Pavle je postao vjernik i sljedbenik Krista, kako bi, kako kaže:

"... upoznao njega i snagu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovim patnjama, podvrgnuvši se smrti kao što je njegova, ne bih li kako postigao (ranije) uskrsnuće od mrtvih." (Flp 3:10,11)

Watchtower je u ovaj stavak ubacio riječ 'ranije' (koja ne postoji u njegovoj poslanici) kako bi taj stavak koristili za podršku svojeg učenja o ranijem ili prvom uskrsnuću koje se navodno desio 1918-te godine pa čitamo:

“Nakon Kristova uskrsnuća slijedi uskrsnuće 144000. Oni imaju udjela u »prvom uskrsnuću« ili u »ranijem uskrsnuću« (Filipljanima 3:11). Kada će to biti? »U vrijeme njegove prisutnosti«, kaže Biblija. A (poučeni smo) da Kristova prisutnost počinje 1914. godine. Dakle »dan« »prvog uskrsnuća« vjernih kršćana u nebeski život, već je došao (1918.g). Nedvojbeno je da su apostoli i ostali prvi kršćani već uskrsnuli u nebeski život (2. Timoteju 4:8)." (Vječno živjeti, str 173)

Prema ovom tumačenju Pavle je uskrsnuo odavno, a 2018-te će proći 100 godina od tog događaja. Međutim, treba ispitati i vidjeti što je Pavle rekao i na što je mislio s izrazom 'postići uskrsnuće'. Budući da će uskrsnuti pravedni i nepravedni onda je očito učinio sve kako bi postigao uskrsnuće pravednih. Potpuno se ugledao na Krista u svojoj službi koja je mogla završiti mučeničkom smrću. No, nije se bojao smrti jer je želio ići do kraja kako bi u svom tijelu još bolje upoznao Isusa i snagu njegovog uskrsnuća. Mučeničku smrt je izabrao kao nešto što je moguće doživjeti u njegovom slučaju. Ali smrt nije smatrao kao nešto neminovno što će morati doživjeti svi kršćani pa je vjernicima, za koje je smatrao da će ostati na životu rekao:

"… da će onaj koji je uskrsnuo Isusa uskrsnuti i nas (vaše robove) (…) i zajedno s vama (živima) postaviti nas pred sebe." (2.Ko 4:5,14)

Ako ove riječi razmatramo u kontekstu onoga što je Pavle vjerovao, tada dolazimo do zaključka da je on sebe i druge vjerne Gospodinove robove mogao vidjeti u sličnoj situaciji u kojoj se našao i Isus. Trudio se da oponaša Krista kako bi vidio može li ‘osvojiti’ i ‘dosegnuti nagradu nebeskog poziva’ za koju je izabran. No, ako ipak umre mučeničkom smrću, onda je svojoj braći u vjeri objasnio da se nada postići ‘uskrsnuće’ pravednika (Flp 3:11-14).

Uskrsnuće pravednika podrazumijeva da će se ono odvijati odvojeno od uskrsnuća nepravednika (Lk 14:14). Razlika je u tome što će oni koji su činili dobro izaći na 'uskrsnuće života' a oni koji su činili zlo na 'uskrsnuće osude'. U pitanju su dva vremenska termina u kojima će se odvijati uskrsnuće. No kad bi koristili izraz 'ranije uskrsnuće' onda bi ono sugeriralo na vrijeme prije uskrsnuće pravednika, a ono se kao takvo još nije dogodilo jer Isus još nije došao s tim zadatkom. Biblija ne spominje da će prije uskrsnuća pravednika u kraljevstvu biti još jedno ranije uskrsnuće koje će se odvijati desetljećima prije uspostave kraljevstva. Naravno, kad Isus dođe i počne uskrsnuće pravednika onda će neki od njih uskrsnuti među prvima, kao što su apostoli i drugi Božji i Kristovi zastupnici, a poslije njih i ostali pravednici. Kad uskrsnu, oni će formirati “novo nebo i novu zemlju u kojem će prebivati pravednost“ (2.Pe 3:13). Ovo uskrsnuće je, ne samo prvo (ranije) nego i bolje uskrsnuće koje je Pavle želio postići (Iv 5:29; Lk 14:14).

Jehovini svjedoci tumače da je ‘ranije uskrsnuće’ počelo u proljeće 1918. godine i da je riječ samo o pomazanicima koji ne uskrsavaju u fizičkim tijelima nego da dobivaju nevidljiva nebeska tijela pa stoga nitko ne može biti svjedok njihova uskrsnuća. No, Biblija ne podupire ideju o nebeskom uskrsnuću izvan ljudskog tijela koje bi se odvijalo prije uskrsnuća tijela. Osim toga ako dublje analiziramo biblijska proročanstva i paralele, onda ponovno dolazimo do saznanja da uskrsnuće ne može doći prije Kristovog dolaska, već nakon njega. Naime, Kristovim ponovnim dolaskom će započeti Božji rat nakon čega slijedi jedno kratko razdoblje u kojem će se odvijati pripreme za početak tisućugodišnjeg kraljevstva čime će započeti ‘posljednji ili sabatni dan’. Najvažniji događaj na početku tog dana je uskrsnuće u život (Iv 6:39; 17:2,9,20). 

Pavle spominje da će tada...

"Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom." (1.So 4:16)

Gdje će ustati? Da li na nebu ili na zemlji? Očito na zemlji jer će Isus ‘sići s neba’ na zemlju. Tu na zemlji će se tokom Kristove prisutnosti dešavati nešto što se nikad nije desilo na taj način. Bit će istovjetno stvaranju prvog čovjeka Adama od praha zemaljskoga, jer će svaki pravednik dobiti život u novom tijelu u kojem neće vladati zakoni smrti i raspadljivosti. To će samim tim biti ’bolje uskrsnuće’ od onih uskrsnuća koja su se desila u prošlosti jer su tada uskrsnuli ljudi morali ponovno umrijeti (He 11:35). Bit će bolje i od onih uskrsnuća koji će se dešavati kasnije a u kojem će oživjeti nepravednici. Upravo o tom boljem uskrsnuću Pavle raspravlja u svojoj prvoj poslanici Korinčanima 15:20-57.