Preduvjeti za nebeska mjesta

Božji (zemaljski) Sin Isus je dokazao da je ‘dostojan’ da bude Kralj i Veliki svećenik (vidi He 7:26; 1.So 2:4). Bog je od njega zahtijevao da to dokaže pred svim ljudima. S druge strane, ni Bog ni Krist nisu tražili da svaki muškarac mora biti i starješina i učitelj, a kamo li da svako odreda, i muževi i žene, automatski budu uključeni u Isusove buduće suvladare. Jehova ne može ponuditi svima odreda nešto što je tako zahtjevno i što je iznad onoga što velika većina kršćana, ako bolje razmisli, ne može prihvatiti niti dati svečanu izjavu po kojoj će biti teže suđeni i prosuđivani. Za biti Isusov ‘učenik’ potrebno je dobro razmisliti i ‘izračunati trošak’ (Lk 14:28,29). Koliko tek treba razmisliti o prihvaćanju uloge ‘upravitelja’ nad Isusovim učenicima na način kako je to Isus radio. Apostoli su te preduvjete stekli nakon što su vjerno slijedili Isusa u njegovoj službi. Za razliku od njih drugi kršćanski muževi su tek trebali postići duhovnu zrelost i dokazati svoju vjernost kako bi ih se imenovalo za Isusove zastupnike. Nakon određenog vremena vjernog služenja, Bog ih je mogao vidjeti kao buduće Isusove suvladare.

Svima koji su trebali pripadati nebeskoj klasi upravitelja Isus je rekao da će, ako se pokažu vjernima, imati prednost surađivati s njim u vladavini nebeskog kraljevstva. No, broj onih koji će tvoriti samu vladu ‘novog neba’ će biti ograničen. Stoga neće svi dobiti tu prednost nego samo oni koji će ispuniti određene preduvjete. Samim tim što imenovani muževi imaju prednost da sjede na svojim istaknutim ‘nebeskim mjestima’, ne mora značiti da su svi oni automatski određeni da vladaju s Kristom na prvim mjestima. Do danas je u kršćanskoj Skupštini širom svijeta (u raznim zajednicama) na tim ‘nebeskim mjestima’ služilo na stotine tisuća nadglednika. Isus će između njih izabrati one koji na najbolji mogući način odgovaraju toj budućoj ulozi. On je znao da ga neće svi imenovani muževi zastupati na pravi način i zato je u svojim izjavama spominjao ‘vjernog roba’ i ‘zlog roba’, a kad je u pitanju stupanj zloće onda je govorio o ‘proračunatom robu’, zatim o ‘robu koji nije razumio volju svog gospodara’ i ‘robu koji je razumio ali nije učinio po njegovoj volji’ čime će neki ‘robovi zaslužiti mnogo udaraca’, a drugi ‘manje udaraca’ (Mt 24:45-51; Lk 12:41-48). Prema tome, bit će mnogo nadglednika koji neće zaslužiti da sjede na tim istaknutim nebeskim mjestima u Božjem kraljevstvu. Budući da je broj mjesta točno određen i ograničen, to znači da će biti i onih vjernih muževa koji su se pokazali dostojnim, ali ipak neće biti postavljeni odmah do Krista za više upravitelje jer to pripada samo onima koje Bog izabere. No, zato će i dalje obavljati hvalevrijednu službu među Božjim narodom kao niži upravitelji.

Apostoli su od Isusa saznali da će njih 12 s njim sjediti na 12 prijestolja i suditi nad novim ‘Izraelom’. No, čak ni oni nisu znali kako će izgledati struktura nebeske uprave kad Isus ponovno dođe. Apostoli Pavle i Ivan su vidjeli vizije neba i zemlje, ali ni oni nisu nikada pisali o stvarnom značenju tih vizija jer ćemo njihovo razumijevanje moći potpuno shvatiti tek kad se ostvare pred našim očima. Zato nisu ni mogli druge ljude pozivati da se krste kako bi već tada osigurali svoja mjesta u nebeskoj vladi koje su još uvijek nepopunjena, niti su se prvi vjernici takmičili da zauzmu i popune ta slobodna mjesta jer nisu ni znali koliko tih mjesta ukupno ima. Jedino slobodno mjesto koje se je tada trebalo popuniti je bilo apostolsko ‘mjesto’ koje je do tada zauzimao otpali Juda Iskariot. I to ‘mjesto’ nije mogao popuniti bilo tko nego samo onaj s posebnim preduvjetima (Mt 19:28; Dj 1:20-22; Ot 14:4). Ako je za dvanaestog apostola postojao određeni preduvjet, onda to podrazumijeva da nisu mogli svi odreda kako su se krštavali popunjavati mjesta koja je Bog namijenio samo onima koje on izabere. Samo pojedinci između svih drugih kršćana mogu biti izabirani, imenovani i postavljeni u posebni vid službe u kojoj će moći surađivati direktno sa Isusom kao ‘njegovi suradnici’ (2.Ko 5:20).

Osim toga, onaj tko bi sam tražio tu prednost trebao je znati da samo Bog izabire takve osobe koje će postaviti na određene položaje u vladi Božjeg kraljevstva. Tu službu nisu mogli izvršavati svi Isusovi učenici nego samo imenovani muževi koji su kao grupa sačinjavali klasu ‘roba’ ili ‘upravitelja’. Isus je bio onaj kojeg je Bog postavio za ‘upravitelja’ i ‘pastira’ Božjeg naroda i zato je bio često u smrtnoj opasnosti. Neprijatelji najprije udaraju pastira, kako bi se ovce razbježale što se i desilo nakon Isusovog hvatanja (Mt 2:6; 26:31). Budući da je Isus izabrao i poučio apostole u tom pravcu, stekao je u njih dovoljno povjerenja da je znao da će i oni biti spremni žrtvovati se za interese kraljevstva tako da im je mogao reći da će ‘sjediti na dvanaest prijestolja’. Zato je trebao netko od takvih vjernih ljudi zamijeniti Judu Iskariota, najprije kao nadglednika sadašnje skupštine, a kasnije i kao onoga koji će zajedno s njima suditi “dvanaest plemena Izraelovih“ (Mt 19:28; Dj 1:20). Svi ostali nadglednici su se nadograđivali na takvu upravu koja je postavljena na zemlji, kako bi u budućnosti dobili prednost upravljati Božjim kraljevstvom. Zastupajući Isusa dok on ne dođe, trebali su duhovno brinuti za ostale Kristove ‘sluge’. To nije bio lako pogotovo u periodima progonstva. Već u samom početku svoje službe su bili često hvatani i zatvarani, što je dovelo do toga da su se mnogi Isusovi učenici razbježali kao ovce (Dj 4:3; 8:1-3). Neki od nadglednika su na kraju završili svoj život mučeničkom smrću (Dj 15:25,26; 1.Ko 15:29-31).

Svi koji su imenovani u Skupštini su dobili ona ’nebeska mjesta’ koja su bila podređena Isusu i koja su služila interesima kraljevstva. Takve službene prednosti koje u ovom ljudskom poretku služe za upravljanje stvarima na zemlji, trebaju služiti i onda kad Isus uspostavi Božje kraljevstvo na zemlji. Budući da se izraz ‘nebesa’ ili ‘nebeska mjesta’ ne odnosi na doslovno nebo, onda se ne može tvrditi kako će samo nebeska klasa naslijediti ‘nebesko kraljevstvo’. Nadglednici imaju tu prednost i čast da kao iskusni muževi svoju vjernu službu nastave vršiti u Božjem nebeskom kraljevstvu ovdje na zemlji. To odgovara Isusovoj usporedbi o robovima i talentima.

Po toj priči on je nekima dao jedan, a drugima više talenata prema njihovoj sposobnosti. Prilikom sređivanja računa, svi će dobiti više, ali tako da onaj koji je bio zadužen za manje odgovornosti nikako ne može na kraju dobiti veće položaje od onih koji su bili u odgovornijim službama (Mt 25:14-30; Lk 19:12-27; vidi Lk 12:47,48). To može značiti da će u Božjem kraljevstvu biti različitih službi unutar ‘novog neba’ i da će na primjer onaj ‘rob’ koji je bio samo učitelj u svakoj skupštini dobiti ulogu koja će vjerojatno biti manja od onog nadglednika kojemu je poput apostola bilo povjereno propovijedanje, formiranje skupština i njihovo nadgledavanje. Znamo da su apostoli imali više dužnosti od nekog tko je bio samo učitelj ili pastir. Oni su bili i evanđelizatori koji su širili dobru vijest na nova područja, otvarali su skupštine i postavljali starješine, a ujedno su bili pastiri i učitelji. Tako će oni koji su udovoljili tim većim dužnostima vjerojatno dobiti i veću odgovornost u upravi ‘novog neba’ od onih koji će biti postavljeni na druga različita mjesta u vladi nebeskog kraljevstva.

Jedna od uloga ‘novog neba’ je kneževska služba. Knezovi će uz pomoć Isusa Krista kao kralja vladati po pravdi (Iz 32:1). Oni nisu drugorazredna klasa ‘upravitelja’ jer ulaze u sastav nebeske uprave i onih koji će provoditi nebesku vlast na zemlji. Zanimljivo je da se u nekim izdanjima Watchtowera isticala jedna logika. Naime, objašnjavalo se da će ulogu knezova preuzeti, ne bilo tko, nego vjerni muževi starog doba kao i osposobljeni muževi koji sada vjerno izvršavaju svoju nadgledničku službu. (Stražarska kula, 15.7.2006. str. 5.). Očito se mislilo na preduvjete koji netko mora ispunjavati da bi bio ‘knez’. Ako je tako, onda očito nema logike tvrditi kako s jedne strane za buduće knezove postoje točno određeni visoki preduvjeti, dok s druge strane klasu ‘novog neba’ mogu sačinjavaju svi odreda, i muževi i žene, čiji je najvažniji preduvjet da su rođeni i kršteni do 1935. godine, te da su ostali vjerni bez obzira koju su ulogu i službu imali unutar Skupštine. Stoga treba uzeti u obzir da su od samog početka samo imenovani muževi predstavljali ’nebo’ ili nebesku klasu koja će u kraljevstvu s Kristom preuzeti vlast nad ’novom zemljom’. Njima su članovi ‘zemlje’ ili zemaljske klase trebali odavati posebno poštovanje jer će preko njih i oni zajedno s njima“ kraljevati na zemlji“ (1.Ti 5:17; Ot 5:10; JB, KS, DK).