Tko će imati udjela u prvom uskrsnuću?

Ovakvo gledište se jednim dijelom ne slaže s onim kojeg zastupa Zajednica JS. Naime, Zajednica tumači se da će ‘prvo uskrsnuće’ okusiti samo oni koji su određeni da žive i vladaju s neba dok ostali dio čovječanstva – i pravednici i nepravednici -  spadaju u ‘ostale mrtve koji neće oživjeti dok se ne navrši tisuću godina’ (Ot 20:5a). U knjizi "Otkrivenje" na str. 290, st.15. stoji:

"Potkraj tog dana ‘ostali mrtvi’ (pravednici i nepravednici) će u tom smislu ‘oživjeti’ što će biti savršeni ljudi."

Međutim, za takvo tumačenje se u Bibliji ne nalazi ni jedne riječi koja bi to potvrdila. Sporno je to što Zajednica smatra da će na početku novog doba samo članovi ‘novog neba’ ‘oživjeti’ tj. postati savršeni ljudi nad kojima smrt nema više vlast i što se prvo uskrsnuće po njima odnosi na napuštanje materijalnih tijela tako da po tom tumačenju članovi ‘nove zemlje’ neće doživjeti 'prvo uskrsnuće' jer će živjeti na zemlji a ne na nebu. To nema smisla. Nelogičnost je u tome što vjerni pripadnici Božjeg stada očekuju svoje spasenje, a kad prežive Harmagedon ili uskrsnu na zemlji biti će još uvijek pod nepovoljnom osudom jer će ‘druga smrt’ imati vlast nad njima. To se pokušava ispraviti tumačenjem da nakon ‘prvog uskrsnuća’ dolazi ‘bolje uskrsnuće’ kojem će se radovati pravednici, a koji neće morati umrijeti nakon što uskrsnu sve do kraja Kristove vladavine kada će, ukoliko ostanu vjerni, dobiti vječni život (Stražarska kula, 15.2.1995. str.10,11; st. 11,12). Međutim, po tome će onda bolje uskrsnuće doživjeti i nepravednici, jer ni oni neće morati umrijeti do kraja tog dana suda ukoliko pokažu poslušnost. Samim tim se ruši osnovna i bitna razlika između pravednih i nepravednih. Naime, kako bi se pravednici osjećali kad bi vidjeli da su po pitanju života i smrti izjednačeni s nepravednicima? Vjerojatno poniženo i prevareno. To je nezamislivo jer među njima su mnogi muževe i žene koji su primjer vjere svim kršćanima, pa čak i apostolima. Među njima su i oni koji su za vrijeme svog života...

"... vjerom porazili kraljevstva, učinili što je pravedno, primili obećanja, zatvorili ralje lavovima, ugasili žestinu ognja (…), rastjerali vojske tuđinaca (…), bili mučeni jer nisu prihvatili da budu oslobođeni kakvom otkupninom, kako bi dobili bolje uskrsnuće. Drugi su pak bili iskušavani izrugivanjima i bičevanjima, pa čak i okovima i tamnicama. Bili su kamenovani, iskušavani, prepiljeni, pobijeni mačem, hodali su u ovčjim i  kozjim kožama, bili su u oskudici, u nevolji, zlostavljani. Svijet ih nije bio dostojan…" (He 11:32-38).

Da li će te vjerne osobe zaista biti pod osudom ‘druge smrti’ kako bi ponovno dokazali svoju vjeru? Ako da, onda se prilikom uskrsnuća neće radovati ‘boljem uskrsnuću’ kojem su se nadali. Očito u dosadašnjem tumačenju Watchtower-a ima nekih nelogičnosti koje treba promijeniti.

Ivan u ovoj viziji posebnu pažnju pridaje izabranicima koji će vladati s Kristom. Razumljivo je da prije nego sjednu na svoja prijestolja moraju biti potpuno oslobođeni nasljednog grijeha i smrti. Dok su u stanju raspadljivosti oni su ‘mrtvi’. Zato prije nego dobiju vlast moraju ‘oživjeti’ odnosno dobiti neraspadljivi vječni život poput Isusa. U tom kontekstu Ivan vidi kako oni odmah na početku ‘posljednjeg dana’ dobivaju udjela u ‘prvom uskrsnuću’. Međutim, što će se desiti nakon što oni kao savršeni sjednu na svoja prijestolja i nakon što počne vlast Božjeg kraljevstva? Da li će nakon njih i drugi pravednici kao punopravni članovi ‘nove zemlje’ dobiti savršeni vječni život na početku vladavine Kraljevstva? Ili će oni biti među ‘ostalim mrtvacima’ koji će ‘oživjeti’ i dobiti vječni život tek na kraju?

Iako su 144000 izabranih predmet ove spomenute vizije, ipak je logično zaključiti da će odmah nakon početka posljednjeg dana osim njih i drugi pravednici imati udio u ‘prvom uskrsnuću’. Ivan između ostalog neizravno spominje tu mogućnost kada kaže:

"Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću".

Izraz ‘svatko’ se može odnositi samo na vjerne i pravedne osobe koje vjerno služe Bogu (2.Ko 7:1). Oni koji budu imali udio u prvom uskrsnuću postaju ‘živi’, jer dobivaju život oslobođen grijeha i smrti. Samim tim će biti sretni. Nesretni mogu biti samo oni koji neće imati udjela u 'prvom uskrsnuću'. Prema tome, pravednici koji pripadaju 'novoj zemlji' neće spadati među ‘ostale mrtvace’ kojima će se suditi i koji će tek nakon tisuću godina dobiti mogućnost da ‘ožive’, odnosno da dobiju vječni život. Sretni će biti ‘svi’ oni koji budu imali udio u ‘prvom uskrsnuću’. Druga smrt takvima neće nauditi, jer će ona kao osuda prijetiti samo onim čija imena do kraja tisućugodišnjeg razdoblja ne budu zapisana u knjigu života. 

Među oživljene mrtvace, koji će ‘prvo uskrsnuće’ okusiti na početku kraljevstva, Biblija ubraja sve članove Izraela Božjeg, a ne samo izabrane članove ‘novog neba’. Svi će oni imati prednost da se odmah na početku Kristove vladavine obuku u neraspadljiv vječni život. Tako će svi koje je Bog proglasio pravednima odmah okusiti vječni život činom 'oživljavanja' u prvom uskrsnuću. Izraz ‘proglašen pravednim’ se koristi za one kojima je Bog potpuno oprostio grijehe. Međutim taj se izraz ponekad pokušava koristiti samo na one koji pripadaju klasi 'novog neba' čime se klasa 'nove zemlje' nepravedno izbacuje iz ovog konteksta i izjednačava s ‘mrtvacima’ iz Otkrivenja 20:5,12 (vidi Stražarsku kulu od 15.02.1995. str.10). 

Sada možemo s boljim razumijevanjem gledati na buduće stvari u koje će biti uključen svi ljudi koji će primiti 'prvo uskrsnuće'. Iako Ivan to nije razlučio u svom opisu bilo je logično zaključiti iz biblijskog konteksta da će i pripadnici ‘velikog mnoštva’ pravednika odmah imati udio u prvom uskrsnuću kako bi postali savršeni članovi nove zemlje. On je u navedenoj viziji spominje one koji sjedaju na prijestolja i one koji će kraljevati s Kristom tisuću godina, pa je za neke to izgledalo kao da je riječ samo o jednoj izabranoj grupi pravednika. No trebalo je u duhu Pisma razlučiti dvije grupe pravednika koji su bili ‘pogubljeni’ jer nisu obožavali divlju zvijer ni njen lik. Pogledajmo stoga jednu drugu viziju koja u ‘pogubljene’ uključuje sve Božje sluge, a ne samo izabrane pojedince. U toj viziji Ivan vidi "lik zvijeri" koja je mogla prouzročiti "da budu pobijeni svi koji se ne klanjaju liku zvijeri" (Ot 13:15). Zato je Ivan u tom kontekstu dodao: "Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću". Svoju vjeru su na isti način i pod istim kušnjama pokazali ‘svi’ Božji sluge, tako da nisu samo članovi nebeske klase ‘pogubljeni’ zbog svjedočanstva koje su davali za Isusa i Boga. Prema tome ‘svi’, koji su izložili svoje duše na smrt zbog svjedočanstva koje su davali za Isusa i zbog toga što su govorili o Bogu će imali udjela u ‘prvom uskrsnuću’ zajedno s članovima klase 'neba' (Ot 20:4-6). Svi su oni kao pravednici umrli u vjeri, neki čak nasilnom smrću. Bili su spremni nositi svoj mučenički stup i poći za Isusom (Lk 9:23). Takvi nikad ne bi obožavali zvijer ni njen lik.

Neki članovi klase 'zemlje' su bili pogubljeni zbog Isusovog imena, dok takvu mučeničku smrt nisu doživjeli mnogi članovi klase ‘neba’. Zar to nije dovoljan razlog da svi oni budu na samom početku izjednačeni u ‘prvom uskrsnuću’. Naime, jedni i drugi, i oni koji prežive nevolju i oni koji uskrsnu su svojom vjerom pobijedili smrt. U tom smislu će imati ‘uskrsnuće slično Isusovom’ jer ‘smrt više nije gospodar nad Isusom’ niti će biti gospodar nad njima (Ri 6:5,9-11). Svi će oni uskrsnuti u ‘prvom uskrsnuću’ što znači da će dobiti vječni život odmah na početku Kristove vladavine. Tako će njihovo uskrsnuće biti ‘bolje’ od uskrsnuća nepravednih (He 11:35).

Da bi netko okusio ‘prvo uskrsnuće’ mora prije toga umrijeti s obzirom na grijeh (Ri 6:11). Kad čovjek umre na takav način onda se on oslobađa svega što je u svom tijelu nosio. Pavle je to ovako izrazio: "Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt?" – smrt pod vlašću grijeha (Ri 7:24). Izbavljenje od posljedica grešnog tijela će se desiti prilikom ‘prvog uskrsnuća’ nad svima koji u simboličnom smislu ‘umiru u Gospodinu’. Tada će vjerni počivati od svih svojih napora i neće morati ponovo dokazivati svoju vjeru u kušnjama jer su već stekli pravo na vječni život. Sa ovim možemo još bolje razumjeti glas s neba kako govori: "Sretni su oni koji odsad umiru u Gospodinu. Da, govori duh, neka počinu od napora svojih, jer ih prate djela njihova" (Ot 14:13). Kao što je Bog ‘počinuo’ sedmog dana tako će i pravednici koji su naporno radili na svom spasenju ‘počinuti’ u posljednji sedmi dan (Ri 8:21-23; He 4:4,9-11; Mt 12:8; Iv 6:39,40,44; Flp 2:12).

Treba imati u mislima sve one vjerne kršćane koji će umrijeti onog trenutka kada politička zvijer nametne smrt svima koji ne budu imali njen žig. U simboličnom smislu će oni biti ‘pogubljeni’ od strane zvijeri. Njihova će vjera biti iskušana u tom pravcu tako da će sve ono što su učinili do tada uvijek biti zajedno s njima kao vječiti dokaz njihove vjere. Iz tog razloga im neće biti potrebno ponovno dokazivati svoju vjeru. Zato svi ‘mrtvi’ ili smrtni ljudi koji umiru s obzirom na grešno tijelo mogu biti sretni jer će na početku Kristove vladavine doživjeti da "u [tom] jednom trenutku, u tren oka", umru i ustanu neraspadljivi (1.Ko 15:51,52).

Uskrsnuće klase 'novog neba' još nije uslijedilo, tako da svi koji su umrli i koji još uvijek umiru moraju čekati vrijeme kad Krist dođe u slavi svog kraljevstva. Iako su mrtvi, oni su živi u Božjim očima. Bog zna da su oni u svojim srcima sačuvali želju da On u svoje vrijeme opravda svoje ime pred svim narodima i da usput osudi i osveti njihovu pravednu krv. Zato je i Ivan dobio priliku da čuje njihov glas iako su mrtvi. Čuo je kako im je rečeno da...

"... čekaju još malo dok se ne popuni broj (1) surobova njihovih i (2) braće njihove koji trebaju biti ubijeni kao i oni" (Ot 6:9-11).

Oni moraju čekati još malo vremena i to sve dok se ne popuni broj svih onih koji će u organizacijskom smislu sačinjavati ‘novo nebo i novu zemlju’, a to će se desiti kad zvijer pobije sve one koji se ne budu poklonili njenom liku (Ot 13:15). ‘Puni broj’ je broj koji označava božansku potpunost ili savršenost s obzirom na stvari povezane s njegovim narodom koji će naslijediti kraljevstvo i dobiti vječni život. Nakon toga Isus dolazi u svojoj slavi čime nastupa njegova slavna ‘prisutnosti’. Tada dolazi "do velikog dana srdžbe onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove srdžbe" (Ot 6:16,17). Zatim nastupa određeno vrijeme kad će svi vjerni koji su umrli ustati neraspadljivi jer su već prije svoje fizičke smrti umrli u Gospodinu (Ri 6:3,4). Mi koji ostanemo na životu ćemo se također obuči u neraspadljivi vječni život jer smo činom krštenja simbolično već prešli iz smrti u život (Iv 5:24; 6:40). Naime, činom krštenja mi smo primili zalog vječnog života (2.Ko 5:4,5; Ef 1:13,14).

To znači da će se već na početku Kristove vladavine naše krštenje pokazati u svom pravom značenju. Naime svi koji su se krstili u Krista, odnosno oni koje je Krist krstio svetim duhom, će tek tada osjetiti snagu svog krštenja s kojim su u sebi nosili zalog vječnog života. Naime, kad smo se krstili u ovom poretku mi smo umrli s obzirom na grijeh. Onaj tko je na takav način umro ima se pravo nadati ‘prvom uskrsnuću’. U tom smo smislu do tada još uvijek ‘smrtni’ dok čekamo promjenu. No mi već sada imamo pravo sebe smatrati ‘živima s obzirom na Boga’ i čuvati u sebi zalog kojeg smo dobili krštenjem. (Ri 6:11). No što je sa onim vjernim i pravednim ljudima koji su umrli a da nisu bili kršteni svetim duhom? Vjerojatno će se i oni podvrći tom krštenju kako bi umrli s obzirom na grijeh i zatim uskrsnuli u vječni život. Takvi simbolični ‘mrtvaci’ koji na takav način budu umirali u novom poretku će biti posebno sretni jer neće morati čekati kraj tisućugodišnjeg kraljevstva, nego će se tim činom odmah obući u neraspadljivi vječni život. 

Sve ovo gore spomenuto pokazuje da je nemoguće zamisliti da je Ivan na početku Kristove vladavine među ‘ostale mrtvace’ vidio vjerne osobe koje pripadaju klasi ‘velikog mnoštva’ vjernih osoba. Za takve vjerne osobe nije mogao reći da će svoju vjeru morati dokazati na kraju dana Suda i to zajedno sa nepravednicima. To je vidljivo iz jedne ranije vizije gdje on ‘veliko mnoštvo’ ne vidi među ‘ostalim mrtvacima’ nego ih vidi odvojene kao posebnu grupu koja će sačinjavati temelje novog zemaljskog društva. Ta vizija pokazuje da će oni također ‘oživjeti’ nakon što izađu iz velike nevolje i to odmah na početku Kristove vladavine (Ot 7:13,14). Samim tim što se za njih kaže da će imati udjela u boljem uskrsnuću, onda to podrazumijeva ‘prvo uskrsnuće’. Oni će prije ‘ostalih mrtvaca’ dobiti vječni život.

Kada mrtvi pravednici uskrsnu a živi izađu iz velike nevolje i kada se prilikom ‘prvog uskrsnuća’ svi zajedno obuku u neraspadljivi vječni život, onda "više neće gladovati ni žeđati, neće ih moriti sunce ni ikakva žega (…) I Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih" (Ot 7:16,17). Zar neće zbog toga radosno vikati jakim glasom: "Spasenje dugujemo Bogu svojemu (…) i Janjetu" (Ot 7:10). Oni su ‘spašeni’ tako što su napokon oslobođeni tereta Adamovog grijeha zbog kojeg su bili osuđenici na smrt. Naravno, ‘spasenje’ ne bi bilo potpuno ako bi nakon toga bili pod vlašću druge smrti. Zato ‘spasenje’ povlači za sobom i oslobađanje iz ropstva grijeha i smrti. Oni neće više biti ‘mrtvi’ ili smrtni. Za razliku od njih, nepravedni se neće radovati tome jer će i dalje po tom pitanju biti ‘mrtvi’. Oni će se morati najprije pokajati za svoje grijehe i krstiti svetim duhom kako bi na takav način dobili zalog vječnog života kojeg bi trebali zadržati do kraja posljednje kušnje.

Isus je rekao da "svatko" tko vjeruje u njega dobiva vječni život prilikom uskrsnuća u posljednji dan (Iv 6:39,40). Takvi će okusiti sreću. To je Isus više puta naglasio kad je rekao: "Sretni su oni…" (Mt 5:3-12). Ivan je tu sreću povezao sa svima kad je rekao: ("…Sretan je i svet [ne samo oni koji će sjesti na prijestolja nego i] svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću)" (Ot 20:6a). Tako je Ivan u prvo uskrsnuće uključio, ne samo nebesku klasu nego i druge vjerne osobe koje dobivaju vječni život po istom mjerilu Božje pravde. I oni su naime svoju vjeru dokazali u istim kušnjama koje je Ivan opisao u ovom izvještaju. Svi su oni jednako dokazali da mogu svojom vjerom pobijediti Sotonu, njegov zli poredak i svoje grešno tijelo. "Onome tko pobijedi dat ću da jede s drveta života, koje je u raju Božjem" – kaže Isus (Ot 2:7; 22:14). Kušati s tog drveta života znači živjeti vječno (1.Mo 3:22). To za sobom automatski povlači sve pripadnike Izraela Božjeg koji će, za razliku od nepravednih, ‘smjeti ići k drveću života’ (Ot 22:14,15). Po tome će se svi oni zajedno kao Božji narod razlikovati od ostalih nepravednih koji će ‘oživjeti’ tek na kraju tisuću godina.

Ne može biti logično da će mnoštvo drugih vjernih osoba koje Bog smatra ‘živima’, nakon što uskrsnu biti smatrani ‘mrtvima’, samo zato što svi oni nisu uključeni u 144000 članova nebeske vlade. To bi bilo nerazumno tvrditi (Mt 22:32). Veliki "oblak svjedoka" koji će uskrsnuti moći će se priključiti preživjelima iz velike nevolje (He 12:1). Svi će oni dobiti vječni život, time što će se odmah obući u neraspadljivost. Neće imati razloga za tugu, jer više neće biti u vlasti smrti. Neće ih tući ‘sunce ni žega’ jer će ih štititi duhovno neraspadljivo tijelo u koje će se obući. 

Vjerni podanici kraljevstva će pripadati ‘novoj zemlji’ koja će biti podijeljena na ‘dvanaest naroda’ nad kojima će Isus postaviti izabrane muževe. Među njima će apostoli zauzimati prva mjesta kao što je to Isus rekao: "Zaista, kažem vam: ‘Prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi (koje sam izabrao za apostole) koji idete za mnom sjest će te na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko je god (od ostalih sljedbenika) ostavio kuće ili braću ili sestre ili oca ili majku ili djecu ili zemlju radi imena mojega, primit će mnogo više i naslijediti život vječni’" (Mt 19:28,29). Ako usporedimo ove Isusove riječi onda možemo zapaziti da se Isus obraća svojim apostolima kao onima koji će sjediti na dvanaest prijestolja. Time ukazuje na klasu ljudi koja će vladati sa njim u Božjem kraljevstvu nad Božjim narodom Izrael. S obzirom da će ostali narodi imati svoju vladu, onda će Isus i apostoli preko njih upravljati i svim narodima. Zatim ukazuje i na sve one koji su ga poput njih spremni slijediti kako bi naslijedili ‘vječni život’. To je druga grupa ljudi koja će naslijediti kraljevstvo kao članovi ‘nove zemlje’.

I jedni i drugi prolaze kroz razne kušnje svoje vjere, ali samo izabrani pojedinci dobivaju prijestolja koja će biti postavljena u Izraelu i drugim narodima. I jedni i drugi dobivaju istu nagradu ‘vječnog života’ samo što će po zadacima i odgovornostima biti podijeljeni u dvije klase – u klasu ‘novog neba’ i klasu ‘nove zemlje’. Oni zajedno predstavljaju "novo nebo i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost" (2.Pe 3:13). Kao što pojam ‘novo nebo’ u sebi sadrži misao o ‘pravednim’ članovima nebeske klase koji su oživjeli i dobili savršena neraspadljiva tijela tako i pojam ‘nova zemlja’ mora sadržavati u sebi misao o ‘pravednim’ i savršenim ljudima koji su očišćeni od Adamovog grijeha. Božja pravda zahtijeva da oni budu dostojni Božjeg kraljevstva (Lk 20:35,36; 2.So 1:5-7).

Kad bi ‘oživjeli’ samo članovi nebeske klase, a ne i ostali članovi kršćanske skupštine tada izabrani ne bi mogli reći: "Jer što je naša nada ili radost ili kruna kojom ćemo se ponositi pred našim Gospodinom Isusom u vrijeme njegove prisutnosti? Pa niste li to vi (članovi skupštine)" (1.So 2:19). Da bi njihova radost bila ispunjena onda je razumljivo da su se nadali kako će i ostali članovi skupštine nad kojima će vladati dobiti ‘vječni život’ odmah na početku Isusove vladavine. Članovi nebeske klase ne bi bili radosni kad bi njihova braća u vjeri imali isti udio s nepravednicima, tj. kad bi druga smrt i nad njima imala vlast. Također bi sreća bila potisnuta i kod velikog mnoštva kad bi se našli u istoj situaciji kao i nepravednici. Tada Kristove riječi o sreći pravednih ne bi imale svoj smisao.