Serafi

Serafi su stvorenja visokog položaja koji također služe u ulozi Božje nebeske žene. Izaija ih je vidio u viziji nebeskog hrama gdje stoje uz Boga i njegovo prijestolje. Jedan od njih je čak došao do Izaije kako bi ga očistio od grijeha, što govori da oni služe u svojstvu svećenika (Iz 6:1-7; Ps 11:4). Samim tim je i njihova služba vezana za stvari na zemlji. No, čak je i nebeska organizacija ponekad u opasnosti da bude uprljana stavovima i postupcima pojedinih anđela koji mogu počiniti grijeh jer i oni su bića koja imaju slobodu razmišljanja i postupanja kao ičovjek (vidi 3.Mo 5:17-19). Njihov grijeh im može biti oprošten u skladu s Božjim milosrđem. Možemo pretpostaviti da Bog svoja stvorenja ne drži u strahu time što bi ih uništavao za svaku najmanju pogrešku koju mogu nehotice počiniti. Razumno je pretpostaviti da sva nebeska stvorenja mogu ponekad pogriješiti. Biblija pokazuje da Bog oprašta greške učinjene unutar dozvoljenih granica dok s druge strane postoje greške koje mogu biti učinjene direktno protiv Boga. Npr. Bog od Adama nije tražio da ne smije učiniti niti jednu pogrešku u svom životu. Pogreške su uvijek moguće. Ali je zato tražio od njega da ne učini ono što bi ga automatski osudilo kao protivnika. U tom smislu trebamo promatrati sva Božja stvorenja kojima je stalno potrebno vodstvo, pouka i ispravljanje od Boga. Da bi se anđele koji su došli u doticaj sa grijehom očistilo, Bog je uveo službu svećenika. Serafi u svojoj ulozi svećenika imaju zadatak održavati čistoću i svetost Božje cjelokupne organizacije. Svoju službu obavljaju u nebeskom hramu gdje zastupaju Božju svetost. Najviši među njima su blizu Jehove i u viziji nebeskog ‘hrama’ ih vidimo sa šest krila. U toj viziji oni govore: "Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama" (Iz 6:2,3)

Levitski svećenici su u zemaljskom hramu također zastupali Jehovinu svetost svojim pjesmama i izrazima hvale (1.Lje 16.pogl). Visoki svećenik je naglašavao tu činjenicu jer je na prednjoj strani svog turbana imao zlatnu pločicu s urezanim natpisom: "Jehova je svet" (2.Mo 28:36,37; Ot 4:8). Zato je logično da i u nebeskom hramu postoji svećenici koji zastupaju Božju svetost. Ti svećenici su ‘serafi’. Njihovu ulogu na nebu neće preuzeti ljudi. Izabrani ljudi mogu biti samo suradnici u istoj ulozi, ali samo na zemlji. Znamo da su njihovu ulogu na zemlji izvršavali izabrani Levitski svećenici. Tako su ‘serafi’ na zemlji imali svoje ljudske zastupnike koji su služili u zemaljskom hramu, a koji je sa svojim službama bio samo kopija nebeskih stvarnosti. Kad govorimo o svećeničkoj klasi koja je služila u hramu, tada nam je poznato da su Levitski svećenici bili organizirani u 24 reda koja su dodijeljena poglavarima porodica otačkih. Oni su bili "poglavari koji su nadzirali sveto mjesto i poglavari koji su služili pravom Bogu" (1.Lje 24:4-19). Da li je služba tih poglavara odgovarajuće predočavala službu koju su na nebu izvršavali 24 starješine? Odnosno, da li su 24 starješine (koje vidimo u viziji)  pomazani ljudi ili visoko rangirani serafi?

                       Nebesko vijeće (JHVH - 4 keruba - 24 starješine)

Uzmimo u obzir da u tim vizijama neba Ivan vidi ‘četiri bića’ i ‘24 starješine’. Zato se postavlja pitanje: Koje nebeska stvorenja u vizijama knjige Otkrivenja možemo prepoznati kao serafe? Ako su ‘bića’ koji stoje uz Boga ‘kerubi’, onda su očito ‘starješine’ koji okružuju Božje prijestolje ‘serafi’. To je logično zaključiti jer Ivan u svojoj viziji ne spominje ni kerube ni serafe, ali ih možemo prepoznati po njihovoj različitoj ulozi koja slijedi jedna pored druge. Što iz svega ovoga možemo zaključiti? Prije svega, ‘24 starješine’ ne mogu biti ljudi kao što tumači Watchtower (vidi knjigu ‘Otkrivenje’ pogl. 14. str. 76,77. st. 8,9). Zašto možemo tako zaključiti? Iako je gornje razmatranje uzelo u obzir neke detalje koji to potvrđuju, postoji još neki detalji koje možemo uzeti u razmatranje, a koji nam nedvojbeno pokazuju da 144000 izabranih nisu isto što i ‘24 starješine’. Naime, u jednoj viziji vidimo ‘24 starješine’ koji se obračaju Kristu zbog vjernih ljudi iz svakog naroda i kažu mu: "učinio si ih kraljevstvom (...) i kraljevat će nad zemljom“ (Ot 4:4; 5:8-10). Oni ne kažu “učinio si nas“ niti “kraljevat ćemo“ jer nisu u tom općem skupu vjernih ljudi koji će kraljevati nad zemljom. Naime, svi koji dobiju vječni život će kraljevati nad zemljom i njenim bogatstvima jer će vladati nad djelima Božjim zajedno s Isusom Kristom i njegovim suvladarima (vidi 1.Mo 1:29; Ps 8:6).

Između svih tih vjernih ljudi nalazit će se 144000 onih koji će u svojim rukama vjerojatno imati jednu višu upravljačku vlast nad ljudskim društvom. Čak ni njih ne vidimo u sastavu 24 starješine jer u jednoj drugoj viziji vidimo Isusa s njima gdje stoje "pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama" (Ot 14:3). Ako ovih 144000 izabranika stoje ‘pred 24 starješine’, onda oni očito ne stoje pred sobom. Oni ne mogu biti u sastavu ’24 starješine’ (kao što to tvrdi Watchtower) niti mogu sjediti na njihovim mjestima na nebu jer predstavljaju jednu drugu grupu upravitelja koji će biti na zemlji. Njihova mjesta su povezana sa gorom Sion koja predočava zemaljsko područje vlasti gdje zajedno s Isusom stoje ‘pred’ Božjim prijestoljem.

U Bibliji se nigdje izravno ne koristi izraz 'starješina' za anđele pa kad Ivan kaže da je na nebu vidio 24 starješine to neke odmah asocira na ljude a ne na anđele. Iako se ne koristi taj izraz on se podrazumijeva ukoliko uzmemo u obzir hebrejski stil izražavanja. U Hebrejskim spisima se može vidjeti da su svi muškarci koji su nosili odgovornosti u zajednici nazvani 'starješinama', a starješine su se među sobom razlikovali po autoritetu kao 'knezovi', 'poglavari domova', 'suci' itd. Isto tako u Bibliji se za anđele koji su različito rangirani koriste isti izrazi s kojim se opisuju i zadaci i položaji koje imaju ljudi na zemlji. Tako se za anđele kaže da su ‘knezovi’, ‘vojvode’, ‘stražari’ i ‘vojnici’ (Jš 5:13-15; 1.Kr 22:19; Da 4:13; 10:13). Kad se za neke ljude koristio izraz 'knez' ili 'poglavar' onda se podrazumijeva da je riječ o starješinama s višim autoritetom. Ili obrnuto, kad se za kneza ili kralja koristi izraz 'starješina', onda se time ne umanjuje njegov autoritet jer on jeste starješina – stariji čovjek. To trebaju uzeti u obzir i oni unutar zajednice JS (koji tvrde da je ovdje riječ o ljudima) jer imaju skupštinske, pokrajinske i zonske nadglednike. Možda nikad neće koristiti za njih izraz 'starješina' (presbýteroi), nego nadglednik (epískopos), ali se podrazumijeva da su svi oni starješine ali sa različitom mjerom odgovornosti i autoriteta.

Ivanu nitko nije rekao za tu grupu anđela da su starješine, nego ih je sam tako nazvao po hebrejskom stilu izražavanja, po kojem se anđele naziva i sa 'knezovima' kao što se naziva i neke ljude s autoritetom. Osim toga on na nebu nije vidio jednog visokog anđela nego 24, što ga je podsjetilo na 'vijeće starješina' u Izraelu (vidi Lk 22:66; Dj 5:21). Kad 24 starješine bacaju svoje krune pred Božje prijestolje oni samo ukazuju na svoju potpunu podložnost Bogu (Ot 4:10,11). Ne vidimo ih da bacaju svoje krune pred Isusovo prijestolje. Zato Ivan ovim 'starješinama' koji imaju krune daje posebnu čast koju nikad nije davao drugim apostolima koji su po autoritetu bili jednaki njemu.

Uzmimo u obzir da je Ivan bio apostol i u tadašnjoj skupštini su 12 apostola bili najviši po autoritetu kojima je Isus obećao dati da sjede na prvim prijestoljima. Kako je Ivan oslovljavao ostale apostole? Ivan nikad nije ostale apostole oslovljavao sa 'gospodine' nego samo sa 'brate'. No, kako Ivan oslovljava jednog od 24 starješine? Ne obraća mu se sa 'brate' nego sa “gospodine moj“ (Ot 7:14). Zašto ga oslovljava na taj način? U Hebrejskim spisima se vidi da su svi sluge pa i ljudi s autoritetom na takav način oslovljavali one koji su po autoritetu i časti viši od njih (vidi 5.Mo 23:6; Jr 37:20; 38:9). U Bibliji imamo primjer gdje se Gideon obraća Božjem anđelu sa 'gospodaru' (adoni – gospodin, gospodar - Suci 6:11-13) Jošua se anđelu Božjem također obratio sa 'adoni – 'gospodar moj' (Jš 5:13-15). Prorok Danijel se također anđelu obraća sa 'adoni' – 'moj gospodar' (Da 10:15-17). Hebrejski 'adoni' se prevodi sa 'gospodar' ili 'gospodin'. Kralj David je budućeg Mesiju oslovio sa 'moj gospodin' pa nije neobično da Ivan (apostol koji će sjediti na prijestolju) ovog 'starješinu' oslovljava sa 'moj gospodin' jer je taj starješina po položaju veći od njega (Ps 110:1, usporedi sa Ot 7:14). Ivan među '24 starješine' nije prepoznao nikoga od apostola, a kad se Isus preobrazio pred njim i drugom dvojicom apostola on ga je prepoznao iako je bio u sjajnoj bijeloj haljini (Mt 17:2). Očito su ovih 24 starješine viši od apostola jer sjede na prijestoljima odmah uz Boga u nebeskom vijeću, dok će on sa drugim apostolima sjediti na prijestoljima na zemlji koji će predstavljati vijeće od 12 starješina. Zato nije ništa neobično da se ove visoko povlaštene anđele na nebu naziva ‘starješinama’ čime je taj izraz Ivana i prve kršćane podsjećao na visoku i povlaštenu ulogu koju su oni imali u odnosu na druge anđele. Položaj tih ‘starješina’ na nebu koji imaju ‘krune’ možemo lakše predočiti ako znamo da Biblija sadrži opis ‘starijih muževa’ čija sijeda kosa predstavlja ‘krunu’ (1.Ti 5:17; Izr 16:31).

Isto tako 'bijele lanene haljine' koje nose '24 starješine' ih ne moraju povezati sa ljudima jer se i za anđele kaže da su obučeni u bijele haljine. Prorok Danijel je imao priliku vidjeti jednog od tih starješina (poglavara) koji je bio obučen u (bijele) haljine lanene (vidi Da 10:4; 12:6,7). Opisao ga je kao 'čovjeka'. Isto tako je i Elizej vidio 'čovjeka' (anđela) obučena u lan (bijele haljine) koji je po Božjoj naredbi obilježavao čela ljudima te je uzimao vatru od keruba koji su nosili Božje prijestolje (vidi Ez 9,10.pogl). Ivan je one koji su bili obučeni u lan (bijele haljine) nazvao anđelima (Ot 15:6). Za one anđele koji će pratiti Isusa prilikom njegova dolaska se kaže da su 'obučeni u fini bijeli lan' tj. u bijele haljine (Ot 19:14). Te bijele haljine imaju svoju simboliku jer piše da je Isusovoj simboličnoj 'ženi' dano da se obuće u bijeli fini lan (Ot 19:7,8). Stoga izraz 'bijele haljine' koje se koriste i za ljude i za anđele nisu argument kojim bi se dokazalo da su '24 starješine' ljudi kao ni izraz 'starješina' (poglavar) jer se taj izraz očito koristio za povlaštenu i istaknutu ulogu koju su oni imali u odnosu na druge anđele.
 
Zanimljivo je da ’24 starješine’ vidimo gdje imaju zlatne posude pune kâda, a za jednog se od njih, koji je do žrtvenika došao sa svojom posudom za kâd, kaže da je ‘anđeo’ (Ot 5:8; 8:3-5). Prema tome, ‘24 starješine’ su nebeski anđeli visokog položaja - ‘serafi’. To što se za njih koristi izraz ‘starješine’ je sasvim razumljivo jer time dobivamo sliku o anđelima koji su po funkciji stariji od drugih, ne po godinama nego po autoritetu kojeg imaju među nebeskim stvorenjima. 

To što na nebu ima samo ’24 starješine’ govori nam da je njihov položaj unaprijed određen i da u mnogim zadacima oni sudjeluju kao grupa ili vijeće što nas podsjeća na ‘vijeće staraca’ odnosno ‘vjeće starijih muževa – starješina’ koji su upravljali nekim gradom (Ps 107:32; Su 11:5,6; Ru 4:2). Ovi nebeski ‘starješine’ upravljaju ‘nebeskim hramom’ čime surađuju s Bogom u održavanju njegovog stvarstva u svetosti. Sličnu upravu će imati Krist kad sjedne na Davidovo prijestolje (Ps 122:3-5).

Razmotrimo sada istaknutu ulogu koju imaju ’24 starješine’ na nebu. U tome će nam pomoći ono što nam je otkriveno kroz zemaljski hram koji je jedno vrijeme bio u Božjoj službi. U vizijama vidimo da starješine imaju zlatne posude pune kâda, što govori da su u svećeničkoj službi. Osim što imaju posude za kâd, oni imaju i krune što govori da imaju i određenu mjeru autoriteta poput kraljeva. Samim tim oni su ‘poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom’ kao što su to bili istaknuti Levitski svećenici (1.Lje 24:5, bi2-C). Tako oni uz Boga, koji je kralj i veliki svećenik, izvršavaju dvojaku ulogu i službu Božjih nebeskih kraljeva i svećenika tvoreći na nebu ‘kraljevstvo svećeničko’. Njihova uloga je očito bila preslikana na zemaljsko teokratsko uređenje gdje su bili predočeni s poglavarima 24 svećenička reda. Svećenički poglavari su ti koji su služili uz ‘velikog svećenika’. Oni su imali ‘turbane’ na glavi koje su predstavljali autoritet i vlast koju im je Bog povjerio (vidi 2.Mo 28:36,37,40; 29:9; Za 3:1,5-7; 6:13). Tako njihov turban ima isto značenje kao i kruna. Taj turban je imao Aron kao veliki svećenik i njegovi sinovi kao svećenici. Njih su zastupali 24 porodice unutar Aronovih dvaju sinova.

U toj teokratskoj strukturi svećenici su predvodili u obožavanju, svaki u svom redu. U jednom od tih 24 reda služio je i Zaharija, otac Ivana Krstitelja. On je kao svećenik imao prednost da pristupa k Bogu i da stoji ‘pred njim’ u hramu (vidi Ez 44:15,16). "Dok je Zaharija jednom obavljao svećeničku službu  pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu, ždrijebom ga je, prema svećeničkom običaju zapalo da uđe u svetište Jehovino i prinese kâd" (Lk 1:8,9). Zanimljivo je da je Zahariju posjetio anđeo koji je imao sličnu dužnost u nebeskom hramu. "A anđeo mu je (…) rekao: ‘Ja sam Gabrijel, koji stojim pred Bogom’…" (Lk 1:11,19). Očito je Zaharija zastupao službu koju je na nebu imao anđeo Gabrijel. Gabrijel je pripadao serafima koji su poput svećeničkih poglavara stajali ‘pred Bogom’ u njegovom hramu. Zbog toga postoje sličnosti anđela Gabrijela sa serafom koji je posjetio proroka Izaiju i druge (Iz 6:1-7; Da 8:16; Lk 1:26,27).

Moguće je zaključiti da je anđeo Gabrijel seraf i jedan od 24 starješine koji stoje pred Bogom i blizu njega. Levitski svećenici predvođeni sa 24 starješine su također stajali ‘pred Bogom’ ali na zemlji. Što nam onda govori broj 12 i 24? Ako se vratimo u organizacijsko uređenje neba unutar zemaljskog Jeruzalema tada možemo zapaziti neke zanimljive detalje skupina svećenika i Levita sakrivenih u samim brojkama koje je David dobio pod nadahnućem (1.Lje 28:11-13). Sinovi Izraelovi su bili podijeljeni u 12 redova. Nad svakim od 12 plemena Izraelovih je bio postavljen po jedan knez, odnosno prvi knez, dok su u gradovima bili postavljeni knezovi nižeg ranga, stotnici i tisućnici. Tako je broj 12 predstavljao suverenitet nacije. Na prvosvećeničkom četverokutnom sudskom naprsniku je bilo 12 dragih kamenova poredana u četiri reda (4x3) što ima veze sa 4 keruba koji su zastupali Božji suverenitet (2.Mo 28:22-28).

U službi grada je bilo 12 upravitelja koji su se izmjenjivali svakog mjeseca, a pod njihovom upravom je služilo kralju po 24000 ljudi što je ukupno iznosilo 288000 ljudi (144000 x 2). 144000 u 24 reda služilo je u prvoj polovini godine, a drugih 144000 je služilo u drugoj polovini godine. (1.Lje 27:1-15). Leviti su diljem zemlje dobili 48 gradova (24 x 2). Iza svakog od 24 svećenička reda stajala i 24 reda pjevača, njih 288 (24 x 12). Broj 288 je zanimljiv, jer kad se podjeli na dva djela onda svaki dio nosi broj ‘144’ (144 x 2). Taj broj predstavlja ‘mjeru čovjeka i mjeru anđela’ tako da organizacija zemlje u rukama Isusa Krista ima istu mjeru kao organizacija neba u rukama Jehove Boga (1.Lje 25:6-31; Ot 21:17).

Ovaj način organiziranja je zanimljiv jer se neke sličnosti pojavljuju kako u ‘gornjem Jeruzalemu’ tako i u ‘Novom Jeruzalemu’. Prije svega u gornjem Jeruzalemu ne vidimo broj 12, ali zato vidimo četiri keruba oko prijestolja. Pretpostavljam da ta 4 keruba predstavljaju 4 reda keruba na svakoj od tri razine – ukupno 12. Zar Isus nije na goru poveo samo tri apostola tj. jednu četvrtinu ili po jednog predstavnika u svakoj razini tako da je svaka razina imala po 4 apostola. Imena apostola su zapisana na 12 kamena temeljaca sa sve četiri strane, odnosno sa svake strane po tri (4 x 3) (Ot 21:10-14). Tu su i 12 vrata sa četiri strane (4 x 3) koji predstavljaju 12 Izraelovih plemena. Sličnost vidimo i kod ‘24 starješine’ koje u samom nebu služe u svojstvu svećeničkih poglavara. To nisu ljudi iako ih u Ivanovoj viziji vidimo u ljudskom obličju i bez krila kao ostale anđele. Naime, i anđeo Gabrijel je bio nalik na ‘čovjeka’ (Da 9:21). Ta sličnost sa ljudima je ovdje kod serafa naročito istaknuta kako bi se te anđele moglo lakše prepoznati po ulozi koju su imali svećenički poglavari koji su ih zastupali na zemlji i tako preslikavali nebesku stvarnost. Njihova je uloga u direktnoj vezi sa grešnim čovjekom kome je potrebno očišćenje kako bi pristupio Bogu. Prema tome, to što Ivan vidi '24 starješine' koji su bili u ljudskom obličju ne daje nekome za pravo da ih automatski poistovjeti sa ljudima samo kako bi se podupirala teza po kojoj će ljudi vladati s neba s Isusom. Njihovu će službu na zemlji imati 144000 izabranika poredani u 24 reda (24 x 6000).

Poput svećenika u zemaljskom hramu i serafi su imali ‘harfe’ te su ulazili u Jehovino svetište da bi ‘prinosili kâd’ (vidi Ot 5:8; 8:3). Oni su zaduženi da ‘pristupaju Bogu da mu služe’ u nebeskom hramu (vidi Ez 44:15,16). Organizacija hramskog uređenje na zemlji nam pokazuje da serafi kao ‘poglavari’ očito uza sebe imaju anđele nižeg reda. Zato nije ništa neobično što u Ivanovoj viziji vidimo kako iz svetišta hrama na nebu, tj. iz svetinje u vanjski trijem hrama izlaze anđeli "obučeni u čist i sjajan lan" (Ot 15:5-8). Ovi anđeli nisu 24 starješine (ili svećenički poglavari) nego ‘svećenici’ (poput Levita) koji imaju pristup svetinji i koji služe u jednom od tih 24 svećenička reda. Lanene haljine su trebali oblačiti svećenici kad su ulazili na vrata unutarnjeg trijema, a ove anđele upravo vidimo tako obučene gdje na vratima trijema primaju zlatne posude. Oni su stoga kao svećenici bili podređeni svećeničkim poglavarima ili starješinama (serafima-arhanđelima). Odnosno 24 starješine su svaki u svom redu "poglavari koji su nadzirali sveto mjesto i poglavari koji su služili pravom Bogu" a sa njima su u njihovom redu služili drugi anđeli - svećenici (1.Lje 24:4-19). Njihov broj se ne spominje ali se krije u broju 144000. Ako su anđeli nižeg ranga ulazili u svetište kao svećenici onda je logično da su 24 starješine imali veću ulogu kao svećenički poglavari. Budući da nose ‘krune’ onda se može reći da su ‘24 starješine’, ne samo svećenici nego i poglavari (knezovi) koji predvode anđele koji su im dodijeljeni da im služe i surađuju s njima. Naime, iza svakog od njih vidimo organizirane grupe anđela kojih je bilo "mirijade mirijada i tisuće tisuća" (Ot 4:2-11; 5:11,14).

Te grupe anđela predvode kerubi i serafi. Tako i ovaj najviši red serafa ima ulogu arhanđela ili prvih anđela. Dvadeset i četiri prijestolja na nebu nisu nešto novo jer ona vjerojatno postoje prije nego je Bog na sličan način teokratski uredio svoju organizaciju na zemlji. Cijela ta organizacija je stvorena kako bi se moglo povezati čovjeka sa Bogom. Imajući u mislima Isusa, koji je zamijenio prvog čovjeka Adama, i koji je predodređen prije postanka svijeta da bude kralj Božjeg kraljevstva na zemlji, Pavle kaže  da nas je

“[Bog] izbavio iz vlasti tame (ovog svijeta) i prenio nas u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina, po kojemu smo oslobođeni otkupninom — oprošteni su nam grijesi. On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac (nasljednik) svega što je (novo) stvoreno. Jer preko njega (ili po njemu, po njegovoj mjeri) je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve je stvoreno preko njega i za njega. On je prije svega ostalog i [po njemu] je sve nastalo. On je glava tijela, skupštine (koja je uređena po njegovoj mjeri). On je početak, prvi (čovjek) koji je ustao iz mrtvih, da u svemu bude prvi. Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu i da preko njega — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima“ (Kol 1:13-20).

Naravno, oni koji Isusa smatraju nebeskim bićem, koriste ove riječi kao dokaz o Isusovom predpostojanju. No, ako Isusa gledamo samo kao čovjeka, kao što ga gleda i Pavle,  onda ćemo ovdje vidjeti dublje značenje. Izraz “preko njega“ ili “po njemu“ može značiti “po njegovoj mjeri“ tako da je to kraljevstvo novog poretka bilo unaprijed uređeno “po mjeri savršenog čovjeka“ za kojega je sve stvoreno. Naime, da bi po mjeri čovjeka Bog uređivao svoju nebesku i zemaljsku organizaciju, onda je čovjek na neki način morao postojati prije svega ostalog kako bi bio ta punina ili savršena mjera za stvaranje neba i zemlje. Bog ga očito kao tu savršenu mjeru imao u svom umu i znao je što sve može proizaći od savršenog bića sa slobodnom voljom, pa je po toj mjeri uredio stvari neba i zemlje što je uključivalo i uređenje kraljevstva po drugom čovjeku koji bi trebao poništiti dijela prvog čovjeka ukoliko ovaj sagriješi. Organizacija (prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti) tog kraljevstva o kojem govori Biblija, je unaprijed bila uređena po mjeri tog drugog čovjeka Isusa tako da je sve ono što je trebalo biti nanovo stvoreno, Bog stvorio zbog njega, koji je trebao živjeti i umrijeti kako bi svojom krvlju pomirio s Bogom sve što je na nebu i na zemlji. Sada taj čovjek, prvi koji je ustao iz mrtvih, stoji kao premosnica neba i zemlje i čeka svoj dan kada će sjesti na svoje zemaljsko prijestolje, zajedno sa 144000 onih koji će biti postavljeni u službu tog kraljevstva. U biblijskoj knjizi Otkrivenje se u vizijama neba vidi Božje prijestolje, ali ne i Isusovo jer je on “vladar kraljeva zemaljskih“ i kao čovjek će vladati na zemlji “kraljevstvom ljudskim“ (Da 4:17; Ot 1:5). Isus sada zauzima desno ili počasno mjesto do Boga i čeka da siđe na zemlju i preuzme svoje kraljevstvo koje je unaprijed uređeno  brojem 144 “po mjeri čovjekovoj“, a ta mjera je istovjetna mjera anđeoske organizacije (vidi Ot 21:17).

U nebeskoj organizaciji se vlast prenosi od Boga na ‘kerube’ i na 24 starješine -‘serafe’. Stoga samo ti visoko povlašteni anđeli predočavaju nebesku upravu - Božju nebesku ženu ‘gornji Jeruzalem’. Ostali anđeli u sastavu nebeskih vojski su samo izvršioci određenih zadataka koje dobivaju preko prvih keruba i serafa. U tome nam može pomoći jedna slična vizija koju je opisao prorok Danijel, a koja glasi:

"Dok sam gledao, bila su postavljena prijestolja (množ.) i Pradavni je sjeo (…) Prijestolje (jed.) su mu bili plamenovi ognjeni (…) Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim. Sud je sjeo i knjige su se otvorile" (Da 7:9,10).

Ovdje je opisan suvereni Bog gdje predsjedava zasjedanju suda kojeg čine samo visoko rangirani anđeli. To zasjedanje suda dobro odgovara opisu gdje vidimo ‘24 starješine’ kako sjede na svojim prijestoljima i imaju krune na svojim glavama i koji mogu predstavljati najviše nebesko vijeće. Oni će presuditi političkoj divljoj zvijeri i omogućiti Isusu Kristu da uz pomoć izabranih Božjih anđela preuzme svoju vlast na zemlji, te da je organizira po mjeri čovjekovoj koja je i anđelova mjera (Da 7:11,12). Ta uprava Novog Jeruzalema će biti Isusova simbolična žena.

Isus je dobio najveće ime ali je podložan Bogu kao Ocu i njima kao svojoj majci. Zato ga vidimo u jednoj viziji da se on kao “Vladar kraljeva zemaljskih“ nalazi “pred (Božjim) prijestoljem, pred četiri bića i pred (24) starješine“ (Ot 14:1,3; 1:5; Da 7:13; Heb 1:3-5). Ako je pred njima, onda nije iznad njih. Međutim, iz cijele te nebeske hijerarhije anđela Isus je dobio vlast nad jednom 'izabranom' grupom anđela s kojom zapovijeda i koja će mu služiti dok bude vladao svijetom tako da su mu oni podložni (1.Ti 5:21; 1.Pe 3:22). To je i logično jer u nadgledavanju i upravljanju zemljom ne trebaju učestvovati svi nebeski anđeli. No, svi anđeli mu se mogu 'pokloniti' i tako priznati njegov autoritet nad zemljom s kojim će zastupati Božju vrhovnu vlast (He 1:6).

S ovim uvidom u Božju Riječ možemo razumjeti da ‘serafi’ zajedno sa ‘kerubima’ predočavaju Božju nebesku ‘ženu’ koja je nastala od njegovog simboličnog rebra kao Eva od Adama. Ona mu je podređena i služi mu kao pomoćnica u provođenju njegovog suvereniteta i nauma koje ima ostvariti na zemlji i u cijelom svemiru. Ivan vidi 24 starješine gdje bacaju svoje krune pred Božje prijestolje, pokazujući time svoju ženi sličnu podložnost Bogu kao suverenom Gospodaru. Oni time potvrđuju da Bogu pripada "slava, čast i moć" (Ot 4:10,11). Kerubi i serafi su visoko rangirani anđeli i kao takvi su iznad svih drugih anđela. Oni kao takvi najvjerojatnije služe na prvim mjestima u nebeskoj hijerarhiji.