena, tema logično razrađena i stilski oblikovana. Zaista čestitke. U nekoliko sam se navrata pitao stoji li iza svega samo nesumnjiv i ogroman istraživački rad i trud, no nemoguće je nešto takvo napisati bez duboke ljubavi i poštovanja prema vjeri, a na koncu, ni duh, ljudski ili od Boga nadahnut, ne smije se ne registrirati.

Drugo, zamisao. Nema puno ideja i to biblijski utemeljenih koje bacaju potpuno drukčije svjetlo na tisućljetnu dogmu. Možda baš to govori o snazi dogme i skliskom terenu vjere na kojem su mnogi ostavili glave, pa je u neke stvari bilo bolje ne dirati. No, tu se moram ograditi u vezi mojih sadašnjih stavova za koje se ne bi moglo reći da su vjerski. Prije Svjedoka bio sam najbliže definiciji agnostika pa mi se čini da se tome ponovo vraćam. Stoga moje vrednovanje teksta nema vjerski aspekt nego je više odvagivanje različito tumačenih dokaza. A tu smo tek na nestabilnom terenu jer, znaš i sam, od današnjeg prihvaćenog sadržaja Biblije, do apokrifnih tekstova (ne samo Evanđelja) pa gnostičkih spisa, etiopske Kebra Nagast -prastarih svetih tekstova i Evanđelja njihove crkve za koju neki smatraju da je jedina zadržala izvorna Evanđelja, pa do svih povijesnih prijepora o postojanju i ulozi Isusa, sve do tvrdnji da su to samo prijepisi puno starijih Sumerskih tekstova itd. Onda nadnaravne stvari i događanja, materijalizacije duhovnih stvorenja, polemike o duhovnim nebesima, uskrsnuće i ponovo itd. Dakle od samog nabrajanja zaboli glava i tek je pitanje vjere, slučaja ili ranije formiranog stava priklanjanje nekoj od mogućnosti. Ti si izabrao onu koja odgovara tvojoj vjerskoj spoznaji i analizirajući je, nema nimalo više dokazivih manjkavosti od bilo koje druge. Istina, nisam o tome prije na takav način razmišljao ali potpuno je moguće, a biblijski stavci, ako nisi vjerski zaslijepljen, mogu potkrijepiti takvu ideju. Tu sam se zaista iznenadio jer sam u početku bio uvjeren da ih neću moći sagledati u novom svjetlu. Ono što ja znam (a ja sam ti, nažalost, kako sam u jednoj svojoj knjizi napisao, kao ET, zalutalo biće velike glave s previše podataka neupotrebljivih u ovakvom svijetu) jest da je sigurno već za vrijeme života apostola Ivana došlo do nazovi otpadništva. Tko je što govorio, što je iskopano a što nije ili je skriveno, te tko je na kraju odnio pobjedu teško je procijeniti, no rezultati koje vidimo po organiziranim religioznim institucijama su jadni, promašeni i ne daju rezultat. A ja sam, istražujući povijest ljudskog roda došao i do podataka da je najveći dio povijesti falsifikat. Od kada je to počelo, tko stoji iza toga i zašto, gdje je rep a gdje glava? Nemam pojma.

No, da se vratim knjizi. Možeš definitivno biti ponosan na svoje djelo. Ali popratni rezultat je tvoje vjerojatno isključenje. Što ćeš sad? Čekati da se Svjedoci transformiraju? Ili ćeš osnovati novu Zajednicu sljedbenika? Ili ćeš nastaviti istraživati i objavljivati uvjeren da promoviraš istinu? Iskreno se nadam (pokušavajući se u to uvjeriti) da ćemo jednoga dana, nakon smrti saznati istinu. Često se, također, nadam da ćemo nakon smrti samo umrijeti i ugasiti sve procese i bilo kakvu buduću nadu. I kad bih još nabrajao otkrio bih da bih želio vjerovati, jer to je sve čovjeku s obzirom da ne zna ništa. Želio bih da ti barem tvoji dojučerašnji suvjernici makar i potajice iskažu cijenjenje za trud i iskrenost, pa i junaštvo. A možda i daju svoj tajni stav, slaganje ili poticaj. Moje iskustvo, nažalost, govori da svi, prije ili kasnije utihnu, poklope se ušima i nastave sisati bez želje ili mogućnosti za duhovnim rastom. Tako na kraju ostaneš sam, tj. sa svojom obitelji i svega jednim ili dva prijatelja.

Nadam se da ćeš ovo moje pismo doživjeti kao pohvalu, ohrabrenje i poticaj. Nisam htio dublje ulaziti u teologiju jer, iz prve si ruke vidio kako rasprave završavaju. Još jednom, ne daj se i nastavi svojim putem ako misliš da moraš i budi zadovoljan gdje god da te taj put odvede.

Puno pozdrava

Željko

Ćao Danijel, žao mi je što sve vodi prema tvom isključenju pa iako se ti lavovski boriš (i čini se da ti je stalo da ostaneš) to je Sizifov posao. Sve je točno u onome što si napisao u završnoj riječi osim što ovo nije biblijski nego politički proces. Postoje pravila, koliko god glupa, a ti ih kršiš, koliko god u dobroj vjeri. I tu sva priča završava. Nažalost prizivni odbor po izvornoj organizacijskoj zamisli ima za cilj razmotriti samo dvije stvari. 1. Je li prvotni pravni odbor formiran temeljem opravdanog biblijskog načela. 2. Je li eventualno pokajanje nastupilo prije odluke odbora o isključenju. Sve ostalo su varijacije na temu i ne ovise gotovo ni u čemu o volji starješina. Osim toga sve što si nam objavio je, kako oni mogu reći, tvoja verzija slučaja, dok njihovu verziju ne znamo niti je možemo dobiti. Čak ni ti nećeš dobiti nikakav zapisnik o slučaju osim odluke i to usmene. Pišem ovo kao da govorim o odlukama županijskog suda u Splitu jer su oba suda jednako daleko od Boga. Volio bih da griješim ili da se nešto pozitivno pomaknulo pa da te recimo ne proglase krivim, ali mislim da je to ravno SF-u (naučnoj fantastici). No to nije razlog za tugu, jer imaš iskrene zamisli, dubok uvid u Bibliju, pišeš knjige i imaš obitelj koja te podupire. Uz tebe sam, drži se i vjeruj da je istina ovog sudskog procesa na tvojoj strani. Pozdrav, Željko.

U nastavku ću iznijeti analizu sa sastanka u kojem je Prizivni odbor postupio upravo onako kako je opisano u gornjem pismu.