U svojoj knjizi Early Christian Doctrines, J. N. D. Kelly piše o gledištu Hermasa obzirom na Sina Božjeg:

”U brojnim odlomcima čitamo o anđelu koji je nadmoćan šestorici anđela koji čine Božji unutarnji savjet, i koji se redovito opisuje kao ’najdostojniji‘, ’sveti‘ i ’slavni‘. Tom anđelu dano je ime Mihael, i teško je izbjeći zaključak da je Hermas u njemu vidio Sina Božjeg i da ga je izjednačio sa arhanđelom Mihaelom.“ (Stražarska kula,  1.2.1992. str.22)

Ovaj komentator smatra da je Hermas u Mihaelu vidio Sina Božjeg. Zato nije neobično da istaknuti članovi Watchtowera također pokušavaju podupirati taj zaključak iako ima dovoljno dokaza da Mihael zapravo nije Isus. No, Hermas nikad to nije tvrdio jer je Mihaela očito smatrao jednim od sedmorice arhanđela (prema židovskoj predaji) koji je bio istaknutiji od ostale šestorice. I za Isusa i za anđele koji predvode svoje vojske se koristi izraz ‘knez’ (vidi Jš 5:13; Iz 6:9). No Isus je knez samo nad zemaljskim poretkom stvari, a ne nad nebeskim tako da on nije nebeski (vanzemaljski) arhanđeo nego zemaljski kralj kojemu je Bog dao svoju vlast i moć nad narodima koju će provoditi sa svojim anđelima (Da 4:17; Ot 1:5; 2:26,27).

Isusa se u nekim vizijama vidi u nebeskoj slavi koju su biblijski pisci izjednačavali sa slavnim obličjem moćnih anđela, ali to ne znači da se Isusa može poistovjetiti sa tim anđelima. To je samo vizija koja u slikama i simbolima prikazuje moć i autoritet pojedinih anđela i samog Isusa koji je dobio slavno neraspadljivo tijelo i autoritet (ime). Silaskom na zemlju anđeo se pred čovjekom pojavljuje u svom ljudskom obličju, a kad želi istaknuti svoju moć i autoritet onda se pojavljuje u preobraženom obliku u kojem se vide simboli slave, a to su posebna odjeća te jaka svjetlost u raznim bojama, te snažni i gromki glas. Tako se i Isus kao ljudsko biće pred apostolima preobrazio kako bi im ukazao na slavu koju će imati prilikom uspostavljanja Božjeg kraljevstva. Zato nije neobično da privremenim odlaskom na nebo Isus u takvim vizijama poprima uzvišeni lik koji je sličan slavnom liku moćnog anđela. Svi Božji službenici moraju biti potpuno sveti, zbog čega se u vizijama ta svetost najbolje predočava kroz potpuno bijelu boju odjeće, kose, te kroz snagu i boju glasa i sjajnost lica koja je odraz Božje prisutnosti. Čak i kad se Božji službenik ili glasnik ne nalazi blizu Boga, on može na svom licu kao i Mojsije odražavati svjetlost zbog prisutnosti Božje slave. Isus je odlaskom na nebo došao u prisutnost samog Boga. Dana mu je slava i čast koju najbolje opisuju vizije koje su nam dane kroz knjigu Otkrivenje. Zato nije neobično to ga se vidi kao neko moćno nebesko biće.

Prema onome što smo do sada mogli istražiti, Mihael je mogao biti istaknutiji od ostalih knezova istog ranga jer je kroz cijelu povijest predvodio u posebnim zadacima na zemlji i zato što je on ‘izabran’ da pomaže Isusu u ključnim zbivanjima koji će dovesti do uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji. Apostol Pavle čak spominje da postoje ‘izabrani anđeli’ među kojima su Mihael i Gabrijel najistaknutiji (1.Ti 5:21). Bog preko njih drži pod kontrolom sve događaje na zemlji.

Uloga arhanđela Mihaela je da u pojedinim situacijama brani i čuva Božje sluge od političkih i drugih ljudskih institucija koje Sotona organizira protiv Božje djece. Sa svojim legijama anđela vodi taktičku borbu protiv Sotone i njegovih anđela (Da 10:21; 12:1). Svaka akcija koja se u Bibliji dovodi u vezu sa nadnaravnim događajima u kojima su učestvovali anđeli se može pripisati Mihaelu koji je na zemlji provodio Božju volju. Budući da je svaki poduhvat tog arhanđela ujedno i poduhvat kojeg Jehova poduzima preko njega, onda se može reći da su ratovi koje je Mihael poduzimao bili Božji ratovi.

Kad čitamo izvještaj o tome kako je jedan anđeo pobio 185000 asirskih vojnika, onda je vjerojatno riječ o Mihaelu. Iako se spominje jedan anđeo, to ne znači da je Mihael sam učestvovao u tom uništavanju asirske vojske. Npr. kad je Isusa opkolila mnogo manja četa naoružanih ljudi, nije svojim apostolima rekao da može pozvati jednog moćnog anđela nego legije anđela. Kad u izvještaju o ratovima čitamo da je npr. ‘David svojom rukom savladao neprijateljske vojske’, da je "udario na Filistejce i pokorio ih“, te da je "pobio dvadeset i dvije tisuće Sirijaca“, i slično, onda znamo da ih on nije sam pobio nego njegova vojska kojom je on zapovijedao (1.Lj 14:10,11; 18:1,5,12). Takav način izvještavanja je čest u Bibliji, pa možemo čitati da je Bog poslao anđela koji je u Izraelu pobio sedamdeset tisuća ljudi, nakon čega mu je rekao da ‘povuće svoju ruku’ (1.Lje 21:14-16: vidi 5.Mo 33:2). Ta ‘ruka’ je mogla upravljati združenom ‘četom anđela’ koji pod vodstvom svog vojskovođe ‘nose nevolju’ (Ps 78:49; 2.Mo 13:3; 14:30; 16:3; 17:11). Iako tako moćan i istaknut, anđeo Mihael nije imao ovlaštenje da sudi Sotoni. Učenik Juda piše da se on

"nije usudio osuditi [Sotonu] pogrdnim riječima, nego je rekao [Sotoni]: "Neka te Jehova prekori." (Jd 9)

Mihael je kao arhanđeo imao veće ovlasti od svojih keruba (s dva krila) i knezova koji su služili u njegovom vijeću anđela prije nego ih je Bog podijelio u dva tabora i među njih postavio neprijateljstvo (1.Mo 3:15).  Budući da je 'sotona' izraz za one koji se protive, onda su svi anđeli, i kerubi i knezovi iz tog protivničkog tabora nosili naziv 'sotona'. Bez obzira da li je ovaj 'sotona' bio kerub ili jedan od knezova Mihael iz poštovanja prema Jehovi nije izricao osudu nad njim iako je po autoritetu bio veći, očito zato što nije dobio ovlasti da sudi. Jednom drugom prilikom je jedan Božji anđeo stao u obranu Jošue poglavara svećeničkog. Sotona je optuživao tog svećenika pa je ‘anđeo’ (možda upravo Mihael koji stoji u obrani Božjeg naroda) rekao Sotoni:

“Jehova neka te prekori, Sotono! …” (Za 3:1,2)

Nekoga ‘prekoriti’ i ‘osuditi pogrdnim riječima’ znači donijeti sud o nekome koji zaslužuje da ga se ukori riječima kojima se izražava prijeki sud. Riječi prijekora mogu biti one moralno ponižavajuće riječi kojima se slikovito opisuje nekoga tko je nečastan u Božjim očima i zaslužuje osudu. Jehova ima pravo da donosi taj sud, a ne anđeli. Zato je učenik Juda prikazao Mihaela kao anđela koji nije imao te ovlasti da sotonu ‘prekorava pogrdnim riječima’ osude. Nije ga mogao nazvati ni ‘lašcem’ ni ‘ubojicom’ ni bilo kojim drugim pogrdnim izrazima koji u sebi nose Božju osudu. Čak i po tome se može vidjeti razlika između njega i Isusa Krista jer je Isus osudio sotonu upravo tim pogrdnim riječima prijekora. Zato se postavlja logično pitanje: Ako se Mihael kao nebesko biće nije usudio da iznosi sud nad protivničkim anđelima i sotonom, kako to da je Isus mogao imati takve ovlasti nad njima kad je kao čovjek po prirodi postojanja bio ‘manji od anđela’? (He 2:9). Isus je nakon pomazanja dobio ovlasti veće od Mihaela i njegovih anđela jer je i sam rekao:

"Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu.“ (Iv 5:22)

To što je dobio i ovlaštenje da osuđuje čak i sotonu i njegove zastupnike samo pokazuje da je u središtu svih zbivanja bio čovjek na ovoj našoj planeti. Zato je čovjek, koji je lukavom igrom sotone izgubio svoje pravo mjesto u Božjem naumu, u liku Isusa Krista dobio toliku vlast nad sotonom da ga je mogao osuditi, ne samo svojim riječima nego i svojim djelima odanosti Bogu. To znači da Jehova ne sudi nikome na zemlji bez onoga koga je postavio za svog zemaljskog Sina kome je povjerio suđenje, niti Sin sudi bez suglasnosti svog Oca koji i dalje ima pravo dati potvrdu svega onoga što Sin čini u njegovo ime. Unatoč saznanju da je Otac sav sud povjerio svom zemaljskom Sinu, anđeli u vezi sotone stvari prepuštaju Jehovi, glavnom sucu, a Bog svom Sinu, jer je riječ o stvarima koja se odnose na čovjeka i zemlju. Čak i anđeli koji su se ogriješili o zemaljske stvari potpadaju pod sud čovjeka jer će izabrani ljudi s najvećim čovjekom Isusom suditi tim nebeskim anđelima (1.Ko 6:3). Isus je to ovlaštenje dobio nakon što ga je Bog pomazao za svog Sina, u skladu sa proročanskim psalmom koji kaže:

“Kazat ću odredbu Jehovinu, on mi je rekao: “Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj.“ (Ps 2:7)

Nitko od nebeskih (vanzemaljskih) anđela (sinova Božjih) nije mogao dobiti počasno mjesto prvorođenca koje je pripadalo Adamu. To mjesto je sotona uspio oduzeti Adamu koji je pokazao neposlušnost, ali je Bog stvorio pripremu kako bi jedan drugi čovjek mogao dobiti one ovlasti koje su po zakonu pripadale Sinu prvorođencu.

U Bibliji izraz ‘prvorođenac’ se ne mora nužno odnositi na onoga koji je prvi doveden u postojanje, nego na onoga koji po određenim pravednim zakonima i zahtjevima treba zauzimati to mjesto kako bi Bog s njim sproveo svoj naum. Iako u 1. stoljeću nije postavljen da sudi sotoni i ljudima, jer se još nalazimo u vremenu Božje milosti, Isus se ipak ‘usudio pogrdnim riječima’ izricati sud u smislu prijekora protiv Sotone i njegovih zemaljskih zastupnika. Sotonu je nazvao ‘lašcem i ubojicom’ ali ga nije osudio nego ga samo okrivio za sve zlo koje sa sobom povlači osudu koja će biti izrečena od Boga u svoje vrijeme. Farizeje i književnike je nazvao ‘licemjerima’, ‘slijepim vođama’, ‘budalama’, ‘grabežljivcima’, ‘okrečenim grobovima punih mrtvačkih kostiju i svake nečistoće’ i ‘zmijskim leglom’ ali ih nije osudio nego im samo ukazao da kao takvi neće moći izbjeći Božji sud na ‘gehenu’ govoreći im samo da će ‘umrijeti u svojim grijesima’ (Iv 8:44; Mt 23:13-33). Heroda, podmuklog, lukavog i zlog vladara Galileje je nazvao “lisica”. Tim pogrdnim izrazom je ukazao na njegov karakter koji zaslužuje osudu ali je sud prepustio Bogu (Lk 13:32). Nekoliko godina kasnije jedan je anđeo ubio tog Heroda kojeg je Isus nazvao tim pogrdnim izrazom (Dj 12.23). Prema tome, Isusovo korištenje pogrdnih izraza za sotonu i njegove zastupnike je u sebi sadržavao optužbu protiv njih, a ne osudu koju samo Bog može izreći uvažavajući sve optužbe protiv njih.

Biblija nigdje ne spominje da je bilo koji anđeo uzeo sebi za pravo da na takav način prekori sotonu ili nekog čovjeka jer očito nisu dobili takve ovlasti. Zanimljivo je da apostol Petar, kad govori o ostalim anđelima koristi iste misli i izraze kao i učenik Juda koji spominje anđela Mihaela. On govori o tome kako se nebeski anđeli odnose prema lažnim prorocima i učiteljima te onima koji preziru Božji autoritet. Pogledajmo što Petar kaže:

"…dok anđeli (množ.) iako su po snazi i moći veći od njih (istaknutih ljudi), iz poštovanja prema Jehovi njih (koji su za osudu) ne optužuju pogrdnim riječima." (2.Pe 2:11)

Pod izraz ‘anđeli’ Petar podrazumijeva sve anđele pa tako i arhanđela Mihaela koji se također, iz poštivanja prema Jehovi, nije usudio nikoga od istaknutih ljudi optužiti pogrdnim riječima jer su oni na vlasti zbog Božjeg dopuštenja. 

Prije nego je Isus pomazan na mjesto kralja i suca, Bog je na nebu imao vijeće najviših anđela, Poglavara i serafa, arhanđela i keruba koji sudjeluju u sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Kad je u pitanju zakonodavna vlast onda njoj važnu ulogu imaju serafi i kerubi koji su prikazani sa četiri lica, a koji mogu služiti kao savjetodavno tijelo jer stavljaju na vagu četiri glavne Božje osobine koje su važne kod donošenja svih Božjih zakona i presuda u trenucima kad nebeski ‘Sud zasjeda’ (Ot 4:6-8; Ez 1:5,10; Da 7:26). Prije nego Isus postane kralj Božjeg kraljevstva na zemlji, na nebu će se sastati sudsko vijeće koje će donijeti odluku o kraju svih ljudskih vladavina i postavljenju Isusa na njihovo mjesto vlasti. Nakon što vojske anđela pod vodstvom arhanđela Mihaela poraze sotonu i njegove zastupnike Isus će sa svecima Višnjega biti pozvan pred Jehovu da primi vlast nad Zemljom. Nakon toga će Isus imati glavnu ulogu u svim zbivanjima, dok će glavni izvršilac svega biti njegov knez Mihael sa svojim anđelima koji su samim time i Isusovi anđeli.