Žene u kršćanskoj skupštini

U izdanjima Watchtowera se provlači jedna misao o ženama koja je mogla biti sporna u 1. stoljeću. Naime, tvrdi se da će…

"neke žene u budućnosti dobiti viši položaj od onoga kojeg imaju anđeli te će vladati s Kristom na nebu“.

Ova misao i tvrdnja bi u 1. stoljeću izazvala mnoge polemike među Židovima, pa čak i kršćanima koji su bili pod utjecajem razmišljanja onog vremena, a pogotovo zato što takvu tvrdnju nisu mogli potkrijepiti ni Pismima ni Kristovim riječima.  Kad je riječ o prvim kršćanskim ženama, postavlja se pitanje:
 
- da li su kršćanske žene u 1. stoljeću mogle sebe vidjeti u ulozi koju je Jehova namijenio samo muškarcima?
 
Apostol Pavle je jasno dao do znanja ono što je već kao takvo bilo uređeno u Božjoj organizaciji rekavši:
 
"Žena neka šutke prima pouku s potpunom podložnošću. Ne dopuštam da žena poučava, niti da bude nadređena muškarcu." (1.Ti 2:11,12)

Ovo se načelo unutar Božje skupštine 'Izrael' nikad nije trebalo promijeniti. Zato nigdje u Bibliji nema naznake da su prve kršćanke sebe vidjele u ulozi u kojoj bi bile ‘nadređene’ anđelima i vjernim muževima poput Abrahama i Davida. Ako su žene trebale imati vladalački autoritet, vjerojatno bi im se pomagalo da steknu preduvjete za to i ukazalo da čekaju svoje vrijeme. Nelogičnosti nastaju kada se tvrdi da žene ulaze u grupu kraljeva i svećenika koji idu na nebo gdje se gubi spolna razlika, dok zbog te iste razlike ne mogu ući u grupu knezova i ostalih upravitelja koji će služiti na zemlji. Izgleda da po gledištu Watchtowera neke od njih zbog te spolne razlike, mogu u ovom periodu imati samo status pomazanika, dok samo muškarci (čak i oni koji nisu u statusu pomazanika) preuzimaju vodstvo u skupštini i stječu iskustvo koje će im kasnije trebati kod novih i većih odgovornosti. Zar to nije nelogično? U vezi toga čitamo:

“Kad je rekao da je žena ’slabija posuda‘, Petar nije mislio da su žene slabije od muškaraca u intelektualnom ili duhovnom pogledu. Istina, u skupštini mnogi kršćani imaju zaduženja koja žene ne dobivaju, a u obitelji one su podložne svojim muževima (1.Korinćanima 14:35; 1.Timoteju 2:12). (...). Petar se obraćao pomazanim kršćanima prvog stoljeća. Stoga su njegove riječi podsjećale oženjene kršćane da kao ”sunasljednici Kristovi“ oni (muškarci) i njihove žene  imaju istu nebesku nadu (Rimljanima 8:17). Jednog će dana i muškarci i žene služiti kao svećenici i kraljevi u Božjem nebeskom Kraljevstvu! (Otkrivenje 5:10).“ (Stražarska kula, 1.3.2005. str.18. st.8).

“Međutim, kakav odnos danas postoji između razreda pomazanih svećenika (među kojima su i žene) i tih starješina koji, kao dio velikog mnoštva, služe u ulozi nadglednika? Iz Ezehijelove se vizije može zaključiti da starješine (muškarci) koji su pripadnici velikog mnoštva služe kao pomagači i da je njihova uloga podređena, dok su pomazanici (muškarci, a ne žene) ti koji predvode u duhovnom pogledu. Kako to? Sjeti se da su u viziji svećenici (samo određeni muškarci, a ne žene) dobili odgovornost da poučavaju narod duhovnim stvarima. Osim toga, rečeno im je da djeluju kao suci u pravnim slučajevima. Nadalje, Leviti su dobili zadatak da vrše ’službu [”nadgledanja“, NW]‘ kod hramskih vrata (Ezehijel 44:11, 23, 24). Očito je da se knez morao podložiti duhovnim službama svećenika i njihovom vodstvu. Stoga je prikladno da su u današnje vrijeme pomazanici preuzeli vodstvo u čistom obožavanju. Na primjer, iz njihovih redova biraju se članovi Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Ti vjerni pomazani starješine već desetljećima školuju sve veći razred kneza, pripremajući buduće članove tog razreda za dan kada će im se povjeriti puna mjera autoriteta u Božjem novom svijetu koji predstoji.“ (Stražarska kula, 1.3.1999. str.16)

Vodeće tijelo smatra da ono školuje i priprema starješine za preuzimanje puno veće mjere autoriteta knezova na zemlji. Starješine, naime već služe i upravljaju skupštinama u svojstvu i zadacima koji će i kasnije biti donekle identični, pa im unatoč tome treba steći dovoljno iskustva kroz praktično školovanje. Što onda reći o ulozi kraljeva i svećenika koja će biti mnogo zahtjevnija. Za tu se navodnu ulogu priprema i školuje samo mali broj već izabranih starješina koji upravljaju Kristovim imanjem kroz nadgledavanje njegovih skupština. Što onda reći o ženama i kako se one pripremaju. Izgleda da će po ovakvom tumačenju one biti potpuno izjednačene sa muškarcima (na nebu) gdje će se izgubiti spolna orijentacija, ali da se zbog sadašnje spolne razlike od njih ne zahtijeva slična priprema i iskustvo koju prolaze muškarci za najvišu mjeru autoriteta i odgovornosti kralja i svećenika. Još veća je nelogičnost tvrditi da starješine kao budući knezovi, koji će na zemlji biti podložni njima i biti s manjim autoritetom od njihovog, trebaju proći školovanje koje traje godinama i desetljećima, a da su navodne kršćanske pomazanice oslobođene takvog školovanja unutar skupštine. Ako se po tome može već danas steći puno povjerenje u starješine i njihovo vodstvo, onda se u žene, koje nemaju nikakvog iskustva u vođenju i upravljanju skupštinom, ne može steći puno povjerenje i još prihvatiti činjenicu da će jedan starješina koji je zbog svog iskustva i vjernog upravljanja skupštinom biti podložan ženama koje takvo vrijedno iskustvo nisu nikad stekle. Watchtower to zaobilazi pa kaže za takve žene:

“Istina, u skupštini mnogi kršćani imaju zaduženja koja žene ne dobivaju, a u obitelji one su podložne svojim muževima. (1.Korinćanima 14:35; 1.Timoteju 2:12). Unatoč tome od svih se, kako od muškaraca tako i od žena, zahtijeva da pokazuju vjeru, ustrajnost i drže se visokih moralnih mjerila.“ (Stražarska kula, 1.03.2005. str.18. st.8).

Od ovih se žena koje će navodno dobiti najviši autoritet samo zahtijeva ono što se u biti zahtijeva od svih kršćanskih žena i kao takve nikako ne mogu steći iskustvo koje mogu steći starješine od kojih će se uskoro tražiti račun za ono što su postigli kroz svoje upravljanje. Suprotno tome, Biblija kaže da su žene bile izjednačene s muškarcima samo po tome što su zajedno s njima dio Abrahamovog potomstva. One su zajedno s njima samo nasljednice ‘nezasluženog dara života’ i ništa više od toga (Ga 3:26-29; 1.Pe 3:7). U Božjoj skupštini su muškarci i žene jednaki pred Bogom, ali kad je u pitanju autoritet onda vrijedi načelo:

"svakom muškarcu je glava Krist, a ženi je glava muškarac." (1.Ko 11:3)

Kad je Pavle razmatrao ovo pitanje rekao je slijedeće:

"A, ako se tko želi prepirati oko toga i nametati neki drugi običaj, mi drugog običaja nemamo, a niti ga imaju skupštine Božje." (1.Ko 11:16)

Prepirke koje Pavle spominje su se ticale ‘običaja’ u vezi duge kose i pokrivala za glavu, a ne u vezi nove uloge koje će žene dobiti u Božjem kraljevstvu. Da su žene bile svetim duhom pomazane za Kristove suvladare, tada bi se vjerojatno razmotrilo i to pitanje u kojem bi se naglasilo to da žene ipak imaju prednost dobiti vladalački autoritet, što bi bilo nešto sasvim novo u odnosu na ‘običaj’ koji je Bog utemeljio. Ta novina bi vjerojatno izazvala neke prepirke u Božjoj skupštini, pogotovo od strane onih kršćana koji su potekli iz farizejske sljedbe, ali o toj temi se očito nikad nisu stvarala sporna pitanja, kao što je to bilo u vezi obrezanja.  Očito je taj ‘običaj’ koji je uveo sam Bog ostao za sva vremena. On se nije trebao mijenjati. Po tom ‘običaju’ su samo muškarci mogli težiti za službom ‘nadglednika’, i ‘učitelja’ odnosno za položajem duhovnog autoriteta (1.Ti 3:1; Ef 4:11). Kao takvi stječu preduvjete i potrebno iskustvo da se brinu za Božju skupštinu. S obzirom da im je dano da se brinu oko Kristova imanja na Zemlji, onda je logično da će im se dati i nagrada u smislu da im se u Božjem kraljevstvu povjeri i veća mjera autoriteta, kako je to i Isus naglasio u svojoj usporedbi o robovima i blagu koje im je bilo povjereno. To samo dokazuje da prvi kršćani, među kojima su i žene, nisu sebe smatrali Isusovim suvladarima (pomazanicima) pa se nije ni moglo stvoriti sporno pitanje oko uloge žena u Isusovoj vladi.

Da li će žene biti zakinute u Božjem Kraljevstvu ako ne budu imale u vladi neke ženske predstavnice koje bi mogle bolje razumjeti njihove potrebe? Bog je od samog početka zaštitio žene tako što je obiteljsko i društveno uređenje povjerio muškarcima kojima je dao određenu mjeru autoriteta. Takvo uređenje je trebalo biti na korist svima pa i ženama. Znamo da je Krist kao muškarac učinio sve da se njihove fizičke i emotivne potrebe zadovolje. A budući da su vjerni muževi koji će s njim vladati, oblikovani po njegovoj slici, imati će duhovne preduvjete po kojim će se isto tako moći ophoditi prema ženama i njihovim potrebama u kraljevstvu (Mt 25:14; Ri 8:29).

Biblija u sasvim drugom i negativnom kontekstu spominje situaciju u kojoj su žene vladale narodom, pa je Izaija napisao:

"Upravitelji bezobzirno postupaju s narodom mojim, žene vladaju njime. Narode moj, zavode te oni koji te vode, odvode s puta kojim ideš.“ (Iz 3:12)

Ženama u Izraelu očito nije bilo dano da vladaju i upravljaju narodom kao što je to bilo slučaj u drugim narodima. Zato se ovdje vlast u rukama žena prikazuje u negativnom svjetlu. Međutim, žene su ponekad mogle biti ‘proročice’ preko kojih je Jehova svom narodu davao savjete i upute. Takva jedan žena je bila suprotnost ženama koje su informacije dobivale od demona kao što je bila ‘vračara’ iz En-Dora (2.Sa 28:7). U starom je Izraelu za vrijeme suca Baraka, Debora bila jedna takva proročica. I ona je u određenoj mjeri mogla ‘suditi’ Izraelcima na temelju poznavanja Božjih zakona, ali to nikako ne dokazuje da je imala autoritet ‘suca’ nad narodom kojeg je u  to njeno vrijeme Bog dao sucu Baraku, a ne njoj. Ona je ‘kao majka u Izraelu’ bila samo Barakova pomoćnica i suradnica (Su 4:4,5; 5:7). Među prvim kršćanima je bilo žena koje su bile ‘prorokovale’ ali nijedna od njih nije ‘upravljala’ Kristovim imanjem niti je vodila skupštinu kao što su je vodili ‘apostoli i proroci’ (Dj 21:9; 1.Ko 12:28; Ot 2:20).

Ženama nije dana briga nad skupštinom niti se od njih može očekivati da daju Kristu ‘račun’ za posao na koji nisu bili postavljeni niti su ga obavljali (He 13:17; Mt 25:14-19). Kao takve nemaju iskustva ni potrebne preduvjete da im se povjeri vladalački autoritet, bez obzira što imaju Božje vodstvo i izgrađene plodove duha da članovima Božjeg kućanstva daju savjete i smjernice. Uloga koja je dana ženama, od samog početka je bila da budu podložne Bogu poštujući autoritet muškarca, kako u obitelji tako i u skupštini. Po tom pravilu žene neće biti Isusovi suvladari – kraljevi i svećenici, ali će vjerojatno neke od njih biti poznate po ulogama s kojima će biti pomoćnice i suradnice u mnogim zadacima ‘novog neba i nove zemlje’.

Kad bi se u vladu ‘novog neba’ ulazilo po principu kojeg zastupa Watchtower koji tvrdi da je pozivanje za kraljeve i svećenike bio prvi poziv i da je taj status pozvanih i izabranih stekao svatko od vjernih kršćana koji su se odazvali do 1935. godine, kada je navodno taj broj bio popunjen i kad bi sve to promatrali iz perspektive Jehovinih svjedoka u kojoj žena ima mnogo više nego muškaraca, onda bi u toj vladi Božjeg kraljevstva bilo više žena, jer su one svojim krštenjem popunile više prijestolja nego što ih je ostalo muškarcima. No to nije princip kojeg zastupa Biblija bez obzira što se tu grupu izabranih spominje u ženskom rodu kao ‘Kristovu nevjestu’. Ovo krivo tumačenje Watchtowera, po kojem žene dobivaju tu prednost ulaska u vladu Božjeg kraljevstva, se zasniva na tome što se misli da svi oni koji imaju udjela u uzimanju simbola na Spomen svečanosti pripadaju nebeskoj klasi. Naime, poznato nam je da su u početku svi kršćani – muževi i žene - imali udjela u uzimanju simbola na Spomen svečanosti. A ako su i žene uzimale simbole na Spomen svečanosti onda se automatski podrazumjeva da su po tome i one trebale biti među Isusovim budućim suvladarima zajedno s muškarcima? No, takvo gledište nema biblijski temelj što ćemo vidjeti i u jednom od kasnijih razmatranja.