Isus brani svoj status Sina Božjeg


Isus nije prekoračio svoje ovlasti. Premda je bio pomazan za njihovog kralja koji se po statusu trebao izdvojiti od običnih smrtnika, oni su ga na oči vidjeli samo kao običnog čovjeka, a ne kao Davidovog sina koji bi svoje mjesto u židovskom društvu trebao tražiti među tadašnjim svećenstvom i uglednicima koje se po svojoj odjeći odvajalo od običnih ljudi. Naime, bilo im je nespojivo da se on, koji se družio s običnim ljudima koje su oni smatrali ‘ljudima zemlje’ (amharets), svojim riječima uzdiže čak iznad onih najviših židovskih vjerskih vođa, čime se po njima izjednačavao s Bogom. Isus im je neizravno ipak rekao da je od Boga dobio status Sina Božjeg, Krista, kralja. Zato im je tada rekao:

”Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one (ljudske kraljeve i suce) kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome (čovjeku) kog Otac posveti i posla u svijet možete reći: `Huliš!` - zbog toga što rekoh: `Sin sam Božji!`” (Ivan 10:34-36)

Ako je Isus tvrdio da je ‘Sin Božji’ onda nije tvrdio da je on nebesko božanstvo koje je proizašao kroz doslovno nebesko rođenje ili stvaranje. Čak ni farizeji nisu na to mislili kad su ga optužili za huljenje. Za farizeje je ‘Sin Božji’ mogao biti samo onaj istaknuti čovjek koga bi sam Bog pred njima (poglavarima i svećenicima) postavio za kralja i suca, kao što je činio u povijesti i koji bi svoje preuzimanje vlasti uz Božju pomoć dokazao istjerivanjem rimske vojske.

Njima bi to bio dokaz ili znak po kojem bi Isusa prihvatili za Krista (Mesiju) kako nebi morali čekati drugog. Tražili su taj znak, a on im je rekao da će im se dati samo znak Jone. Zato su ignorirati i krivo prikazivali čuda koja je Isus činio među običnim narodom pa su ga gledali samo kao običnog čovjeka i grešnika, koji nema pravo smatrati se ‘Sinom Božjim’ (pomazanim kraljem i sucem tj. bogom), a kamo li da tvrdi da je jedno s Bogom, što je za njih bila hula. Zato je Isus na njihove optužbe citirao Pismo u kojem stoji:

“Rekoh: "Bogovi ste; vi ste svi sinovi Svevišnjega.” (Psalam 82,6)

    • ‘bogovi’ = ‘sinovi Božji’ (množ.)
    • ‘bog’ = ‘sin Božji’ (jedn.)

Ove riječi su upućene ljudskim kraljevima i sucima koji su sudili u Božje ime:

“I rekao je sucima: “Pazite što radite, jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jahve! On je s vama dok sudite.” (2. Ljetopisa 19:6)

Zato psalmista kaže:

“Bog je stao usred skupštine Božje, usred bogova (sudaca ljudskih) on sudi: “Dokle ćete suditi nepravedno i pristrani biti prema zlima?” (Psalam 82:1,2)

Isus je bio jasan kad je tvrdio da je ‘Sin Božji’, odnosno čovjek koji je od Boga pomazan za Božjeg zastupnika (kralja i suca) koji je imao božanski autoritet po kojem je Bog svojim svetim duhom djelovao i govorio preko njega. Međutim, to je bilo nespojivo sa onim što su oni očekivali od Krista, Sina Božjeg, koji se prema njima trebao izdvojiti iz društva običnih smrtnika i tek se onda kao njihov Mesija u društvu židovskih poglavara objaviti kao Krist, Sin Božji kojeg bi oni pomazali za Krista, kralja. Tada ga po vanjskim obilježjima ne bi gledali kao (običnog) čovjeka nego kao Davidovog sina s kojim bi imali sve izglede da ih Bog preko njega izbavi od rimskog ugnjetavanja.

Prema tome, istaknuti ljudi koje je Bog postavio da u njegovo ime služe kao kraljevi i suci nazivali su se ‘bogovima’ tj. ‘sinovima Svevišnjega’. Takav je naziv, po riječima anđela Gabriela trebao dobiti i Isus koji se u duhu hebrejskih svetih spisa s pravom gradio ‘bogom’ tj. Sinom Božjim.

    • Sin Božji’ = Pomazanik Božji (kralj, prvosvećenik)

Samim tim je Isus svojim protivnicima koji su ga smatrali običnim čovjekom zatvorio usta objasnivši im da on kao posvećeni čovjek (“onaj kojega je Bog posvetio”) ima pravo tvrditi za sebe da je istaknuti ‘Sin Božji’ (bog) što je dokazivao, ne oblačenjem u kraljevske odore kojim bi se razlikovao od običnog čovjeka, nego djelima iza kojih je stajao Bog. Ovim je Isus trebao zatvoriti usta i svim onima koji su ga kasnije uzdizali u nebesko božanstvo. Međutim, unatoč tome, pobornici Isusovog božanstva i dalje zanemaruju smisao izvornog pojma ‘Sin Božji’ samo kako bi održali svoje gledište koje nije biblijsko.