Novi Jeruzalem

Abraham je "očekivao grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog" (He 11:10). On je očekivao Božje kraljevstvo ovdje na zemlji čija bi uprava bila u gradu čiji je tvorac Bog. Onima koji su težili za tim mjestom, Bog je pripremio takav grad ili kraljevsku upravu. To nije trebao biti grad ili kraljevstvo ovog svijeta, nego "domovina (…) koja pripada nebu" (He 11:14-16). Riječ je o Božjoj upravi koju će sačinjavati izabrani muževi na zemlji. Oni će se obući u slavu zemaljskog Raja kojom je Jehova obukao prvo zemaljsko uređenje (Ez 28:13; Ot 21:11,19,20). Naime, Kristovo ‘kraljevstvo’ je najprije obuhvaćalo njegovo vladanje nad ‘Izraelom Božjim’ preko teokratske uprave kršćanskog Jeruzalema, a zatim će proširiti svoju vlast nad cijelim svijetom. Time će se sadašnja teokratska uprava obući u slavu ‘novog Jeruzalema’. Dok još služimo Bogu pod ovom privremenom upravom Jeruzalema, mi se radujemo dolasku Božjeg kraljevstva kojeg će zastupati ‘novi Jeruzalem’.

Budući da je drevni zemaljski grad bio uspostavljen među neprijateljskim narodima on je uz Božje dopuštenje mogao biti uzdrman od strane svojih neprijatelja. Slično je doživio i kršćanski Jeruzalem. Budući da je mogao biti uzdrman iznutra i izvana on je bio samo poput prijelazne vlade. Ona će biti zamijenjena novom teokratskom upravom i zato se o njoj govori kao o ‘novom Jeruzalemu’. Pavle u nastavku objašnjava da se tada trebalo ispuniti proročanstvo iz Hagaja 2:6,7, gdje je Bog rekao: "Još jednom – i to uskoro -  potrest ću nebesa i zemlju…".

Kad je Bog nakon Izraelskog oslobađanja iz Babilonskog zarobljeništva uskomešao narode, omogućio je pojedincima iz okolnih naroda da se kao prozeliti priklone pravom obožavanju čije je središte bio hram u Jeruzalemu.  Nakon toga Hagaj proriče da će se to ‘još jednom’ ponoviti. Pavle ukazuje na veće ispunjenje pa kaže da "riječi ‘još jednom’ znače da će biti uklonjeno ono što se može uzdrmati, to jest ono što nije načinio Bog kako bi ostalo ono što se ne može uzdrmati". Zatim ukazuje da "trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može uzdrmati" (He 12:26-28). U prvom stoljeću je uzdrmano teokratsko uređenje Jeruzalema do te mjere da je ono bilo uklonjeno, a zamijenilo ga je ‘kraljevstvo Isusa Krista’ preko teokratskog uređenja njegove skupštine. Iako je Isus rekao da njegovu ‘skupštinu ništa neće nadjačati’ ono jepoput drevnog Jeruzalema trebalo doživjeti svoj pad ali i obnovu kojom će ‘sveto mjesto biti dovedeno u ispravno stanje’ (Mt 16:18; Kol 1:13; Da 8:13,14). U međuvremenu su zli i nevjerni robovi sami načinili ‘kraljevstvo’ otpalog kršćanstva koje je palo u ropstvo Babilona Velikog. U završnom razdoblju će Bog ukloniti otpalo kršćanstvo, a ostaviti Kristovu skupštinu koja se ‘ne može uzdrmati’ jer će od nje i izabranih nastati ‘novo nebo i nova zemlja’. To je ono vječno kraljevstvo kojeg su vjerni sluge i kršćani očekivali pod upravom grada ‘Novog Jeruzalema’.

Bog je prorekao da će u svoje određeno vrijeme ‘zbaciti’ Sotonu s gore Božje na zemlju time što će preko svog Sina preuzeti vlast nad kraljevima zemlje kojima će u srce staviti svoju zamisao da unište Sotonino političko-religiozno carstvo - Babilon Veliki. Ta Sotonina "žena (…) predstavlja veliki grad [Babilon Veliki] koji kraljuje nad kraljevima zemaljskim" (Ot 12:7-9; 17:17,18; Ez 28:16,17). Sotonino carstvo se zove Babilon jer ono opisuje carstvo koje u svojim granicama drži sve narode preko žene. Žena predstavlja religiozne i političke vođe kao što su i kraljevi i svećenici predstavljali Božju ženu. Tu ženu će nakon Harmagedona zamijeniti Isusova nevjesta tj. kraljevi i svećenici koji će imati kraljevstvo nad svom zemljom. Zato Babilon Veliki mora biti uništen. Kad se to desi Bog će ostaviti još malo vremena da svoju srđbu posebno iskali na lažno kršćanstvo koje je ljude odvratilo od njega kao pravog Boga.

‘Sveti grad’ i dvorište hrama će biti uzdrmano i gaženo od strane političke zvijeri 1260 dana u kojima će Kristovi zastupnici iznositi osude nad ovim svijetom i tražiti pokajanje od strane onih koji se smatraju članovima Božjeg naroda. Uskoro nakon toga će cijeli politički svijet doživjeti osudu na način da će u ratu koji se zove Har-Magedon izgubiti svoju vlast nad zemaljskim društvom. Tada će "Jehova kraljevati nad [narodima] na gori Sionu odsad i dovijeka" i to preko svog Sina i ‘novog neba’.

Nakon uskrsnuća pravednih i nepravednih, Bog će "suditi među mnogim narodima i sklad će stvoriti među moćnim narodima" što će dovesti do pravog mira jer će u novom uređenju svi narodi morati "prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja na srpove". Time će svi biti uključeni u obnovu zemlje jer će Jehova ‘kraljevati nad njima na gori Sionu’ (Mi 4:3-7). Svi koji će ulazili na vrata Novog Jeruzalema da obožavaju Boga, penjati će se na goru Sion ili na simbolična ‘nebesa’ gdje će biti postavljeni Isus i njegovi svećenici i kraljevi (Ot 14:1). Tko će biti postavljen na tim ‘nebesima’ u službu kraljeva i svećenika? To će biti vjerni članovi klase roba koji su služili Bogu i Kristu u skladu s Božjom voljom. Kada mnogi od njih uskrsnu ovdje na zemlji i ujedine se s živim izabranicima ‘novog neba’ onda će se zajedno naći s Kristom. Oni će zastupati nebesku vladu koja će po svojoj teokratskoj organizaciji biti još jedna kopija ‘nebeskog (gornjeg) Jeruzalema’.

Izabrani će kraljevi biti postavljeni na simboličnoj gori Sionu koja predočava vlast Božjeg kraljevstva u rukama Isusa Krista i njegovih suvladara. Zanimljivo je zapaziti da simbolična ‘gora’ nastaje nakon što se jedan ‘kamen kojeg nisu dodirnule ljudske ruke’ u određenom trenutku odvaja od Božje nebeske gore. Bog će tako odvojiti jedan dio svoje univerzalne vlasti i predati ga Isusu. Isus će tada usmjeriti svoju silu i moć prema zemlji pa će tada ‘sva plemena zemaljska vidjeti Sina čovječjeg kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom’ (Mt 24:30). Sila iza koje će stajati Isus će poput odvojene gromade kamena uništiti sadašnje ljudske vladavine, čime će nestati oblik vlasti koji je do tada ispunjavao zemlju. Simbolični ‘kamen’ Kristovog kraljevstva će tako tek nakon Harmagedona poput ‘visoke gore’ ispuniti zemlju s novom teokratskom vladavinom koja će u potpunosti zamijeniti Sotonski zli poredak (Da 2:34,35). Na takav način će biti opustošena ‘vrlo visoka gora’ s koje je vladao Sotona i demoni nakon čega će biti obnovljena za novu vlast u rukama Isusa i njegovih anđela, dok će Isusovi zemaljski suvladari dobiti vlast ‘nad zemljom’ preko gore Sion kojom će zamijeniti sadašnji politički i religiozni poredak (Ot 5:10).  

U povezanost s tim proročanskim opisom Ivan je u jednoj drugoj viziji vidio gdje na Sionu stoji Isus zajedno s 144000 izabranih. Oni zajedno stoje "pred [Božjim] prijestoljem" (Ot 14:1-3). No, to ne znači da se ova visoka gora Sion nalazi na nepristupačnoj razini neba gdje ispunjava područje sa kojeg Bog direktno vlada. Vidjeli smo da je ova ‘gora’ treba biti odvojena od Božje univerzalne vlasti kako bi ‘ispunjavala’ zemlju, a ne cijeli svemir. Kad bi se ova vizija odnosila na nepristupačno nebo, to bi značilo da će se Isusovi suvladari sastajati s Kristom u samoj Božjoj prisutnosti – izvan materijalnog svemira. Međutim, kad bolje razmotrimo kontekst vidimo da oni ne stoje na onom ‘nebu’ s kojeg Bog vlada nad svojim cjelokupnim stvarstvom već na ‘gori’ koja je samo mala kopija Božjeg uzvišenog mjesta vladanja. S obzirom da će njihova vlast biti ograničena na jedno lokalno mjesto u svemiru, onda je logično da će i simbolična ‘gora’ s koje će vladati predstavljati ‘nebo’ koje obuhvaća područje naše planete Zemlje. Ponovimo činjenicu da je ovo nebo pod kojim će oni u budućnosti vladati, po svojem značenju slično ‘visokoj gori’ s koje još uvijek vlada Sotona preko svojih zemaljskih vladara. Znamo da se njegovo prijestolje ne nalazi na nebu gdje je Jehovino prijestolje već na toj simboličnoj ‘gori’ ili ‘nebu’ koje ispunjava samo planetu zemlju. Tako će i ta ‘visoka gora’ Sion biti nad zemljom, a ne na nepristupačnom nebu dok će vidljiva gora sa svetim mjestom biti na zemlji.

Razmotrimo to iz još jedne perspektive. U viziji koja se odnosi na zemaljsko područje, vidimo da i "veliko mnoštvo" ljudi stoji "pred Božjim prijestoljem" (Ot 7:1,15). Ovdje trebamo uzeti u obzir da su i Izraelci stajali ‘pred Bogom’ čije je prijestolje bilo postavljeno u svetinji hrama (2.Mo 29:42,43). Božje prijestolje je na zemlji bilo zastupljeno preko svećenika i izabranih starješina u Jeruzalemu. Bog je rekao da će se: "Jeruzalem zvati prijestolje Jehovino" (Jr 3:17). ‘Novi duhovni Jeruzalem’ će se također zvati prijestolje Jehovino jer ono zastupa Božje kraljevstvo. Zato je moguće zamisliti da će ‘Božje prijestolje’ biti postavljeno ovdje na Zemlji i da će biti zastupljeno preko prijestolja na kojima će sjediti Isusovi suvladari. Stojeći direktno pred njima "veliko mnoštvo ljudi [indirektno] (…) stoji pred [Božjim] prijestoljem i pred Janjetom (…) i  služe [Bogu] dan i noć u [njegovom] hramu" (Ot 7:9,15).

Sotona je danas prisutan na zemlji dok stoji na ‘visokoj gori’ sa koje nadgledava i upravlja ovim zlim poretkom. Da bi upravljao svijetom, Sotona nije trebao ljudske vladare dovesti na doslovno nebo kako bi odatle vladali. Vidjeli smo da je Sotona poveo Isusa na tu "goru vrlo visoku" odakle mu je "pokazao sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu" (Mt 4:8). Sa tog visokog položaja se može pomoću nebeskih anđela upravljati organiziranim ljudskim društvom preko zemaljskih kraljeva. Kraljevstva svijeta koja mu je pokazao su predstavljala Sotonin veliki grad Babilon Veliki ili njegovo kraljevstvo koje mu je predano od postanka svijeta. Nakon što Sotona bude ‘zbačen’ s te ‘visoke gore’, onda će taj visoki položaj pripasti Mihaelu i njegovim anđelima preko kojih će Isus i njegovi zemaljski vladari upravljati svijetom. To je ključna razlika jer je Sotona drugačije postavio stvari te je on vladao svijetom preko čovjeka umjesto da je Adamu dozvolio da vlada zemljom preko njega i njegovih anđela. U proročanskoj viziji vidimo gdje je jedan anđeo odnio apostola Ivana na tu istu ‘visoku goru’ s koje je zbačen Sotona, a za koju Ivan kaže: "I odnio me u duhu na goru veliku i visoku, i pokazao mi je sveti grad Jeruzalem kako silazi s neba od Boga" (Ot 21:10). Kao što je Sotona s ‘visoke gore’ pokazao Isusu svoje veliko kraljevstvo na zemlji tako je ovdje Ivanu iz te perspektive pokazano Isusovo kraljevstvo na zemlji. Umjesto ‘kraljevstva svijeta’ koja su bila pod vlašću Sotone Ivan sada vidi ‘kraljevstvo svijeta’ koje zastupa novi Jeruzalem. Za razliku od nevjernog Jeruzalema koji je ‘zbačen s neba’ , novi Jeruzalem ‘silazi s neba’ u tom smislu što će s neba dobiti sve ovlasti da zastupa Božju suverenost nad zemljom (Tu 2:1; Ot 21:2). Naime, Isus i njegovi anđeli će kao predstavnici Boga ‘sići s neba’ i uspostaviti Božje nebesko kraljevstvo u kojem će anđeli surađivati sa Isusom i zemaljskom upravom novog grada. Ovaj grad nije doslovan grad nego predstavlja jedno organizacijsko uređenje u kojem sudjeluju izabrani ljudi koji će biti postavljeni po svoj zemlji. To govori da će ‘novi Jeruzalem’ biti na zemlji a ne na nebu i vjerojatno će imati svoje središnje mjesto u gradu Jeruzalemu. Njega će na zemlji predstavljati sva mjesta sa kojih će Isusovi suvladari upravljati narodima.