Umrijeti grijehu

Ponovno razmotrimo riječi apostola Pavla:
 
"Jer tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha" (Ri 6:7).
 
Ako razmotrimo kontekst gornjih Pavlovih riječi, vidjet ćemo da Pavle ne govori o doslovnoj smrti. On govori o simboličnoj smrti. Prije nego je rekao da je ‘smrt’ uvjet za oslobođenje od grijeha, on kaže:
 
"Budući da smo umrli grijehu, kako da i dalje živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa, kršteni u njegovu smrt? Dakle, s njim smo pokopani svojim krštenjem u njegovu smrt, kako bismo (…) živjeli novim životom. (…) znajući da je naša stara osobnost zajedno s njim pribijena na stup, kako bi naše grešno tijelo izgubilo vlast nad nama, da više ne robujemo grijehu" (Ri 6:2-6).

Mogli smo primijetiti da Pavle govori o ‘smrti’ koju doživljavaju, ne svi, nego samo Kristovi učenici za vrijeme svog života. Riječ je o ‘umiranju grijehu’, kako bi hodili novim životom, kojeg je Isus Krist otvorio svojom smrću i uskrsnućem. Mi se ne dajemo krstiti u Adamovu smrt nego se dajemo ‘krstiti u Isusovu smrt’, s kojom našu staru osobnost stavljamo na stup. Mi tako ‘umiremo’ i tko je na takav način "umro [grijehu], oslobođen je od svojega grijeha", a time i od druge smrti. Svrha mučeničkog stupa je staviti i umrtviti našu staru osobnost, kako bi živjeli novim životom (Mt 10:38). Isus nas je pozvao da ga slijedimo i nosimo svoj mučenički stup kako bi smo bili kršteni u ‘smrt sličnu njegovoj’ kojom ‘grešno tijelo gubi vlast nad nama’, a time i ‘uskrsnuća slično njegovom’ kojom više ni ‘smrt neće imati vlast nad nama’ (Ri 6:5,9). Da li će netko od nas umrijeti kao grešnik ili pravednik ovisi o tome kakav život vodimo u odnosu na Božji pravedni zakon. Petar nas stoga savjetuje: "neka nitko od vas ne trpi zato što je ubojica ili lopov ili zločinac ili zato što se miješa u tuđe poslove. Ali ako trpi zato što je kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga noseći to ime (…) Zato neka oni koji trpe u skladu s Božjom voljom povjeravaju svoje duše vjernom Stvoritelju čineći dobro" (1.Pe 4:15,16,19).

Naš život ‘oslobođen osude’ smo povjerili Bogu i ako umremo fizičkom smrću mi sa sobom nosimo život ‘oslobođen grijeha’. Mi stoga ne moramo umrijeti fizičkom smrću da bi smo bili oslobođeni grijeha, jer kako kaže Pavle:

"Tako i vi smatrajmo sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu po Kristu Isusu" (Ri 6:11,12).

Na osnovu ovoga možemo sebe smatrati ‘živima Bogu’ čiji su grijesi pokriveni Kristovom smrću. Kao što smrt više nije bila gospodar nad Isusom, tako i mi ne smijemo dozvoliti da ‘grijeh’ čija je posljedica smrt, ‘vlada nama’. Da bi se održali u životu moramo biti poslušni Kristovom zakonu (Ri 6:12-14). Zato Pavle upozorava kršćane:

"Ne znate li da ako se kome predajete u ropstvo i obavezujete na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate - bilo grijeha, koji vodi u smrt,  bilo poslušnosti, koja vodi u pravednost? Ali hvala Bogu što ste, premda ste bili robovi grijeha, od srca postali poslušni onoj pouci kojoj ste bili predani. Da, budući da ste oslobođeni od grijeha, postali ste robovi pravednosti" (Ri 6:16-18).

‘Smrt’ je ovdje kao osuda stavljena nasuprot ‘vječnom životu’. Očito se misli na ‘drugu smrt’ kao vječnu smrt. Prva smrt je nasljeđe Adamovog grijeha koje smo oslobođeni po Isusu, dok je ‘druga smrt’ osuda nad svima onima koji u svom životu nastave hoditi u grijehu. Poslušnost je ta koja čovjeka oslobađa od grijeha, a ne fizička smrt.  Samo oni koji budu oslobođeni od svog grijeha za vrijeme svog života, mogu biti proglašeni pravednima nad kojima grijeh i druga smrt nemaju vlast. Oni su ‘oslobođeni od grijeha’ jer su ‘umrli grijehu’. Posljedica njihove poslušnosti je pravednost, a time i život. Vječni život kao zalog mogu u sebi imati samo oni kojima je Bog oprostio grijeh i koji stoga ne robuju grijehu. Oni ne umiru u grijehu. S druge strane nepravedni ‘umiru u svojim grijesima’ i zato ‘Božja srdžba ostaje na njima’ (Iv 8:24; 3:36). Tu razliku možemo vidjeti ako Isusove riječi iz Ivana 3:36 povežemo s drugim stavcima iz istog evanđelja:

Za pravednike Isus je rekao:

"Tko pokazuje vjeru u Sina ima vječni život" (Ivan 3:36a).

"tko čuje moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život" (Iv 5:24; vidi 10:27,28).

Za nepravednike Isus kaže nešto drugo:

"Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti života, nego Božja srdžba ostaje na njemu" (Ivan 3:36b).

"A ako tko čuje moje riječi, a ne drži ih, ja ga ne osuđujem (…). Tko odbacuje mene i ne prima ono što ja kažem, ima suca svojega. Riječ koju sam govorio – ona će mu suditi u posljednji dan" (Iv 12:47,48).

Prva smrt po Adamu nepravednike ne oslobađa grijeha i osude na drugu smrt. Nepravednima je grijeh vezan za njihovo srce, a ne za djela koja mogu ali i ne moraju biti učinjena. Zato osuda ostaje u nepravednim ljudima koji će uskrsnuti na zemlji, pa čak i na onima koji su grijeh činili u neznanju. Oni će i nakon uskrsnuća biti robovi grijeha. Stoga će izaći iz hadesa na uskrsnuće suda, a ne na uskrsnuće života.