Krist - zastupnik Boga i ljudi 


Kad su čuli Isusa i vidjeli čuda, onda su neki govorili:

“Ovo je uistinu Prorok.” Drugi su govorili: “To je Krist.” (Iv 7:40,41)

Za Židove je Isus bio ili Prorok ili Krist. Petar je bio među onima koji su vjerovali da je Isus Mesija (Krist) jer je rekao Isusu:

“ti si Krist” (Mk 8:29)

Što su oni podrazumijevali pod pojmom ‘Krist’? Pojam ‘Krist’ (Pomazanik) u svom izvornom kontekstu nije ukazivao na nekog tko je po prirodi postojanja veći od čovjeka, nego na onog Božjeg čovjeka koji je po funkciji veći od ostalih proroka i svećenika (Pomazanika) odnosno na onoga čovjeka koji bi poput Mojsija bio istaknuti Prorok s funkcijom vođe i svećenika koji zastupa i Boga i narod.

Pojam ‘Krist’ se mogao odnositi na nekog koga je Bog između svojih zemaljskih sinova pomazao za svog zastupnika kao što su proroci, vođe, kraljevi, suci i svećenici, ali se u kontekstu glavnog Sina koristio kao naziv ili funkcionalno ime koje podrazumijeva dvojni položaj Pomazanika:

  1. Kralj i svećenik (zastupa narod pred Bogom - sluga narodu)
  2. Sin Božji (zastupa Boga pred narodom - sluga Bogu)

Za ovo dvojno i obostrano zastupništvo ili posredništvo nisu bila potrebne dvije osobe, jedna zemaljska, druga nebeska, nego ih je mogao obnašati jedan čovjek kao Prorok, Kralj i Svećenik, s tim da je Kralj mogao biti i Svećenik, a Svećenik je mogao biti postavljen za Kralja, što ćemo i vidjeti. U ostalim situacijama su ovo zastupništvo mogla obnašati dvojica pa čak i trojica izabranika, s tim da bi jedan bio Kralj a drugi Svećenik a treći Prorok. Svi koji su bili postavljeni u te glavne uloge su bili istaknuti pomazanici (kristi), Sinovi Božji, s tim da je Isus najprije trebao biti Prorok, pa onda kralj i svećenik. Da bi ovo dokazali vratimo se u povijest Izraela kako bi vidjeli odakle seže pojam Krist, Sin Božji.