Gnostici su tvrdili da je učinjena greška kod stvaranja zbog kojeg se čovjek našao zarobljen u materiji koja je zla i da se ponovni povratak čovjeka u božanski svijet može ostvariti posredstvom objave koju donosi nebeski objavitelj koji radi toga silazi u svijet. Tvrdili su da Isus kao nebeski objavitelj i Spasitelj svijeta nije mogao živjeti u stvarnom ljudskom tijelu i tako biti u ropstvu fizičke stvarnosti, odnosno u ropstvu fizičkog tijela koje je po njima bilo bezvrijedno i zlo. To je za njih bila ludost jer su tijelo prezirali smatrajući ga zlim čime su obezvrjeđivali materijalno, tjelesno, osjetilno i puteno (vidi Rimljanima 1:22-25). Zbog tog su razloga odbacili Isusovu izvornu ljudsku prirodu jer uz izvornu ljudsku prirodu ide i smrtno i grešno tijelo.
Za njih Isus nije bio čovjek nego čisti duh koji se nije uprljao s ljudskim tijelom. Po njihovom mišljenju, Isus Krist kao nebeski objavitelj (sin Božji) od svog utjelovljenja i rođenja nije nastanjivao opipljivo tijelo kakvog imaju ljudska bića, tako da po njima on nije bio vezan za to tijelo pa nije mogao iskusiti ograničenja ljudskosti, niti osjetiti fizičku bol i patnju jer je njegovo tijelo bilo prividno, a ne stvarno. To ljudsko tijelo u kojem je Isus živio na zemlji je za njih bio samo produkt utjelovljenja i nije bilo stvarno. Naime, ono što je rođeno po tijelu je 'tijelo', a da bi Isusa odvojili od tijela dobivenog biološkim putem oni su tvrdili da Isusovo tijelo ne potječe od čovječjeg sjemena nego da je od vrhovnog Boga stvoreno kao prividno i privremeno boravište njegove duše. Takvo gledište je apostol Ivan osudio u svojim poslanicama, te je upozorio vjernike da ne prihvaćaju izjave onih koji tvrde da Isus nije bio ljudsko biće, odnosno da ne prihvaćaju izjave onih koji su tvrdili da on nije 'došao u tijelu' od krvi i mesa (1.Ivan 4:3; 2.Iv 7). Budući da je Ivan svoje poslanice pisao nakon knjige Otkrivenja u kojem spominje učenje Nikoline sljedbe onda se može pretpostaviti da su Nikolaiti bili pobornici gnostičkog učenja protiv kojega je on pisao skupštinama (Otkrivenje 2:6,15).
Kršćanima iz poganskih naroda je godila gnostička filozofija koja je ovozemaljskog čovjeka i ljudsko tijelo toliko obezvrijedila da je Isus pod svaku cijenu morao biti biće iz nebeskog svijeta. Gnostici su stoga u ono vrijeme pokušali pobiti činjenicu da je Isus živio i kao poslanik došao u pravom ljudskom tijelu od krvi i mesa. Prema tome – u to vrijeme su bile dvije opcije:
- Isus je došao u tijelu – bio je pravi čovjek, bio je ljudski poslanik (izvorno kršćansko učenje)
- Isus nije došao u tijelu – nije bio pravi čovjek, nije bio ljudski poslanik (gnostičko učenje)
Naime, ako je Ivan s učenjem gnostika koji su tvrdili da Isus 'nije došao u tijelu' podrazumijevao njihovo učenje da Isus nije bio ljudsko biće, onda je sa izrazom da je Isus 'došao u tijelu' podrazumijevao da je Isus bio ljudsko biće. Prema tome, gnostici su se svojom filozofijom suprotstavili Isusovim apostolima i onim ranim kršćanima koji su vjerovali da je Isus 'došao u tijelu' tj. da je bio stvarno ljudsko biće, odnosno 'čovjek Božji' rođen u svom ljudskom tijelu s kojim je živio, umro i uskrsnuo. Iako je za apostole Isus bio samo čovjek, smatrali su ga 'Sinom Božjim' jer ga je Bog “učinio Gospodinom i Kristom“, a time i svojim 'prvorođencem' kao i Davida čije je prijestolje naslijedio (vidi Djela 2:36; Psalam 89:27).
Znači i za apostole i gnostike je 'tijelo' bilo sinonim za grešnog i smrtnog čovjeka, samo što gnostici nisu vjerovali u uskrsnuće tijela jer su tijelo smatrali izvorom zla pa im nije imalo smisla vraćati se u tijelo nego u oslobađanje ljudskog duha iz ljudskog tijela (1.Korinćanima 15:12-16). Da bi Krista odvojili od čovjeka i ljudskog 'tijela' rješenje problema su vidjeli u inkarnaciji ili utjelovljenju po kojem Isus 'nije došao u tijelu', odnosno da nije došao na svijet kao čovjek nego da je inkarnacijom živio u ljudskom prividnom tijelu po kojem je samo izgledao kao čovjek. To je bilo novo učenje koje je nekim kršćanima moglo škakljati njihove umove (uši) jer je svoju logiku temeljilo na ljudskom a ne Božjem gledištu.