Tko daje ispravno razumijevanje?

Božji sud je (navodno) počeo još daleke 1918-te godine, kada je Isus izabrao samo jednu zajednicu kršćana koja je zastupala istinu. Tako tvrdi Watchtower koji postavlja pitanje:

“Tko je u to vrijeme iskrenim tražiteljima istine pružio ispravno razumijevanje otkupne žrtve, božanskog imena, Kristove nevidljive prisutnosti, te značaja 1914?“ (Stražarska kula, 1.7.1990. str.13. odl. 18)

U Stražarskoj kuli od 15.1.2006. str 24. odl. 16. stoji:

“Godine 1868. Charles Taze Russell počeo je temeljito istraživati odavno prihvaćena učenja crkava kršćanstva i naišao je na pogrešna tumačenja Biblije. Russell i nekoliko drugih osoba koje su tragale za istinom osnovali su grupu za istraživanje Biblije u Pittsburghu (Pennsylvania, SAD)“

Ova su braća istraživali pojedine biblijske teme i donosili svoje zaključke s kojima bi se većina njih složili. Budući da su smatrali kako su naišli na mnoge istine koje su drugima bile nepoznate onda su im željeli dati javni publicitet, ponajviše preko svojih tiskanih izdanja. Unatoč ispravnom razumijevanju nekih biblijskih istina, činjenica je da je časopis ‘Stražarska kula’ javno objavljivao neka tumačenja koja nisu bila istinita, a tako je i danas. Još uvijek nam se preko njega donose nelogičnosti vezane za Isusov pravi identitet, Isusovu prisutnost povezanu sa 1914-tom godinom, vjernim i razboritim robom, sudom nad kućom Božjom i sl.

Smatram da su svi oni koji su služili ili još uvijek služe kao članovi Vodećeg tijela zaista iskreni muževi koji pod svaku cijenu brane interese Watchtowera dok zastupaju Božju riječ. No, da li su uvijek mudri i razboriti? Izgleda kao da nekim istaknutim članovima Zajednice odgovaraju nauke koje se odnose na njihov sadašnji istaknuti status ‘pomazanika’ tako da se dešava da svi oni jednodušno uvijek iznova daju u javnost svoja mišljenja koja nisu usklađena sa Isusovim riječima. Čak su u svojoj ranoj prošlosti išli u javno objavljivanje godina kada će Isus doći i učiniti kraj ovom poretku. Takvim načinom nisu slijedili apostole nego istaknute ljude među sobom koji su nametali svoja tumačenja i svoja mišljenja. Velika većina vjernika je slijepo vjerovala takvim objavama. Budući da su ih uspjeli uvjeriti u nešto što su prihvaćali kao neoborivu istinu, onda je i te kako moguće da još uvijek svi zajedno vjeruju u neke krive nauke za koje misle da su neoborive (Lk 21:15). Vjerojatno ima dosta braće koja mogu posvjedočiti i argumentirano iznijeti mnoge opravdane razloge koji su sami po sebi dovoljni da se odmah pristupi promjenama kako bi istina nadjačala sve te zablude. Zbog nekih zabluda su se mnogi nesvjesno stavili pod jaram kojeg uopće nisu trebali staviti na sebe, a kamo li ga godinama nositi iz uvjerenja da time služe Bogu na pravi način.

Apostoli nikad nisu izlazili u javnost sa svojim krivim mišljenjem kojeg su imali. Znamo da su oni mislili da će ‘kraljevstvo biti odmah uspostavljeno’ pa su pitali Isusa da li će ‘u njihovo vrijeme uspostaviti svoje kraljevstvo’ (Lk 19:11; Dj 1:6). Oni to svoje mišljenje nisu nikad javno objavljivali nego su ga zadržavali za sebe dok nisu dobili odgovor od samog Isusa. Kad su saznali da neće moći znati kad će i u koje vrijeme Isus doći i uspostaviti svoje kraljevstvo, onda nisu iznosili svoje računice po tom pitanju iako su i oni imali priliku da kažu kako će vrijeme žetve trajati 40 godina (od 33. do 73.) i da će kraj doći 73. i to po sličnoj računici brata Rassella (od 1874 - 1914) koji je to tvrdio za 1914. godinu. No, oni se nisu oslanjali na nikakve izračune pomoću knjige proroka Danijela niti su ih prezentirali. Po tadašnjim znakovima su mogli ustvrditi da će Isus sigurno doći, ali da još nema znakova koji ukazuju da je stigao. Za razliku od njih, članovi upravnog tijela Watchtowera, koji sebe smatraju ‘pomazanicima’ (pomazanik = Krist), su više puta u prošlosti iznosili u javnost svoje pogrešne pretpostavke, mišljenja i računice. No takve računice su prije njih iznosili i neki drugi ljudi kao što je Villiam Miller.

Villiam Miller je čitajući biblijska proročanstva uvidio da ljudi njegovog vremena žive u posljednjim danima a da toga nisu svjesni. Kad je počeo da propovijeda, govorio je da ga je Bog pozvao da napusti svoje imanje. Ljudima je počeo da otkriva proročanstva koja su se ispunjavala a koja su trebala voditi do Isusovog drugog dolaska. Kao što je Ivan Krstitelj najavljivao prvi Kristov dolazak i pripremao mu put, tako je i Villiam Miller sa onima koji su mu se pridružili objavljivao drugi dolazak Sina Božjeg. Putujući po Americi, on je svoje pretpostavke i računice potvrđivao biblijskim izjavama kako bi pridobio za sebe mnoštva ljudi koji su bili gladni takvih objava o kraju svijeta. Tako je više godina propovijedao i širio vijesti oko Isusovog dolaska najavljujući da će On doći na Zemlju između 1843 i kraja 1844. godine. No, 21.marta 1843 i 22.listopada 1844. godine, Millerovi sljedbenici su doživjeli veliko razočarenje: Krist nije došao i nije ih, obučene u bijele haljine, uzeo na Nebo. Milleru je ostalo samo da formalnim pismenim pokajanjem prizna da je pogriješio. No krug njegovih najvjernijih suradnika nije mu dozvoljavao da se povuče, pa su, da bi zadržali svoje sljedbenike, počeli sa novim nagađanjima. U klimi razočarenja i grčevite potrage za nekim izlazom, mlada žena Ellen Harmon i Millerov suradnik Hiram Edson izmišljaju priču kako im je Bog otkrio da 1844. g. Krist i nije trebao da dođe na Zemlju, već da je tada navodno ušao u Nebesku Svetinju nad Svetinjama da bi je očistio!

Na sličan je način C.T. Russell nakon neispunjenog očekivanja 1874. godine, došao do drugog zaključka da je Isus te godine došao ali da je nevidljivo prisutan. To se nakon njegove smrti prolongiralo na 1914. godinu kada se ponovno nije desio najavljeni Isusov dolazak. Za razliku od Millera kojeg je njegova adventistička zajednica zbog toga isključila, Watchtower je štitio svoj ugled te negativno pisao protiv onih koji su se razočarali u Russella. Natjerao je i druge članove zajednice da negativno misle o onima koji su otkazali apsolutnu poslušnost čovjeku. Umjesto da su na primjeru adventista vidjeli besmislenost računanja kada će doći kraj, oni su nastavili sa tom istom praksom. Iako Jehovini svjedoci smatraju Villiama Millera lažnim prorokom koji je najavljivao Isusov dolazak 1843. i 1844. godine, oni i sami sebe dovode pod istu osudu svjetske i kršćanske javnosti. I oni su Isusovima riječima davali svoja kriva tumačenja, zbog kojih ih neki ljudi nazivaju ‘lažnim prorocima’ (5.Mo 18:20-22). Stoga se neki ljudi, koji se po svom iskrenom uvjerenju smatraju kršćanima, a koji pripadaju drugim kršćanskim zajednicama, osvrću na Isusove riječi kad je rekao:

“Pazite da ne budete zavedeni! Jer mnogi će doći u ime moje (tj. oni koji tvrde da zastupaju Sina čovječjeg) i govoriti: ‘Ja sam Krist’ (tj. ja sam pomazanik) i ‘Vrijeme se približilo’. Nemojte ići za njima! (Lk 21:8)

Isus ovdje govori o ljudima iz redova kršćana koji će ga zastupati, ali koji će za sebe tvrditi da su najveći autoritet jer su pomazanici koje je On izravno pomazao i postavio nad cijelom svojom imovinom. Stoga u ovim Kristovim riječima mnogi vide i čelnike Watchtowera koji su više puta objavljivala kraj svijeta govoreći ‘vrijeme se približilo’, a koji još uvijek tvrde da su oni ‘pomazanici’ (tj. kristi) oko kojih se trebaju skupljati kršćani.

Isus Krist je očito ukazivao na one koji će za sebe tvrditi da su ‘pomazanici’ i koji će donositi svoja mišljenja ne samo o vremenu svršetka nego i o mjestu gdje se Krist nalazi jer nas je upozorio:

"Ako vam tada tko kaže: ‘Gle, ovdje je Krist!’ ili ‘Ondje je!’ ne vjerujte! Jer ustat će lažni Kristi (lažni pomazanici koji zastupaju Sina čovječjeg) i lažni proroci.“ (Mt 24:23,24)

Očito su se trebali pojaviti lažni pomazanici koji će u suradnji s lažnim prorocima donositi zablude o Isusovom dolasku s obzirom na mjesto pojavljivanja. Poznato je da je brat Rutherford jednu velebnu kuću nazvao ‘Dom prinčeva’ kako bi to mjesto pripremili za Isusa Krista i vjerne muževe starog doba koje će on uskrsnuti. Osim toga oni sve do danas često neizravno i samouvjereno govore: “Krist je ovdje“, tako da mnogi od nas misle da je on nakon nevidljivog dolaska 1914. ‘ovdje’ unutar zajednice Jehovinih svjedoka. No, ima i drugih zajednica koji tvrde da se Isus nalazi samo među njima, ali u to ne treba vjerovati jer se duhovna i nevidljiva prisutnost Sina čovječjega prije njegovog dolaska može očekivati svugdje gdje se njegovi sljedbenici okupljaju u njegovo ime, kao što je sam Isus rekao:

“... evo ja sam s vama (prisutan svojim duhom) u sve dane do svršetka ovog poretka“ (...) “ ... gdje god bude strvine tamo će se skupljati orlovi“ (Mt 24:28; 28:20). 

Iako se čelnici Watchtowera ne žele smatrati vođama, činjenice pokazuju da su se na razne načine ipak nametnuli kao vođe, a najistaknutiji način je time što su se proglasili ‘pomazanicima’ i ‘vjernim i razboritim robom’ kojeg je Isus 1919. postavio nad cijelom svojom imovinom, a kojeg moramo bespogovorno slušati u svemu i potpuno mu se podložiti.

Možemo slobodno reći da se ‘razboritog roba’ i ‘nerazboritog roba’ kao pojedince treba dovoditi u vezu sa svim kršćanskim zajednicama pa tako i sa onim koji su u Isusovo ime predvodili grupu Istraživača Biblije, a koji danas predvode zajednicu Jehovinih svjedoka. Tvrditi da je Isus 1918. godine našao samo jednu skupinu kršćana koja je davala ispravnu duhovnu hranu je sama po sebi upitna jer se može biblijski argumentirati da tada uopće nije bio sud nad organizacijama koje tvrde da zastupaju Krista, a kamo li da je samo jedna zajednica davala ispravnu duhovnu hranu. Koliko god su se 'Istraživači Biblije' iskreno trudili objavljivati mnoge biblijske istine, činjenica je da je u to vrijeme bilo dosta krivih mišljenja i tumačenja.

Duhovna hrana Watchtowera je sadržavala jasno razotkrivanje zabludnih učenja ostalih kršćanskih zajednica ali su i sami u svoju zajednicu unosili pogrešna ljudska tumačenja i zablude. Neka od njih su bila uzeta od adventista i drugih zajednica. Neka su napuštena dok su druga ljudska tumačenja i nauke naknadno nastale i ostale do današnjih dana. U isto vrijeme druge kršćanske zajednice ukazuju na zablude Jehovinih svjedoka što je samo znak doktrinarne razjedninjenosti među kršćanima. Kako bi se ispravno služili Božjom riječi, Isusovi se robovi i dalje trebaju posvetiti ispravnom razumijevanju Božje riječi kako bi se moglo ustvrditi da li je ta hrana u potpunosti usklađena sa Biblijskom istinom. Budući da su još uvijek u svakoj kršćanskoj zajednici nalaze različita kriva uvjerenja i tumačenja, moguće je da to neće biti toliko presudno kod utvrđivanja tko na zemlji odgovara slici ‘vjernog i razboritog roba’ i tko daje hranu u pravo vrijeme, nego da li je i u kojoj mjeri ta hrana utjecala na stvaranje ljudi po slici Isusa Krista.

Nesporno je da članovi raznih kršćanskih zajednica dobivaju duhovnu hranu od svojih upravitelja koji se koriste Božjom riječju u svojem usmenom poučavanju. Da li je ona kvalitetna ili ne, i da li pozitivno djeluje na srca i misli vjernika, je ono što je bitno kako bi se ocijenilo svakog pojedinog upravitelja. To su daleko važniji kriteriji od poznavanja određene doktrinarne i instuticionalne istine. Kad govorimo o zabludama u koje mnogi vjeruju onda moramo ustvrditi da je jedna od njih uvjerenje da je Isus 1918. godine započeo sa sudom nad kućom Božjom koji je do 1919. godine pročistio i svoje povjerenje dao samo ‘Istraživačima Biblije’ od kojih su kasnije nastali Jehovini svjedoci. No prije nego zaključimo kada ustvari započinje taj sud, razmotrimo kako se Božja kuća kroz povijest suočila sa mnogim promjenama.