Gospodinov rob - pomazanik

Što se tiče titule “pomazanik“ (Krist) kojeg također nose članovi 'Vodećeg tijela', jer se smatra da su pomazani za buduće vladare, onda je po prvom tumačenju 1881. godine trebalo završiti sakupljanje posljednjih članova te klase od 144000 izabranih. Kad se nisu ostvarila očekivanja o svršetku koji je trebao nastupiti 1914., a zatim 1925. godine, onda je novom kronologijom utvrđeno kako se to sakupljanje završilo 1935. godine. Bez ikakvog uvida u to koliko je pravih kršćana živjelo kroz povijest, J.F. Rutherford je s porastom svojih članova morao reći da je sakupljanje gotovo, a da višak kršćana pripada 'velikom mnoštvu' kao jednoj drugoj klasi koja nije pozvana da naslijedi nebesko kraljevstvo, misleći pri tome na nebesko područje tog kraljevstva. U Bibliji su pronađeni neki stavci i parabole koji su te tvrdnje trebali nekako potkrijepiti, što je i učinjeno ali izvan biblijskog konteksta. Objašnjenje iz knjige Otkrivenje na str. 212. kaže:

“Prvo su, počevši od 1919, njegovi anđeli poželi, odnosno sakupili, 144 000 pomazanika (Matej 13:39, 43; Ivan 15:1,5,16). Potom je (1935.) počelo sakupljanje velikog mnoštva drugih ovaca“.

U Stražarskoj kuli 1.5.1988 na str.12. se za te pomazanike tvrdilo slijedeće:

“Njihovo je sakupljanje očito završilo 1935. godine.“

To je potvrđeno i pet godina kasnije u Stražarskoj kuli od 1.5.1993. u kojoj stoji:

“Prikupljeni su zadnji pomazanici od 144 000.“

U Stražarskoj kuli 1.1.1990. na str. 17. se ustvrdio njihov broj koji je iz godine u godinu bivao sve manji, što bi bilo logično ukoliko je žetva 1914. godine označila kraj izabranih, pa piše:

“S obzirom da danas na Zemlji ima manje od 9 000 Isusove braće, u svakom slučaju premalo bi ih preživjelo, a da bi mogli voditi brigu oko svih pripremnih radova koji će predhoditi općem uskrsavanju.“

Naime, prije završetka 20. stoljeća se očekivao Harmagedon jer je tih godina isticao životni vijek posljednje generacije ljudi pa je bilo za očekivati da će do kraja biti živih predstavnika te pomazane grupe i da će još uvijek Vodećim tijelom upravljati pomazanici. Tako je u Stražarskoj kuli od 15.2.1994. na str 21. pisalo:

”Isusovo proročanstvo kaže dalje u Marku 13:27: ”Tada [tóte] će poslati anđele svoje i sabraće izbrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Isus se ovdje usredotočuje na ostatak od 144 000 ’izabranih‘ koji još uvijek žive na Zemlji. (...) S velikim glasom trubnijem“ preostali ’izabrani‘ bit će sakupljeni s krajeva Zemlje. Kako će biti sakupljeni? Nesumnjivo će ih Jehova konačno ’zapečatiti‘ i jasno identificirati kao dio onih koji su ”pozvani i izbrani i vjerni“.

Zatim je u vezi Vodećeg tijela u Stražarskoj kuli od 15.5.1997. na str.17.pisalo:

“Od 1972. do 1975. Vodeće tijelo povećalo se na 18 članova. (...) Od 1975. određeni broj od tih 18 osoba završio je svoj zemaljski život. Oni su pobijedili svijet i ’sjeli s Isusom na njegovom nebeskom prijestolju‘ (Otkrivenje 3:21). Zbog toga kao i zbog drugih razloga, Vodeće tijelo sada ima deset članova, uključujući i jednog koji se pridružio 1994. Većina njih prilično je stara. Međutim, ta pomazana braća dobivaju odličnu pomoć dok izvršavaju svoje važne dužnosti.“

Tih 90-tih godina su mnogi počeli sumnjati da će generacija ljudi koji su doživjeli 1914-tu godinu doživjeti i kraj ovog svijeta jer se uvidjelo da će se čekanje kraja vjerojatno odužiti. Vidjelo se da s tom generacijom izumiru i oni članovi za koje se tvrdilo da su posljednji pomazanici skupljeni do 1935-te godine pa samim tim uskoro neće više biti nikoga od njih tko bi upravljao Zajednicom u vrijeme izbijanja velike nevolje. Stoga je najveći problem bio u tom što se više nije moglo iz te generacije pomazanika skupljenih do 1935-te naći one koji će služiti u Vodećem tijelu. Tražilo se rješenje da u odborima služe mlađi starješine koji nisu pomazanici. Tako su 1992. neki od njih dobili prednost da prisustvuju sastancima raznih odbora Vodećeg tijela i da služe kao njihovi pomoćnici bez prava na glasanje. No, još uvijek se očekivao kraj ovog svijeta i njihov odlazak na nebo, a time i preuzimanje ili primopredaja dužnosti Vodećeg tijela starješinama zemaljske klase. Tako je u Stražarskoj kuli od 1.7.1995. str. 24. pisalo:

Sada mali broj duhovnih Izraelaca (od 144000) koji je preostao na Zemlji sudjeluje u duhovnom pastirenju, oranju i vinogradarstvu. Kad (uskoro) pomazana skupština bude napokon u potpunosti sjedinjena s Kristom, sav će taj posao pripasti drugim ovcama. Tada će čak i nadgledavanje ”zemlje“ od strane ljudi biti u rukama osposobljenih drugih ovaca, koje su u Ezehijelovoj knjizi označene kao razred kneževa.“

Nakon nekoliko godina se uvidjelo da će Vodeće tijelo ostati bez pomazanika puno prije Harmagedona i time izgubiti svoj pravi identitet, snagu i centralizirani autoritet. Za njih je bilo neprihvatljivo da Organizacijom prije Harmagedona upravlja niža klasa kršćana koja bi potpuno zauzela njihovo mjesto. S druge strane se vidjelo da nakon 1935-te godine još uvijek pojavljuju neki pojedinci koji su za sebe tvrdili da su izabrani. Njih se prihvaćalo kao prave pomazanike ali s napomenom da su u pitanju zamjene onih koji su se od 1935-te pokazali nevjernima, a takvi nije moglo biti puno već samo nekolicina, ali ni to ne odgovara tvrdnji koja kaže:

“Isus nije rekao da će pšenica postati kukolj, nego da je kukolj posijan među pšenicu.“ (Stražarska kula, 15.3.2010. str.21)

Stoga se nije moglo desiti nikakva zamjena jer se prije započete žetve 1914. godine, pšenica morala označiti kao pšenica. Broj novih pomazanika se jedno vrijeme održavao oko brojke od 8000 s tedencijom smanjivanja. Očekivalo se da će bar neki iz te generacije doživjeti kraj 20. stoljeća i Harmagedon jer bi time u Vodećem tijelu još uvijek bili neki od pravih pomazanika. Tako se u to vrijeme u Stražarskoj kuli od 15.1.2000. na str 13. moglo čitati o šest uvjerljivih dokaza da je Harmagedon pred vratima. Kao šesti dokaz navedeno je slijedeće:

“Kao šesto, smanjuje se broj pravih pomazanih Kristovih učenika, premda će, po svemu sudeći, neki od njih još uvijek biti na Zemlji kada započne velika nevolja. Pripadnici ostatka većinom su prilično stari, a kako prolaze godine broj pravih pomazanika stalno se smanjuje. No, Isus je rekao: ”Kad se ne bi skratili ti dani, ne bi bilo spašeno nijedno tijelo; ali zbog izabranih, skratit će se ti dani“ (Matej 24:21, 22). Stoga će očito neki od Kristovih ”izabranih“ još uvijek biti na Zemlji kada započne velika nevolja.“

Ovdje je dva puta naglašeno da su osim “pravih pomazanika“ postojali i oni krivi koji su se lažno predstavljali za takve, ali se nije moglo na takve pokazati prstom. Naime, one koji su rođeni ili kršteni nakon 1914, a posebno nakon 1935-te godine se moglo svrstati u lažne pomazanike iako se ni to nije moglo ničim drugim dokazivati, kao što nije postojalo očitih dokaza ni za prave pomazanike. U takvom ozračju se govorilo da među novim pomazanicima ima i onih koji sebe vide u krivom svjetlu pod utjecajem svog psihičkog stanja i nekih religioznih osjećaja. No, kako je vrijeme odmicalo, a posebno nakon 2000. jubilarne godine sada se moralo ponovno ići u mijenjanje teorija kako bi se s novim naknadnim tumačenjem ponovno zadržalo stanje održivosti Organizacije i Vodećeg tijela kao takvog. Iako se do 2007. još uvijek tvrdilo da je broj pravih pomazanika sve manji, (vidi Stražarsku kulu od 1.4.2007. str.25), te iste godine se ukinulo tumačenje o 1935-toj godini pa je rečeno:

“... tokom vremena su neki od kršćana krštenih nakon 1935. dobili svjedočanstvo svetog duha da je njihova nada nebeska (Rimljanima 8:16, 17). Stoga po svemu sudeći ne možemo odrediti neki konkretan datum kada se kršćanima prestaje upućivati nebeski poziv.“ (vidi Stražarska kula, 1.5.2007)

Kako su oni znali da je sada riječ o pravim pomazanicima kad nisu ničim mogli dokazati da su oni dobili svjedočanstvo svetog duha? Do tada se mlađe pomazanike uzimalo s rezervom pa im se pripisivalo njihovo pogrešno razumijevanje i nestabilni emotivni osjećaji. No, sada ih se bez ikakvog dokaza prihvatilo jer su navodno i oni dobili svjedočanstvo svetog duha. Tako se stvorilo jedno ozračje među Jehovinim svjedocima koji su dobili na znanje da je među njima još uvijek moguće postati pravi pomazanik pa je postignut efekat naglog povećanja broja pomazanika. U tom ozračju se dalo na znanje da naraštaj pomazanika nije izumro do 2000-te godine, pa nije ništa čudno da se sada za članove Vodećeg tijela mogu naći pomazanici koji su kršteni ili rođeni nakon 1935-te godine. Članovi upravnih odbora Vodećeg tijela koji se nisu izjašnjavali za pomazanike su morali odstupiti sa svojih položaja pa se tako na kraju ipak održala ona slika o Vodećem tijelu kojeg sačinjavaju samo (navodni) pomazanici, a koja je najviše odgovarala održivosti same Zajednice. Međutim, kad se uzme u obzir da je Stražarska kula po vremenskom kriteriju ove nove pomazanike donedavno smatrala lažnim pomazanicima, onda je u novije vrijeme morala i njih proglasiti svecima kako bi se i  na članove Vodećeg tijela gledalo kao na prave pomazanike.

Zbog takve (upitne) promjene, članovi Vodećeg tijela više ne mogu osporavati drugima da se predstavljaju za pomazanike jer su i oni sami prihvaćeni za prave pomazanike po novoj teoriji i novoj računici u koju se oni uklapaju. Međutim, po toj računici otpada bilo kakva mogućnost da je žetva a time i sud nad kućom Božjom započeo 1914. godine, jer je ovom novom teorijom potpuno pobijaju. To što su promjenom datuma uspjeli za Vodeće tijelo pribaviti nove mlađe pomazanike, onda su uspjeli zadržati svoj autoritet kojega su sami sebi uzeli kao vladara nad cjelokupnom Isusovom imovinom. Time su i dalje zadržali tumačenje da Bog samo među pomazanicima imenuje za Vodeće tijelo one preko kojih svetim duhom omogučuje da razumiju učenja i najdublje tajne sakrivene u Bibliji. Stoga i dalje mogu svojim članovima tvrditi da imaju monopol nad svetim duhom u boljem i jasnijem razumijevanju Biblije. 

Da se održalo tumačenje o 1935-toj godini danas više ne bi bilo pomazanika u Vodećem tijelu, a samim tim bi ono izgubilo reputaciju pomazaničke klase za koju su napisali slijedeće:

“Toj grupi ljudi (pomazanicima) koja je opisana kao sveti hram, razredu roba, Isus je povjerio svoju imovinu na Zemlji, što znači da neka prava i odgovornosti u kršćanskoj skupštini pripadaju isključivo njima. Iz tog razloga svi članovi skupštine slušaju i podupiru vjernog roba i njegovo Vodeće tijelo, smatrajući to svojom svetom dužnošću“ (Stražarska kula, od 1.4.2007. str.24).

To znači da bi sa nestankom pomazaničke klase, nestalo svetog hrama, a sa njim i neka prava i odgovornosti vodećeg tijela koja su oni uzeli samo za sebe. Ovako su novom špekulativnom promjenom uspjeli zadržati pravo i odgovornost centralnog upravljanja nad onim što smatraju cijelom Kristovom imovinom. Kao da su se bojali da će se zajednica raspasti jer starješine neće moći članstvu dokazivati kako od sada umrli i uskrsnuli pomazanici s neba aktivno upravljaju Zajednicom i duhovno hrane kršćansku skupštinu preko starješina koji bi i dalje bili njihove produžene ruke. Naime, starješine koji nisu pomazanici bi članstvu Zajednice teško mogli dokazati da vjerni i razboriti upravitelj sada upravlja s neba. Zato je bilo lakše sa novim špekulativnim tumačenjima stvorili na zemlji novu mlađu pomazaničku klasu iz koje će se regrutirati članovi Vodećeg tijela i tako zadržati čvrstu vlast nad članovima i svom stečenom imovinom.

Svima bi nama bilo puno uvjerljivije da su oni zaista svi na nebu, kao što se i očekivalo i da su do sada preuzeli svoje vodstvo s neba koje se ne bi moglo dokazati raznim nedokazivim tumačenjima, nego jasnim i vidljivim očitovanjima njihove nebeske aktivnosti preko svetog duha. Ovako oni i dalje mogu imati na zemlji navodne pomazanike koji mogu tvrditi da su pomazani i postavljeni nad Kristovom imovinom. Međutim, sva ta špekulativna tumačenja Božje riječi će ići na račun onima koji su na sebe preuzeli tu višu upravljačku ulogu prije vremena, a nisu dobro razumjeli volju svog gospodara.