Mojsije - Krist, Sin Božji


U Egiptu se Izraelski narod formirao na osnovnu unaprijed određenih karakteristika koje su poput 'genoma' odredile kako će funkcionirati tokom svog postojanja. O njima možemo saznati na osnovu onoga što je Jakov (Izrael) prorekao o svakom pojedinom svom sinu koji su trebali biti očevi 12 plemena (1.Moj 48.pogl). Da bi se po Izraelu kao Abrahamovom potomstvu blagoslovio svi narodi, jedan od njegovih izabranih sinova je trebao na sebe preuzeti njihov grijeh koji je trebao umrijeti s njim. No, najprije je Izrael trebao biti rođen po jednom drugom Sinu Božjem.

U završnom periodu, dok se Izrael kao strano tijelo nalazio u utrobi egipatsku zemlje, započeli su bolni trudovi ali i opasnost da se Izrael ne rodi jer je po dekretu tadašnjeg faraona Izrael trebao umrijeti prije svog rođenja (2.Moj 1:15,16). Egipat je simbol progonstva, budući da je Adam, Sin Božji, prognan iz Edenskog vrta. No, Bog je svog Sina, a s njim i ostalu svoju djecu želio vratiti u svoju zemlju. Bog je tada po svom izabraniku Mojsiju izveo svog Sina iz Egipta, čime je Izrael rođen i odveden na sveto mjesto gore Sinaj gdje je posvećen.

U Bibliji čitamo da je Mojsije bio ‘čovjek Božji’ tj. čovjek kojega je Bog podignulo ili postavio (pomazao svetim duhom) za svog zastupnika pa je samim tim on učinjen Pomazanikom (Kristom) (5.Moj 33:1; Još 14:6). U Bibliji imamo neke izraze u kojima se ne koristi izraz ‘Sin’, ali se podrazumijeva da je riječ o zemaljskim ‘sinovima Božjim’ kao što su:

    • Čovjek (Sin) Božji
    • Pomazanik (Sin) Božji
    • Izrael (Sin) Božji

Mojsije je bio čovjek iza kojega je stajao Bog pa ga je Bog postavio za ‘boga’ faraonu ali i cijelom svom narodu kojemu je bio vođa i sudac (2.Mo 7:1; 5.Mo 33:1). Kao takav je bio postavljen za ‘Sina Božjeg’  jer biti ‘bog’ je u ono vrijeme značilo biti ‘Sin Božji’, a odnosio se na izabrane suce i kraljeve (vidi Ps 82:6). Mojsije je bio ‘bog’ (kralj, vođa) u odnosu na ljude kojima je bio nadređen, a ‘Sin Božji’ u odnosu na Boga kojemu je bio podređen.

    1. bog - u odnosu na ljude
    2. Sin Božji - u odnosu na Boga

Budući da je bio vođa, onda je bio, ne jedan od sinova istog položaja, nego prvi Sin (prvorođenac) sa svim pravima i odgovornostima takvog položaja. Kao takav je ispunjavao sve karakteristike Mesije.

Mojsije je imao Arona za pomoćnika kojeg je pomazao za velikog svećenika (prvosvećenika), a koji je tim činom bio postavljen od Boga za prvog Sina kao i Mojsije ali u drugom svojstvu. Tako su Izraelce od tog trenutka vodila dva Pomazanika, Mojsije i Aron, preko kojih je Bog upravljao i kraljevao nad svojim narodom. Uloga kralja je zahtijevala pravdu i moć, a uloga svećenika mudrost i ljubav što su ujedno četiri glavne Božje osobine, čime je Pomazanik (Krist) trebao sa tim božanskim osobinama isticati sliku Boga kojeg su zastupali.

    • Kralj - vladar (moć) sudac (pravda)
    • Svećenik - svetac (ljubav) učitelj (mudrost)

Iako su ove osobine morali ispoljavati obojica, ali su neke od njih posebno bile istaknute kroz njihove službe kralja i svećenika (5.Mo 17:9; Za 2:7). Mojsije je bio slika budućeg Krista kao kalja, a Aron sa levitskim svećenicima je predstavljao Krista kao prvosvećenika sa njegovom ‘nevjestom’ kao pomoćnicom. U biti oni su jedan Krist i jedno tijelo, a narod je dio tog tijela iz kojeg su proizašli prilikom pomazanja Izraelske skupštine.

Nakon što je Aron umro, Mojsije je Izraelcima najavio da će i on umrijeti prije nego oni uđu u obećanu zemlju pa im je rekao:

Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!” (5.Moj 18:15)

Mnogi su poučeni da misle kako je Mojsije ovdje prorekao dolazak Jošue (Isusa, sina Josipovog) kao tog mesijanskog proroka, a zanemaruju povijesnu pozadinu koja govori o više njih koji su odigrali ulogu tog Proroka prije Isusa. Naravno, Isus je morao ispuniti ovaj uvjet da bi bio prihvaćen za Mesiju, ali on nije jedini ‘potomak žene’ koji je ispunjavao taj uvjet. Bilo bi nerazumno misliti kako su Izraelci morali stoljećima čekati tog Proroka kojeg su trebali slušati poput Mojsija.

Da li je Mojsije rekao da trebaju slušati Boga samo ako im jednog dana Bog s neba pošalje svog doslovnog Sina? Ne. Ne samo to. On im nije rekao ni to da će morati slušati Boga samo ako taj slijedeći prorok i vođa bude iz Judinog plemena jer je on kao Prorok bio iz Levijevog plemena.

Svaki Izraelac koji je čuo ove riječi je znao da će im nakon smrti Mojsije Bog između njihove braće podići tj. postaviti drugog zastupnika koji će surađivati sa prvosvećenikom iz Aronove obitelji. Čak ni Mojsije nije mogao zaključiti da je riječ o jednom proroku jer je iz onoga što mu je Bog objavio imao u mislima mnoge naraštaje nad kojima je trebao kraljevati Bog preko svojih proročkih zastupnika koje bi postavljao nad njima. Svaki puta kad Bog postavi tog proroka kao što je bio Mojsije, oni su ga trebali slušati. Prema tome, u gornjim riječima je Mojsije ukazao samo na one glavne karakteristike pomazanog proroka koji je trebao biti:

    • Postavljen od Boga (Mesija, Krist)
    • Vođa i zastupnik (poput Mojsije)

Ove karakteristike su imali neki istaknuti sinovi Izraela (Božji sinovi) prije nego je Isus postavljen za takvog Proroka. Jedna od obilježja Božjeg zastupnika je da govori umjesto Boga jer je za tog Proroka rečeno:

“Riječi svoje stavit ću u usta njegova, da im kaže sve, što mu zapovjedim.” (5.Moj 18:18)

Činjenica je da je Bog na razne načine govorio po prorocima, s tim da su neki mesijanski tj. pomazani vođe, kraljevi i svećenici također bili proroci preko kojih je pisana Biblija, Božja riječ. Zato nam Pavle kaže da je:

“Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu kojega postavi baštinikom svemu.” (Heb 1:1,2)

Pavle ovdje nije rekao da je Isus jedini koji je nazvan Sinom Božjim, nego da je on jedini 'Sin' kojega je Bog u točno određeno vrijeme postavio za prvog nasljednika. Ostali koji su nekad bili prvi sinovi su to pravo izgubili svojom smrću dok je Isus svojim uskrsnućem zadržao to pravo pa je tako ostao onaj zadnji Sin prvorođenac, Sin preko kojega je Bog progovorio u ovim posljednjim danima.

Bog je prije Jošue (Isusa), sina Josipovog, trebao kroz cijelo to razdoblje imati svog izabranog čovjeka koga je mogao činom pomazanja postaviti za svog prvog Sina preko kojega bi provodio svoju vlast. Zato je rekao:

“Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj daje (...) tada ćeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja.” (5.Moj 17:14)

Kraljevi okolnih naroda koji nisu postavljeni od Boga su imali samo ulogu da vladaju nad čovjekom pa su samo nosili titulu ‘kralj’. Međutim, kad ljudi postave sebi za kralja onog čovjeka kojeg Bog izabere onda je on po funkciji, ne samo kralj za ljude nego i Božji Sin za Boga kojeg je Bog izdvojio između svojih sinova i njihove braće. Mojsije je imao tu dvojnu ulogu ali je znao da on nije onaj zadnji.