Mrtvi će okusiti nevolju

Moramo uzeti u obzir da pravednici neće trpjeti nevolju u razdoblju suda nego olakšanje. Na njih će se gledati s divljenjem jer su pokazali vjeru (2.So 1:5-10). "Tko vjeruje u [Isusa] neće biti osuđen", a to znači da neće morati dokazivati svoju vjeru u kušnji (Iv 3:18). Nevolja je povezana sa nepravednicima koji će do kraja Kristove vladavine biti odrezani od života i udaljeni od Gospodinovog lica. Zato spadaju u ‘mrtvace’ koji neće odmah ‘oživjeti’ jer još neće dobili vječni život. Morat će čekati drugu i posljednju priliku. Do tada će se nalaziti pod uvjetnom kaznom druge smrti koja će nad njima imati vlast sve dok se njihova imena ne nađu zapisana u ‘knjizi života’. Oni koji će uskrsnuti u ‘uskrsnuću nepravednih’ neće imati pristup ‘drvetu života’ sve dok se ne podlože Kristu i upravi Božjeg kraljevstva. Oni će sve to vrijeme biti simbolično ‘mrtvi’, a to znači da će ih i dalje tući vrućina Božjeg negodovanja. Njima Bog neće obrisati suze sa lica, jer će još uvijek biti u vlasti druge smrti. Neće imati razloga za potpunu radost i sreću. Zbog toga Isus za neke nepravedne često govori da će se u simboličnom smislu nalaziti u ‘tami’ gdje će "plakati i škrgutati zubima" (Mt 8:11,12; 13:36-43, 47-50; Lk 13:25-30). Ta ‘tama’ je povezana sa stanjem u kojem će se naći simbolični ‘mrtvaci’ u vremenu Kristove vladavine. Trebat će prihvatiti svjetlo iz Božje Riječi (1.Pe 2:9; Iv 3:19-21).

Svi nepravedni će znati da je Bog osudio i uništio Sotonski zli svjetski poredak. Te osude će se odnositi i na njih jer su izravno ili neizravno podupirali Sotonu. Ono što Ivan vidi u 14. poglavlju Otkrivenja se može odnositi na vrijeme poslije Harmagedona, jer se u toj viziji pojavljuju Isus i 144000 njegovih suvladara koji su već zauzeli svoje položaje u vladi Božjeg kraljevstva, čime se očito nagovještava početak Božjeg dana suda. To je vrijeme kada će se uskrsnulima objaviti, ne samo dobra vijest, nego i vijest o padu Babilona Velikog kojeg su bili dio, a morati će znati da će svi oni koji su primili žig divlje zvijeri piti vino Božjeg gnjeva (Ot 14:6-11). Otkrivenje nas uvodi u događaje koji će se odvijati u ‘Gospodinovom danu’. Jedan dio tih događaja obuhvaća tisućugodišnje razdoblje suda. Dobra vijest koja se objavljuje danas je ista ona ‘vječna dobru vijest’ koja se mora objaviti svim ljudima i narodima čak i nakon njihovog uskrsnuća. Ona će donekle biti izmijenjena jer se više neće trebati objavljivati da se približilo nebesko kraljevstvo. Ono će biti stvarnost koju neće trebati dokazivati. Umjesto toga svim uskrsnulim i živim nepravednim ljudima će se morati dati do znanja da će biti suđeni i navedeni da se pokaju i podlože Kristovoj vlasti. Zato ta ‘vječna dobru vijest’ koja će biti objavljena svakom narodu i plemenu i jeziku i puku glasi: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer je došao čas suda njegova! Poklonite se onome koji je načinio nebo i zemlju…" (Ot 14:6,7). Ova objava kaže da je ‘došao čas’ ili nastupilo vremensko razdoblje suda. Ne kaže da se ono približilo kao što to mi danas govorimo. Tako će svi nepravedni znati da se nalaze u vremenu Božjeg dana suda.

U nastavku ove vizije se može vidjeti anđela koji svim tim ljudima nosi još jednu poruku govoreći: "Pao je, pao je Babilon Veliki, bludnica koja je sve narode napojila vinom bluda svojega" (Ot 14:8). Ova objava će se čuti u razdoblju Božjeg suda. Naime, bludnica Babilon Veliki još nije pala jer još nisu ‘u jednom danu došle njezine nevolje: smrt, tuga i glad’ (Ot 18:2,8). Kad se to desi tada će se to objavljivati neposredno prije Harmagedona a posebno nakon uskrsnuća svih onih koji su na sebe navukli gnjev jer su pili vino njezinog bluda. Oni će morati znati da više ne postoje političko-religiozne organizacije pod kojima su robovali. Preostati će im da poslušaju radosnu vijest i da svoje obožavanje usmjere prema ‘Onome koji je načinio nebo i zemlju’.

Nepravedni će morati ćuti još jednu objavu, a to je da se moraju podložiti samo Jehovi Bogu preko Isusa Krista. Mnogi od njih su bili podložni ljudskim vladarima. Obožavali su divlju zvijer i njen lik te je njihovo 'ime' povezano sa žigom kojeg su primili na svoje čelo ili na svoju ruku. Divlja zvijer će biti potpuno uništena i mrtva (Ot 19:20). Međutim u mislima i srcu ljudi ona će i dalje živjeti jer su za nju mnogi bili čak spremni umrijeti. Iako mrtva ona će i dalje preko tih ljudi navoditi neke da je obožavaju kao što mnogi obožavaju mrtve pretke i mrtve idole. Ukoliko budu obožavali mrtvu zvijer to će biti kao da ponovno primaju njen žig jer ga potvrđuju svojim stavom. Zato nije čudo da će među uskrsnulim ljudima koji će živjeti u tom periodu biti mnogi idolopoklonici, tj. oni koji obožavaju divlju zvijer (vidi Ot 21:8,27; 22:15). Oni će znati za objavu koja glasi da će takvi na kraju "piti vino Božjeg gnjeva" (Ot 14:9,10). U tom periodu će se i dalje "zahtijevati ustrajnost od svetih, onih koji drže Božje zapovijedi i vjere u Isusa" (Ot 14:12). Svi nepravedni koji se tada ponizno priklone Isusu i Jehovi će u duhovnom smislu ‘umrijeti u Gospodinu’. Oprati će svoje ‘gornje haljine’ i dobiti zalog vječnog života koji će biti potvrđen u posljednjoj kušnji. Tada će se vidjeti tko će od ostalih mrtvaca ‘oživjeti’ i dobiti neraspadljivi vječni život.

Da bi se takvi odvojili od ostalih nepokornih ljudi onda će se na kraju tisućugodišnjeg razdoblja suda odvijati vrhunac žetve koji je opisan u nastavku tj. u Otkrivenju 14:14-20. Do sada su se često odvijale slične žetve. Tako se u prvom stoljeću odvijala žetva nad Židovima koji su trebali sačinjavati mali ostatak (Mt 9:37; 10:6; Lk 12:32; Iv 4:35); zatim žetva u kojoj su se do završetka ovog poretka sakupljale ‘ovce’ iz drugih naroda (Mt 13:38,39; Iv 10:16); i na kraju žetva nakon uskrsnuća u kojoj će jedni požeti raspadljivost, a drugi vječni život (Ga 6:7,8). Konačna žetva dolazi na kraju vječnog suda. Oni koji uskrsnu u raspadljivost, morati će dokazati svoj plod u tom vremenu. Svoj ponovni život će dugovati Bogu koji će ih uskrsnuti i posaditi kao ‘zemaljsku lozu’ (Ps 80:8-11). Isusa tada vidimo sa "zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci", što pokazuje da je riječ o vremenu kada Isus "sjedi na oblaku", odnosno na svom slavnom prijestolju nad svom zemljom i to u ulozi kralja i suca. Najprije vidimo gdje Isus zamahuje svojim srpom i tada je "zemlja bila požnjevena" (Ot 14:14,16). Ova žetva najprije uključuje one ‘ostale mrtvace’ koji će u tom periodu ‘umrijeti u Gospodinu’. Njihova će imena tokom tog perioda biti zapisana u knjigu života te će na kraju žetve dobiti vječni život (Ot 20:11,12). Zbog toga će i oni biti radosni jer su "sretni oni koji su oprali svoje duge haljine, da bi smjeli ići k drveću života i da mogli na vrata ući u grad" (Ot 22:14). Zato Isus takve ljude osobno žanje svojim srpom jer ima vlast nad vječnim životom. Oni spadaju u one koji mogu biti sretni jer će također imati priliku da dobiju vječni život.

Ostale ‘mrtvace’ koji se nisu pokazali dostojnima života pod vladavinom kraljevstva treba uništiti vatrom. Zato vidimo drugog anđela koji ima vlast nad vatrom i koji preko zemaljskih zastupnika objavljuje vatru Božjeg gnjeva nad svima koji se tada ne žele pokajati. Oni će biti bačeni u veliki tijesak Božjeg gnjeva. "I tijesak je gažen izvan grada" – što pokazuje da je riječ o svima onima koji neće imati priliku ući u grad Božjeg kraljevstva. Jer "ništa nesveto i nitko tko čini gadosti i govori laž neće ući u njega" (Ot 14:20; 21:23-27; vidi Jl 3:17). "Vani ostaju psi i vračari i bludnici i ubojice i idolopoklonici i svatko tko ljubi laž i služi se njome", odnosno svi koji zadrže svoju staru grešnu i nesavršenu osobnost. (Ot 22:15). Takvi, koji se ne nađu zapisani u knjizi života, biti će uništeni i bačeni u vatreno jezero i to u konačnom i zadnjem ratu kojeg će Bog voditi protiv zlih (Ot 20:9,15). Da bi potvrdili ovo, usporedi i zapazi da proročanstvo iz Joela 3:9-21, u velikoj mjeri povezuje događaje iz Otkrivenjem 14:13-20 sa događajima iz 20:7-15.