Što su o Isusu govorili protivnici


Čak su i Isusovi protivnici koristili pojam Sin Božji za Mesiju (Krista). Kada je Isus Krist razapet prolaznici su mu se rugali na sljedeći način:

”Siđi sa krsta ako si Sin Božji.“ (Matej 27:40)

Kao što je Sotona rekao: “Ako si Sin Božji…” nek Bog pošalje anđele da te sačuvaju od smrti, tako i ovi rugači traže da dokaže da ga Bog može spasiti od smrti. Oni su smatrali da čovjek koji tvrdi da ga je Bog postavio za svog ‘Sina’ a time i za njihovog kralja, mora imati Božju zaštitu anđela kao što su imali i Božji sluge u prošlosti (David, Danijel i njegova tri prijatelja, Jeremija, Ilija itd.) pogotovo zato što pravi Mesija (Krist) po njihovom gledištu nije mogao biti pribijen na stup sramote i prokletstva kao zločinac i bogohulnik. Bili su pod utjecajem farizeja koji su tvrdili da je on svoja čuda vršio uz pomoć vladara demona a ne uz Božju pomoć čime su aludirali da je on ‘sin Sotonin’ a ne ‘sin Božji’. Apostol Pavle je za jednog vračara rekao da je ‘sin Đavolji’ bez da je taj izraz ukazivao na doslovno i bukvalno rođenje od Sotone, kojeg je Isus smatrao ‘ocem’ zlih ljudi (Dj 13:10; Iv 8:44; 1.Iv 3:8-10). Zato nitko od njih nije Isusa mogao dovoditi u vezu s nebeskim božanstvom jer su izraz ‘Sin’ koristili u prenesenom smislu, a ne doslovnom.

Poput njih rugali su mu se i tadašnji svećenici, učitelji zakona i starješine:

”Uzda se u Boga, pa neka ga on sada izbavi ako ga želi. Jer, govorio je: ‘Ja sam Sin Božji.’“ (Matej 27:43)

Čak ni vjerski poglavari i starješine koji su mu se rugali nisu rekli da je on za sebe tvrdio da je božanstvo nego čovjek kao i svaki drugi koji vjeruje Bogu jer su govorili:

Uzda se u Boga pa nek ga On izbavi”,

... čime nisu dovodili u pitanje njegovu božansku sposobnost da se sam izbavi nego njegovu pravednost zbog koje bi, da je kao ‘sin čovječji’ postavljen za Sina Božjeg (tj. za Krista), mogao biti spašen od Boga u kojega se uzda.

Da su oni smatrali da samo nebesko biće koje je prvo do Boga može biti Krist, Sin Božji, onda bi tražili od Isusa dokaz svog božanstva i svoje moći, a ne Božje moći nad njim. Samim tim Isus nije nikad bio doveden u situaciju da se pravda kako se on privremeno odrekao svoje božanske moći i da kao čovjek ovisi samo o zaštiti i pomoći anđela.

Prema tome, nitko od Isusovih protivnika nije u nazivu “Sin Božji’ vidio božansko inkarnirano biće nego čovjeka koji se po njima samoinicijativno ‘proglasio sinom Božjim’ bez da im je ponudio znak ili dokaz kojeg su oni tražili od Mesije. On se nije ni na sudu odrekao činjenice da je Krist, Sin Božji čak i onda kad mu je prijetila smrtna kazna pa su Židovi rekli Pilatu:

“Mi imamo zakon i po našem zakonu on treba da umre, jer je za sebe tvrdio da je Božji Sin(“jer se je gradio Sinom Božjim”) (Ivan 19:7)

Uzmimo u obzir da farizeji nisu nikako mogli Isusa optužiti za ono što nije tvrdio, a nije tvrdio da je Bog ili nebesko božanstvo nego samo Krist, ‘Sin Božji’ i oni su to razumjeli. Prije nego su ga osudili za hulu, oni su imali svoj stav o tome tko se može predstavljati za Sina Božjeg, jer su u svojoj nedavnoj prošlosti imali neke koji su se tako predstavljali i povukli druge za sobom, pa su na kraju doživjeli neslavan kraj. Igrati se ‘bogom’ je bila hula i obezvrjeđivanje samog Boga i njegovog Pomazanika (Krista).

”A prvosvećenik mu reče: Zaklinjem te Bogom živim, reci nam da li si ti Krist, Sin Božji? [“Da, ja sam taj”, reče Isus]... Tada prvosvećenik razdera svoju odjeću i reče: Pohulio je! Šta nam još trebaju svjedoci! Eto, sad ste čuli hulu! Šta mislite? A oni odgovoriše: Zaslužio je smrt!“ (Matej 26:63-67; Luka 22:70)

Za njih je bila hula što se jedan običan čovjek i grešnik koji (po njima) uz pomoć Belzebuba čini čuda i zavodi narod, gradi ‘Sinom Božjim’ tj. ‘bogom’ (pomazanim kraljem i sucem). Iako je jednom drugom prilikom jasno rekao da je Otac veći od njega, oni su njegovu izjavu: “Ja i Otac jedno smo” iskoristili kako bi ga optužili da je prekoračio granicu pa su mu rekli:

”Za dobro te djelo ne kamenujemo, nego za hulu na Boga, i što ti, premda si čovjek, praviš (gradiš) se Bogom.“ (Ivan 10:33)

Farizeji nisu tvrdili da se Isus poistovjećuje s njihovim Bogom Jahvom, nego što se stavlja u položaj Božjeg Sina koji je imao ovlasti da na zemlji bude “umjesto Boga”. To je za njih značilo ‘graditi se Bogom’. Zašto su ga onda osudili ako su znali da čovjek može umjesto Boga zastupati Božji autoritet i da li je Isus svojom izjavom pohulio?