Vjerojatno se znalo da se Adama neće moći navesti da svjesno prekrši Božju zapovijed. No, bilo bi dovoljno da Adam nesvjesno to učini ali samo ukoliko bi to  njegova žena povjerovala u prevaru. Adam je nosio puno veću odgovornost kod odlučivanja, dok je žena mogla samo davati prijedloge jer je bila u poziciji kao i kerubi.

• Eva i kerubi - podređeni svom Poglavaru (status žene)

Kerubi su razumjeli njenu podređenu poziciju jer su i sami bili podređeni. Oni su stoga morali u kušnji umanjiti snagu autoriteta. Zato je jedan od njih dao priliku Evi da ona bez svog poglavara sama odluči o jednoj važnoj stvari koju je Bog prešutio. S obzirom da su čovjek i žena 'jedno tijelo', postupak jednog bi narušio to uređenje i doveo u pitanje cijeli projekat stvaranja ljudskog društva po Božjim mjerilima. Njih dvoje su u tom savezu s Bogom nosili odgovornost i suodgovornost. Suodgovornost je načelo zajednice. Ukoliko jedan pogriješi traži se suodgovornost drugoga partnera. Nas zanima što se stvarno desilo i da li je Adam svjesno sagriješio protiv Boga. U izvještaju kojeg ću citirati pokušajmo pronaći Adamov grijeh:

"Zmija je bila najopreznija među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu? A žena je odgovorila zmiji:  “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti. Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.” Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila. Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo. Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli." (1.Mo 3:1-7)

Iz ovog izvještaja možemo pratiti dijalog između sotone i Eve tako da nam je jasno što je rečeno i što je privuklo Evu da odluči ubrati plod. Međutim, nakon njenog čina uopće nema dijaloga između nje i Adama, nego samo vidimo da mu je ona, kad je kasnije bila s njim, dala da kuša plod kojeg je ubrala. Da je Adam bio prevaren ili da je svjesno sagriješio, tada bi imali dijalog iz kojeg bi vidjeli način na koji je on bio naveden od Eve da kuša plod koji nije smio. Međutim, tog dijaloga nema što upućuje na zaključak da je plod kojeg je dobio od žene uzeo u uvjerenju da ne krši Božju zapovijed. U tom slučaju je on…

• nesvjesno kušao zabranjeni plod

Zato je Pavle rekao da:

"... nije bio prevaren Adam, nego žena – ona je bila prevarena i prekršila je Božju zapovijed." (1.Tim 2:14)

Ako nije bio prevaren, onda je samo čuo od Eve ono što mu je bilo poželjno kad mu je rekla da je to plod od kojeg se otvaraju oči znanja i postaje kao bog jer se od njega ne umire. On joj je povjerovao bez preispitivanja, pa je rekao Bogu:

“Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta te sam jeo” (1.Mo 3:12)

S ovom rečenicom je on rekao da nije namjeravao prekršiti Božju zapovijed jer je imao puno povjerenje u ženu koju mu je dao Bog. U suprotnom, da je znao da da je ona bila prevarena, onda bi i on svjesno prekršio Božju zapovijed i ne bi mogao prebaciti odgovornost na nju. Prema tome, da je on shvatio da je žena pogriješila, onda bi on taj plod bacio, a ne ga kušao, pogotovo ako bi uvidio da je ona prevarena. Unatoč tome Bog mu je ukazao da će zbog toga i on snositi posljedice, rekavši mu:

"Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti." (3:17)

Adam nije namjerno prekršio Božju zapovijed, ali je nosio krivicu jer je dirnuo u nešto što je Bog zabranio. Sam njegov čin je bio prekršaj, iako je učinjen u neznanju. Sjetimo se Uze. Bog je dao zapovijed da nitko ne smije dirati kovčeg kako ne bi poginuo (4.Mo 4:15). Međutim kad su ga prenosili na zaprežnim kolima, desilo se da su kola naišla na prepreku koja su zaprijetila da se kovčeg izvrne, Uza je rukom pridržao kovčeg te je poginuo na licu mjesta. To je slikovito prikazano kao da se Bog razgnjevio na Uzu i pogubio ga (1.Ljeto 13.pogl.). Iako Uza nije nikad namjeravao dodirnuti kovčeg, taj čin je prikazan kao greška, nepažnja, nepoštovanje ili prijestup (2.Sam 6:7). Prijestup je čin kojeg se može počiniti svjesno i nesvjesno.

U čemu je onda Adamov grijeh i prijestup? On je bio odgovoran za svoju ženu tako da je njen prijestup bio i njegov. Sve odluke je morao donositi kao Božji Sin kako ne bi ugrozio svoj odnos s Bogom. Očito je poslušao ženu jer nije imao razloga da dovodi u pitanje njenu dobru namjeru. Uzeo je plod bez da je posumnjao u mogućnost da je riječ o kušnji i prevari, pogotovo zato što ga Bog nije upozorio na tu mogućnost. On nije ispunio svoju odgovornost prema Bogu jer je bezpogovorno vjerovao Evi. Za njega je taj plod u njenoj ruci tada bio još poželjniji jer je saznao nešto što mu je Bog prešutio.

Neki tvrde da Adam nije prevaren jer je namjerno kušao plod za koji je znao da je zabranjen. Odnosno, po toj tvrdnji Adam je bio svjestan da je Eva bila prevarena, pa je namjerno jeo kako bi Boga naveo da zbog njega oprosti Evi. To nema smisla, jer odgovornost nije na onome tko je ubrao plod, nego na onome tko je kušao tako da Adam u toj situaciji ne bi ništa postigao jer bi bio veći krivac. Bio bi u prednosti samo ukoliko ne uzme plod jer bi onda bio u poziciji da moli Boga za oprost njegovoj ženi.

Nakon što je on jeo, oni su osjetili da se nešto desilo u njihovim tijelima. Moguće da je prestala djelovati energija drveta života koja je zračila iz njihovog tijela zbog čega su osjetili toliku nelagodu jedan prema drugome da su morali pokriti svoja tijela. Shvatili su da su pogriješili. Ona je osjećala nelagodu prema Adamu jer ga je iznevjerila, a on je osjećao nelagodu prema Bogu jer su oboje jeli plod kojim su prekršili Božju zapovijed. Samim tim su oboje osjećali nelagodu u Božjoj blizini. Da li je onda Adam trebao biti kriv? To je ovisilo o Bogu i njegovim pravednim mjerilima.

Iako Adam nije namjerno svjesno sagriješio, on je, prema Pavlovim riječima, "učinio prekršaj ili prijestup" (Rim 3:14). S obzirom da nije znao za prevaru i čini ono što nije smio učiniti, to nije umanjilo njegovu odgovornost koja je tim veća jer je postupio nerazumno. Morao je odgovarati za svoj prijestup po zakonu kojeg je Bog kasnije dao Izraelcima u kojem stoji:

“Ako tko zgriješi učinivši nešto od svega onoga što je Jehova zapovjedio da se ne čini, ako je to i bilo u neznanju, ipak je kriv i odgovarat će za svoj prijestup.“ (3.Mo 5:17)

Za ovakav grijeh je Bog Izraelcima odredio 'žrtvu za krivnju' prema vrijednosti koja je određena kako bi mu bilo oprošteno. Žrtva je uključivala život životinje u zamjenu za njegov, s tim da je život te životinje bio u njegovom vlasništvu (vidi 3.Mo 5:18). Međutim, vrijednost Adamove krivnje je uključivala 'vječni život' kojeg je trebao dobiti kao dar u trajno nasljedstvo, ali ga je izgubio za sebe i druge. Da bi se oprostila ta krivnja za prijestup bila je potrebna odgovarajuća vrijednost žrtve koju Adam nije mogao dati jer je nije ni imao u svom vlasništvu. Žrtva koja je trebala biti u njegovom vlasništvu i imati odgovarajuću vrijednost je mogao biti samo drugi čovjek koji bi imao pristup drvetu života. 

Bog nije mogao priječi preko Adamovog prijestupa pa je sproveo ono što je rekao. Kako bi umrli kao smrtna bića istjerao ih je iz područja Edena u kojem su imali pristup drvetu života, čime su osuđeni na ropstvo smrti dok se ne pojavi otkupitelj. Svaki prijestup sa sobom nosi posljedice, čak i onaj nesvjesni koji je mogao biti lakše oprošten. Posljedice su trebale dati na znanje čovjeku da ne može olako shvaćati Božje zabrane i prisvojiti za sebe prava koja pripadaju samo Bogu.

Adam i Eva se nisu pobunili niti urotili protiv Boga. Nisu ni planirali učiniti grijeh kako bi dali do znanja da se ne slažu s Božjom zabranom. Svaki na svoj način su bili svjesni da su kušali zabranjeni plod zbog čega su se posramili izaći pred Boga. Da su se namjerno pobunili onda bi podignute glave došli pred Njega (njegovog zastupnika) i rekli mu da im nije trebao zabraniti da sami određuju mjerila dobra i zla. Međutim oni su tim prijestupom pokrenuli događaje u krivom smjeru. Bog ih nije usmrtio jednom zauvijek niti je to planirao učiniti. Samo ih je suočio sa posljedicama koje će imati oni i njihova djeca sve dok ih ne dostigne prirodna smrt. Adam ni Eva nisu bili zle osobe, a način na koji su odgajali svoju djecu u istini je dokaz da su se cijelog života kajali što su svoju djecu odvojili od pravog života. Da li će oni dvoje imati pravo na uskrsnuće? O tom pitanju će biti riječi u 17. svesku.  

Kraj