Izvorna saznanja o Mesiji, Sinu Božjem


Svaki čovjek koji je od Boga bio postavljen i pomazan za proroka, suca, kralja i svećenika je bio 'pomazanik' (mesija ili krist). To svi znaju. Međutim, ono što je još uvijek sakriveno od mnogih i što bi ih moglo iznenaditi je to što je u povijesti Božjeg naroda bilo više osoba na koje se mogla primijeniti naziv 'Krist, Sin Božji' sve dok u 1. stoljeću na scenu nije stupio zadnji Mesija ili Krist, Jošua (Isus) koji je postavljen na najviše mjesto, za prvog nasljednika Božjeg Kraljevstva. To je osnovni razlog zašto su Židovi imali jedinstveno gledište oko tog pojma koji im je bio dobro poznat. Prema tome,

    • Krist, Sin Božji - nije bio samo jedan čovjek

Takvo otkriće koje ćemo ovdje razjasniti potpuno potkopava tvrdnju da se pojam 'Sin Božji' u povezanosti sa Isusom Kristom odnosi na nebesko biće. Tu činjenicu možemo saznati od samog Ivana Krstitelja koji nam to može razjasniti iz prve ruke. On je u vrijeme kad je počeo da propovijeda i krštava, poznavao Isusa samo kao sina Josipovog, pa je rekao:

Ni ja ga nisam znao (kao Sina Božjeg), ali onaj koji me poslao da krštavam vodom rekao mi je: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti svetim duhom.  Ja sam to vidio i svjedočim da je on Sin Božji.” (Ivan 1:33,34)

Da li je Ivan s ovim objavio da je Isus doslovni nebeski Sin i kako su ga razumjeli njegovi učenici? Da je Isus bio nebeski Sin, onda bi ga Ivan trebao jasno imenovat kako ne bi bilo zabune oko toga da li je on Bog Jahve ili možda anđeo Mihael, Gabriel ili neki drugi anđeo Jahvin. Budući da toga nema i da nitko od prisutnih nije pitao o kojem je to nebeskom Sinu riječ onda je očito da su svi na temelju Pisma znali da se taj naziv (ime) odnosi na čovjeka s najvišim autoritetom. Ovo je važno zapaziti jer oni koji to ne prihvaćaju tvrde da su Židovi znali da Bog ima doslovnog nebeskog Sina kojeg je rodio pa citiraju riječi koje je napisao Agur gdje on postavlja pitanje:

“Tko je uzišao na nebo i opet sišao? Tko je uhvatio vjetar u ruke svoje? Tko je svezao vode u jednu odjeću? Tko je utemeljio sve krajeve zemlji? Kako se on zove i kako se zove sin njegov? Znaš li?” (Mudre izreke 30:4)

Da li se ovdje govori o Bogu i njegovom Sinu? Ne, jer prvi dio rečenice određuje smisao. Naime, Agur tu ne pita za onoga tko je sišao s neba pa je uzašao na nebo, nego pita da li postoji taj koji je uzašao sa zemlje na nebo pa onda sišao i kako se on zove. Da bi najprije 'uzašao' (sa zemlje na nebo) morao je biti rođen na zemlji kao čovjek. Osim toga, kad se uzmu u obzir prethodni stavci (1-3), onda je očito da pisac govori o čovjeku i njegovoj malenkosti, a koji se zbog svoje ograničenosti po svom znanju i sposobnostima ne može mjeriti s Bogom.

Da je do tada postojao takav čovjek, on bi bio poznat u svijetu po imenu te nebi pao u zaborav jer bi se njegovi sinovi i potomci mogli ponositi svojim ocem čije su ime nosili, ali nitko nije mogao uprijeti prstom u takvog čovjeka jer u to vrijeme nije postojao. Danas bi ipak mogli reći da je čovjek uspio uzaći na nebo i opet sići, ali ga ni to ne može izjednačiti s Bogom, jer pisac spominje i druge stvari koje su u to vrijeme pa i danas izvan ljudske moći.

Prema tome, Agur se nije pitao kako se zove Bog i kako se zove njegov sin. Da je Židovima bilo poznato da jedini Bog sa imenom JHVH (Jahveh, Jehovah) ima jedinstvenog Sina, onda bi očito znali ime tog Sina i pitali bi se je li Isus taj koji se na nebu zvao tim imenom, ali nitko takvo pitanje nije postavljao čak ni Ivanu koji je rekao da je Isus, Sin Božji. Kad je vidio Isusa kako mu dolazi na rijeku Jordan, Ivan je svojim učenicima rekao:

“Ovo je onaj, za koga sam rekao: "Za mnom dolazi čovjek, koji je preda mnom (ispred mene)... ” (Ivan 1:30)

Osim što ga je smatrao čovjekom on ljudima nikad nije tvrdio da je Isus Božji doslovni utjelovljeni sin, jer bi onda svi Ivanovi učenici automatski počeli slijediti Isusa kao nebesko božanstvo s obzirom da bi to bila najznačajnija razlika u odnosu na Ivana i ostale ljudske proroke. Znamo da su ipak mnogi ostali uz Ivana do njegove smrti što govori da su na Isusa gledali kao i na Ivana, odnosno kao na čovjeka, Božjeg slugu i Krista (Matej 9:14; Lk 7:16-18; Ivan 3:22-27). Zato nas zanima zašto su neki ostali uz Ivana i nakon što  im je Ivan posvjedočio da je Isus, Božji Sin?

Poznato je da su u to vrijeme neki Židovi očekivali dvojicu Mesija, ali ne s neba, nego jednog iz Judinog plemena, a drugog iz Levijevog plemena, po uzoru iz prošlosti kada je Bog preko proroka Zaharije dao proročansku sliku o dva Pomazanika (Krista).

“Te [dvije masline] su dva pomazanika (Mesije, Krista) što kao sluge stoje pred Gospodarem sve zemlje. (Zah 4:14)

Smatrali su da po toj slici Zorobabel iz Judina plemena i Jošua (Isus) sin Josadakov iz Levijevog plemena, predočavaju dvojicu Pomazanika koje oni trebaju čekati, a budući da je Ivan, Sin Zaharijin bio iz Levijevog plemena, a Jošua (Isus) sin Josipov iz Judinog, oni su vjerojatno očekivali da će se to ponoviti i da će Ivan biti postavljen za drugog Krista, pa su ostali uz njega.

“Narod je bio u napetosti. Svi su mislili u sebi, da nije Ivan možda Krist?” (Luka 3:15)

Zašto su tako mislili ako Ivan nije bio iz Judinog plemena? Oni su znali da je nakon izlaska Izraela iz Babilona, Jošua, Sin Josadakov iz Levijevog plemena s jednim određenim razlogom dobio krunu i stavljen ispred Zorobabela, Davidovog potomka iz Judinog plemena, pa su mislili da će se to ponoviti. Međutim, Ivan je uzeo u obzir nešto drugo pa je rekao:

“Za mnom dolazi čovjek, koji je preda mnom (ispred mene) jer je bio prije (ispred) mene.” (Ivan 1:30)

U kom smislu je Isus bio ispred Ivana? Treba uzeti u obzir da su u tom vremenskom trenutku Ivan i Isus bili dva Proroka iz dva vodeća Izraelska plemena na kojima je Bog utemeljio kraljevsko svećenstvo. Ivan je znao da je prethodni Jošua (Isus) iz Levijevog plemena morao ostaviti krunu u hramu, vjerojatno zato što je po Božjoj prvobitnoj uredbi na nju imao pravo izabrani zastupnik iz Judinog plemena (Zah 6:14). Zato je Jošua (Isus, sin Josipov) po toj uredbi već 'bio prije njega', jer je Davidova obitelj, iz koje je potekao Isus, od samog početka bila stavljena ispred Levijeve obitelji iz koje je potekao Ivan. Znajući to, Ivan Židovima kaže da za njim dolazi onaj čovjek koji je 'ispred njega', što Levijevu obitelj nakon nekoliko stoljeća ponovo vraća u drugu poziciju, pa se sada ta namjerna greška iz prošlosti ispravila jer je Jošua (Isus, sin Josipov iz Judinog plemena), stavljen ispred Ivana, (sina Zaharijinog iz Levijevog plemena), a to je istaknuto samim tim što je Ivanu rečeno da će Isus za razliku od njega “krštavati svetim duhom i ognjem” (Mt 3:11). To je bilo nešto novo i značajnije jer takav zadatak nije do tada dan nijednom pomazaniku (kristu). Ali, još se nije znalo što će se dalje dešavati s Ivanom i Isusom.

Budući da Isus još nije krštavao svetim duhom nego samo vodom kao i Ivan, onda je to ostavilo prostora onim tvrdnjama o još jednom Mesiji (Kristu, Sinu Božjem) koji bi bio iz Levijevog plemena i koji bi u svojstvu velikog svećenika surađivao s Isusom iz Judinog plemena kad dođe vrijeme da krštava svetim duhom, kao što je Aron surađivao s Mojsijem i Zorobabel s Jošuom (Ivan 3:22,23). Čak piše da će vladati sklad između te dvije službe - kralja i svećenika (Zah 6:13).

Međutim, Ivan se nije izjašnjavao po tom pitanju. Kad su ga pitali “je li on Krist”, onda su to pitanje postavili jer su znali da je zadnji Krist (Jošua, Isus sin Josedekov) bio iz Levijevog plemena kao i Ivan (Ivan 1:19.20). Ivan je rekao da on nije taj 'Krist, kralj', jer nije od Boga dobio taj poziv niti svjedočanstvo duha. U biti, on je kao Prorok i nazirej bio Božji Pomazanik (Krist), ali ne onaj glavni 'Krist, kralj' za kojega su se zanimali Židovi, jer bez onog koji će nositi krunu nema ni drugog Pomazanika koji bi bio svećenik.

Iako je Ivan objavio da je Isus postavljen za 'Krista, Sina Božjeg', još uvijek on i neki od onih koji su ostali uz njega nisu bili sigurni da je Isus onaj 'Sin Božji' kojeg je Bog odredio da zauvijek sjedne na Davidovo prijestolje. On ga je objavio kao “Janje Božje koje odnosi grijehe svijeta”, putem krštenja duhom i vatrom, ali nigdje ne čitamo da ga je objavio kao zadnjeg Mesiju kojeg je trebalo čekati (Ivan 1:29,36). Razlog može biti upravo to što su očekivali razvoj događaja koji bi odredili Isusovu privremenu ili trajnu ulogu.

Da je u njihovom umu postojao jedan jedinstveni doslovni nebeski Sin onda bi on i njegovi učenici bez ikakve dileme odmah prihvatili Isusa za Krista, samim tim što ga je objavio kao ’Sina Božjeg' i ne bi očekivali drugog Sina, niti bi Ivan spominjao tog drugog jer čitamo da je iz zatvora poslao neke svoje učenike da upitaju Isusa:

“Jesi li ti onaj (Krist, Sin Božji), koji ima doći, ili da čekamo drugoga (Sina Božjeg)?” (Matej 11:3)

On nije sumnjao u Isusovo poslanje jer je znao da je Isus 'Krist, Sin Božji' koji će krštavati svetim duhom, i to je posvjedočio pred drugima, ali očito nije bio siguran  da je on onaj konačni Mesija (Krist, kralj) koji ima doći na kraju. Vjerojatno je znao da su on i Isus bili najavljeni njihovim roditeljima po anđelu Gabrijelu i da su obojica bili začeti pod utjecajem Božjeg svetog duha, ali ni to još nije bilo dovoljno da se zna potpuna istina. Što nam to govori? To nam govori da su on i drugi Židovi znali da su Izraelci u svojoj bogatoj prošlosti imali nekoliko istaknutih Mesija koje su smatrali 'Sinom Božjim' tako da su i prijašnje generacije uz postojećeg Mesiju morale čekati onog drugog. Ivan nam tako otkriva činjenicu da su i prije Isusa pojedini pomazanici u svoje vrijeme ispunjavali osnovna obilježja po kojima su se mogli smatrati istaknutim 'Sinom Božjim', ali s različitim ulogama.

Naime, u prošlosti je bilo onih koji su od Boga bili pomazani za Kralja i postavljeni za Sina kao što su bili David, Salamun, Ezekiel i Jošua, ali nitko od njih nije posvjedočen kao onaj zadnji kojeg su očekivali. Zato su Izraelci s vremena na vrijeme polagali nadu u one koje je Bog postavio za svog Sina da ih vodi u njihovo vrijeme, ali su se u početku vjerojatno kao i Ivan pitali da li treba čekati drugog. Čak i da nije bio zadnji morali su ga slušati kao Božjeg Sina, Božjeg zastupnika, jer ih je na to upozorio još i Mojsije (5.Mo 18:15,18). To znači da je i Isus u Ivanovim očima bio taj 'Krist, Sin Božji' kao i oni Mesije prije njega, pa ga je zanimalo da li je on taj obećani ili ne. No, Isus je samo potvrdio Ivanu da je on taj i nije dao nikakvu naznaku o još jednome kojeg treba čekati (Mat 11:4-6).

Ovo samo dokazuje da se u mislima Židova pojam ‘Krist, Sin Božji’ odnosio na čovjeka, što odbacuje tvrdnju da su oni o Kristu ikada govorili kao jednom jedinstvenom nebeskom biću do Boga tako da ni Ivan Krstitelj nije Isusa gledao i predstavio kao utjelovljeno nebesko božanstvo nego kao ljudsko biće, Božjeg čovjeka iz Davidove kraljevske obitelji. Samim tim, pojam 'Sin Božji' ne označava prirodnog nebeskog Sina nego je to poseban položaj i status onog čovjeka koji je izdvojen iz svoje braće (sinova Božjih) i postavljen na prvo mjesto kao što nam pokazuje slijedeća klasifikacija koju možemo iščitati iz Biblije:

      • Izrael - kolektivni Božji sin
      • Narod - djeca Božja, Božji sinovi i kćeri
      • Pomazanici - Božji istaknuti sinovi
      • Pomazanik - jedan od Božjih sinova
      • Pomazanik, kralj - Sin Božji, prvorođenac

Ovu klasifikaciju je potrebno poznavati, jer smo utvrdili da je osim kralja i prvosvećenika svaki levitski svećenik bio pomazanik (mesija, krist), a budući da su svi oni nazvani ‘sinovima Božjim’, onda bi za svakog od njih mogli reći da je pomazanik tj. krist, ali samo jedan od sinova Božjih istog položaja (vidi 2.Mo 14:1; 30:30). Međutim, iako se to po duhu Božje riječi podrazumijevalo, samo jedan od njih je mogao nositi najviše ime ili naziv ‘Krist, Sin Božji’, koji je takvog Božjeg pomazanika označavalo kao 'prvorođenca' - prvog Božjeg Sina "među svojom braćom" (Rimlj 8:29). Zato u tom nazivu kojim su oslovljavali Isusa, Židovi nisu nikako mogli ukazivati na onog koji je na nebu prvi stvoren ili onog koji je jedini prirodno rođen od Boga, a kamoli na Boga. Takvo nešto im uopće nije moglo past na pamet a kamo li vjerovati u to.

Ivan Krstitelj i ostali Židovi su stoga Isusa zvali ‘Sinom Božjim’ jer su ga po Pismu mogli povezati ili usporediti sa istaknutim ‘sinovima Božjim’ unutar Izraelske nacije koja je prije Isusa već imala nekoliko Mesija tj. pomazanih vođa koji su poput njega bili postavljeni za ‘Krista, Sina Božjeg’ - prvorođenca. Taj naslov nije kao takav spomenut u Pismu ali ga se može iščitati u pojmovima ‘pomazanik’ (mesija, krist) i ‘Sin’ koji se u zajedničkom kontekstu spominju u hebrejskim svetim spisima pa su ga u tom kontekstu koristili za istaknutog Mesiju. Osim toga, Židovi su znali osnovne karakteristike Mesije kao istaknutog 'Božjeg Sina'. Koja su to obilježja?