Diskutabilna pitanja

Da su Židovi smatrali da je obećani Mesija (Krist) utjelovljeni nebeski Sin, onda bi postojale dvije opcije te bi se ljudi po prvoj opciji pitali da li se Isus materijalizirao kao što su to činili anđeli jer bi druga opcija njegovog utjelovljenja putem rođenja kao čovjeka bila pod velikim upitnikom. Takva opcija o kojoj Biblija ne govori, dovela bi do mnogih diskutabilnih pitanja kojih očito nije bilo, ali ih ima danas kao što su:

    • gdje mu je bila vlastita svijest dok se razvijao kao beba?
    • čega se sjećao iz prijašnjeg života
    • što je sve radio na nebu
    • da li je komunicirao s nekim od proroka

Npr. nitko se nije usprotivio Isusu i rekao mu:

“Ti ne možeš biti Krist, jer nisi utjelovljeni sin Božji (božansko biće).

Nitko nije dovodio u pitanje njegovu tvrdnju da je Božji sin pitanjem:

“Ako si Božji sin, reci nam koje si sve ovlasti imao na nebu i kako si postao čovjek? Da li je tvoje tijelo stvarno ili prividno? Da li možeš umrijeti ili si besmrtan kao anđeli? 

Ovakva i još mnoga druga slična pitanja mu njegovi učenici ni ostali Židovi pa i protivnici nisu nikad postavljali jer ga nisu ni gledali kao utjelovljeno božanstvo. Čak ni Isus nije nikad sebe dovodio u vezu s bilo kojim događajem iz biblijske prošlosti. Zašto o tome nema ni jedne riječi? A danas kad neko dijete ili čovjek kaže da se sjeća nekih stvari iz prijašnjeg života, onda oni postaju glavna tema koja okupira maštu mnogih, a pogotovo pobornika reinkarnacije koji pišu knjige o takvim slučajevima. No, Isusa nitko nije dovodio u vezu sa njegovim navodnim prijašnjim životom. Stoga treba dobro paziti što se htjelo reći kad su u pitanju pojmovi i riječi koje Biblija često dovodi u vezu s figurativnom izražavanjem.

Da bi ga prihvatili kao Krista, Sina Božjeg, Židovi su se trebali najprije osvjedočiti u one osnovne karakteristike koje su imali i neki Mesije prije njega. Budući da je rođen u Betlehemu onda su u njega polagati posebnu nadu da je on taj koji će ispuniti i ona mesijanska obilježja koja ranije nisu ostvarena. No i dalje je bilo otvoreno pitanje je li Isus taj 'Krist, Sin Božji' ili treba čekati drugoga. Znali su da je i Salamun sjeo na Davidovo prijestolje kao Božji Sin, a da nije bio onaj zadnji pa su neki Židovi tražili znak od Isusa koji bi to potvrdio. Isus nikad nije spomenuo svoje nadnaravno rođenje niti je to trebao biti znak ili dokaz da je on onaj ‘Šilo’ kojemu pripada žezlo i vladalačka palica. Umjesto toga, ‘znak Jone’ je bio ključan za prihvaćanje Isusa za onog zadnjeg i jedinstvenog Sina Božjeg (Matej 12:39). Taj znak Ivan nije mogao vidjeti jer mu je prijetila smrt pa mu je Isus spomenuo samo ono što je Bog preko njega trenutno činio kao znak. Ni njemu nije spomenuo svoje čudesno rođenje kao znak. Ono što mnogi Židovi još nisu znali je Božja volja sa tim Jošuom (Isusom), novim Mesijom od kojega su najprije očekivali obnovu kraljevstva u Izraelu jer su to naglašavali svi židovski učitelji. 

U vrijeme okupacije Judeje i Jeruzalema od rimske vlasti je prema proročanstvima proroka Danijela, trebao biti postavljen još jedan Mesija, Sin Božji tako da su svi očekivali da ih on prije svega oslobodi rimskog ugnjetavanja i obnovi kraljevstvo u Izraelu. U to vrijeme je bilo lažnih mesijanskih vođa kao što su bili Teuda i Juda Galilejac, koji su bili ubijeni pa je ovaj pravi Mesija (Krist), za Židove trebao biti onaj Davidov potomak koji će poput Davida, uz pomoć Božjih anđela izbjeći smrt, pobijediti svoje neprijatelje i sjesti na prijestolje (Djela 5:36,37). To bi bila ključna uloga Mesije, Sina Božjeg i za mnoge njih pravi znak da je on taj kojega je trebalo prihvatiti za 'Sina Božjeg'.

Naime, ukoliko bi taj Mesija (Krist, Sin Božji) ispunjavao i ona obilježja koja bi ga činila zadnjim preko kojega će Bog zauvijek vladati Izraelom i cijelim svijetom onda bi njegovo mesijanstvo dobilo konačno obilježje Božje teokratske vladavine na zemlji. Budući da Isus to nije ispunio jer je do svoje smrti izbjegavao da ga postave za Kralja, od mnogih je odbačen kao Mesija, te nisu uzimali u obzir znak Jone, nego su nastavili čekati dugog Mesiju, a ovog su potpuno obezvrijedili.

Apostol Juda nije čekao taj znak, pa je po nekim tvrdnjama želio izazvati situaciju dovodeći Isusa pred gotov čin, biti ili ne biti taj Mesija koji će silom i uz Božju pomoć preuzeti krunu koja je još uvijek čekala svog pravog Mesiju. Kad je nakon izdaje vidio da su stvari krenule u drugom smjeru, on se ubio jer je uvidio da je učinio veliku grešku s kojom se nije mogao pomiriti. Pitanje je što bi bilo s njim da se nije ubio i da je vidio znak Jone. Znamo da su ostali apostoli doživjeli veliko razočaranje kad je Isus ubijen. Tek kad su vidjeli znak Jone, oni su ga nakon uskrsnuća prihvatili kao onog zadnjeg Mesiju. Zato su ga s punim uvjerenjem pitali:

“Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti (obnoviti) kraljevstvo Izraelovo?” (Djela 1:6)

Samo ovo pitanje je dovoljno da vidimo Isusa kao čovjeka koji je trebao sjediti na prijestolju u Jeruzalemu, jer su upravo to zaključili apostoli nakon što im je zadnjih 40 dana od uskrsnuća stalno govorio o tom kraljevstvu Izraelovom (vidi Djela 1:3).

Vidjet ćemo u kasnijem razmatraju da su neki od prethodnih Mesija, poput Isusa također najavljeni prije svog rođenja i da je svaki od njih na različit način od Boga postavljen u ulogu njegova Sina preko kojeg je On vladao Izraelom. Prije nego saznamo nešto više o tim muževima koji su nosili naslov 'Krist, Sin Božji', trebamo utvrditi kakve veze ima pojam ‘Krist’ sa pojmom ‘Sin Božji’ jer možemo primijetiti da se ti pojmovi za Isusa ponekad koriste zajedno, a ponekad odvojeno.

    • Krist
    • Sin Božji
    • Krist, kralj
    • Krist, Sin Božji

Razmotrimo te pojmove kako bi vidjeli kako se kroz njih otkriva Isusova ljudska priroda koja je bila osnovni preduvjet za Mesiju.