Posljednji dan

Uskrsnuće će se odvijati u ‘posljednji dan’ (Iv 11:24). Tada će biti uskrsnuće ‘pravednih i nepravednih’ tj. ‘onih koji su činili dobro’ i ‘onih koji su činili zlo’ (Iv 5:28,29; Dj 24:15; 2.Ko 5:10). Kad je Isus rekao: "Ja sam uskrsnuće i život" onda je mislio na pravednike koji će izaći na ‘uskrsnuće života’ (Iv 11:25). Za nepravednike Isus će biti‘uskrsnuće i osuda’ jer će oni izaći na ‘uskrsnuće osude’. Zašto to možemo reći? Vidjeli smo iz prethodnog razmatranja da svi nepravednici uskrsavaju s grijehom koji će ih i dalje voditi u smrt kao posljedicu. Njih fizička smrt ne oslobađa od grijeha. Oni nisu umrli u Gospodinu, nego u Adamu bez obzira da li su upoznali Boga i njegovu volju ili ne. Za takve je Krist rekao da će ‘umrijet u svojem grijehu" (Iv 8:21,24). Time nije mislio da će ih Adamova smrt osloboditi grijeha, nego da će umrijeti i uskrsnuti u svojem grijehu. Oni će uskrsnuti sa grijehom pod kojim su robovali i s kojim su umrli.

Svi oni koji za vrijeme svog života ne umru grijehu, sa sobom nose sva obilježja nepravednih ljudi koji robuju grijehu. To će biti upisano u njihovoj riznici srca tj. duši. Ono što su činili za vrijeme svog života, odlazi sa njima u smrt kao dio njihove osobnosti. S tom grešnom osobnošću uskrsavaju kao Adamova djeca. I dalje će u svojoj osobnosti biti prepoznatljivi kao bludnici, idolopoklonici, preljubnici, lopovi, pijanice… koji nakon uskrsnuća neće naslijediti kraljevstvo iako će time dobiti prednost da žive pod njegovom vlašću (1.Ko 6:9-11). Da bi naslijedili kraljevstvo morati će u određenom vremenu prihvatiti pripreme koje vode u vječni život. Svog grijeha će se morati riješiti vlastitom željom i voljom. Bog ih neće s uskrsnućem automatski riješiti njihove grešne osobnosti koja i dalje kao takva vuče za sobom nepravedna dijela. Zato samo oni uskrsavaju na osudu. Prema tome:

 Isus je

  • Za pravednike      –      uskrsnuće i život
  • Za nepravednike  –      uskrsnuće i osuda

Fizičkom smrću neke osobe s njima umire i grijeh, ali se s uskrsnućem taj grijeh s njim ipak budi kao dio njegove osobnosti. Smrt ga ne može osloboditi njegove vlastite grešne osobnosti. Takva osoba je nepravedna jer je ‘slobodna od pravednosti’ (Ri 6:20). Ona će i dalje biti pod uvjetnom kaznom smrti. Uvjetna kazna podrazumijeva kaznu koja će biti izvršena ako dotični u određenom vremenu ne umre grijehu, kako bi mu se on oprostio. Zato bezbožnici i nepravednici dolaze na Sud jer njihova imena još nisu zapisana u knjizi života. Oni su i dalje mrtvi u Božjim očima i zato neće imati prednost okusiti bolje uskrsnuće ili uskrsnuće života, nego ‘uskrsnuće osude’.

Možemo zaključiti da će onaj tko za vrijeme svog života ne umre grijehu, i dalje robovati grijehu koji vlada nad njim. S ovim se objašnjenjem slažu Pavlove riječi:

"…znajući da će te od Jehove dobiti primjerenu nagradu – nasljedstvo (…) tko čini nepravdu, uzvratit će mu se ono što je nepravedno učinio…" (Kol 3:24,25).

Naime, oni koji služe Bogu će dobiti u nasljedstvo vječni život (Tit 3:7). Takvima je Isus rekao da će im za sve dobro što su učinili biti ‘uzvraćeno o uskrsnuću pravednih’ (Lk 14:14). Ako bi uskrsnuli pod vlašću druge smrti onda ne bi mogli govoriti da će im biti ‘uzvraćeno’ na primjeren način. Primjerena nagrada nasljedstva koju će Bog dati pravednicima je vječni život. Taj dar vječnog života nepravednici neće dobiti prilikom svog uskrsnuća. Nepravednici će biti udaljeni od Gospodinova lica, te će zbog ropstva raspadljivosti osjećati nevolju i tjeskobu koja će ih trebati potaknuti na pokajanje (Mt 7:21-23; Ga 6:8; 2.So 1:5,6). Tako će im biti uzvraćeno ono što su nepravedno činili. U to vrijeme suda Bog će:

"… svakome uzvratiti po djelima njegovim: onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i neraspadljivost- vječni život. A svadljivce i nepokorne istini, a pokorne nepravdi čeka srdžba i gnjev, nevolja i tjeskoba. To čeka svakog čovjeka koji čini zlo (…). A slava i čast i mir čeka svakoga tko čini dobro" (Ri 2:6-10).

Bog će svakom uzvratiti ono što mu pripada po mjerilima njegovog pravednog suda. Dan smrtni može zaključiti nečiji život time da ga označi onim obilježjem njegove osobnosti s kojim će se računati njegovo uskrsnuće. U tom smislu je za pravednike "bolje ime nego dobro ulje i dan smrti nego dan rođenja" (Pr 7:1; usporedi 1.Pe 4:16). Ove riječi imaju smisla jedino ako ustvrdimo da nepravednima dan smrti može biti gori od dana rođenja jer će sa sobom u smrt ponijeti svoj grijeh s osudom. Ono što netko ponese sa sobom u dan smrtni je ‘ime’. Ime je povezano sa svim obilježjima nečije osobnosti. S tim ‘imenom’ se uskrsava. Npr. lažov, ubojica, bludnik neće trebati više činiti zlo, ali će takva osoba i dalje bit ono što je povezano s tim njegovim ‘imenom’. Bog ne može tek tako skinuti ljagu sa njihovog imena. To će biti prepušteno svakom pojedincu kroz period Suda.

Smrt nikoga ne oslobađa njegove odgovornosti za loše postupke koje je činio za svog života, jer su ga one učinile nepravednim u Božjim očima. Iako Bog oprašta nečija bezakonita djela, odgovornost ostaje. Posljedica toga je ‘srdžba i gnjev, nevolja i tjeskoba’ zbog spoznaje da su odvojeni od Gospodinova lica. Budući da uskrsavaju kao nepravedni, znači da će takvima prilikom uskrsnuća biti uzvraćeno za ono što su nepravedno učinili. Prilikom smrti svatko sije ono što je ostalo zapisano u njegovoj osobnosti. "Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti [raspadljivost], a tko sije s obzirom na duh, od duha će požeti vječni život" (Ga 6:7,8)

  • raspadljivost’ – stanje tijela nakon uskrsnuća nepravednih
  • vječni život’ – stanje tijela nakon uskrsnuća pravednih

‘Žetva’ o kojoj Pavle govori odvijat će se u vrijeme uskrsnuća. Tada će se žeti neraspadljivi ‘vječni život’ s jedne strane i raspadljivi smrtni život s druge strane. ‘Raspadljivost’ podrazumijeva stanje onih koji će i dalje u sebi nositi grijeh. Prema tome, nepravedni će biti suđeni po onome što ih čini takvima i što je sastavni dio njihove osobnosti koju su stekli do vremena Kristovog preuzimanja vlasti. Oni se moraju pokajati za ono što su činili prije toga, a ne za ono što će činiti poslije toga. Ono što će činiti nakon uspostave Kristove vladavine bit će samo dokaz da li se iskreno kaju ili ne.

Isus je rekao Židovima da će ‘umrijet u svojem grijehu’. Što to znači? Da bi to razumjeli moramo imati u vidu da je te nevjerne Židove Isus stavio nasuprot pravednika koji očito neće umrijeti u svojem grijehu. Prema tome, čak i fizička smrt može samo pravednike u potpunosti osloboditi od njihovog grešnog stanja, na način da će uskrsnuti u neraspadljivi vječni život. Oni su svetim duhom ‘zapečaćeni za dan kad će ih otkupnina osloboditi’ (Ef 4:30). Ako i umru oni u ‘posljednji dan’ uskrsavaju u život i ne dolaze na Sud jer su njihova imena zapisana u knjizi života. To je ‘bolje uskrsnuće’ koje je povezano s oslobođenjem od grijeha i uskrsnućem u neraspadljivost. Nepravednici koji umiru u svojim grijesima će po tom pitanju okusiti život koji će i dalje biti podložan smrti, a time i raspadljivosti kao posljedici njihovog grešnog stanja srca. To je način na koji će se istaknuti Božja pravednost tokom dana suda. Sada razmotrimo nešto više o samoj instituciji Vječnog suda, o njegovoj svrsi i vremenu kada će biti uspostavljen.