Tajna otkupljenja

Indeks članka

Stranica 3 od 16

Život ili smrt

Jehovini svjedoci tvrde da je Adam izgubio savršeni ljudski život za sebe i svoje potomstvo i da je otkupninu mogao platiti samo onaj tko je imao savršen život. Oni pod ‘savršenim životom’ misle na vječni život bez bolesti, starosti i smrti (‘Što Biblija uči’ str. 47). No da li je to ono što Biblija uči? Točno je da je Adam stvoren kao savršeno biće, ali nigdje ne piše da je automatski stvoren u neraspadljivom tijelu nad kojim raspadljivost i smrt nisu imali vlast. Biblija u sebi krije neke činjenice koje nisu izravno napisane ali ih je moguće otkriti. Npr. za Adama, Isusa i sve nas je trebao važiti isti princip života koji kaže:

“Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni.” (Rimljanima 6:23)

Ovo načelo vrijedi samo u okviru zakona života i saveza između Boga i čovjeka. Pod tim odredbama je Adam mogao

biti kažnjen smrću ili
dobiti na dar vječni život.

Vječni život je trebao biti dar i kao takav je trebao biti dan čovjeku tek nakon što bi čovjek prihvatio i cijenio njegovu vrijednost više od bilo čega drugog pa bi čovjek imao poseban razlog uzvratiti ljubav Stvoritelju poštujući zakon života.

Adam nije tražio da ga se stvori tako da život sam po sebi nije dar nego nešto što određuje živo biće. On nije mogao dobiti dar vječnog života ako nije postojao kao živo biće? Da bi dobio taj dar on je morao najprije biti živ i biti svjestan onoga što je trebao dobiti na dar. Npr. ako si se rodio kao muško ili žensko onda se podrazumijeva da si to što jesi i ne možeš to gledati kao dar koji si dobio pa na njega ne možeš uzvratiti ljubavlju. Ljubav ćeš uzvratiti zbog drugih stvari koji daju smisao tvom postojanju a ne zbog toga što si muško ili žensko. Život se podrazumijeva kod živog bića, a vječni život je dar.

Najvrjedniji dar se ne daje unaprijed kako bi se kupilo nečije prijateljstvo ili se nekoga potkupilo, nego samo onda ako se s tom osobom razvilo međusobno prijateljstvo, poštovanje i povjerenje. Osim toga, kad se nešto daje na dar, onda se to više ne bi trebalo oduzeti. Zato ono što darovatelj namjerava dati na dar, može najprije omogućiti da osoba to dobije u posjed za jedno vrijeme kako bi pokazala svoje cijenjenje i odgovornost, a tek kasnije, kad se darovatelj uvjeri da je osoba dostojna trajnog prijateljstva, može čvrsto odlučiti dati toj osobi taj najvrijednije dar u trajni posjed.

Bog je svoju ljubav mogao pokazati samo kroz najvrjedniji dar kojeg čovjek nije posjedovao nego ga je trebao dobiti. Da je imao vječni život prilikom stvaranja onda je sve drugo bilo manje vrijedno od toga tako da Bog ne bi mogao ponuditi Adamu nešto vrijednije od onoga što je čovjek sam po sebi već imao kad je stvoren. Tada bi ispalo da je vječni život sam po sebi gotova stvar pa bi Eva bila najvrjedniji dar kojeg je Bog dao Adamu. Što bi onda dao Evi kao najvrjedniji dar ako je prilikom stvaranja već imala vječni život i muža? Možda bi njoj Edenski vrt bio najvrijednije što je dobila jer ovo drugo je već posjedovala. U svakom slučaju vječni život ne bi bio dar nego nešto što se podrazumijeva.

Vječni život je trebao biti pečat njihovog savršenstva pa su ga trebali dobiti kao dar u trajno naslijeđe tek kad pokažu lojalnost Božjim zakonima života. Stoga su dovedeni u Eden gdje im je omogućen pristup vječnom životu kojeg su tek od tada imali u sebi po svetom duhu. Tako su dobili jamstvo da neće umrijeti sve dok imaju pristup drvetu života, ali vječni život još nisu dobili u trajno vlasništvo zbog uvjeta kojeg su morali ispuniti. Prema tome, kad je Adam stvoren kao živo biće sa božanskim osobinama onda je njegov Stvoritelj izraz svoje ljubavi prema njemu želio pokazati kroz dar vječnog života što znači da je Adam stvoren kao smrtno biće. Za očekivati je bilo da će čovjek zbog tog dara uzvratiti još veću ljubav prema Stvoritelju. Kako je onda mogao biti kažnjen smrću ako je bio smrtno biće? Dozvolimo da nam Biblija to objasni.