Uskrsnuće života i uskrsnuće osude

Biblija nas upućuje u događaje koje će se odvijati nakon uskrsnuća. Tada će se među uskrsnulima nalaziti pravednici i nepravednici. Razumjeli smo da će  pravednici izaći na ‘uskrsnuće života’ a nepravednici na ‘uskrsnuće osude’. No, pogreške nastaju kod se tumači da se uskrsnulima neće suditi za djela koja su učinili prije smrti. Naime, kada se Pavlova izjava: "Jer tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha" tumači izvan konteksta i izvan onoga što je prije toga rekao o osudi zlih tokom Božjeg dana suda, onda je to za posljedicu imalo da su se takvom tumačenju prilagođavali neki drugi biblijski tekstovi (Ri 6:7; vidi okvir). Ako bi fizička smrt sve ljude oslobodila njihovog grijeha onda se s tim ne slažu Isusova izjava: 
 
"jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći - oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude" (Iv 5:28,29).
 
Umjesto da se Isusove riječi uzmu kao mjerilo prema kojem bi se prilagodila Pavlova gornja izjava, učinjeno je suprotno. Tako Zajednica tvrdi da će pred sve ljude biti postavljeni zahtjevi prema kojima bi se vidjelo kakvo će se na kraju pokazati njihovo uskrsnuće. Oni koji nakon uskrsnuća budu činili dobro bit će kao da su izašli na ‘uskrsnuće života’, a oni koji budu činili zlo bit će kao da su izašli na ‘uskrsnuće osude’. Po tom tumačenju će i pravednici i nepravednici biti izjednačeni kao simbolični ‘mrtvaci’ sve do kraja tisućugodišnjeg Suda (Usporedi knjigu "Vječno živjeti" str.180; knjigu "Raspravljanje" str.399)

Međutim, iako će nepravedni ljudi na kraju tisućugodišnjeg dana Suda biti suđeni po Božjem zakonu kojem će se trebati podložiti, Biblija jasno daje do znanja da će nakon uskrsnuća najprije biti suočeni s osudom zbog svojih djela koja su počinili prije uspostave Božjeg kraljevstva. Pogledajmo kako je to jasno objasnio sam apostol Pavle:

 

U izdanjima Zajednice JS se tumači da se izraz "i svici su se otvorili" u Otkrivenju 20:12,13 odnosi na Sud koji neće uzimati u obzir postupke prije uskrsnuća nego samo djela učinjena nakon uskrsnuća, odnosno nakon otvaranja tih svitaka. Međutim, takva se tvrdnja ne može temeljiti na Bibliji jer se ne poklapa sa proročanskim opisom iz Danijela 7:10 gdje se spominje Sud nad zlim političkim poretkom i to u vrijeme kad ‘Sud sjedne i knjige se otvore’. Otvaranje ovih ‘knjiga’ se tumači tako što će Bog izreći osudu ovom poretku na temelju njihove cjelokupne ljudske povijesti, a ne na temelju onoga što je politička ‘zvijer’ činila od trenutka kad su se ‘knjige’ otvorile. (Danijelovo proročanstvo, str.144. st.33.).

Zar onda nije logičnije tvrditi da će pravednici automatski ustati na ‘uskrsnuće života’, a da će nepravednici ustati na ‘uskrsnuće osude’ jer će im biti suđeno na temelju onog ‘imena’ kojeg su stekli prije nego su dovedeni pred Sud? S tim se slažu i Isusove riječi upućene ljudima prvog stoljeća koji su ga odbacili, a koji su odavno mrtvi: "Riječ koju sam govorio – ona je ta koja će mu suditi u posljednji dan" (Iv 12:48). Očito će nevjerni i zli Židovi Isusovog vremena uskrsnuti i biti suđeni zbog odbacivanja Isusa kao Mesije. Ako znamo da su među njima i oni koji zavrjeđuju osudu gehene, onda će uskrsnuti sve nepravedne osobe bez obzira na težinu njihovog grijeha. Isusova riječ će stoga bit temelj ‘svitaka’ koji će biti otvoreni u vrijeme suda nad svim vrstama nepravednih osoba.

Kad su u pitanju nečiji postupci, Isusova izjava iz Ivana 5:28,29 uzima u obzir prošlo svršeno vrijeme. Isus ovdje jasno govori da će se ljudi prilikom uskrsnuću razlikovati jedni od drugih po onome što su činili prije svoje smrti (usporedi 2.Ko 5:10; Mt 12:34-37). On ne spominje one koji nakon uskrsnuća budu činili dobro ili zlo, nego one koji su ta djela činili prije uskrsnuća. Pavle je to parafrazirao kad je rekao da će biti "uskrsnuće i pravednih i nepravednih" (Dj 24:15). Pravednici su oni koji su činili dobro, a nepravedni oni koji su činili zlo (usporedi Mt 5:45). Za one koji su proglašeni pravednima i "koji su u zajedništvu s Kristom Isusom nema osude" (Ri 8:1). Zato je Isus za takve rekao da "ne dolaze na sud" nego će odmah preći "iz smrti u život" (Iv 5:24). Oni neće morati ići na Sud da bi im se dokazala krivica tako da će odmah naslijediti kraljevstvo. Njima će Sud dokazati da su pravedni u Božjim očima što će biti potvrđeno dobivanjem vječnog i neraspadljivog života kojeg će dobiti "u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube" (1.Ko 15:52). Budući da su pobijedili Sotonu, njegov svijet i svoje grešno tijelo neće morati prolaziti kroz zadnju kušnju kako bi ponovno dokazivali stav svoga srca. Kad bi pravednici morali ponovno dokazivati svoju vjeru i ljubav prema Bogu, onda ispada kao da Bog u njih nema povjerenja i da ono što su učinili za opravdanje i čast Božjeg imena pada u vodu. Tada bi njihova samopožrtvovna služba i odanost Bogu bila beskorisna. Međutim suprotno tome, Bog će ih nagraditi i dati im puno povjerenje time što će im povjeriti, ne samo zemlju, nego i nepravedne ljude kojima će pomagati da uvide kako se i oni mogu okoristiti Božjim darom vječnog života.

Kad ‘veliko mnoštvo’ pravednika ne bi dobilo neraspadljivi vječni život prije uskrsnuća nepravednika tada ne bi mogli dati pravo svjedočanstvo svim tim nepravednim ljudima u pogledu blagoslova i nagrade njihove vjere. Prema tome, bit će upravo onako kako je Isus objasnio kad je rekao da

"oni koje se nađu dostojnima živjeti u onom poretku i uskrsnuće od mrtvih (...) neće moći umrijeti jer će biti kao anđeli, i bit će djeca Božja jer će biti djeca uskrsnuća" (Lk 20:35,36; Ri 8:21).

Isus je više puta za pravednike svoga vremena rekao da će ih on ‘uskrsnuti u posljednji dan’ (Iv 6:39,40,44,54). Te riječi ne bi imale smisla ako u sebi nisu nosile veće značenje. Naime, on će u posljednji dan uskrsnuti i nepravednike, ali oni neće biti djeca Božja niti djeca uskrsnuća. Razlika je u tome što ovdje riječ ‘uskrsnuti’ u sebi nosi značenje ustajanje pravednih iz stanja smrti i raspadljivosti u stanje vječnog života i neraspadljivosti (2.Ti 1:10). To je ‘uskrsnuće života’.

Nepravednici neće naslijediti kraljevstvo iako će mnogo njih fizički uskrsnuti (1.Ko 6:9,10; Mt 7:21). Fizička ‘smrt’ ih ne oslobađa krivnje za grijeh pa će njihovo uskrsnuće biti ‘uskrsnuće osude’, kako bi im se dokazala nepravednost (Iv 5:29). Sudit će im se za ono što su radili u svom tijelu prije smrti (2.Ko 5:10). To što su radili je izraz stanja njihovog grešnog stanja srca. Naime, oni će uskrsnuti sa svojim grijesima a time i sa određenim obilježjima grešnog čovjeka. Iako će dobiti novo fizičko tijelo, ono će biti smrtno i podložno drugoj smrti. Zato ih Biblija naziva ’mrtvacima’. Grijeh će i dalje vladati u njihovim mislima i srcima. Kao takvi će i dalje nositi u sebi smrtnost, a time i osudu koja ih je obilježavala prije smrti. Od te osude će se morati osloboditi za vrijeme Kristove vladavine kada će biti na snazi priprema očišćenja.

Da bi nepravedni bili oslobođeni stanja raspadljivosti, moraju doživjeti oproštenje svojih grijeha putem simbolične ’smrti’. U kom smislu? Oni će također morati ‘umrijeti grijehu’. Morat će u određenom vremenu prihvatiti pripreme koje su za njih učinjene u pravcu očišćenja od grijeha i dobivanja vječnog života. Tada će ih ta smrt (po Kristu) osloboditi grijeha (Ri 6:7). Oni koji prihvate te pripreme će na kraju postati punopravni članovi Božjeg pravednog naroda i tek će tada kao pravednici moći naslijediti Božje kraljevstvo (1.Ko 6:9-11). Do tada će se nalaziti izvan raja, odnosno van grada Božjeg kraljevstva (Ot 21:27). Vrata raja će biti otvorena za sve one koji uskrsnu kao nepravednici kako bi i oni koji to žele ušli i dobili vječni život (Ot 20:5; 1.Ko 15:23). Naime, oni se neće obući u savršeni neraspadljivi život dok se ne navrši tisuću godina. Ako do kraja tisuću godina ne prihvate pripreme za oslobađanje od grijeha i smrti, onda konačno odlaze u drugu smrt koja je posljedica njihovog vlastitog grijeha (Ot 21:7,8).