Grad koji silazi na zemlju

Grad ‘novi Jeruzalem’ u svom nazivu ima riječ ‘novi’ što ukazuje na novi oblik teokratske uprave. Psalmista kaže da je "Jeruzalem sagrađen kao grad sav u jedno sastavljen" (Ps 122:3). Stoga se Jeruzalem, promatran izvana, mogao vidjeti kao jedno geometrijsko tijelo kojeg su okruživali visoki zidovi unutar kojih se nalazilo Božje prijestolje. Na sličan način je Ivan opisao ‘novi Jeruzalem’ kojeg je vidio u obliku ‘četverokuta’ ili savršeno oblikovane kocke (Ot 21:16). U tom gradu se ne nalazi hram jer je on preko Isusa i Boga direktno povezan sa nebeskim hramom i njegovim dvorištem na zemlji gdje će narodi dolaziti pred Boga. U tu svrhu će na zemlji biti izgrađena mjesta obožavanja tako da će po svoj zemlji postojati mjesta  gdje će služiti izabrani muževi kao kraljevi i svećenici(Ez 40:2; 48:9-15; Ot 21:10,22). Ovo ‘sveto mjesto’ i ‘grad’ imaju svoje simbolične temelje, zidove i vrata, što ukazuje da ima sve što ga čini duhovnim mjestom u koji će biti smještena uprava Božjeg kraljevstva.

Zidovi grada imaju nebesku slavu anđela. U kom smislu? Znamo da "anđeo Jehovin utaboren stoji oko onih" koji služe Bogu (Ps 34:7). Tako će anđeli koji će ‘sići s neba’ stvarati zaštitni zid oko ove uprave tvoreći nevidljivi bedem, a ujedno će ga povezivati s nebeskim prijestoljem na kojem sjedi Bog (1.Mo 28:12). Anđeli će tako sačinjavati zidove koji će ovom mjestu davati slavni nebeski izgled (vidi Ez 28:13). Oni su u prošlosti i u hramu na zemlji bili prikazani gdje tvore unutrašnje zidove jer su bili naslikani svuda unaokolo po zidovima hrama. Njihove se likove vidjelo samo ukoliko bi se ušlo u odaje svetišta što je za narod bilo nevidljivo. U prenesenom smislu Božji narod neće moći vidjeti simbolične zidove grada jer će ga tvoriti anđeli. Oni će imati svoju zaštitničku ulogu. Vrata ovog grada također čuvaju anđeli, što govori da će oni i dalje biti u službi ljudi i da će čuvati da grad ostane čist i neokaljan od nepravednih ljudi koji će uskrsnuti i živjeti pod njegovom vlašću. Ta zaštita će biti i te kako potrebna kada grad bude napadnut od Božjih neprijatelja na kraju vladavine kraljevstva.

Novi Jeruzalem u sebi nema hrama, ali će se nalaziti na zemlji uz dvorište već postojećeg nebeskog hrama, kao što se i sveti grad kršćanstva nalazi uz dvorište Božjeg hrama ovdje na zemlji. Hram će biti zastupljen sa svećeničkim službama kojima će se davati čast Bogu i Isusu (vidi Ot 11:1,2; 21:22; 7:15; Ez 11:16). Dvorište hrama obuhvaća područje koje ga odjeljuje od grada u kojem će biti uspostavljena vlada Božjeg kraljevstva. Budući da će Isusovi suvladari u svojim svetim službama zastupati ‘novo nebo’ onda će se i ‘grad’ i ‘hram’ prema jednoj drugoj viziji nalaziti unutar dijela ‘zemlje’ koje će se zvati ‘sveti prinos’. Zanimljivo je da je u toj viziji i grad i hram viđen na zemlji i da će na zemlji vjerojatno postojati unaprijed predviđena sveta mjesta koje će biti poput Edena. Eden je bio sveto mjesto u koje nitko od nesavršenih ljudi nije mogao uči. Zato na vratima grada ‘Novog Jeruzalema’ vidimo anđele (Ez 28:13; 40:2; 45:1-7; usporedi Ot 20:9; 21:12). Ostali dio zemlje će biti predviđan za život savršenih ljudi (simboličnih Izraelaca) i nesavršenih ljudi (simboličnih stranaca).

Grad možemo gledati na dva načina: kao mjesto ili kao ljude koji zastupaju to mjesto. Znači da uprava kraljevstva nije isto što i grad u kojem su smješteni. Grad je mjesto, a upravu čine osobe. To je razlika koju moramo uzeti u obzir kad govorimo i o novom Jeruzalemu. Zato novi Jeruzalem u viziji vidimo i kao sveti ‘grad’ i kao ‘nevjestu, ženu Janjetovu" (Ot 21:2,9-11). Kad se prikazuje kao ‘grad’ onda se u opisu tog grada vide anđeli. Poput neba koji okružuje zemlju grad je nevidljiv. Kao što nebo poprima razne boje tokom dana i noći tako i ovaj grad, koji poput neba ispunjava i okružuje novu zemlju, ima slavni nebeski izgled. Kao što kamen koji pada s neba kasnije ispunjava cijelu zemlju, tako i ovaj grad koji silazi s neba ispunjava cijelu zemlju (Da 2:35). On se vidi poput savršene kocke čija su dužina i širina i visina jednaki (Ot 21:16). Unutar tog savršenog ‘novog neba’ se nalazi ‘nova zemlja’ – ne zemlja kao planeta nego zemlja u vidu savršenog ljudskog društva.

 

 

Novi Jeruzalem će svoju vlast provoditi preko svih gradskih uprava koje će se nalaziti po cijeloj zemlji. Ta mjesta bi mogla zamijeniti sva današnja mjesta s kojih se upravlja svijetom i jednim centralnim mjestom. Zato novi Jeruzalem neće biti na nebu nego na Zemlji na kojoj će biti smještena uprava ‘novog neba’. Iako će zemljom vladati izabrani ljudi ipak je riječ o nebeskoj upravi koja je stvorena kako bi se ispunio Božji naum sa zemljom. Umjesto da je ukrašava nevidljivo nebesko prostranstvo svemira, njih će ukrašavati sve ono što je stvoreno na zemlji. Novi Jeruzalem opisan s vanjskim obilježjima koji poput odjeće i nakita ukrašavaju samu nevjestu. U tom smislu ‘nevjestu’ vidimo obučenu u Božju slavu što nam govori da će je vladari zemlje obući u slavni izgled kojeg će mu dati bogatstvo i ljepota zemaljskog Raja. Nju vidimo u ulozi ‘kraljeva zemlje’ koji donose svoju slavu i slavu naroda u grad, što govori da oni ne tvore vanjski izgled grada nego samo njegovu upravu koja se nalazi u gradu (Ot 21:24).

Isusovu nevjestu ne čini ono u što je ona obučena, već njeno organizacijsko tijelo. Isusova žena se stoga nalazi u gradu koji je od Boga pripremljen i ukrašen tako da ima Božju slavu u koju je nevjesta obučena. U tu kraljevsku odjeću će se odjenuti kad budu postavljeni na svoja prijestolja. Zemaljski Jeruzalem je također u Bibliji bio opisan na način da je svojim fizičkim obilježjima davao slavu i veličinu onih koji su u njemu na svojim nebeskim mjestima služili Bogu. Kasnije je slavna veličina i ukras grada bila srušena tako da je ta zemaljska simbolična žena ležala razodjevena u svojoj sramoti. U simboličnom smislu, ostala je bez kraljevske odjeće (Iz 52:1; Ho 2:3; Lk 21:5; Mt 24:1,2). Na sličan je način i ‘žena’ zvana Babilon Veliki odjevena u skerlet i purpur i ukrašena s zlatom, dragim kamenjem i biserima. Ovu zlu ženu predstavljaju istaknuti politički i duhovni vođe koji imaju vlast nad kraljevima zemlje, a njenu odjeću i nakit čine zemaljska slava, bogatstvo i moć, te Sotona i demoni koji sačinjavaju zidove grada kojim su okruženi (Ot 17:3,4; 18:16).

Sotona je na početku bio postavljen da pazi i čuva čovjeka kojeg je Bog postavio u Edenu, vrtu Božjemu. Taj vrt je bio poznat po dragim kamenjem i zlatom. Time su se taj anđeo i prvi čovjek obukli u slavu koju su im doprinosile zemaljske dragocjenosti (Ez 28:13; 1.Mo 2:10-15). Nakon što je Sotona izgubio tadašnju slavu tražio je načina da se ponovno obuče u zemaljsku slavu. Kad ju je stekao onda se tom slavom hvalio pred Isusom kojemu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu (Mt 4:8). Ovi nam primjeri pokazuju da će i novi Jeruzalem biti uprava sastavljena od ljudi koji će svoju vlast provoditi sa zemlje. Zato će postojati doslovna mjesta na zemlji koja će biti izgrađena sa svrhom da odražavaju Božju slavu na način da će ih krasiti dragocijenosti zemaljskog raja koje će isticati njegovu svetost i čistoću. Sva mjesta zajedno će predstavljati jedan grad ili jednu središnju upravu novog Jeruzalema.

Otkrivenje spominje ‘ženu’ – grad ‘Babilon Veliki’ koji je očito suprotnost Isusovoj nevjesti tj. ‘ženi’ – novom gradu Jeruzalemu. I jedan i drugi ‘grad’ su sastavni dio zemaljske organizacije. Ne nalaze se na doslovnom nebu nego na zemlji gdje njihovi zastupnici sjede na svojim uzvišenim položajima (vidi Iz 14:13; Jr 51:53; Da 4:30). ‘Babilon Veliki’ će biti odstranjen sa zemlje a na njegovo će mjesto doći novi grad – Jeruzalem. Isusova nevjesta će postati sastavni dio grada u kojem će služiti 144000 prvorođenca, a nebesku slavu će mu davati Isus i njegovi izabrani anđeli. Svi zajedno će sačinjavati nebesku upravu koja ima prvenstveno pravo da zastupa Božju suverenost nad zemljom (He 12:23; Ot 14:4). Samim tim će se ‘sve urediti kad se navrši vrijeme, naime, sve će se ponovno sastaviti u Kristu - ono što je na nebesima i ono što je na zemlji’ (Ef 1:10). Kad se kaže da će se ‘ponovno’ sastaviti nebeske i zemaljske stvari, onda se prije svega misli na ‘ponovno’ sastavljanje nebeske i zemaljske organizacije u jednu ujedinjenu Božju obitelj. Do raskida između neba i zemlje je došlo upravo kad je Sotona odvojio čovjeka od Boga. U tom kontekstu ‘ono što je na nebesima’ ne predstavlja ‘novo nebo’ (kao što je to objašnjeno u izdanjima Zajednice), nego Jehovinu nebesku organizaciju. Budući da su se ljudi odvojili od nje, trebalo ih je ‘ponovno’ sastaviti s svim ‘onim što je na nebu’. Zato ‘ono što je na zemlji’ predočava novu zemaljsku organizaciju koju će sa zemlje predvoditi 144000 Isusovih suvladara. Riječ je o organizaciji ‘novog neba i nove zemlje’ koja će se sa nebeskom organizacijom ‘ponovno’ sastaviti i to u Kristu, Božjem glavnom posredniku između neba i zemlje. (vidi ‘Stražarsku kulu’ od 15.02.2006. str 21-25.)