“Abraham je otišao, uzeo ovna i prinio ga kao žrtvu paljenicu umjesto sina svojega.“ (1.Mojsijeva 22:13)

Umjesto Izakove smrti u zamjenu je prolivena krv žrtvovane životinje koja je imala otkupnu vrijednost. Pogledajmo što je stajalo iza te zamjene i tog čina otkupnine.

Kad je Bog blagoslovio ostarjelu nerotkinju Saru i svojim stvaralačkim duhom joj omogućio da rodi Izaka rekao je Abrahamu:

“Ja ću je (Saru) blagosloviti i dat ću ti sina od nje. Blagoslovit ću je, te će od nje nastati narodi, i kraljevi će narodima poteći od nje.” (1.Mojsijeva 17:15,16)

Bog je stajao iza začeća Izaka koje se desilo po Bogu natprirodnim putem, pa je s pravom mogao kasnije reći da je začeo i rodio Izraela po Sari i da je ‘Izrael’ njegov prvorođeni sin (Psalam 100:3; Izaija 43:7; 51:2; Hebreji 11:11,12). Zato su se mogli zvati ‘sinovima Božjim’ jer ih je Bog stvorio i rodio po ženi Sari. To je bila tipologija Isusa Krista, Sina Božjeg koji je na sličan način rođen po obećanju od žene i postavljen za prvorođenca. Da bi Izrael prisvojio sebi, onda je zahtjev za Izakovom smrću bio razumljiv. Zašto je onda Bog Izaka izbavio iz smrti ako ga je odredio žrtvovati? Neki će reći da je time iskušao Abrahamovu vjeru koju je trebao pokazati prema Božjem obećanju. To je točno. Abraham je pokazao vjeru ali nas zanima što je Bog pokazao i što je s tim postigao?

Osim što je time na krvi utemeljio svoj savez sa Abrahamom, On je zamjenskom žrtvom otkupio Izaka za sebe i prisvojio ga za svog Sina, a time i Abrahamovo potomstvo od kojeg je nastao Izrael, Sin Božji. Taj otkup je učinjen po zamjenskoj krvi žrtvovane životinje čime je Abrahamovo potomstvo imalo svojstvo ‘žrtve’ koju su po Abrahamskom savezu preuzeli na sebe prije svog rođenja. Prema tome, Bog je pokazao da je Izak trebao biti 'žrtva za Boga'. Kad na oltaru vidimo najprije Izaka, a zatim zamjensku žrtvu, onda je Izak bio poistovjećen s tom 'žrtvom'. 

• Izak - žrtva za Boga
• ovan - žrtva umjesto Izaka kojom je otkupljeno Abarahamovo potomsto od smrti
• Abrahamovo potomstvo - preuzima svojstvo otkupne žrtve

Time što je njegovu žrtvu zamijenio drugom žrtvom koja ga je otkupila od smrti, Bog je Abrahamu pokazao da je i cijelo njegovo potomstvo po Izaku trebalo biti na mjestu te 'žrtve' koja je u sebi nosila određenu vrijednost. Tu je sakrivena tajna otkupljenja kako bi se po Arahamovom potomstvu otkupio onaj njegov glavni potomak preko kojega će se blagosloviti svi narodi. Naime, ako je svijetu prije svog rođenja po Božjoj pravdi određena kaznena smrt po Adamu, tako je i Izraelu prije njegovog rođenja po Božjoj pravdi određena žrtvena (otkupljujuća) smrt po Izaku.

Budući da je u krvi životinja postojao samo raspadljivi život onda je po tome imala istu otkupnu vrijednost kao i krv čovjeka u kojoj je također postojao samo raspadljivi život.

• Život u ovom smislu predstavlja silu koja oživljava tijelo i održava ga na životu. Tu istu životnu silu imaju čovjek i životinje.
• krv = život

Zato nije bilo potrebno da Bog zahtjeva doslovnu žrtvu čovjeka kad je ona mogla biti zamijenjena žrtvom životinje. Životinja bi bila žrtvovana, a čovjek bi po toj žrtvi umro sebi i pripadao Bogu. Takva žrtva se mogla upotrijebiti samo za određenu svrhu, ovisno o cijeni koju joj je Bog odredio.

Tom je krvlju (u kojoj je bio život kao otkupna vrijednost) otkupljeno još nerođeno Abrahamovo potomstvo po obećanom Izaku, koje je samim tim umrlo i svojim rođenjem pripadalo Bogu, zajedno s Isusom, jer su po njegovoj odredbi umrli u Izaku i dobili život po otkupnoj cijeni kao njegova djeca. On ih je otkupio po ‘krvi’ koja je predstavljala Izakov život tako da su Izraelci (sinovi Izraelovi) i sam Isus, svoje postojanje dugovali Bogu i Bog ih je mogao upotrijebiti za određenu svrhu. Zato su i za njih vrijedile riječi:

“Jer nitko od nas ne živi samo sebi i nitko ne umire samo sebi.  Jer ako živimo, (Jehovi) živimo, i ako umiremo, (Jehovi) umiremo. Dakle, bilo da živimo bilo da umiremo, (Jehovi) pripadamo.” (Rim 14:7,8)

Budući da su unaprijed rođeni po obećanju, morali su biti svjesni zašto ih je Bog stvorio i ‘rodio’ i zašto ih je otkupio iz naroda po krvi saveza, kao što su i Adam i Isus trebali biti svjesni svoje dobivene zastupničke i posredničke uloge.

U ovom događaju s Izakom se krije još nešto. Vidjeli smo da je prije postanka svijeta sve bilo zacrtano pa i način na koji će Isus biti otkupljen iz smrti. Cijena njegovog otkupa je trebala biti smrt svih Adamovih potomaka. Međutim ta smrt je na njih pala kao Adamova kazna, a ne kao žrtva za Boga. Stoga je po Abrahamskom savezu učinjena priprema po kojoj bi jedan izabrani narod bio otkupljen od grijeha (putem žrtava) i postavljen za zastupnika svijeta čime bi postigli vrijednost cijelog svijeta te u tom svojstvu na sebe preuzeti ulogu 'žrtve za Boga' kojom bi on mogao raspolagati.

To je učinjeno preko Izaka po kojem je Bog žrtvovao Abrahamovo potomstvo i to ono potomstvo preko kojega je trebalo blagosloviti sve narode. Time je Bog vrijednost cijelog svijeta u Adamu izjednačio sa vrijednošću jednog naroda u Izaku koji je bio spreman biti 'žrtva za Boga'. Upravo ta njihova smrt u Izaku je po tom savezu dobila na vrijednosti kao otkupnina pa je kao takva mogla biti iskorištena za otkup jednog čovjeka koji je unaprijed izdvojen između svoje braće. Zato su svi oni koji s Izakom žrtvovani pripali Bogu svojim rođenjem kako bi ih Bog najprije otkupio za sebe, a onda ih podredio žrtvi kojom je trebao otkupiti svojeg izabranika.

U tom vremenskom periodu (od Izaka do isteka određenog vremena) je trebalo nastati Abrahamovo potomstvo i biti posvećeno da bi na sebe preuzeli ulogu u Božjem planu spasenja. Kao što znamo, Izak nije doslovno žrtvovan pa time ni njegovo potomstvo, ali su ipak označeni kao 'žrtva' koju je trebalo platiti u određenu svrhu.

Da bi podnijeli tu žrtvu za Boga, morali su se duhovno roditi pod savezom i biti posvećeni kao 'žrtva živa' jer je tek tada ona imala pravnu vrijednost. Prije duhovnog rođenja Izrael je rođen po Jakovu i rastao u Egiptu po njegovih 12 sinova sve dok nije došlo vrijeme da iz dječaka postanu zreli za svoju ulogu. Zato je Bog rekao:

“Kada je Izrael bio dječak, ljubio sam ga, i iz Egipta sam dozvao sina svojega.” (Hošea 11:1)

Nakon izlaska su u pustinji posvećeni i primljeni u savez s Bogom. Uzmimo u obzir da je Isusova žrtva otkupila samo grešnike koji su pod savezom i oslobodila ih smrtne kazne dok su drugi ostali pod osudom (Ivan 5:24; 1.Ivanova 3:14). To znači da su samo oni koji su bili pod savezom mogli poslužiti kao otkupna cijena za Isusa. Zato je Bog izdvojio jedan narod koji je otkupio i posvetio. Kao takvi, imali su vrijednost cijelog svijeta, pa je njihova žrtvena smrt kojoj su podređeni mogla biti otkupna vrijednost za Isusa. To znači da su svi sinovi Izraelovi umirali kao žrtva dajući ‘svoja tjelesa na žrtvu živu i ugodnu Bogu’. Međutim, Bog je išao korak dalje tako da je cijeli Izrael dobio na dodatnoj vrijednosti jer je izdvojen jedan određeni dio sinova Izraelovih od kojih je tražio dodatne uvjete. Pogledajmo kako je to učinjeno.