Nebeska 'žena'

U nebeskom (gornjem) Jeruzalemu Bog je suvereni kralj. On nosi i titulu nebeskog Oca. Njegov zemaljski sin Isus Krist se privremeno nalazi u nebeskom gradu u kojem neki anđeli imaju ulogu Božje žene, a njegove i naše nebeske majke. Trebamo imati na umu da ulogu nebeske ‘žene’ nemaju sva nebeska stvorenja, jer se taj grad poistovjećuje samo s onim anđelima kojima je Bog dao povlašteni položaj na nebu. Samo povlašteni anđeli tvore teokratsko uređenje koje poput žene surađuje s Bogom u ostvarivanju svih njegovih namjera. Takvo razumijevanje proizlazi iz spoznaje da je i zemaljski Jeruzalem bio mjesto u kojem je Bog prebivao svojim duhom i to preko samo onih zemaljskih zastupnika kojima je povjerio autoritet. Time se misli na one koji su imali svećenički i vladalački autoritet (Ps 135:21). Oni su predstavljali zemaljsku ‘ženu’ koja je dobila ime po gradu u kojem je bila smještena.  Bog ju je doveo u postojanje putem saveza Zakona čime je postala sluškinja njegove nebeske žene. Jedno vrijeme je sluškinja služila u njegovoj kući kako bi mu rodila i odgajala zemaljsku djecu. Tako je Bog preko nje postao otac Izraelske nacije, čime je ispunio savez s Abrahamom (Jr 31:9; 1.Mo 17:2-8). Pogledajmo kako je to prikazano u Božjoj Riječi.

Nebeska je ‘žena’ sastavni dio nebeskog grada u kojem vrši svetu službu pa je po toj nebeskoj upravi dobila ime 'Jeruzalem'. Bog ju je u simboličnom prikazu usporedio s Abrahamovom ženom Sarom (Ga 4:26,31). Iako je na nebu imao svoju zakonitu ženu predočenu ‘Sarom’, Bog je na zemlji imao i drugu ženu predočenu po Hagari koja je bila sluškinja, a predočava one koji su mu služili u Jeruzalemu i hramu kao pomoćnici u podizanju i očuvanju Abrahamovog zemaljskog potomstva (Ga 4:25). Tko su bili oni? Već smo zaključili da to nisu bili svi članovi Izraelske nacije, već samo oni izabrani muževi koji su bili postavljeni u ulogu ‘žene’ koja se je trebala brinuti za svoje potomstvo ili djecu. Oni su trebali odgajati naciju u strahu Božjem. Trebali su poučavati narod i držati ga odijeljenim od drugih naroda. Trebali su brinuti da nacija sluša Božji zakon. Zakon je, naime bio, kako kaže Pavle, "odgajatelj" (Ga 3:24). S obzirom da je svećenicima povjeren Božji Zakon, oni su bili ti koji su kao Božja ‘žena’ odgajali i podizali Abrahamovu djecu. Kao što svaka majka u sebi ima majčinske osjećaje i obaveze prema svojoj djeci, tako je Bog ljudima koje je postavio na ‘nebeska mjesta’ nastojao pomoću Zakona ugraditi tu majčinsku obavezu. Sa svim tim zadacima i službama u skladu sa Zakonom, svećenici su predočavali ‘ženu’ Hagaru. "Ta Hagara predstavlja Sinaj, goru u Arabiji i odgovara današnjem [zemaljskom] Jeruzalemu jer je u ropstvu sa svojom djecom" (Ga 4:25). Ona je bila ropkinja jer je sa svojom djecom robovala grijehu. A grijeh je bio očitovan kroz Zakon (Ri 3:19,20; 7:6,14). Budući da je ropkinja Hagara predočavala zemaljski Jeruzalem koji je bio u savezu s Bogom preko Zakona koji je naglašavao ropstvo grijeha, ona je rodila djecu za ropstvo.

Izraelska nacija je bila Božji ‘sin’ koji je predočen po Izmaelu (2.Mo 4:22). Hagara je samo poslužila nebeskom Jeruzalemu (Sari) da preko nje ima sina ‘Izmaela’ (Izraela). On je postao otac 12 sinova preko kojih je nastao velik narod što predočava Jakova s njegovih 12 sinova (1.Mo 17:20). Istovremeno je bio i otac dvanaest plemena duhovnih Izraelaca koji su postajali sinovi Božji. Biblija zato opisuje zemaljski Jeruzalem kao simboličnu zemaljsku ‘ženu’ ili teokratsko uređenje preko koga je Bog želio ostvariti jedan dio svojih namjera kako bi se mogle ispuniti neke nebeske stvari, od kojih je najvažnija bila ta da se Isus rodi među onima koji su u savezu s Bogom. Kad je uprava zemaljskog Jeruzalema ispunila svoju svrhu, trebala je biti otpuštena kao ropkinja Hagara. Zato je Bog rekao svojem narodu: "Vodite parnicu protiv majke svoje (…) jer ona mi nije žena, i ja joj nisam muž..." (Ho 2:2,5).  Da, ona nije bila Božja zakonita ‘žena’, niti je Bog bio njen zakoniti ‘muž’. Toj ženi koja je bila samo robinja u njegovom kućanstvu je rekao: "… ja ću odbaciti tebe da mi više ne služiš kao svećenik. I budući da ti zaboravljaš zakon Boga svojega, ja ću zaboraviti sinove tvoje" (Ho 4:6).

Kao što je Hagara prezirala Saru tako je i Židovsko svećenstvo preziralo Božje proroke. Kao što je poslije Izmael ismijavao Izaka, tako su Židovi ismijavali Isusa i prve kršćane (Mt 23:34,35; 1.Mo 16:4; 21:9; Ga 4:29). Zbog toga je uprava grada Jeruzalema u potpunosti predočavala Božju napuštenu ženu ‘Hagaru’ koja je bila majka Izraelske nacije rođene po tijelu a ne po duhu. Unatoč tome, Bog je iskazivao milost onoj Abrahamovoj djeci koja su u svom životu isticali svoje duhovno obrezanje srca s kojim su prihvaćana u Božju duhovnu obitelj iz koje je potekao Isus Krist. Samim tim oni su i doslovno i duhovno poticali od Abrahamove žene Sare. Isus je nakon rođenja bio doveden ‘pred Jehovu’ a time i pred one koji su predočavali Božju nebesku ženu Saru (Lk 2:22-24).

Ovo razmatranje ponovno naglašava činjenicu da su samo izabrani muževi – kraljevi i svećenici - u Izraelu predočavali Božju ‘ženu’ Jeruzalem koja je putem provedbi saveza Zakona dovela i u postojanje Izraelsku naciju. Tako nisu svi Izraelci kao pojedinci predočavali ženu Hagaru, nego samo svećenici i drugi imenovani muževi koji su vodili narod Bogu. Oni su ti koji su zastupali Božje teokratsko uređenje smješteno u Jeruzalemu. Sada kad znamo tko je na zemlji predočavao simboličnu ‘ženu’ koja je poistovjećena sa Jeruzalemom, onda ćemo lakše doznati tko sve na nebu predočava Božju nebesku ‘ženu’. Pogledajmo kako izgleda to nebesko uređenje ili ‘nebeski Jeruzalem’, odnosno tko sve sačinjava tijelo Jehovine nebeske žene.