Sin Božji - nastavlja svoju ulogu


Uzmimo u obzir da su svi Izraelski sinovi, a pogotovo prvorođeni koje je Bog otkupio i uzeo sebi, nazvani ‘Božji sinovi’ tako da je onaj kojeg je Bog izdvojio i postavio na prvo mjesto kao svog zastupnika bio Božji Sin - prvorođenac. Taj izabrani kralj je trebao biti iznad svih ljudskih kraljeva i ljudi su ga mogli smatrati ‘bogom’ (elohim - moćan, silan), a budući da je trebao vladati i suditi umjesto Boga i sjediti na Božjem prijestolju onda je Bog takvog čovjeka smatrao svojim najistaknutijim ‘Sinom’ i to su Izraelci znali.

Mojsije je bio prvi od Izraelskih sinova nakon ‘rođenja Izraela’ (Božjeg sina) što smo već potvrdili i to u vrijeme kad Bog još nije dao ovlaštenje Judinom plemenu za vladalačkom palicom. Njega je naslijedio Jošua (Isus) sin Nunov iz Efraimovog (Josipovog) plemena (1.Ljet 7:20,27), u vezi kojeg čitamo:

A Hošeu, sina Nunova, Mojsije je prozvao Jošua (Isus).” (4.Mo13:16)

“A Jehova je rekao Mojsiju: “Uzmi Jošuu, sina Nunova, čovjeka koji ima duha, i položi ruku svoju na njega. I dovedi ga pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu te ga postavi za vođu pred očima njihovim. Predaj mu dio svoje časti, da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih.“ (4.Mo 27:18-21)

“Tako su Mojsije i Jošua došli i stali u šatoru sastanka. Tada se Jehova pojavio u šatoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u šator. (…) I Bog je Jošuu, sina Nunova, postavio za vođu i rekao je: “Budi hrabar i jak, jer ćeš ti dovesti sinove Izraelove u zemlju koju sam im pod zakletvom obećao, a ja ću biti s tobom.” (5.Mo 31:14,15,23)

Jošua nije imao svu onu čast kao Mojsije, jer više nije trebalo ponoviti čudesno izbavljenje i posredovati u donošenju Zakona i sklapanju saveza s Bogom, koje je pripalo Mojsiju, ali je ispunjavao one osnovne karakteristike pomazanog vođe koji je trebao kao 'Sin Božji' zastupati Boga pred narodom u novim zadacima:

    • Postavljen od Boga
    • Vođa (poput Mojsije)

Bog je svoj narod na čudesan način uveo u obećanu zemlju pod vodstvom Jošue, sina Nunovog tako da je on nastavio tamo gdje je Mojsije stao što pokazuje da je bio zamjena po kojoj je i on poput Mojsija mogao imati tu čast da ga se smatra istaknutim Sinom Božjim kojeg je narod morao slušati. Njegova vlast kao vođe je bila podijeljena sa prvosvećenikom, po uzoru na Mojsija i Arona, tako da tu čast da zastupaju Boga nije imao jedan nego dvojica Pomazanika. Tako je Izrael u sebi imao ‘potomke žene’ koje je Bog izdvajao i postavljao u tu časnu ulogu.

Kad je Jošua umro pa sve dok nisu imali kralja, Bog je kraljevao nad narodom preko velikog svećenika iz Aronove obitelji koji  je bio najviši pomazani autoritet (Krist) i moglo ga se smatrati istaknutim Sinom Božjim, prvorođencem jer je Levijevo pleme preuzelo ulogu Izraelskih prvorođenaca od kojih je prvosvećenik bio prvi i najistaknutiji (5.Mo 17:9, 11-13; Zah 6:11-13). Oni nisu bili vođe ili kraljevi poput Melkizedeka i Mojsija pa im je Bog nakon Jušue Nunova za pomoćnike podizao ‘Suce’ (proroke) kao vođe koji su štitili Izrael od okolnih naroda i vodili ratove protiv neprijatelja (Su 2:18). Oni su nastavili služiti Bogu kao Njegov Sin, poput Jošue Nunova, ali sa drugim zadacima. Svaki od njih je bio pomazan svetim duhom kao to se vidi na primjeru Otniela:

“Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi. Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu…“ (Suci 3:9.10)

Tako su ti Suci zajedno sa prvosvećenikom činili skladno vodstvo kao jedan Mesija sa dvije pomazaničke službe. Jedan od tih sudaca je bio Samuel koji je od rođenja posvećen Jehovi da mu služi u hramu kao svećenik, nakon čega je postavljen za proroka i suca pa čitamo:

“A dječak Samuel služio je pred Jehovom, opasan lanenom pregačom. I Samuel je rastao, a Jehova je bio s njim i nije dopustio da ijedna riječ njegova ostane neispunjena. I sav je Izrael, od Dana do Beer-Šebe, spoznao da je Samuel postavljen za proroka Jehovina.“ (…) “I Samuel je prenosio Božje riječi svemu Izraelu.“ (…) “I Samuel je sudio Izraelu sve dane života svojega.“ (1.Sam 2:18; 3:19,20; 4:1; 7:15)

Samuel je također ispunjavao osnovna obilježja za Mesiju (Pomazanika) dok je služio kao sudac i svećenik u suradnji sa prvosvećenikom. Nakon njega je Izrael dobio svog prvog kralja Šaula iz Benjaminovog plemena čime je Samuel zadržao ulogu proroka, ali je kao sudac i svećenik bio u službi Kralja i Prvosvećenika s kojima je zastupao Boga i narod. Od tada kraljevi i svećenici svoju mesijansku ulogu održavaju uz pomoć proroka koji su ih opominjali i prenosili im Božje poruke.