Bog i njegovi anđeli

Za Boga se kaže da silazi i ‘gazi po visinama zemaljskim’ (Mi 1:3). Zemlja je prikazana kao podnožje Božjih nogu. To ne znači da Bog doslovno stoji na Zemlji ili da hoda po njoj. To u njegovo ime čine anđeli koji služe kao njegove produžene ‘noge’. Božje simbolične ‘ruke’ su također bili anđeli koji su izveli Izraelce iz Egipta. Anđeo tj. ‘duh’ koji je predstavljao ‘Božju ruku’ je podigao proroka Ezehijela i odnio ga na određena mjesta (vidi Ez 3:14,15; 8:1-3; 2.Mo 13:3). Anđele se u jednoj viziji vidi da po svuda imaju ‘oči’ što govori da Bog preko njih nadgleda i ima uvid u sve što se zbiva na zemlji i u svemiru jer su oni postavljeni po svuda (Ez 1:19-23; 10:12; Ps 11:4). Tako su anđeli donijeli izvještaje onoga što su vidjeli u Sodomi i Gomori pa su pred Bogom iznijeli ‘tužbu’ protiv tih ljudi. Bog je odmah reagirao tako što je poslao drugu grupu anđela čiji je zadatak bio da te gradove uništi, a da prije toga izbave Božje sluge. Prije nego što ih je trebalo uništiti, jedan se od anđela koji je zastupao Jehovu trebao uvjeriti u stvarno stanje tih gradova. Zato je rekao Abrahamu: "… Tužba na Sodomu i Gomoru zaista je velika i grijeh je njihov vrlo težak. Odlučio sam sići da vidim rade li zaista kako govori tužba koja je došla do mene, a ako nije, da znam" (1.Mo 18:20,21). Ove riječi je izgovorio anđeo koji je zastupao Jehovu i time nosio njegovo ime. Vjerojatno je riječ o arhanđelu koji je postavljen da nadgledava zemlju ili jedno područje zemlje. Do njega je došao izvještaj njegovih anđela (glasnika) te je zajedno s njima sišao na zemlju da se osobno uvjeri u to što je čuo. Kao prvi anđeo (arhanđeo-glasnik) je imao zadatak i prednost da osobno donosi izvještaj pred Boga.

Ovaj izvještaj pokazuje da Bog ne mora doslovno promatrati svaku situaciju na zemlji. On ima anđele koji to čine donoseći pred njega izvještaje onoga što vide i što čuju. Simboličnim jezikom Biblija govori da Bog ima u službi ‘sedam očiju’. "Ovih sedam očiju Jehovine su oči. One pretražuju svu zemlju" (Za 4:10; vidi 3:9, 9:1; 2.Lj 16:9). Broj ‘sedam’ označava potpunost s obzirom na Božje namjere kad je u pitanju da On vidi sve što se zbiva na Zemlji (Izr 15:3; Ez 1:18).  Da bi vidio sve, On je po svoj zemlji postavio anđele koji mu omogućavaju da vidi sve što je potrebno vidjeti, dok vjerojatno mnoge nepotrebne stvari Bog i ne mora vidjeti. Bog je zato stvorio anđele i dao im određene zadatke i službe. Zanimljivo je da je tih "sedam očiju" Ivan kasnije vidio na Janjetu, a "predstavljaju sedam duhova Božjih poslanih po cijeloj zemlji" (Ot 5:6). To znači da su neki Božji anđeli (duhovi) na sličan način u službi Isusa Krista koji preko njih ima mogućnost da kao kralj nadgledava zbivanja u svojoj univerzalnoj skupštini.

No, što je sa još jednim osjetilom – 'uhom'? Kako Bog čuje naše molitve? Za Njega se kaže: "Ti si onaj koji sluša molitvu, k tebi dolazi svaki čovjek" (Ps 65:2). Kako možemo razumjeti ove riječi?  Da li molitve Božjih slugu dolaze direktno u Božje uši? Ili u tome ipak imaju ulogu anđeli? U nastavku ovog psalma se za Boga kaže: "Milostivo zemlju gledaš…" (Ps 65:9). Vidjeli smo da On gleda zemlju posredstvom anđela. Zato, kad se za Njega kaže da ‘sluša molitvu’, On to također čini posredstvom anđela. To što psalmist kaže da ‘k Bogu dolazi svaki čovjek’ ne znači da Bog sluša svačiju molitvu, nego samo molitve pobožnih osoba. Anđeli poslani na zemlju predstavljaju Božje ‘uši’ što znači da Bog preko njih može čuti njihove molitve.

Stoga ne može biti točna tvrdnja Watchtowera da Bog osobno sluša ama baš svaku molitvu svojih slugu i da nikome od anđela nije povjerio taj zadatak. (Stražarska kula, 15.12.2002. str. 16. st. 14,15). Kad bi Bog osobno slušao svaku molitvu tada bi to značilo da je On non-stop zauzet slušajući molitve koje se sa svih strana zemaljske kugle ljudi stalno upućuju Njemu. Što se dešava s molitvama kad je Bog zauzet, jer znamo da Bog na nebu ima vrijeme kad saziva sastanke sa svojim istaknutim anđelima koji sjede oko njegovog prijestolja? Da li Bog tada može biti u svakom trenutku na svakom mjestu i posvetiti vrijeme svakom čovjeku i svakom svojem sluzi slušajući njihove molitve? Očito ne, jer bi On tada bio sveprisutna sila a ne osoba koja ima svoje mjesto na nebu. Zato je u tu svrhu stvorio anđele i postavio neke od njih na tako odgovornim zadacima.

Iako se u nekim publikacijama Zajednice može naći tvrdnja da samo Bog sluša molitve koje direktno dolaze njemu, u izdanju Stražarske kule od 15.9.2003. na str. 18, se kaže nešto sasvim drugo:

“Jehova nije nikome drugome povjerio zadatak da sluša baš svaku molitvu koju mu njegovi sluge upućuju kao svom nebeskom Ocu.“ 

To je u biti točno jer niti jedan anđeo, pa čak ni Isus Krist ne mogu slušati ‘baš svaku’ molitvu. S obzirom na brojne molitve koje se neprestano upućuju Bogu, taj je zadatak toliko zahtijevan da ga je Bog morao podijeliti mnogim anđelima. Bog ne može svoju ulogu svesti na to da samo sluša molitve jer je njegova uloga toliko opširna da je mnogo toga povjerio anđelima. Unatoč tome, mi možemo biti sigurni da do njegovih ušiju ipak dođu naše molitve. Kako možemo biti sigurni da Bog sluša našu molitvu ako tvrdimo da je anđelima povjerio taj zadatak? Anđeli savršeno znaju koje su molitve u skladu s Božjom voljom a koje ne. Tako su neke molitve mogle biti spriječene da ne dođu pred Boga jer ih anđeli nisu prosljeđivali Bogu. Molitve su mogle "naići na zapreku", ako bi bilo tko činio stvari koje nisu u suglasnosti s Božjom voljom (1.Pe 3:7). Tu zapreku su činili anđeli koji nisu prihvaćali takve molitve niti su ih donosili pred Boga da bi ih on razmotrio.

Pomoću službe izabranih anđela Bog može simboličnim ‘oblacima zapriječiti pristup k sebi da molitva ne prođe’ (Tu 3:44). No, kad su molitve pojedinaca ili cijelog naroda u skladu s Božjim zahtjevima, onda možemo vidjeti ono što je vidio i Ivan u viziji:

"I došao je jedan drugi anđeo i sa zlatnom kadionicom stao kod žrtvenika. I dano mu je mnogo kâda da ga prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem dok se budu čule molitve svih svetih. I kadni se dim iz anđelove ruke uzdizao pred Boga s molitvama svetih " (Ot 8:3,4).

Vidimo da molitve dolaze ‘pred Boga’, a ne direktno u Božje uši. To znači da na tisuće molitvi koje ljudi istovremeno upućuju Bogu, ne dolaze automatski Bogu kako bi ih Bog razlučio na važne ili nevažne. Ne, one najprije bivaju saslušane od strane povlaštenih anđela koji su dobili od Boga tu povjerljivu odgovornost. Oni znaju da mogu samo s molitvama koje su u skladu s Božjom voljom doći ‘pred Boga’. Tada oni u obliku simboličnog ‘kâda’ iznose ‘pred Boga’ molitve i molbe samo takvih osoba, pa čak i onda kad su te vjerne osobe mrtve i ne mogu govoriti (Ot 5:8; 6:9-11). Anđeli određeni za taj zadatak slušaju molitve i dolaze ‘pred Boga’ jer time zastupaju interese Božjih slugu na zemlji. Oni ne služe samo Bogu nego i nama ljudima pa zato imaju svoju ulogu u posredovanju molitvi i molbi upućenih Bogu od strane njegovih vjernih zemaljskih stvorenja. Čak imaju prednost da u Božje ime odgovore na te molitve.

Sjetimo se Kornelija. On je bio neznabožac, ali je želio ugoditi Bogu te je ‘neprestano upućivao usrdne molitve Bogu’ kojeg nije dobro poznavao (Dj 10:1-4). Samim tim su njegove molitve bile prihvatljive i kao takve su bile vrijedne da dođu ‘pred Boga’ i da ih Bog sasluša. Budući da Bog zna kada je najbolje vrijeme da usliši nečije molbe, onda može proći jedno vrijeme kada osoba i dalje moli Boga za jednu te istu stvar. To je činio i Kornelije. No, očito Bog nije morao svaki put iznova slušati njegove molitve, nego je to slušao anđeo koji je ‘pred Bogom’ zastupao interese tog pobožnog čovjeka Kornelija. Samim tim je anđeo iznosio Bogu važnost te molitve iako taj čovjek nije pripadao Židovima koji su do tada imali prednost pred Bogom (vidi Mt 15:21-28). No on je uvijek iznova podsjećao Boga na ono zašto se Kornelije moli.

Dotični anđeo je očito svaki put očekivao da mu Bog dade zadatak što, kako i kada odgovoriti na Kornelijevu molitvu. Kad je došlo vrijeme da Bog odgovori, tada je poslao tog anđela da postupi na odgovarajući način. Zanimljivo je što je tada anđeo u viziji rekao Korneliju:

"Tvoje molitve (…) uzašle su kao podsjetnik pred Boga" (Dj 10:4, bi2-C).

Ovdje zapažamo dvije stvari, a to su da molitve dolaze ‘pred Boga’ i da su u slučaju Kornelija bile ‘podsjetnik’ Bogu. Na koji način? Naime ‘pred Boga’ ne dolaze molitve u nekom apstraktnom obliku tako da ih Bog može pročitati. Pred Boga dolaze anđeli s molitvama ljudi koji žele ugoditi Bogu. Molitve su u spomenutom slučaju 'uzašle' i došle kao ‘podsjetnik’ pred Boga na način da su anđeli u više navrata 'uzašli' i došli pred Boga stalno ga podsjećajući na osobu kojoj je stalo da ga Bog čuje i usliši. Iako Bog nije zanemario tu osobu, anđeo ipak dolazi ponovno ‘pred Boga’ s namjerom da ga ‘podsjeti’ na to da ta osoba i dalje ustraje u svojoj molitvi. Time daje do znanja Bogu da je dotična osoba vrijedna toga da je se Bog ‘sjeti’ i odgovori na način koji će za nju biti od najveće koristi, a što može donijeti i čast Bogu.

Bog tako može čuti ne samo molitve svojih slugu nego i riječi zlih ljudi na koje ima pravo reagirati. To su riječi prezira koje su upućene Božjim slugama. Isus stoga kaže:

"Gledajte da ne prezirete jednog od ovih malih; jer kažem vam da njihovi anđeli na nebu uvijek gledaju lice mog Oca koji je na nebu" (Mt 18:10; Dj 12:14,15).

Anđeli Bogu ne prenose svaki detalj, ali kad vide i osjete nečiji prezir prema Bogu i njegovim slugama, tada to odmah daju do znanja Bogu kako bi On preko svojih anđela pravovremeno reagirao. Ako i mi kao Božje sluge griješimo i ne kajemo se, moramo biti svjesni da Bog to sazna od svojih anđela. Oni znaju za svaki naš grijeh. Biblija nas zato upozorava:

"Kad zavjetuješ zavjet Bogu (…) Ne daj ustima svojim da na grijeh navode tijelo tvoje i ne reci pred anđelom: ‘Zabunio sam se!’. Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog glasa tvojega i uništi djelo ruku tvojih?" (Pr 5:6; usporedi 2.Ko 13:5).

Vidimo da Bog reagira i na zavjete koje ljudi izgovaraju u molitvi pred anđelima, jer anđeli donose Bogu izvještaj o svemu što vide i što čuju (1.Mo 18:21). Anđeli vjerojatno imaju neke ovlasti po kojima mogu automatski reagirati na nečiju molitvu znajući da se Bog s tim potpuno slaže (Ne 1:4; 2:3-5). Zar nije lijepo znati sve ove stvari koje su povezane sa službom anđela koji nas zastupaju pred Bogom.

Budući da su ti anđeli pod vodstvom arhanđela izvršavali neke zadatke, oni su bili poistovjećeni s načinom na koji je taj zadatak trebao biti izvršen. Tako se u u nekim prijevodima Biblije može čitati da je ‘zao duh od Jehove’ uznemiravao Saula ili da je Jehova slao ‘četu zlih anđela’ što na prvi pogled anđele dovodi u vezu sa zlom. Kako to možemo razumjeti? Watchtower tvrdi da je ‘zao duh od Jehove’ Saulovo pokvareno stanje njegovog uma i srca, njegov unutarnji nagon da čini ono što je loše i da je on bio opsjednuti tim svojim zlim duhom. (Vidi Stražarsku kulu, 1.1.1985. str. 26. i Stražarsku kulu, 15.3.2005. str 23). Smatram da nam Biblija za tu tvrdnju ne daje dokaze koji bi se mogli potvrditi nekim drugim sličnim događajima niti nam se u kontekstu toga nameću biblijski stavci koji bi navodili na takvo tumačenje. Suprotno tome, postoje mnoštva Biblijskih stavaka koji imaju jednu zajedničku nit s kojom se može lako razumjeti što je to bio ‘zao duh od Jehove’.

Izraz ‘duh’ u Bibliji na više mjesta ukazuje na nebeske anđele ili demone kao na razumna stvorenja (vidi  Lk 24:37-39; 1.Pet 3:19). No, mnoge čitaoce ovdje zbunjuje izraz ‘zao’ pa automatski odbacuju da Božji anđeo može biti zlo stvorenje koji radi pod Božjim vodstvom. To je zato što Biblija pod izrazom ‘zao duh’ često ukazuje na demone pa stoga većina automatski odbacuje pomisao da je Bog slao nekog demona da uznemirava Saula (Dj 19:15). Vodeći se tom pretpostavkom bilo je lakše zaključiti da je ovdje riječ o Saulovom vlastitom ‘duhu’ ili o zlom stanju njegova srca. Međutim, izraz ‘zao duh od Jehove’ u sebi sadrži neke pojmove koje treba razlučiti i objasniti u kontekstu biblijskog teksta služeći se biblijskim rječnikom. Biblija na više mjesta pokazuje da su anđeli u Božje ime silazili na zemlju da izvrše Božju osudu (1.Mo 28:12). Tako je

"Jehova poslao na [Egipćane] ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlih anđela" (Ps 78:49 bi2-C).

Ta četa ‘zlih anđela’ ili ‘zlih duhova’ nisu bili demoni nego Božji anđeli. Budući da su ti anđeli izvršavali određene zadatke, oni su bili poistovjećeni s načinom na koji je taj zadatak trebao biti izvršen. Oni u svojoj naravi nisu bili zli nego je ono što su prouzročili bilo ‘zlo’ za Egipćane. Zato u Mojsijevom izvještaju stoji: "I učini Jehova [preko anđela] znake i čudesa velika i zla u Egiptu na Faraonu i na svemu domu njegovu…" (5.Mo 6:22). Anđeo koji je ubijao prvorođence u Egiptu nazvan je "krvnikom" što ukazuje na izvršioca desetog zla koje je pogodilo sve Egipatske obitelji (2.Mo.12:23; usporedi 1.Dn.21:15). Ako se izražavamo biblijskim jezikom onda je taj anđeo bio ‘zao duh od Jehove’ jer ga je Bog poslao da učini to zlo. Takve anđele je Bog koristio kako bi ispunio svoju namjeru da zao naraštaj Izraelaca ne uđe u obećanu zemlju. Oni su pomrli, ali na način da je ‘ruka Jehovina bila na njima i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz tabora’ u periodu od četrdeset godina (5.Mo 1:35; 2:15). Ta ruka Jehovina su bili anđeli koji su imali zadatak da ispune Božju volju nad tim zlim naraštajem. Ti anđeli im nisu dali mira i zato su za njih oni bili zli anđeli.

Za razliku od anđela koje je Bog slao i koristio u svojoj namjeri, demoni su u svojoj naravi zli jer svojevoljno ili pod vodstvom Sotone napadaju ljude i čine im zla. Tako je npr. Isus jednog zlog anđela prekorio jer je prouzročio da neki čovjek zanijemi i ogluši. Isus ga je zbog toga nazvao "nijemi i gluhi duše" (Mk 9:17,25). Taj demon nije bio njem i gluh, nego je nazvan tako jer je prouzročio takvo stanje kod dotičnog čovjeka (vidi Lk 11:14). Tako se i Božje anđele može nazvati ‘zlim duhovima’, ali ne zbog njihove osobnosti, nego zbog onoga što su prouzročili, a što je bilo zlo za određene ljude. Biblija također spominje kako je jedan Božji anđeo bio ‘lažljiv duh’ jer je trebao prevariti Ahaba, Izraelskog kralja. Izvještaj kaže:

"Tada izađe jedan duh [anđeo] i stavši pred Jehovu reče: ‘ja ću ga prevariti’. A Jehova mu reče: ‘kako’? Odgovori: ‘izići ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih’. A Gospodin mu reče: ‘prevarit ćeš ga i nadvladat ćeš; idi i učini tako’" (1.Kr 22:21,22; usporedi Su 9:23,24).

Ovog ‘duha’ je poslao Bog pa se za njega može reći da je bio ‘lažljiv duh od Boga’. To ne znači da su Bog i njegovi anđeli lašci, jer je "nemoguće da Bog laže" (He 6:18). No, Bog je u svojoj mudrosti dozvolio da kralj Ahab povjeruje u lažnu informaciju svojih proroka jer je taj kralj više volio čuti dobro nego zlo. Iako se Ahab tri godine prije toga ponizio i pokajao za svoje postupke, očito je njegovo pokajanje s vremenom izgubilo vrijednost. Zato je Bog s razlogom želio navesti ‘zlo’ po Ahaba. U skladu sa svim ovim izvještajima možemo lakše prihvatiti biblijski način izražavanja kad je u pitanju izraz ‘zao duh od Jehove’ i time promatrati neke događaje onako kako ih je vidio pisac Biblije.

U gornjem izvještaju smo zapazili da je Božji anđeo rekao da će biti ‘lažljiv duh’ u ustima proroka. To znači da je Bog mogao prouzročiti da iz usta čovjeka izlaze anđelove riječi. Ljudi koji su u to vrijeme prorokovali su znali da ‘duh Božji’ govori njima ili preko njih. U sličnoj situaciji se našao i Saul prije nego je postao kralj. Prorok Samuel mu je rekao:

"I sići će na te duh Jehovin, te ćeš prorokovati s njima i postat ćeš drugi čovjek" (1.Sa 10:6-10).

Taj ‘duh Jehovin’ je bio anđeo preko kojeg je Bog Saulu dao ‘drugo srce’ pa je Saul prorokovao na način kojim se vidjelo da je druga osoba  No, nakon što je Bog odbacio Saula desilo se ponovno nešto slično:

"A sutradan napade Saula zli duh Božji, te prorokovaše u kući…" (1.Sa 18:10-12).

Saul tada nije ‘prorokovao’ pod utjecajem svog duha nego je to bilo prouzročeno protiv njegove volje i to od strane anđela kao ‘zlog duha Božjeg’ koji je ponovno prouzročio kod njega drugo srce. Taj događaj je Saulu bio znak da Bog više nije s njim jer se od tog trenutka počeo bojati Davida (1.Sa 16:14). Božja namjera je uspjela samim tim što je preko tog anđela ili ‘duha’ izazvao strah kod Saula. Zanimljivo je ono što se desilo nešto kasnije ljudima koje je Saul u tri pokušaja poslao da uhvate Davida:

"… I duh Božji dođe na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu". Nakon trećeg puta Saul dolazi sam u Ramatu, "…ali i na njega siđe duh Božji te idući dalje prorokovaše…" (1.Sa 19:23).

U ovim odvojenim i sličnim izvještajima možemo poistovjetiti izraz ‘duh Božji’ koji je prouzročio prorokovanje u Ramati sa izrazom ‘zli duh Božji’ koji je isto to prouzročio ranije kod Saula u kući. To poistovjećivanje možemo prepoznati i u 16. poglavlju, 23. stavak gdje pisac ove knjige navodi sljedeće:

"I kad bi duh Božji napao Saula, David uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi Saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh Božji otišao od njega".  [zli duh Božji = duh Božji = anđeo Božji].

Samim tim što je ‘zli duh Božji’ tada ponovo ‘otišao od njega’ dodatno govori da je riječ o anđelu koji je u ovoj situaciji bio na strani Davida. Naime David je svojim muziciranjem trebao umiriti Saula, a ta namjera je bila poput molitve koju je anđeo prihvatio kako bi se vidjelo da David ima iza sebe jednu moćnu Božju ruku. Zato je taj anđeo prestao uznemiravati Saula. 

Ovakvim povezivanjem cijelog izvještaja možemo slobodno reći da je Bog u ovim prilikama poslao svog anđela protiv Saula tako da Saul nije mogao izvršiti ono što je naumio. Tako dolazimo do zaključka da je ‘anđeo’ ili ‘duh Božji’ prouzročio kod Saula da u određenim ključnim situacijama izgubi vlast nad samim sobom i da kao ‘drugi čovjek’ radi i govori ono što je htio Božji anđeo. Budući da je Bog želio navesti zlo na Saula onda je anđeo koji je bio poslan da uznemirava Saula bio ‘zao duh od Jehove’. Taj ‘zli duh’ je vjerojatno imao zadatak da inkriminira Saula pred njegovim bliskim suradnicima i cijelim narodom tako da se vidi njegovu pravu osobnost. Znamo da je Saul više želio ugoditi narodu i starješinama nego Bogu. Nije želio da ga odbace zbog neposlušnosti Bogu i drugih grešaka koje je učinio pa se pretvarao da je Božji sluga (1.Sa 15:24-26,30). Međutim, narod je trebao spoznati da su i oni pogriješili jer su sebi izabrali kralja po svojoj volji čime su odbacili Boga da kraljuje nad njima po svojim mjerilima (1.Sa 8:5-7). Zato je ‘Božji anđeo’ imao zadatak da uznemirava Saula kako bi se vidjelo njegovo pravo stanje srca.

Sve ovo pokazuje da su Božji anđeli izvršitelji mnogih zadataka na zemlji, kako zlih po Božje neprijatelje a samim tim i dobrih po Božji narod. Očito svi anđeli služe pod vodstvom Jehove Boga, a neki od njih i pod vodstvom Isusa Krisra. No ne zauzimaju svi oni visoko povlaštena mjesta služenja nego samo kerubi i serafi koji služe u svojstvu Božje simbolične ‘žene’ ili uprave nebeskog Jeruzalema. Uloga nebeskog ‘Jeruzalema’ kao Božje simbolične ‘žene’ je bila da dovede u postojanje Božji naum u vezi kraljevstva koje će preuzeti vlast nad zemljom. Tako je ona još 29. g.n.e. rodila Božjeg sina u ulozi Mesije i spasitelja. No, preko njega ona je postala i naša majka kao što Pavle kaže:

"A gornji je Jeruzalem slobodan - on je naša majka" (Ga 4:26).

Gornji (nebeski) Jeruzalem je majka, ne samo Isusa krista, nego i svih kršćana kao što je Sara bila majka Izaka, ali i svih Izraelaca. No, Izraelci su potomci još dviju majki koje su bračnim savezom bile vezane za Izaka i Jakova. To su bile Rebeka i Rahela. One bi mogle predočavati Jeruzalem u drugačijim ulogama.