"Zao i preljubotvoran rod traži znak. Ali mu se neće dati drugi znak osim znaka proroka Jone. Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin čovječji u krilu zemlje tri dana i tri noći." (Matej 12:39,40)

Mnogi koji čitaju evanđelja smatraju da Isus nije rekao istinu jer se iz onoga što piše  može zaključiti da je uskrsnuo ranije, odnosno da nije bio puna tri dana i pune tri noći u grobu. Npr. u nekim prijevodima piše da je Isusovo tijelo bilo položeno u grob u petak predvečer:

"I kad bi u veče (jer bijaše petak, to jest uoči subote)…" (Marko 15:42)

Zatim piše da je uskrsnuo prvi dan poslije subote, tj. u rano jutro nedjelje

"Pošto prođe subota, Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisa, da pođu i da ga pomažu. Vrlo rano u prvi dan nedjelje (tjedna) dođoše na grob, kad je sunce upravo izašlo… vidješe da je kamen (sa groba) već odvaljen (...) A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini…" (Marko 16:1,2,4,9)

Ako čitamo onako kako piše u ovom prijevodu, onda to znači da je Isus bio u grobu na kraju petka tokom večeri, cijelu subotu (večer i dan) i prvi dio večeri u nedjelju. To uopće nije tri dana i tri noći nego dvije večeri (večer s petka na subotu i sa subote na nedjelju) te samo jedan dan (tokom subote). Po židovskom računanju (noć/dan) je bio u grobu cijeli sedmi dan (šabat - noć i dan) i tokom prvog dijela večeri prvog dana u tjednu (večer). Da li je ovo točno, jer ako piše ovako kako smo čitali, onda Isus nije rekao istinu. Da bi opravdali ovo, neki kažu da je Isus ipak bio u grobu tri kalendarska dana (14., 15., i 16. nisana) bez obzira što 14. i 16. nisan nisu bili cijeli dani. Po modelu 'dan-noć' bi mogli reći da je bio u grobu 14-tog (noć), 15-tog (dan i noć). Ovo samo pokazuje da razni prevodioci krivo prevode tekst, a čitaoci ne čitaju kontekst niti povezuju detalje.

Problem nastaje kad prevodioci hebrejsku riječ 'šabat' prevedu sa 'subota' a neki od njih 'dan pripreme' nazivaju petak koji se uopće ne spominje u grčkom tekstu, tako da čitaoci pomisle kako je Isus (Ješua) umro u petak a uskrsnuo u nedjelju, a nijedno ni drugo nije točno. Za nas je subota šesti dan, a Židovima je šabat sedmi dan u tjednu. Židovi nisu imali nazive za dane u tjednu nego su ih numerirali - prvi, drugi … sedmi dan. Sedmi dan je bio dan počinka i nazivao se 'šabat' (mirovanje, počinak, odmor). Tog dana se nije smjelo raditi nikakav posao što je uvedeno u zakon u kojem je pisalo:

"Šest dana neka se obavljaju poslovi, a sedmi dan neka bude dan počinka, dan potpunog odmora, sveti zbor. Nemojte raditi nikakav posao." (3.Mojsijeva 23:3)

Osim toga, dan počinka (šabat) je mogao biti u vrijeme nekog praznika kao što je prvi dan Beskvasnih kruhova povezan s Pashom koji je padao na neki drugi dan u tjednu. 

"Prvoga dana (beskvasnih kruhova) neka vam bude sveti zbor; nikakva težačkog posla nemojte raditi." (3.Mojsijeva 23:7)

Vidimo da prvi dan blagdana ima sva obilježja dana počinka i zato se smatrao posebnim ili svečanim šabatom. Tog dana se nije smjelo ništa raditi pa su sve pripreme za taj dan učinjene dan ranije. Možete sad zamisliti kakav je to problem kad neki prevodilac u svom prijevodu napiše subota za 'svečani šabat' koji je npr. mogao biti četvrti dan u tjednu, a ne sedmi. To se upravo desilo po pitanju Pashe uoči koje je Isus ubijen. Pogledajmo kako to izgleda kad čitamo:

"Budući da je bio dan pripreme, Židovi nisu htjeli da tijela ostanu na stupu u subotu* (blagdanski šabat) – jer je ta subota (šabat) bila posebna (svečani šabat) – pa su zatražili od Pilata da se onima koji su na stupu polome noge i da se njihova tijela skinu. (...) Budući da je Židovima bio dan pripreme (za blagdan), a grob je bio blizu, ondje su (Josip i Nikodem) položili Isusa" (Ivan 19:31:42)

S obzirom da se u ovom i drugim prijevodima spominje 'subota' čitalac je naveden da misli kako je Isus ubijen u petak. Zato oni koji izjednačavaju ovaj "poseban šabat" sa subotom tvrde da je taj šabat bio poseban jer se prvi dan beskvasnih kruhova koji je bio dan počinka poklapao sa tjednim šabatom (vidi Stražarska kula, 15.12.2013. str.21). Da li je to točno ili im je ipak nešto promaklo.

U evanđeljima se ne govori na koji dan u tjednu se slavila ta Pasha, ali se može odrediti na temelju nekih činjenica. Jedini način da te činjenice povežemo su razlog zbog kojih su žene došle na grob dva puta - prvi put kad je Isus položen u grob a drugi put rano ujutro na prvi dan tjedna kad je Isus uskrsnuo (Marko 15:42,43; Matej 27:59-61; Luka 23:50-56). U Lukinom izvještaju piše:

"Ondje je bio i Josip, dobar i pravedan čovjek koji je bio član Vijeća. (On nije podržao njihovu zavjeru niti je u njoj sudjelovao.) Bio je iz judejskog grada Arimateje i čekao je Božje kraljevstvo. On je otišao k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Skinuo ga je sa stupa, umotao u fino platno i položio u grob isklesan u stijeni, u koji još nitko nije bio položen. A bio je dan pripreme i bližila se subota* (svečani šabat).

"Žene koje su s Isusom putovale iz Galileje također su pošle onamo te su pogledale grob i vidjele gdje leži njegovo tijelo. Potom su se vratile da pripreme miomirise i mirisna ulja. A u subotu (tjedni šabat) nisu ništa radile, kao što je zapovjeđeno u Zakonu. Prvog dana u tjednu otišle su vrlo rano do groba, noseći miomirise koje su pripremile. Kad su stigle, vidjele su da je kamen odvaljen s ulaza u grob." (Luka 23:50-24:2) 

U ovom izvještaju će svaki čitalac dobiti dojam da se spominje samo tjedni šabat koji se tog dana naizgled poklapao sa posebnim šabatom. No, u tekstu se krije činjenica da je poseban šabat prethodio tjednom šabatu ali se to ne može otkriti bez temeljite analize koju ćemo razmotriti u nastavku.

Ove spomenute žene su na dan ukopa 14. nisana u vrijeme sutona bile kod groba. Zatim piše da su se vratile svojim kućama da pripreme miomirisna ulja. Međutim tada uopće nisu imali vremena učiniti nikakve pripreme jer su najprije trebale kupiti miomirisna ulja kojima se mazalo tijelo umrloga. Tada je već sunce potpuno zašlo i padala je noć nakon čega je po službenom kalendaru započeo 15. nisan i blagdan beskvasnih kruhova koji se zvao i Pasha jer se tu večer jela pashalna žrtva. Čak i da su imale u kući miomirisna ulja, nisu ih mogli pripremati jer je započeo 'blagdan' (noć blagdanskog počinka) koji je trajao od slijedeće večeri. U to vrijeme nisu smjele ništa raditi. Nisu mogle kupiti ni pripremiti miomirise za ukop jer je za blagdan (15. nisana) tržnica bila zatvorena. Što se onda dešavalo 16-tog nisana?

"Kad je prošla subota* (svečani šabat), Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma kupile su miomirise kako bi namazale Isusovo tijelo kad odu do groba. Tako su rano ujutro prvog dana u tjednu, kad je izašlo sunce, došle do groba." (Marko 16:1,2)

Ovdje vidimo da su žene sutradan nakon blagdanskog šabata kupile i pripremile miomirise. Međutim, tog dana 16. nisana nisu otišle do Isusovog groba nego tek prekosutra. Kako to znamo? To je lako zaključiti jer su morali obaviti kupovinu u vrijeme kad je tržnica radila, a to nije bilo prije izlaska sunca nego malo kasnije. Zatim su trebale vremena da se vrate kući i pripreme ulja za Isusovo tijelo. S obzirom da piše da su do groba otišle "vrlo rano", odnosno čim je "izašlo sunce", onda to nisu mogle učiniti na taj dan 16. nisana kad su kupile i pripremale miomirise jer je za to vrijeme jutro već prošlo. Kada su onda otišle do groba? Ako se podsjetimo što je Luka zapisao, onda to nije bilo sutradan nakon velikog ili svečanog šabata nego sutradan nakon tjednog šabata jer Luka piše:

"Potom su se [nakon što su predvečer (14. nisana) otišle od groba] vratile da pripreme miomirise i mirisna ulja. [Pričekale su da prođe veliki šabat (15. nisana), te su sutradan (16.nisana) otišle da kupe miomirise koje su tog dana pripremili]. A na (tjedni) šabat (17. nisana) nisu ništa radile, kao što je zapovjeđeno u Zakonu. Prvog dana u tjednu (18. nisana) otišle su vrlo rano do groba, noseći miomirise koje su pripremile (prije tjednog šabata)."

Kao što ova analiza pokazuje, žene su prvi dan u tjednu 'vrlo rano' otišle do Isusovog groba tako da tada nisu mogle otići na tržnicu i nakon toga pripremati miomirisna ulja. Apostol Ivan kaže da je to bilo rano u zoru dok se još nije svanulo (Ivan 20:1). To znači da je prethodni sedmi dan bio tjedni šabat kad se po zakonu nije smjelo ništa raditi. Saznali smo da su miomirise kupili i pripremili dan poslije velikog šabata, tj. na šesti dan u tjednu kad se moglo kupovati i raditi, a to nije moglo biti u ranu zoru nego tokom jutra ili prijepodne. To je bio radni dan između dva šabata tj. između petog i sedmog dana u tjednu. Zatim je došao tjedni sabat kad nisu smjele ništa raditi tako da su tek sutradan u ranu zoru prije svanuća otišle do groba.

Tako je od predvečerja 14-tog nisana (četvrtog dana u tjednu), kad su žene svjedočile polaganju Isusovog tijela u grob, pa sve do jutra 18-tog nisana (prvog dana u tjednu), kad su svjedočile praznom grobu, prošlo oko tri i pol dana. Budući da je Isus vjerojatno uskrsnuo početkom večeri sedmog dana u tjednu 17. nisana, onda je zaista bio u grobu tri dana i tri noći. Međutim, neki prijevodi kod Marka 16:9, sugeriraju da je uskrsnuo rano ujutro jer piše:

"Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni..." (Jeruzalemska Biblija)

Međutim, prvi dan u tjednu je započinjao u svanuće prilikom izlaska sunca, a u to vrijeme su žene već bile kod groba. Problem kod ovog i drugih sličnih prijevoda je interpunkcija, jer su zarez stavili na pogrešno mjesto, odnosno stavili su ga nakon što se spominje 'prvi dan tjedna'. U grčkom tekstu nema zareza, pa ga treba staviti tamo gdje ne mijenja izvorni tekst. Kad se zarez stavi prije spominjanja 'prvog dana u tjednu', tada čitamo:

"Uskrsnuvši dakle, rano prvog dana u tjednu se ukaza najprije Mariji Magdaleni..." (Jeruzalemska Biblija)

Sada vidimo da se ne spominje kada je Isus uskrsnuo, jer nitko nije tome svjedočio, nego se spominje vrijeme kada se Isus ukazao Mariji. Prema tome, iz svih izvještaja je razvidno da je uskrsnuo tokom sabatne noći, u terminu nakon zalaska sunca.

4.dan tjedna (14. nisan) - DAN PRIPREME ZA PASHU 

• Isus razapet, umire oko 15 sati, 
• počinju pripreme za Pashu, u suton se žrtvuje janje
• Isus položen u grob u suton prilikom zalaska sunca
• žene kod groba u vrijeme dok sunce nije zašlo
• nakon zalaska sunca započinje Pasha

 5.dan tjedna (15. nisan) - POSEBNI (svečani) ŠABAT

• 1.dan beskvasnih kruhova, svečani zbor
• žene ovaj 'dan počinka' nisu mogle kupiti i pripremati miomirisno ulje
• farizeji traže od Pilata da postavi stražu na Isusov grob
• u vrijeme sutona Isus se nalazio jednu noć i jedan dan u grobu

6.dan tjedna (16. nisan) - DAN PRIPREME ZA TJEDNI ŠABAT

• 2. dan beskvasnih kruhova
• žene kupuju i pripremaju miomirisno ulje
• zbog priprema za sutrašnji šabat ne odlaze do groba
• u suton se Isus nalazi dvije noći i dva dana u grobu

 7.dan tjedna (17. nisan) - TJEDNI ŠABAT

• 3. dan beskvasnih kruhova
• žene zbog dana počinka (šabata) ne odlaze do groba
• u vrijeme sutona se Isus nalazi tri noći i tri dana u grobu
• nakon zalaska sunca tokom te noći Isus uskrsava

1. dan tjedna (18. nisan)

• 4. dan beskvasnih kruhova
• u rano jutro žene dolaze i nailaze na prazan grob

Isus je po židovskom računanju ubijen četvrtog dana koji odgovara našoj srijedi, a uskrsnuo nakon zalaska sunca početkom večeri sedmog dana u vrijeme koje odgovara večernjim satima krajem naše subote, tako da on nije uskrsnuo u nedjelju po Julijanskom kalendaru. U ranim satima nedjelje je samo ustanovljeno da je uskrsnuo. Iako je trebalo proći godinu dana do slijedeće Pashe, Isusovi sljedbenici su na svojim sastancima jeli kruh zajedništva. Nas zanima tko može konzumirati simbole kruha i vina i sudjelovati u obroku zajedništva.