Zanimljivo je da je kralj Ezehija u svoje vrijeme naredio da se načine "blagovaonice" u Božjem domu. "I vjerno su unosili priloge, desetine i svete stvari" (2.Lje 31:11,12). Također nakon obnove hrama bili su "postavljeni i ljudi da nadgledavaju spremišta za zalihe, za priloge za prvine i za desetine…" (Ne 12:44). U te posebne prostorije su se unosile stvari koje su bile dragocjene. To se u duhovnoj paraleli može povezati s dragocjenim stvarima koje je Bog obećao dovesti u svoj dom, a ‘dragocjene stvari’ su povezane s izabranim ljudima iz svih naroda (Hg 2:7). Bog je taj dom obožavanja koristio da bi prebivao među svojim narodom. On zato kaže:

"ovo je mjesto prijestolja mojega (…), gdje ću prebivati [ili stanovati] među sinovima Izraelovim dovijeka…" (Ez 43:7)

Isus je ‘pripremio to mjesto’ tako što ga je posvetio svojom krvlju (Iv 14:6). Tako su oni koji su obožavali Boga u okviru njegovog uređenja, mogli ulaziti u Božji dom koji je bio i Isusov dom. No, nisu mogli ući sve dok On kao veliki svećenik nije izvršio očišćenje u Svetinji nad svetinjama. Isus je kao svećenik bio najviši između svoje ‘braće’, a time i imenovani veliki svećenik. Njegova izabrana ‘braća’ su imenovani za svećenike (vidi 3.Mo 21:10a). Budući da su potekli od njega on je bio njihov duhovni otac. Isus je poput Arona bio veliki svećenik a njegovi apostoli su poput Aronovih sinova bili njegovi svećenici.

Prije posvećenja hrama Bog je zapovjedio: "nitko drugi ne smije biti u šatoru sastanka od časa kad [veliki svećenik] uđe da izvrši obred očišćenje na svetome mjestu, pa sve dok ne izađe. I neka  izvrši obred očišćenja za sebe, za svoj dom i za cijelu Izraelsku zajednicu" (3.Mo 16:17). Tom prilikom je Isus u Svetinji izvršio očišćenje za sebe (jer je bio u doticaju sa nečistim stvarima) i svoj dom, odnosno za one svećenike koje je postavio da služe u Božjem hramu, a zatim za sav narod kao Božju djecu (He 9:11,12). Apostoli i drugi imenovani muževi su bili postavljeni nad skupštinama u koje se unosilo dragocjene stvari iz svih naroda. Od tada su pripadnici ‘malog stada’ Židova i njima pridruženi iz ‘drugih naroda’ mogli ulaziti u predvorje hrama sakupljajući se u skupštinama radi obožavanja pravog Boga.