Znak zadnjeg Mesije, Sina Božjeg


Očito je da Židovi nisu nikako mogli očekivati da im Mesija bude jedno jedinstveno nebesko biće jer su ‘Sinom Božjim’ mogli zvati samo istaknutog čovjeka. Čak nije bilo ključno ni to da li je Isus začet prirodnim putem ili ne. Naime, iako su ga zvali ‘Sinom Božjim’ smatrali su ga 'sinom Josipovim' bez da su imali u mislima potrebu za njegovim čudesnim začećem i nitko se nije pitao kako je on došao na svijet niti su se oko toga vodile debate. Ta pojedinost nije bila ključna da bi Isusa smatrali ‘Sinom Božjim’. Neki evanđelisti to ne uključuju u svoje tekstove niti o tome govore poslanice. To nam samo potvrđuje da je bilo sasvim normalnim bilo kojeg čovjeka kao Božjeg pomazanika iz Davidove loze zvati Sinom Božjim, a ne samo Isusa, sina Josipovog (Luka 3:23; 4:22; Ivan 1:45; 6:42).

Netko bi sada mogao reći da je zadnji Mesija ipak trebao biti nebesko biće i da je to prorečeno i omogućeno kroz djevičansko rođenje. Međutim takvo proročanstvo ne postoji. Postoji samo krivo tumačenje jednog proročanstva koje se ispunilo na jednom drugom djetetu, a ne na Isusu, a koje glasi:

“Zato će vam sam Gospodin dati znak: "Eto, djevica će začeti (zatrudniti) i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel.“ (Izaija 7:14; prijevod sa grčkog - Septuaginta)

“Zato  sam Gospodin će vam dati znak: "Eto, djevojka je trudna i roditit će sina i nadjenuti mu ime Emanuel.“ (Izaija 7:14; prijevod sa hebrejskog)

Ovo se proročanstvo ispunilo u vrijeme proroka Izaije kada su po ovom djetetu Židovi dobili znak da se Bog u vrijeme trudnoće ove mlade žene uključio u zbivanja kako bi bio sa svojim narodom i izbavio Davidovu kraljevsku lozu od uništenja prije nego dijete nauči razlikovati dobro i zlo.

Emanuela je trebala roditi mlada djevojka (hebr. ‘alma’) koja je imala svog zakonskog muža ali to nije značilo da je rodila kao djevica jer se na hebrejskom za djevicu koristila riječ ‘betula’. Proročanstvo se moglo ispuniti samo tako da je nekom od tadašnjih istaknutih muževa zatrudnila mlada žena i rodila mu sina Emanuela kao znak Izraelcima. Moguće je da je to bio upravo prorok Izaija koji je nakon rođenja Emanuela dobio još jednog sina koji je također trebao poslužiti kao znak potvrde a zvao se Maher-Šalal-Haš-Baz (Izaija 7:3; 8:8). Kad je njegova žena trebala zatrudniti s tim drugim proročanskim djetetom onda piše da je Izaija “prišao proročici“ koja mu je rodila tog sina (Izaija 8:3). To bi moglo značiti da je njegova mlada žena nazvana 'proročica' jer je već ranije poslužila kao sredstvo rođenja djeteta Emanuela po kojem je Bog objavio svoju proročansku riječ kao znak. Zato je Izaija kasnije napisao:

“Gle! Ja i djeca (množ.) koju mi Jahve dade znak smo i čudo u Izraelu od Jahve nad vojskama.” (Izaija 8:18)

Vidimo da su najmanje dva njegova sina, od trojice koja se spominju bila rođena kao znak, tako da je Emanuel očito jedan od njegovih sinova (Izaija 7:3). Prema tome, ovdje nema spomena o začeću bez učešća muža jer bi to ionako bilo teško dokazivati kao znak, pa je Matej u svom evanđelju mogao uzeti u obzir samo to što je i Marija bila mlada djevojka (djevica) koja još nije upoznala muža, a koja je još prije udaje dok je bila djevica izabrana da rodi sina preko kojeg će Bog biti sa svojim narodom. Npr. Elizabeti je za razliku od Marije rečeno da će roditi Ivana u vrijeme kad je već bila udana žena. Mariji je to rečeno kad još nije bila udana za Josipa. Zato Izaija ne iznosi proročanstvo o Isusu, ali se to proročanstvo moglo djelomično primijeniti na Isusa samo u jednom smislu jer je Bog preko njega također u njegovo vrijeme pohodilo i bio sa svojim narodom, što je ujedno i značenje imena ‘Emanu-el’ (“S nama je Bog”). Međutim, Matej očito nije mogao Isusovo rođenje povezati sa nadnaravnim djevičanskim rođenjem jer se ni Emanuel nije trebao začeti i roditi natprirodnim putem kao nebesko utjelovljeno biće, niti su Židovi u očekivanju novog Emanuela očekivali nebeskog Mesiju (vidi Mt 1:21). No kad čitamo Matejev izvještaj o Isusovom začeću onda je napisao nešto što ne odgovara stvarnoj činjenici jer tu čitamo:

“A sve se to (oko začeća) dogodilo da bi se ispunilo ono što je Gospod rekao preko proroka svojega: “Evo, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu se ime Emanuel”, što znači “s nama je Bog”. (Matej 1:22,23)

Zašto je Matej ukazao da se to proročanstvo prvenstveno ispunilo na Isusu ako Bog to uopće nije rekao za njega niti je spomenuo način koji bi uključivao začeće djeteta bez biološkog oca? Budući da nemamo izvorne rukopise onda ne možemo tvrditi da je ovaj tekst o Isusovom začeću naknadno umetnut, ali se očito nešto od teksta ne uklapa u biblijski kontekst.