Savršenstvo

Pretkršćanski vjernici nisu u svoje vrijeme primili ispunjenje obećanja, ali to ne znači da su automatski izgubili pravo na neke prednosti u Božjem kraljevstvu. Oni su samo bili zakinuti za nešto što su očekivali, a što se djelomično ispunilo tek u vrijeme prvih kršćana.
 
"I svi su oni, - kaže Pavle – zbog svoje vjere primili svjedočanstvo da su Bogu po volji, ali nisu primili ono što im je obećano, jer je Bog nama [u ovo vrijeme] namijenio nešto bolje, da oni ne budu bez nas učinjeni savršenima" (He 11:39,40).
 
Što je to Bog predvidio za kršćane, a što je ‘nešto bolje’ od svjedočanstva koje su raniji sluge dobili putem svoje vjere? Bog je unaprijed predvidio da se kršćani koji su vidjeli ispunjenje obećanja o dolasku obećanog Mesije okoriste pripremom ‘novog saveza’ koja vodi u vječni život i to na temelju Isusove krvi (He 8:6; usporedi Dj 13:32,33). Zato raniji sluge nisu mogli biti učinjeni ‘savršenima’ jer u njihovo vrijeme još nije bila položena savršena žrtva za grijehe. Da su oni tada bili učinjeni savršenima putem životinjskih žrtava, onda Isus nije trebao dati svoj život za ljude. Očito je ono ‘nešto bolje’, što je Bog predvidio za ljude, Isusova savršena žrtva za grijehe kojom se može postati ‘savršen’. Ona je postala pravomoćna tek u vrijeme prvih kršćana koji su tako za vrijeme svog života primili ispunjenje obećanja.

O kakvom ‘savršenstvu’ Pavle govori? Dali o savršenstvu ljudskog tijela ili o jednom drugom savršenstvu? Iz konteksta je vidljivo da Pavle govori o savršenstvu koje je povezano s Isusovom ulogom u oslobađanju od grijeha. Savršenstvo je pojam koji uključuje ono što je ‘potpuno’ i što odgovara svojoj svrsi (Jk 1:4). Iako je Isusov život bio savršen, on je nakon svoje smrti učinjen savršenim u jednom drugom smislu. Bog je tako s "patnjama" koje su bile potrebne učinio "savršenim Glavnog Zastupnika [našeg] spasenja" (He 2:10). Isus je učinjen ‘savršenim’ jer je u potpunosti ispunio svoju ulogu za koju je bio namijenjen. Nijedna životinjska žrtva bez obzira što je propisana Zakonom nije bila savršena, odnosno nije mogla u potpunosti ispuniti svoju svrhu. "Jer Zakon nije ništa učinio savršenim, nego je to učinila bolja nada, uvedena umjesto njega, po kojoj se približavamo Bogu" (He 7:19). Vidimo da Pavle savršenstvo povezuje s onim što je tada postignuto uvođenjem ‘bolje nade’. On ne govori o savršenstvu koje će se moći dostići u Božjem kraljevstvu, već o nečemu što je moguće postići već sada.

Božji sluge koji su umrli u svojoj vjeri i nadi nisu mogli biti učinjeni ‘savršenim’ bez Kristove otkupnine. Nisu mogli ispuniti svoju ulogu u potpunosti jer su još uvijek bili Adamova djeca. No, samim tim što je Isus u svoje određeno vrijeme postao drugi Adam ili drugi Otac, on je u svoju obitelj primio, ne samo one koji su od tada pokazivali vjeru u njega, nego i sve one koji su do tada umrli u vjeri jer h je sve otkupio. Zašto tako kažemo? Pa zato što je "Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno premda se ne vidi" (He 11:1). To jasno govori da su ljudi ‘davnog doba’ očekivali onog za kojeg se proreklo da će postati njihov "Vječni Otac" (Iz 9:6; vidi 2.Ti 1:9). Njihova je vjera i nada u Božje kraljevstvo bila i ostala u njima kad su umrli i s tom će se vjerom i nadom probuditi u život kao i rani kršćani. Kad uskrsnu o ‘uskrsnuću pravednih’ znati će da se njihova nada ostvarila i da je Isus postao njihov Otac preko kojega su dobili vječni život. Znati će da su i oni u sklopu Novog saveza učinjeni ‘savršenima’ kao i prvi kršćani jer će svi zajedno ustati na "uskrsnuće života" (Iv 5:24,29). Da bi to bilo pravno potvrđeno oni će vjerojatno biti podvrgnuti krštenju u svetom duhu.

Isus Krist se je spremno podložio Božjoj volji i dao svoj život kako bi sve pravedne ljude doveo pred Boga ‘savršenima’ u tom smislu da im Bog može u pravnom smislu oprostiti njihove grijehe i tako ih učiniti prikladnima za Kraljevstvo. Među njima spadaju svi koji se nalaze u njegovoj knjizi života. Iako su mnogi pravednici umrli prije nego je Isus položio svoj život za grešnike, oni su tada ipak bili živi u Božjim očima. Bog je ljudima i prije Krista mogao opraštati prijestupe, a oni su mogli postupati ‘savršeno’ u smislu potpune odanosti njegovom ‘savršenom’ Zakonu (Ps 19:7,12-14). Kao što su oni u svoje vrijeme mogli biti savršeni u onome što čine, tako je Isus i za sve ostale ljude tražio isto, pa je rekao: "Vi dakle morate biti savršeni, kao što je savršen vaš nebeski otac" (Mt 5:48; 5.Mo 32:4). Međutim, Pavle je ‘savršenstvo’ povezao s čistom savješću i spasenjem koje se ne postiže putem Zakona. Zato je rekao da ljudi vjere starog doba nisu ni mogli biti učinjeni ‘savršenima’ prije kršćana, jer žrtve propisane zakonom nisu mogle "savršeno očistiti savjest" grešnika. To je jedino mogla učiniti Isusova žrtva, koju prihvaćamo ‘krštenjem’ u vodi koje je "molba upućena Bogu za čistu savjest" (He 9:9,14; 1.Pe 3:21; Ga 3:21). Kršćani su primili ispunjenje obećanja o oslobađanju iz grijeha koje je svojom smrću pokrio Božji savršeni Sin. Tada je stavljen pečat savršenstva na sve ljude vjere zajedno jer: "kao što je jednim prijestupom na sve vrste ljudi došla osuda, tako su i jednim činom opravdanja sve vrste ljudi proglašene pravednima i dobivaju život" (Ri 5:18).  Kao što je osuda došla na ljude pretkršćanskog vremena tako je i oslobađanje od te osude došla i na njih, a ne samo na kršćane. Tako su i ti ljudi vjere, zahvaljujući otkupnini, učinjeni ‘savršeni’ zajedno sa kršćanima.

Pavle u vezi toga piše: "Zato ulazeći u svijet [Isus] kaže: ‘Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio. Nisu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh.’ Tada sam rekao: ‘Evo, došao sam - u svitku knjige napisano je o meni - vršiti volju tvoju Bože.’" Pavle zatim objašnjava što je to volja Božja kad kaže: "Po toj smo ‘volji’ posvećeni prinošenjem tijela Isusa Krista jednom zauvijek" (He 10:5-10). Na takav način su svi pravednici ‘posvećeni’ i učinjenim ‘savršenim’ i dostojnima da naslijede kraljevstvo. Zbog toga će ih Bog upotrijebiti u ostvarivanju svog nauma kao temelje ‘novog neba i nove zemlje’. ‘Savršenstvo’ je u ovom smislu bilo moguće postići od 33. g.n.e. Tada je Bog Isusovu krv iskoristio da pokrije grijehe svih onih koji su zapisani u njegovoj knjizi života, onima koji su u njegovim očima živi. To znači da su sve vjerne osobe od Abela do Ivana Krstitelja učinjene ‘savršenima’ zajedno s prvim kršćanima i svima onima koji do danas pokazuju vjeru u Krista. "Jer jednim je žrtvenim prinosom [Krist] za sva vremena učinio savršenima one koji bivaju posvećeni" (He 10:14). To znači da će svi pravedni pretkršćanski sluge nakon uskrsnuća biti automatski ‘učinjeni savršenima’ i uključeni u Novi savez kao i svi vjerni kršćani. Što će uključivati taj Savez? Bog kaže:

"‘Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u um njihov’. A potom kaže: ‘I grijeha njihovih i bezakonitih djela njihovih više se neću prisjećati.’ A gdje su grijesi oprošteni, nema više žrtve za grijeh" (He 10:16-18).

Budući da je pravednicima pokriven grijeh, oni su umrli s obzirom na grijeh. Učinjeni su ‘savršenima’. Njihovo savršenstvo će biti potpuno kad se njihova fizička raspadljiva smrtna tijela obuku u neraspadljiva besmrtna tijela. No to se neće moći reći za nepravednike. Nepravednici će uskrsnuti kao grešnici, što znači da će grijeh i smrt i dalje biti vezan za njih kao osobe.