IZOPĆENJE po Watchtoweru

U nastojanju da svoju vjeru temeljim na točnoj spoznaji i preispitivanju nametnutih vjerovanja i gledišta došao sam pred sud Watchtowera koji je ponovo (31.8.2016) preko svojih starješina donio odluku o isključenju. Sa svojim slučajem sam izašao u javnost (pred svoju braću) kako bi apelirao na njihovu savjest iako znam da je to teško izvodivo jer postoji kolektivna savjest koja poništava pravo pojedinca da donosi svoj sud i svoju odluku. Nakon što su starješine donijeli odluku o isključenju na snagu je stupilo pravilo kojim se pozivaju svi članovi skupštine da se prema meni kao isključenom ponašaju u skladu s uputama Zajednice koja se trebaju poštivati više nego vlastita savjest i osjećaj za ono što je razumno, pravedno i prihvatljivo. Naime, mnogi misle da se odluke starješina ne smiju preispitivati i dovoditi u pitanje jer ono što su oni odlučili je isto ono što je odlučio i sam Bog u vezi mene. Kad netko čuje vijest o isključenju, a ne poznaje pravi razlog, prvo što pomisli je da je dotični zgriješio Bogu, a nitko se ne pita da li je zaista zgriješio i da li je zaslužio isključenje. Kad sam 2010. godine prvi put isključen, nitko od braće (osim pojedinaca) nije znao razlog, niti su željeli saznati činjenice. Jednostavno su me takvi preko noći odbacili kao grešnika koji zavrjeđuje prezir i od kojega treba okretati glavu. 

Što Biblija kaže - kako se trebamo odnositi prema izopćenoj osobi? Postoje dva načina. Jedan je prema svojoj savjesti i sposobnošću razlučivanja u skladu sa poznatim činjenicama, a drugi je po mjerilima i pravilima vjerskog autoriteta bez potrebe poznavanja svih činjenica. Zajednica JS u vezi ovog pitanja traži da se postupa po mjerilima koje je postavilo njeno vodeće tijelo jer se tako izbjegavaju dvojbe, a takav način postavljanja stvari su imali i židovski rabini. O tome čitamo:

“Mišna citira Gamalijelove riječi: ”Pribavi sebi učitelja [rabina] te se udalji od dvojbe. Ne pretjeruj u proizvoljnoj procjeni desetine“ (Avot 1:16). To je značilo da, kad Hebrejska pisma nisu izričito navela što treba učiniti, osoba nije trebala koristiti vlastitu sposobnost razlučivanja niti slijediti svoju savjest da bi donijela odluku. Umjesto toga, trebala je pronaći osposobljenog rabina koji bi umjesto nje donio odluku. Prema Gamalijelu, samo bi se na taj način moglo spriječiti da netko počini grijeh. (Usporedi Rimljanima 14:1-12.) (Stražarska kula, 15.7.1996. str.29)

Primijetio sam da Zajednica u nekim studijskim člancima ne uči braću kako razmišljati nego samo što treba misliti i kako treba postupati u određenim situacijama kako slučajno ne bi donijeli pogrešnu odluku. Tako su u slučaju postupanja prema isključenima donijeli svoju odluku umjesto da su to prepustili svojoj braći i njihovoj savjesti. Npr. donijeli su odluku da se ne bi trebalo prema isključenome uputiti čak ni kulturni pozdrav, a kamo li razgovarati s njim (Stražarska kula, 1.1.1982. str. 21). Kad se tako kruto postave pravila, onda je bolje izbjeći pružiti isključenom ruku ili mu izbjeći u prolazu reći: “Dobar dan“! Zato mnogi 'Svjedoci' smatraju da bi kulturnim pozdravljanjem učinili veliku grešku, a da okretanjem glave ili ne pozdravljanjem ne čine grešku.  

Postoje dva načina ponašanja. Jedno je razumno koje pokazuju samo pojedinci jer daju prednost vlastitoj savjesti i osjećaju za pravednosti, a drugo je ekstremno kojeg pokazuju većina kojima je nametnuta kolektivna savjest. Naime kad sam prvi put bio isključen iz Zajednice doživio sam nekoliko situacija u kojima se vidi kako su pravila sprječavala mnoge da se ponašaju razumno, a strah da ih prekrše ih je doveo do toga da više poštuju mrtvo slovo nego osobu. Evo nekoliko primjera:

Primjer 1 - Živio sam u zgradi u kojoj su stanove imala i drugi 'Svjedoci'. Jednom prilikom sam ulazio u zgradu sa svojom suprugom i susreli smo svog susjeda brata starješinu (A.V.) koji je tom prilikom bio primoran da nas kulturno pozdravi. Međutim, nije rekao: “Dobar dan“ jer bi se takav pozdrav odnosio i na mene i na moju suprugu, nego je rekao: “Dobar dan Željka“. Moju je suprugu to jako razljutilo pogotovo zato što je u neposrednoj blizini bio i susjed koji nije Svjedok. Što je taj susjed mogao pomisliti jer pozdravlja moju suprugu, a ne mene? Bilo je i drugih situacija gdje su neka braća na ulici samo okrenula glavu ili smjer hodanja samo kako me ne bi kulturno pozdravila.

Primjer 2 - Budući da su u zgradi živjeli još nekoliko obitelji Jehovinih svjedoka, nitko od njih nije više ulazio u moj stan, a mogli su bar zbog moje supruge i kćerke. Bojali su se da će doći u kontakt sa mnom i biti primorani razmijeniti sa mnom kulturni pozdrav i par usputnih riječi. Međutim, sestra iz druge skupštine koja je bila u posjeti jednoj obitelji u zgradi je iskoristila tu priliku te je po svojoj savjesti slobodno pozvonila na naša vrata, a mi smo je primili. Pozdravila nas je i razgovarala s nama. Jedna druga sestra udovica, koja me nije smatrala otpadnikom, nas je čak pozvala u svoj stan jer se nije željela ponašati po tim krutim pravilima i po tuđoj savjesti. Pojedina braća su ipak znali nazvati na telefon i sa mnom razgovarati. Opet dva različita ponašanja.

Primjer 3 - Kad je umrla moja majka, jedan brat, također starješina (T.V.) je nazvao na telefon. Kad sam podigao slušalicu i javio se, nije me ni pozdravio niti mi izrazio saučešće nego je samo pitao da li mi je supruga kući. Rekao sam da je tu i dao joj telefon u ruke. On je tada izrazio saučešće njoj i kratko razgovarao što je jako zasmetalo mojoj supruzi, a i meni. Drugi čak nisu ni nazvali na telefon iako su bili spriječeni doći na pogreb jer su se vjerojatno bojali da ću ja podignuti slušalicu. No, pojedinci su po svojoj savjesti to ipak učinili bez sustezanja.

Primjer 4 - Na pogrebu moje majke, prisutna braća su imali priliku izraziti saučešće mojoj obitelji, a time i meni. Međutim, neka braća su izbjegavali to učiniti jer sam i ja bio među svojom obitelji pa su samo stajali sa strane. Drugi su željeli izraziti saučešće mojoj obitelji, ali su meni nevoljko pružili ruku, dok su drugi čak i preskočili mi dati saučešće. To su mogli primijetiti čak i neki ljudi koji nisu članovi naše zajednice. Kad je moja supruga to vidjela opet je bila ljuta. Nije mogla više šutjeti pa je jednom bratu koji je bio đakon (sluga u skupštini) i koji je tako postupio odmah na licu mjesta rekla: “Što meni izražavaš saučešće. Nije moja majka umrla nego njegova“.

Ja ne zamjeram onoj braći koja su prema meni postupali kruto jer nikad nisu ni znali pravu istinu o mom isključenju, a morali su bez pogovora prihvatiti odluku starješina. Zamjeram im što ne koriste svoj osjećaj za ono što je razumno i pravedno u skladu sa činjenicama. No još više zamjeram starješinama koji postupaju kruto i navode druge da ih slušaju i postupaju kao i oni, a ne onako kako je Isus postupao. Isusa treba slijediti u svemu pa i po pitanju njegovog odnosa sa izopćenicima.

Bez obzira da li je netko zaslužio da bude isključen ili ne, svi bi se prema takvome trebali postaviti na razuman način, a ne kruto i farizejski. No, da li starješine mogu pogriješiti? Što ako njihova odluka nije donesena u skladu sa činjenicama koji tu odluku dovode u pitanje? Na to pitanje može odgovoriti samo Bog koji poznaje sve činjenice? Međutim, što ako i vi saznate za sve činjenice? Da li smijete na osnovu tih činjenica zaključiti drugačije od starješina? Što ako zaključite da su starješine učinile nepravdu prema bratu? Kako bi se u toj situaciji trebali postaviti prema isključenom? Da li će te se prema njemu ponašati kao prema grešniku? Na ta pitanja Zajednica nikad nije dala odgovor čak i sada kada se to pitanje nameće samo po sebi u članku Stražarske kule od 1.4.2017. sa temom: "Da li se tvoj osjećaj za pravdu podudara sa Božjim?"

Kad članovi skupštine budu zajednički razmatrali gore navedeni članak, onda bi trebali spomenuta pitanja postaviti starješinama jer će taj odgovor pokazati kakav je njihov osjećaj za pravdu i da li dozvoljavaju drugima da donose odluke u skladu sa svojom savješću na temelju poznavanja svih činjenica. Kako bi vam pomogao u razmišljanju iznio sam svoj komentar na ovaj članak kojeg možete pročitati na slijedećem linku:

Kako ćeš reagirati?

U Stražarskoj kuli od 1.4.2017. se nalazi članak za zajedničko proučavanje sa naslovom "Da li se tvoj osjećaj za pravdu podudara s Jehovinim". U njemu izmeđuostalog stoji: 

"Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku koju ne razumiješ ili s kojom se ne slažeš? Na primjer, (…) što ako smatraš da je tvoj bračni drug, dijete ili dobar prijatelj nepravedno isključen iz skupštine? (…). Kao prvo, ako smo ponizni, priznat ćemo da ne znamo sve činjenice. Koliko  god da smo dobro upoznati s nekom situacijom, samo Jehova vidi što je nekome u srcu (1. Sam. 16:7). Budemo li imali na umu tu nepobitnu istinu, ponizno ćemo priznati da ne znamo sve okolnosti i ispravit ćemo svoj stav o tome. Kao drugo, poniznost nam pomaže da budemo podložni i strpljivi dok čekamo da Jehova ispravi nepravdu, ako je ona uistinu učinjena." (str.25,26, odl. 10,11)

Ovdje se traži da članovi skupštine moraju prihvatiti odluku o isključenju njihovog brata jer nikome osim starješina iz pravnog odbora nisu poznate sve činjenice budući da se saslušanja i odluke donose iza zatvorenih vrata. Tako se već u samom početku članka traži od svih da budu ponizni i da ne dovode u pitanje odluke starješina. Ono što je apsurdno u ovom članku je to što on govori o nepravdi koju unutar zajednice kršćana mogu doživjeti neki pojedinci od strane starješina, a da se ne daje sloboda ili bar neka uputa članovima koji bi trebali znati kako se u tim situacijama trebaju postaviti. Zato pitanje koje nedostaje u tom članku glasi:

Kako će članovi skupštine znati da li su starješine učinili nepravdu prema isključenom ukoliko im nisu poznate sve činjenice ili ukoliko se te činjenice sakrivaju od njih? 

Iz gore citiranog teksta se može vidjeti da svatko tko u zajednici Jehovinih svjedoka smatra da je nekome učinjena nepravda mora ispraviti svoj stav tako da ne bi niti smio pomisliti da su starješine pogriješile. Znači, nitko od članova skupštine ne bi smio sebe dovesti u situaciju da se prema isključenom ponaša kao prema svom bratu. Ukoliko bi netko smatrao da je isključenome učinjena nepravda i svojim stavom pokazao da ne poštuje odluku starješina, onda bi i on bio ukoren kao suučesnik. Očito je ovaj članak napisan prema mjerilima organizacije koja odudaraju od biblijskih načela i primjera iz prošlosti Božjeg naroda, jer se u biblijska vremena moglo znati za činjenice na temelju kojih je netko bio nepravedno osuđen. Zato je apsurdno što je ovaj članak započeo jednim takvim primjerom, jer u samom uvodu piše:

“Zamisli sljedeću situaciju. Čovjek je osuđen na smrt (isključenje iz zajednice) zbog zločina koji nije počinio. Njegova obitelj i prijatelji ostali su u šoku. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da će on i njegovi sinovi biti pogubljeni, i to na temelju lažnih iskaza dvojice zloglasnih nitkova. Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje tih nedužnih ljudi. Nažalost, to nije tek izmišljena priča, nego stvaran događaj. Žrtva te nepravde bio je vjerni Jehovin sluga Nabot, koji je živio za vladavine izraelskog kralja Ahaba (1. Kralj. 21:11-13; 2. Kralj. 9:26).“ (str.23, odl.1)

Što zapažamo u ovom primjeru? Kao prvo vidimo da su neki članovi zajednice bili u šoku? Zašto? Pa zato što su im očito bile poznate sve činjenice. Nabot se suprotstavio zahtjevu kralja jer taj zahtjev nije bio biblijski tj. nije bio ispravan u Božjim očima. Kad je Nabot osuđen, optužen i ubijen, njegova obitelj i prijatelji su znali da je on bio nedužan i da mu je učinjena nepravda. Kao drugo, smrt je isto kao i isključenje iz zajednice. Što mislite kako bi se Nabotova obitelj i njegovi prijatelji ophodili prema njemu da je osuda bila isključenje, a ne smrt? Kako bi oni odgovorili na spomenuto pitanje 'vodećeg tijela' koje glasi: "Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku (...) s kojom se ne slažeš?" Što mislite kako bi na ovo pitanje odgovorili Nabotovi prijetelji? Da li bi se prema njemu ophodili kao prema grešniku od kojega treba okretati glavu i s kojim ne smiju više sjesti za zajednički stol sve dok ga se ne primi nazad u zajednicu? Ili bi oni postupali prema svojoj savjesti makar se zbog toga izložili osudi starješina? Umjesto da na gore postavljeno pitanje sam doneseš razumnu odluku, vodeće tijelo na to pitanje odgovara umjesto tebe i kaže da ti nemoraš poznavati sve činjenice ali zato moraš biti podložan starješinama i strpljiv dok čekaš da Jehova ispravi nepravdu ukoliko je ona učinjena. No, takav bi odgovor bio nerazuman jer bi se Nabotovu obitelj i prijatelje primoralo da šute i da misle kako Nabotu nije učinjena nepravda. Takav bi odgovor zahtijevao da se prema isključenom Nabotu ponašaju kao prema grešniku čak i onda kad bi znali za činjenice po kojima on nije pogriješio ni prema Bogu ni prema čovjeku. Što misliš, da li bi to prema tvojem i Božjem osjećaju za pravdu bilo nepravedno?

Biblija nigdje ne traži da se protiv članova kršćanske skupštine vode tajni sudski procesi i da se u tim okvirima mora poštivati odluka starješina na temelju činjenica koja su drugima nepoznate. Prema tome, ukoliko ti nisu poznate sve činjenice onda ne možeš znati da li je nekome učinjena nepravda ili ne. Po biblijskim mjerilima nisi dužan biti potpuno podložan čovjeku i poštivati sve odluke starješina jer uvijek postoji mogućnost da starješine svojom odlukom svjesno ili nesvjesno učine nepravdu prema nekome. Zašto bi sebe dovodio u situaciju da nesvjesno činiš nepravdu prema svome bratu samo zato jer netko od tebe traži da budeš toliko ponizan da bespogovorno prihvaćaš odluku starješina? Isus nam je dao do znanja da to nije Božje načelo jer je tražio da se optuženika dovede pred 'skupštinu' (Mt 18:15-17). Procesi očito moraju biti javni, a sve činjenice moraju biti poznate skupštini, jer se svaki pojedinac samo tako može pravedno odnositi prema isključenima u skladu sa svojom savješću, ovisno o tome da li je isključeni zaista prestupnik ili je prema njemu učinjena nepravda.

No, to nije sve. Primjer u vezi Nabota ističe još jedan problem koji je vezan za centralizaciju vlasti. Naime, starješinama je od kralja došlo pismo s uputama kako da postupe prema Nabotu, a starješine su pokazali da su bespogovorno poslušali tu naredbu iako su mogli biti svjesni da time čine nepravdu. Po tim uputama trebali su u javnosti Nabota optužiti kao bogohulnika i otpadnika iako on to nije bio (vidi 1.Kr 21:8-13). Više im je stalo da svojom poslušnošću kralju podrže njegov autoritet i svoju istaknutu poziciju nego da se zauzmu za jednog običnog čovjeka. To se nažalost događa i danas jer starješine u službi vodećeg tijela dobivaju upute kako da postupe prema onima koji se ne žele potpuno podložiti njihovim (nebiblijskim) zahtjevima, na način da ih pred javnošću (kroz časopise i govore) prikazuje kao otpadnike bez obzira na njihovu vjernost i podložnost Bogu i Božjim zakonima. Poznato je da je vodeće tijelo od starješina tražilo da iz svoje sredine izbace one koji ne poštuju njihova gledišta o transplataciji, o transfuziji i civilnoj službi. To su starješine bespogovorno činili sve dok ta stroga gledišta nisu s vremenom ublažena i dana na savijest svakom pojedincu. Koliko je zbog takvih krutih stavova učinjeno nepravde raznim pojedincima i njihovim obiteljima, a da se vodeće tijelo nikad nije javno izvinilo. Ista nepravda se i dalje čini prema pojedincima koji ispituju svoja uvjerenja i iznose svoja drugačija gledišta koja temelje na biblijskim argumentima. Ne želim reći da su starješine u cijeloj toj organizacijskoj strukturi zlonamjerni i loši ljudi, ali očito više drže do organizacije nego do pojedinca. No, Bog je više držao do pojedinaca nego do organizacije jer je od vjernih pojedinaca (koji su se više podložili Bogu nego čovjeku) uvijek mogao stvoriti 'narod za svoje ime'.

Žao mi je što se u ovom članku ne koristi primjer Isusa koji je bio nepravedno osuđen na temelju krivih gledišta i predrasuda od strane narodnih starješina koji su mu sudili iza zatvorenih vrata. Zamislite da ste živjeli tada i da vam nisu bile poznate sve činjenice. Da li bi stali na stranu odluke koju su donijeli članovi sudbenog vijeća samo zato što se od vas traži da to učinite jer vam nisu poznate sve činjenice? Onako kako bi se postavili prema Isusu postavili biste se i prema bilo kojem svom bratu koji je isključen iz zajednice na temelju odluke koja je donesena iza zatvorenih vrata. Zajednica u svojim člancima često kritizira Židove što su odbacili Isusa, a ne spominju da su narodni starješine za to najviše krivi jer su Isusa prikazali kao otpadnika. No, krivi su i ti Židovi što su bez preispitivanja stali na stranu takve odluke. Prema tome, da li bi željeli saznati za sve činjenice kako bi postupali prema svojoj savjesti ili bi dozvolili sebi da poštujete odluku starješina iako znate da oni mogu u nekim slučajevima donijeti nepravednu odluku jer postupaju po pravilima kojima se prvenstveno štiti organizacija i njen hijerarhijski ustroj? 

Iako u ovom članku nije naveden primjer nepravednog postupanja prema Isusu, imali ste priliku razmotriti jedan raniji članak iz Stražarske kule (11/2016) koji govori o nepravednom postupanju crkve i svećenstva prema onim Isusovim sljedbenicima koji su bili ljubitelji Boga i Biblije, a koje je crkva nepravedno osuđivala kao heretike. Pogledajte što piše:

“Svako neslaganje sa crkvenim učenjima strogo se kažnjavalo." (Stražarska kula, 11/2016, str. 24, st. 11)

Kako je Crkva znala da se netko ne slaže sa njenim učenjima? Jednostavno zato što su takvi ljubitelji biblijske istine javno zastupali svoja drugačija gledišta iako im se prijetilo da o tome šute. I ja bi u to vrijeme bio strogo kažnjen, kao i sada jer nisam šutio. Zašto zajednica (crkva) Jehovinih svjedoka postupa tako strogo prema svojoj braći koja ne šute i da li u tome ima neke sličnosti sa srednjovjekovnom Crkvom? Pogledajmo što o tome piše ovaj članak:

“Kad je Biblija bila dostupna ljudima, oni su je doista čitali i pritom su im se javljala pitanja (…) Crkva je takva pitanja smatrala nedopustivima. Kako se običan puk samo osuđuje sumnjati u svećenstvo?! Zato je odlučila uzvratiti udarac. Muškarci i žene koji su odbacili (neka) crkvena učenja bili su osuđeni za herezu (…). Na taj se način željelo odvratiti ljude od (samostalnog) čitanja Biblije i odgovoriti ih od toga da dovode u pitanje autoritet crkve. No bilo je i nekih odvažnih pojedinaca koji nisu dopustili da ih Babilon Veliki zastraši." (SK 11.2017, str. 25, st. 13)

Kad ste (kao JS) razmatrali ove riječi, vjerojatno vam je proradio ponos jer ne pripadate toj i takvoj Crkvi koja je postupala nepravedno prema svojim članovima kojima su se javljala neka pitanja. No, što bi se sada vama desilo kad bi vam se javila neka pitanja unutar Zajednice kojoj pripadate? Vjerojatno bi vas starješine na 'mudar' način ušutkali i ukazali kako ne trebate sumnjati u autoritet zajednice (crkve) ni u starješinstvo koje predvodi vodeće tijelo. No, što ako bi vi i mnogi drugi odvažno progovorili? Takvih je bilo u ranoj povijesti ove zajednice pa je njeno 'svećenstvo' odlučilo uzvratiti udarac kao i srednjovjekovna Crkva. Do danas je mnogo braće, među kojima sam i ja doživjelo takav udarac.

Moj slučaj vam je sada poznat jer sam na prvi udarac okrenuo drugi obraz. Zašto sam to učinio? Uvidio sam da mi se nameću neka kriva gledišta iz publikacija Zajednice koja su odudarala od onoga što stoji u Bibliji, a kad sam pokušao samostalno čitati Bibliju bio sam opomenut od strane starješina da bi me to moglo skupo stajati ukoliko bi s drugima razgovarao o svojim ispitivanjima. Zato sam najprije razgovarao sa starješinama i upoznao ih sa onim što sam otkrio kroz samostalno istraživanje Biblije nadajući se razumijevanju a ne osudi. No, oni su se ponijeli kao i svećenici prema Russellu. O tome čitamo u ovom članku:

"Charles Taze Russell (…) je pažljivo uspoređivao učenja mnogih religija, čak i ne-kršćanskih s onim što kaže Biblija. (…) Jednom se čak sastao s grupom svećenika koji su služili u obližnjim crkvama. Nadao se da će oni prihvatiti biblijske istine koje su otkrili on i njegovi suradnici te da će o tome poučavati svoje vjernike. No svećenici nisu bili zainteresirani za to." (SK 11.2017, str. 25, st.14)

Na kraju sam ipak izašao u javnost kako bi omogućio drugima da vide kako u samostalnom ispitivanju nema ništa loše i da neslaganje sa nekim učenjima nije grijeh. Toga su svjesni čak i neki starješine, ali sve dok je kršćanska skupština pod strogim patronatom korporacije Watchtower, neće biti one slobode koja je krasila prvu kršćansku skupštinu. Zato sam se zalagao za reformu kako bi do izražaja došla sloboda u Kristu, a ne ona koja je nametnuta raznim pravilima. Na žalost, Zajednica suzbija tu slobodu unutar svojih redova, ali zato hvali nastojanja koja su dovela do odvajanja Crkve od države jer je to ljudima omogućilo slobodu o kojoj piše:

"Krajem 19. stoljeća crkve su u mnogim zemljama počele gubiti podršku države. Stoga su građani mogli bez straha od sankcija slobodno diskutirati o vjerskim pitanjima i otvoreno izražavati neslaganje s tradicionalnim religijama." (str. 27. st.3)

Nažalost, ja i vi ne možemo otvoreno izražavati svoje neslaganje s određenim doktrinama i tako će biti sve dok se skupština ne odvoji od Watchtowera i njenog administrativnog tijela koje je nametnulo svoj vrhovni autoritet i potpunu podložnost. Zbog toga dolazi do nepravednog postupanja starješina prema svojoj braći koja ne mogu samo šutjeti. No, tu nepravdu podržavaju i svi članovi skupštine jer se ni u ovoj stvari ne usude posumnjati u svoje 'svećenstvo'.

Ja sam bio primoran iznijeti sve činjenice u vezi svog slučaja tako da nitko ne može doći u situaciju da se prema meni ophodi po pravilima Zajednice koja očito štiti starješine čak i onda kada donose odluke po kojima mogu svjesno ili nesvjesno nekome učiniti nepravdu. S obzirom da su sada u mojem slučaju poznate sve činjenice, jer sam ih javno objavio, može doći do toga da netko od moje braće zaista smatra da mi je učinjena nepravda, a takve braće doista ima i oni su se pokazali kao pravi prijatelji koji mi nisu okrenuli leđa. Za njih ću citirati rečenicu koju je vodeće tijelo napisalo u vezi Nabota, a time i za sve nepravedno isključene osobe: "Pravdoljubivim promatračima strašno je gledati pogubljenje (isključenje) tih nedužnih ljudi." (odl. 1). No zbog krutih pravila moja braća moraju to prijateljstvo sa mnom držati u tajnosti kako i sami ne bi doživjeli nepravdu od strane starješina koji traže da se njihova odluka mora bespogovorno poštivati.

Ostalu braću kojima još uvijek nisu poznate sve činjenice ne kritiziram što postupaju onako kako su poučeni, ali želim da se u skladu sa ovim člankom iz Stražarske kule 4/2017 upitaju da li se njihov osjećaj za pravdu podudara sa Božjim. No kako će netko biti potaknut da čini po svojoj savjesti u skladu sa Božjom pravdom kada mu se u ovom članku nameće jednostrano postupanje. Naime, iako je vodeće tijelo kao autor članka istaknulo gore navedeni primjer iz biblijske prošlosti ono je s očitom namjerom taj i druge primjere prilagodilo svojim pravilima i svjesno zanemarilo dati cjelovitu pouku a time i mogućnost da svaki pojedinac donese drugačiju odluku ukoliko s pravom smatra da je nekome učinjena nepravda. Ukoliko imate predrasude prema meni i braći poput mene, trebate znati da su vam te predrasude nametnute kroz ovakve članke Watchtowera u kojima se kršćansko bratstvo usmjerava da ima samo djelomičnu spoznaju, a ne i onu cjelovitu koju nam Bog nameće kroz dublje poznavanje biblijskog konteksta. Samo sa cjelovitim poznavanjem Biblije moći će te školovati svoj osjećaj za pravdu jer djelomična spoznaja će vas navoditi da idete u ekstremizam i činite nepravdu a da toga nećete biti svjesni. Zato još jednom dobro proučite ovaj članak kako bi odgovorili na pitanje koje je postavilo vodeće tijelo: 

- Kako ćeš reagirati ako starješine donesu odluku koju ne razumiješ ili s kojom se ne slažeš?