Kraljevstvo Isusa Krista će dobiti svoje vladalačko tijelo koje će biti postavljeno po svoj zemlji. Kada se uzme vlast političke zvijeri tada će "sveti sluge Najvišega primiti kraljevstvo i oni će kraljevstvo posjedovati dovijeka." Tako će Bog ...
"... kraljevstvo, vlast i veličanstvo kraljevstava pod svim nebom dati narodu koji čine sveti sluge Najvišega" (Da 7:18,27)
Zanimljivo je da u trećem djelu vizije opisane u Danijelu 7:13,14 vidimo samo 'sina čovječjeg' gdje dolazi pred Boga da primi vlast i kraljevstvo. Danijel kasnije umjesto njega spominje ‘svete sluge Najvišega’ gdje primaju kraljevstvo, što može značiti da oni zajedno sa svojim mesijanskom vođom Isusom predstavljaju 'sina čovječjeg' kao vladajuće tijelo, kao što su vladajući sistemi četiri prethodna carstva predočeni sa zvijerima. Postoji indicija da će oni biti uzeti na najnižu razinu neba gdje je postavljena nebeska vlast u rukama arhanđela Mihaela i njegovih anđela. Samim tim će se naći i pred Bogom koji sjedi na najvišoj razini neba koju oni zastupaju.
Krist će vladati sa zemlje uz pomoć arhanđela Mihaela koji će zauzeti onaj dio neba s kojeg je zbačen Sotona. To nije Nebo nad nebesima gdje kraljuje Jehova Bog, već onaj dio neba koji okružuje našu planetu Zemlju. Zemlja se nalazi ‘pod svim nebom’, a okružuje je ‘svod nebeski’ kojim kruže oblaci (vidi 1.Mo 1:8,20). Kad sa svojim svecima siđe na zemlju, Isus Krist će sa svojim njima vladati na Zemlji pod tim područjem neba kojeg će nadgledavati njegovi anđeli. Ono je simbolično opisano kao gora Sion koja se uzdiže prema nebu, a predstavlja podnožje Božjih nogu.
Isus i izabrani zemaljski kraljevi će zamijeniti na zemlji, a ne na nebu, sve dosadašnje nepravedne vladare koji su služili interesima ovog zlog svijeta koji je pod vlašću Sotone. Kada se Kristu dade kraljevska vlast nad zemljom, morat će mu služiti ‘svi narodi, plemena i jezici’. Tada neće biti ni jedne druge ljudske vladavine kojoj bi ljudi mogli služiti. To je vrijeme kad će svi narodi plemena i jezici služiti Kristu a ne nekom drugom vladaru. Da bi mu služili ‘svi’, mora doći do sveopćeg uskrsnuća, ali sve u svom redu. To je ono što Danijel čuje i zapisuje u svom proročanstvu o vremenu kraja. Tada će biti
"... vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. U to će se vrijeme narod tvoj izbaviti, svatko tko se nađe zapisan u knjizi. A mnogo od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se, jedni za život vječni, a drugi za sramotu i gadost vječnu." (Da 12:1,2)
Zbog pogrešnih tumačenja se tvrdi da se ovo proročanstvo počelo ispunjavati odmah nakon 1914. godine (vidi ‘Danijelovo proročanstvo’ str. 290,291). No, ovo proročanstvo je Isus također spomenuo kad je rekao da će "svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći - oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude" (Iv 5:28,29). Za vrijeme njegove prisutnosti će se odvijati uskrsnuće svih ljudi - najprije pravednici, a zatim nepravednici (1.Ko 15:23). Tako će se svi narodi poslije uskrsnuća skupiti pred Kristovu sudačku stolicu.
Sudnji dan će biti vrijeme u kojem će suđenje i upravljanje biti najvažnija djelatnost Isusa i njegovih imenovanih sudaca. Oni će predstavljati Vječni sud koji će djelovati na teokratskom principu poznatom još od vremena Mojsija. Bog je preko Mojsija kraljevao i sudio narodu (2.Mo 18:13; 5.Mo 33:5). Mojsije nije mogao sam suditi milijunskom narodu nego je sudsku ulogu predao izabranim ljudima koji su bili ‘sposobni, bogobojazni i pouzdani’. To sudsko tijelo je trebalo ‘obznaniti odluke pravoga Boga i zakone njegove’ (2.Mo 18:16,21-23). Tako će Isus kao kralj i sudac izabrati i postaviti ‘sposobne, bogobojazne i pouzdane’ muževe da zajedno s njim vladaju i upravljaju Izraelom i svim ostalim narodima. Budući da će neki ljudi biti određeni na život a drugi na osudu, onda mora doći do razdvajanja između pravednih i nepravednih. Kad Isus razdvoji ljude jedne od drugih onda će njegovi imenovani zastupnici na zemlji moći organizirati narod. Jednima će zbog njihove pravednosti omogućavati da imaju pristup vječnom životu dok će one nepravedne najprije osuditi na prijekor i sramotu, a zatim upoznati sa Božjim pravednim zahtjevima koja će morati izvršavati ukoliko misle izbjeći drugu smrt.