Dva uskrsnuća

Isus je vjerovao samo u uskrsnuće tijela a ne u nebesko uskrsnuće. Ni on nije uskrsao u nebeskom tijelu, a to što je uzašao na nebo se ne može zvati nebesko uskrsnuće tj. uskrsnuće u nebesko tijelo. Isus je propovijedao samo o zemaljskom uskrsnuću, o uskrsnuću tijela. O tom uskrsnuću je često govorio kako bi razvio još jaču nadu u uskrsnuće i život u pravednom ljudskom uređenju pod Božjim kraljevstvom. Čak je i uskrsavao mrtva tijela kako bi ojačao ljudima nadu u tu božansku moć s kojom je to činio. No kad je i sam uskrsnuo u tijelu onda je tom uskrsnuću dao još veće značenje jer je u njegovom primjeru po prvi put bilo riječ o uskrsnuću u vječni život kojeg će doživjeti samo pravednici. No on je govorio da će uskrsnuti i nepravednici. Naime, u Ivanu 5:28,29 je rekao:

"…dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći,

  • 1. oni koji su činili dobro na uskrsnuće života   
  • 2. oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude"      

Svi oni koji su u grobovima će biti probuđeni u život nakon čega će čuti glas koji će ih pozvati da izađu pred njega s tom razlikom što će iz tog smrtnog stanja jedni izaći pred Krista kako bi dobili život, a drugi će izaći pred njega kako bi im se ukazalo da su i dalje pod osudom smrti. Za pretpostaviti je da će pravednici uskrsnuti odmah nakon što Krist dođe na zemlju kako bi ih zajedno sa živima organizirao u novo društveno uređenje. Time će biti sudionici ranijeg uskrsnuća.

Isus je svojim otkupom postao vlasnik svih ljudi i mrtvih i živih. Jedna grupa mrtvih i živih su oni koji će dobiti život, dok druga grupa mrtvih i živih će i dalje ostati smrtnici. Kako bi ovu prvu grupu oživio i podigao iz smrtnog stanja u besmrtno on je u Otkrivenju kojeg je dao svom apostolu Ivanu spomenuo izraz ‘prvo uskrsnuće’.

“I vidio sam prijestolja. Onima što su sjeli na njih dano je da sude. Vidio sam (mrtvace) duše onih koji su pogubljeni zato što su svjedočili za Isusa i zato što su govorili o Bogu, onih koji se nisu poklonili zvijeri ni liku njezinu i koji nisu primili žig na čelo ni na ruku. I oživjeli su i kraljevali s Kristom tisuću godina. (Ostali mrtvi nisu oživjeli dok se nije navršilo tisuću godina). To je prvo uskrsnuće. (Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću). Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti svećenici Božji i Kristovi i  kraljevat će s Kristom tisuću godina." (Ot 20:4-6).

Što je 'prvo uskrsnuće'? Da li je riječ o uskrsnuću fizički mrtvih osoba ili uskrsnuću živih smrtnika? Po svemu sudeći je riječ o simboličnom uskrsnuću, a to možemo zaključiti po tome što Ivan na početku Kristove vladavine ne vidi žive ljude nego samo mrtvace, a znamo da će mnogi živi dočekati Krista. Ivan ih očito vidi zajedno sa uskrsnulima jer piše da će "najprije ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom. Zatim ćemo mi živi, koji preostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodinom u zraku" (1.So 4:16,17). Stoga se ovdje za sve njih koji budu na životu može reći da će nakon susreta s Kristom čuti njegov glas i ‘oživjeli’ tj. prijeći iz stanja smrti u stanje vječnog života.

Ovdje se ne spominje izraz drugo uskrsnuće ali ono također postoji. Izraz 'prvo' ukazuje da po važnosti postoji i drugo ili drugorazredno uskrsnuće koje se odnosi samo na uskrsnuće tijela. Razlika je u tome što će uskrsnuće tijela doživjeti sve fizički mrtve osobe – pravedne i nepravedne, dok će oživljavanje tijela iz raspadljivog u neraspadljivo stanje doživjeti samo one osobe – uskrsnule i žive - kojima će biti darovan vječni život odmah na početku Kristovog dana. Nad njima smrt neće imati vlast. Ovi drugi neće s Kristom kraljevati tisuću godina, nego će biti stranci u odnosu na one koji će pripadati Božjem narodu.

U ovim stavcima možemo razabrati tri grupe.

  1. grupa – oni koji su sjeli na prijestolja i koji će vladati s Kristom
  2. grupa – oni koji su stali na stranu Boga i Krista – kraljevati će s Kristom
  3. grupa – ostali nad kojima smrt još uvijek ima vlast

O prvoj grupi je već dosta bilo riječi. Oni će s Kristom sudjelovati u vladanju i suđenju. S obzirom da će oni suditi drugima onda će njih Bog izdvojiti i predstaviti kao članove 'novog neba'. Oni su zajedno sa drugim vjernicima tvorili Božju skupštinu koja je u ovom neprijateljskom svijetu trpjela nevolju od strane svijeta tako da su i drugi zajedno s njima bili meta mržnje svijeta i progonstva. Ovi drugi će tvoriti 'novu zemlju'. Ivan ih sve zajedno vidi kao ‘duše onih koji su pogubljeni’, čime se aludira na mučeničku smrt. Budući da je ovdje riječ o simboličnom načinu izražavanja treba vidjeti o kakvoj je mučeničkoj smrti riječ. Duše ‘pogubljenih’ ovdje ne predočavaju fizički mrtve osobe, nego žive osobe, kako one koji su fizički uskrsnuli tako i one koji su ostali na životu do ‘Kristovog dana’. Smrt pogubljenjem se misli na stanje osude od strane ovog svijeta koji je na sve načine pokušao uništiti ili spriječiti prave Božje sluge da služe pravom Bogu. Do takve smrti tj. presude će doći i od strane političke zvijeri novog svjetskog poretka neposredno prije Harmagedona. Poznato je da su kraljevi često kroz cijelu povijest donosili zabrane kojima se željelo zaustaviti one koji su ‘davali svjedočanstvo za Isusa i zbog toga što su govorili o Bogu’. Na sličan se način izražava i psalmista koji kaže da će Bog "pogubiti (fusnota: 'ušutkati') svakoga tko čini nevjeru" (Ps 19:43). Tako i svjetski vladari pokušavaju ušutkati Božje sluge koji njima ne pokazuju vjernost i potpunu podložnost.

Naravno, kad je riječ o doslovnom pogubljenju, oni nisu mogli ubiti svakog pojedinca, ali su zato progonili sve njih zajedno kao ‘tijelo’. Čak i onda kada su pogubili one koje su smatrali ‘vođama’ oni su sa takvim presudama htjeli unijeti strah kako bi ušutkali ostale i usmrtili njihovo djelo. Smrt ovih pojedinaca je trebala označiti simboličnu smrt svih ostalih kršćana. Uskoro će svi oni biti ‘pogubljeni’ od strane zvijeri na način da će ih zvijer sve zajedno osuditi na smrt i tako ušutkati u simboličnom smislu. Oni će za njih biti 'mrtvaci' jer neće imati udjela u društvenom uređenju njihovog svjetskog poretka. Političari novog svijetskog poretka teže za tim da imaju vlast nad financijskim sredstvima svih ljudi kako bi lakše nametnuli svoju volju i tražili od ljudi da im se poklone. Onima koji će se tome suprotstaviti će se dati da koriste svojim novcem i imovinom samo za osnovno preživljavanje ali ne i da sudjeluju u dobiti tako da neće moći ni kupovati ni prodavati ukoliko ne prime žig divlje zvijeri (Ot 13:16,17). No to će se promijeniti s Kristovim dolaskom jer on ima pravedne kriterije za sve smrtnike, i pravedne i nepravedne. Pravednici (mrtvi i živi) će simbolično oživjeti ‘u prvom uskrsnuću’ dok će nepravednici (mrtvi i živi) biti dovedeni u nepovoljan položaj jer će druga smrt imati vlast nad njima.

Apostol Pavle je objasnio da će svi koji su umrli u Kristu, što uključuje i vjeru pretkršćanskih slugu u Božju pripremu spasenja preko obećanog Mesije, biti uskrsnuti u ranijem uskrsnuću i zajedno s živim pravednicima imati susret s Kristom koji će sići s neba (2.Sol 4:17). Po nekom obrascu je moguće zaključiti da će se između njih izdvojiti prva grupa koja će zajedno s Kristom pristupiti Jehovi Bogu. Pogledajmo kako je to bilo u vrijeme Mojsija koji predstavlja Krista.

“Potom je (Bog, tj. zastupnički anđeo) rekao Mojsiju: “Popni se k Jehovi (tj. na mjesto gdje se spustila Božja slava) — ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina izraelskih, pa se poklonite izdaleka! Neka Mojsije sam pristupi k Jehovi, a oni neka ne pristupaju i narod neka se ne penje s njim!” I Mojsije je došao i ispričao narodu sve riječi Jehovine i sve zakone njegove, a sav je narod jednoglasno odgovorio: “Vršit ćemo sve zapovijedi što ih je Jehova dao.” 4 I Mojsije je zapisao sve riječi Jehovine. A ujutro je poranio i u podnožju gore podigao žrtvenik i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. (…)  Zatim je uzeo knjigu saveza i pročitao je pred narodom. A narod je rekao: “Činit ćemo i poslušat ćemo sve što je Jehova rekao.” Potom je Mojsije uzeo krv i poškropio narod, govoreći: “Ovo je krv saveza koji je Jehova sklopio s vama na temelju svih ovih riječi.” I tako su Mojsije, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina izraelskih otišli gore, i vidjeli su Boga Izraelova. Pod njegovim je nogama bilo nešto kao podnožje od kamena safira, po čistoći nalik samom nebu“ (2.Mo 24:1-10)

Ovdje vidimo da je Bog izdvojio sedamdeset starješina izraelskih koji su zajedno s Mojsijem, Aronom i dvojicom Aronovih sinova došli pred Jehovu na svetom mjestu. Njihovo izdvajanje ukazuje da su dobili od Boga ovlaštenje s kojim će upravljati narodom. Nakon toga je iz te grupe izdvojen samo Mojsije koji je predočavao Krista.

“I Jehova je rekao Mojsiju: “Popni se k meni na goru i ostani ondje, jer ću ti dati kamene ploče, zakon i zapovijedi koje ću napisati za njihovu pouku!” 13 Tako su ustali Mojsije i sluga njegov Jošua te se Mojsije popeo na goru pravoga Boga. 14 A starješinama je rekao: “Čekajte nas ovdje dok se ne vratimo k vama! Eto, Aron i Hur su s vama. Ako tko ima kakav spor, neka se obrati njima!” 15 Tako se Mojsije popeo na goru, a oblak je prekrio goru. 16 I Jehovina je slava počivala na gori Sinaju i oblak je prekrivao goru šest dana. A sedmoga je dana Bog pozvao Mojsija iz oblaka. 17 U očima sinova Izraelovih taj je prizor Jehovine slave bio kao vatra koja proždire navrh gore. 18 I Mojsije je ušao u oblak i popeo se na goru. I ostao je na gori četrdeset dana i četrdeset noći.“ (2.Mo 24:12-18).

Ovaj događaj možemo povezati sa vizijom iz Danijelove knjige gdje se vidi kako anđeli dovode sina čovječjeg pred Boga.

“Gledao sam dalje u noćnim viđenjima, kad eno, na oblacima nebeskim dolazio je netko kao sin čovječji. Bilo mu je dopušteno da pristupi Pradavnome, pa su ga doveli pred njega. Njemu je bila predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast je njegova vlast vječna i nikada neće proći, a kraljevstvo njegovo neće propasti.“ (Da 7:13,14)

Kao što je Mojsije ušao u oblak, tako vidimo da i Isus s oblacima dolazi pred Boga, što znači da pred svojim izabranicima uzlazi u oblacima gdje dolazi do Boga koji mu daje vlast nad svim narodima, a vjerojatno i zakon koji će se provoditi u tom novom svjetskom poretku. Isus će se zatim vratiti tako što će se najprije susresti s izabranim članovima svoje vladavine preko kojih će provoditi vlast i zakone nove zemlje. Oni će vjerojatno prvi 'oživjeti' i biti oslobođeni smrtnog stanja.

Sada ponovo dolazimo do druge grupe koja će doći pred Krista koji će im preko izabranih starješina iznijeti Božje zahtjeve. Riječ je o živima i uskrsnulim pravednicima. Na početku Kristovog dana će svi će oni najprije biti simbolično ‘mrtvi’ jer u sebi još neće imati pravi i neraspadljivi život sve dok ga ne dobiju na dar, ali će zato u sebi imati zalog života s kojim imaju pravo na prvo uskrsnuće s kojim odmah dobivaju vječni život. Oni će također ‘oživjeti’  jednim posebnim činom, “na zvuk posljednje trube“ kada će biti potpuno oslobođen smrti koja je posljedica Adamovog grijeha tako da će svi, i uskrsnuli i živi doživjeti preobraženje iz smrtnog stanja u besmrtno (1.Ko 15:51,52; 1.So 4:15). To je trenutak kada ‘život poništava ono što je smrtno’ (vidi 2 Ko.5:4). Riječ je o preobrazbi iz smrtnog u besmrtno stanje (1.Ko 15:51,52). To je ono što će se desiti sa svima koji budu zapisani u knjizi života.

Oni će se nalaziti po svoj zemlji koja će biti dana njima u nasljedstvo. Po zahtjevima nove zemlje će organizirati život na zemlji u što će biti uključeno i obožavanje Boga. To što će oni s Kristom 'kraljevati' tisuću godina se ne odnosi na prva mjesta u vladi, nego se odnosi na zajedništvo u upravljanju zemljom, kao što je to u demokraciji. Demokracija je vlast u rukama naroda tako da sav narod vlada (kraljuje) svojom zemljom ali preko svojih predstavnika. Iz te vlade su izuzeti stranci i osuđenici koji nemaju pravo glasa. Tako će biti i u novom svjetskom poretku. Samo pravedni će s Kristom kraljevati tj. upravljati svojom zemljom preko svojih predstavnika koji će zastupati njihove i Božje interese, dok će ostali 'mrtvaci' biti bez prava glasa.

‘Ostali mrtvaci’ su treća grupa koja nije uključena u novi savez. Među njih se ubrajaju mnogi koji će biti na životu prilikom Kristovog dolaska i mnogi koji će kasnije fizički uskrsnuti i zajedno sa živim nepravednicima čekati drugu i zadnju priliku koja će im biti pružena. Svi oni su označeni kao 'mrtvaci' jer u sebi neće imati vječni život. Bit će i dalje u vlasti smrti sve dok ne ožive i dobiju vječni život. Naime, oni su također otkupljeni čime su oslobođeni smrtne osude po Adamu, ali s obzirom na svoje nepravedno stanje će se i dalje nalaziti u smrtnom stanju tako da će njihovo dobivanje vječnog života ovisiti o vlastitom izboru. Smrt više neće biti posljedica Adamovog grijeha, jer su od te kazne i oni oslobođeni. Oslobađanje od te kazne im neće jamčiti vječni život. Oni su i dalje smrtnici i morati će u tom vremenu suda steći svoju vjeru i podložiti se Bogu preko Krista. Trebati će se pokajati za svoja zla djela i pokoriti zakonima života. I dalje će se smatrati 'mrtvima' sve dok ne dobiju vječni život i ožive u pravom smislu riječi na kraju Kristovog dana.

Oni kao takvi izlaze na ‘uskrsnuće osude’ kako bi im se sudilo kao nepravednicima koji će morati položiti svoj račun pred Vječnim sudom. U toj viziji koju je Ivan vidio, a koja se odigrava tokom tisućugodišnjeg dana suda, možemo čitati:

"I vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred prijestoljem i svici su se otvorili. A otvorio se i jedan drugi svitak - svitak života. I mrtvima se sudilo prema djelima njihovim na temelju onoga što je napisano u svicima. I more je predalo mrtvace koji su bili u njemu, i smrt i hades predali su mrtvace koji su bili u njima. I svakome se sudilo prema djelima njegovim" (Ot 20:12,13).

Ovi mrtvi spadaju u ‘ostale mrtvace’ koji nisu povoljno prosuđeni na početku dana Suda (Ot 20:5). To što će se otvoriti svici po kojima će oni biti suđeni, ne znači da im se prijašnji grijeh ne može uračunati kako to tvrdi Watchtower (vidi Stražarsku kulu od 1.5.2005. str.19; Raspravljanje str. 395). Ti svici će vjerojatno biti temeljeni na vječnom zakonu kojeg je Jehova ugradio u svakog čovjeka. Po tom zakonu su takvi stekli nepravednost i ne mogu se izjednačiti sa pravednicima. Nepravednim ljudima će se suditi na temelju onog ‘imena’ kojeg su stekli do svoje smrti. Oni će trebati prihvatiti svoju osudu i pristupiti svojem mijenjanju uvažavajući ono što će pisati u novootvorenim svicima po kojima će biti suđeni. 

Što je ključna razlika koja odvaja Božji pravedni narod od ovih ‘mrtvaca’? To je vječni život kojim su Božji robovi i sluge zapečaćeni svetim duhom i kojeg imaju u sebi za vrijeme svog života a time i prilikom smrti i uskrsnuća. Oni koji do Harmagedona budu upisani u knjigu života će ‘oživjeti’ jer će odmah na početku suda dobiti vječni život. Ostali uskrsnuli će imati priliku da se njihova imena upišu u knjigu života tokom Kristove vladavine. No, oni će do posljednje kušnje ostati ‘mrtvi’ jer će živjeti samo u svojim ‘smrtnim tijelima’. Zato će nad njima kao smrtnicima sve to vrijeme druga smrt imati vlast. Oni neće kraljevati s Kristom nad smrću jer će biti u vlasti smrti i neće ‘oživjeti’ sve dok se ne navrši tisuću godina, što podrazumijeva da će tek tada biti prihvaćeni u Božju obitelj kao pravednici. No bit će i onih koji neće ni tada zaslužiti život jer će se pobuniti protiv teokratskog uređenja nove zemlje u kojoj oni trpe nevolju zbog zakona s kojima se očito neće slagati. Oni neće biti zapisani u knjizi života, što znači da će upravo njih na kraju snaći druga smrt.