Izrael - sluga ili upravitelj

Watchtower je ‘upravitelja’ poistovjetio sa nacijom ‘Izrael’ koju je Jehova u knjizi proroka Izaije nazvao svojim ‘slugom’. U Stražarskoj kuli  od 1.3.2004. str. 8-10, stoji:

"Sedamsto godina prije Krista Jehova je za cijeli izraelski narod rekao su ’njegovi svjedoci‘ i ’njegov sluga kojeg je izabrao‘ (Izaija 43:10). Svaki pripadnik izraelskog naroda od 1513. pr. n. e., kada je dan Mojsijev zakon, pa sve do Pentekosta 33. n. e. bio je dio tog razreda sluge. Većina Izraelaca nije direktno sudjelovala u upravljanju poslovima naroda niti organizirala duhovno hranjenje. Jehova je za to koristio kraljeve, suce, proroke, svećenike i Levite. Pa ipak, Izrael je kao narod trebao zastupati Jehovino pravo vladanja i hvaliti ga među narodima. Svaki je Izraelac trebao biti svjedok Jehove (5. Mojsijeva 26:19; Izaija 43:21; Malahija 2:7; Rimljanima 3:1, 2).

Budući da je Izrael bio Božji ”sluga“ prije mnogo stoljeća, je li on ujedno rob o kojem je Isus govorio? Nije, jer se drevni Izrael nažalost nije pokazao ni vjernim ni razboritim. (...). Na Pentekost 33. n. e., 50 dana nakon Isusovog uskrsnuća, sveti duh izliven je na oko 120 učenika u jednoj gornjoj sobi u Jeruzalemu. U tom je trenutku rođen novi narod. (...). Tako je taj novi narod, duhovni narod, postao ”sluga“ [upravitelj] koji će objavljivati Jehovinu slavu narodima i davati hranu u pravo vrijeme (1. Petrova 2:9). S pravom je kasnije nazvan ’Izrael Božji‘ (Galaćanima 6:16)."

U gornjem tumačenju se spominje cijela nacija Izrael kao razred ‘sluge’ [ujedno i upravitelja] koji se nije pokazao vjernim i razboritim, a kojega je u tom svojstvu zamijenio duhovni Izrael. No, taj razred ‘sluge’ se ovdje pogrešno izjednačava sa ‘upraviteljem’ koji brine o duhovnoj prehrani naroda. Tako ispada da su svi drevni Izraelci kao grupa pripadali razredu ‘upravitelja’ samo zato što su kao narod trebali ‘donositi Jehovi hvalu, slavu i čast’ i ‘razglasiti hvalu Jehovinu’ (5.Mo 26:19; Iz 43:21). Zato u Stražarskoj kuli od 1.11.2007. str.29 st.13. stoji slična misao:

"Kasnije istog tog dana Isus je upitao: “Tko je dakle vjerni i razboriti rob?” čime je zapravo upitao: ‘Koji će razboriti narod zamijeniti Izraela i postati Božji vjerni rob?“

rob (sluga) = upravitelj = narod = Izrael (krivo gledište)

Ovdje se Isusu pripisuje da je rekao ono što uopće nije ni pomislio reći, odnosno da je cijeli Božji 'narod' poistovjetio sa svojim 'robom'. Watchtower na taj način ubacuje svoju misao po kojoj su tjelesni Izrael i novi duhovni Izrael poistovjetili sa 'vjernim i razboritim robom'. Takva misao se nikako ne može izvući iz konteksta hebrejskih pisama. Dok se u gornjem tekstu za sve Izraelce ispravno kaže da su pripadali razredu ‘sluge’, možemo primijetiti da se među njima ipak izdvajaju imenovani muževi u svojstvu ‘roba’ ili ‘upravitelja’. U Božjoj obnovljenoj skupštini se to nije promijenilo.

Ako u kontekstu Biblije ispitamo ulogu kraljeva, sudaca, proroka, svećenika i Levita, onda ćemo vidjeti da su oni bili mnogo više od razreda ‘sluge’, odnosno više od ‘običnog naroda’. Kao što se za ‘običan narod’ koristio izraz ‘narod zemlje’ (hebr: ‘am haaretc’), tako se svećenike moglo smatrati ‘ljudima neba’ jer su zastupali nebo koje ih je postavilo u službu upravljanja narodom (vidi 2.Mo 29:33; fusnota 3.Mo 4:27). Nebesa se u Bibliji spominju u povezanosti s ljudima koji predstavljaju zemaljsku upravu pod Jehovinim nebeskim vodstvom (Iz 65:17). U samoj knjizi proroka Izaije se upravo njih naziva ‘upraviteljima’ koji su bili postavljeni nad razredom ‘sluge’, Za njih Jehova kaže:

"Upravitelji bezobzirno postupaju s narodom mojim, žene vladaju njime. Narode moj, zavode te oni koji te vode, odvode s puta kojim ideš. (...). Jehova će doći na sud sa [upraviteljima tj.] starješinama naroda svojega i s knezovima njegovim ..." (Iz 3:12,14)

Ovo Božje gledište su očito zanemarili istaknuti starješine zajednice Jehovinih svjedoka koji su u vezi upravitelja i sluge iznijeli svoje pogrešno tumačenje. Kao što je Bog u knjizi proroka Izaije rekao za cijeli Izraelski narod da su njegovi ‘sluge’, tako je u toj istoj knjizi rekao za pojedine imenovane muževe – ‘starješine i knezove’ - da su oni njegovi ‘upravitelji’.

Već sam ranije objasnio da su starješine i knezovi i sami bili sastavni dio razreda sluge, jer su služili Jehovi, ali ih je Bog izdvojio od ostalih slugu i ‘postavio nad’ svojim razredom ‘sluge’, odnosno nad cjelokupnim svojim narodom. Narod je trebao poštivati takve muževe koji su služili za njihovo dobro. Razlika je očita. To znači da je svaki upravitelj bio sluga svog gospodara Jehove, dok svi ostali sluge tog istog gospodara nisu mogli biti upravitelj niti pripadati toj izdvojenoj grupi ljudi. Upravitelji su bili samo one sluge koje je njihov gospodar izabrao i postavio u tu višu službu. Zato se iz hebrejskih spisa nikako ne može izvući zaključak da su svi Izraelci, koji su kao pojedinci pripadali klasi ‘sluge’, ujedno kao grupa pripadali i klasi ‘upravitelja’. Sam je Jehova postavio razliku između te dvije klase ljudi koje su kao takve uvijek bile prisutne u njegovoj teokratskoj organizaciji na zemlji.

Po tom teokratskom pravilu je i Isus utemeljio svoju skupštinu. Kad je spomenuo svog roba kao ‘upravitelja’, apostoli su taj izraz mogli koristiti samo na taj način. Nigdje nemamo dokaz da su oni sve Izraelce a kasnije i sve kršćane smatrali sastavnim djelom klase ‘upravitelja’. Njihova se slika o tim duhovnim stvarima temeljila na teokratskom principu kojeg je Jehova utemeljio, a Isus preslikao na svoju skupštinu. Pogledajmo u donjoj slici kako se Isusove riječi i pojmove treba uskladiti s Jehovinim sličnim izrazima:

Nema nikakve logike tvrditi da svi vjernici - koji nisu nosili nikakvo ovlaštenje niti imenovanje povezano s upravljanjem kršćanskom skupštinom - mogu pripadati klasi upravitelja. To izlazi iz okvira kojeg je Jehova postavio u drevnom Izraelu. Prema tome, stavak iz Izaije 43:10 se ne može tumačiti izvan konteksta same knjige jer se upravo u njoj jasno spominju dvije različite grupe ljudi. Samim tim se ne može govoriti da su članovi starog i novog obnovljenog Izraela pripadali jednoj te istoj grupi koja se opisuje na dva različita načina – grupno kao klasa ‘upravitelja’, a pojedinačno kao klasa ‘sluge’. Točno je nešto drugo, a to je da su grupno svi pripadali klasi ‘sluge’, dok su samo pojedinci među njima pripadali klasi ‘upravitelja’.