Što su o Isusu govorili zli anđeli


Sotona i njegovi anđeli koji se još nazivaju demoni, su znali da je Isus Krist, Sin Božji, ali u kojem smislu? Što možemo zaključiti iz sljedećih stavaka u kojima piše:

”Tada mu je Đavo rekao: Ako si sin Božji, reci ovom kamenu da postane hljeb…“ „…Ako si sin Božji, baci se odavde dolje…“ (Luka 4:3.9)

”A i demoni su izlazili iz mnogih, vičući: Ti si Krist, Sin Božji“ (Luka 4:41)

Kao što je Bog pred drugima rekao da je Isus njegov Sin tek nakon što ga je činom pomazanja postavio za Sina, tako su Sotona i demoni to rekli za Isusa tek nakon tog čina, ali ni oni nisu time aludirali na njegovo nebesko božanstvo. Čak su demoni naglasili da je riječ o Kristu (Pomazaniku) što određuje značenje njihove izjave. Zato je Luka u svom izvještaju napisao da su demoni …

“... znali da je on Krist (Pomazanik)” (Luka 4:41)

Luka je (kao i Marko) u svojoj napomeni izostavio izraz ‘sin Božji’ jer se podrazumijevalo da je onaj čovjek koji je svetim duhom pomazan za kralja, ujedno tim činom proglašen ‘Sinom Božjim’ i to je ono što su demoni tvrdili jer su znali da je on od Boga postavljen iznad njih i da se tom čovjeku moraju pokoravati. Nitko se od demona nije mogao suprotstaviti Isusu jer su znali da je u njemu duh Božji zbog kojeg je imao vlast nad njima, kao što je i Mojsije imao vlast nad njima i njhovim svećenicima preko kojih su činili čuda. Kad je Sotona rekao Isusu: “Ako si sin Božji…”, onda mu je to pitanje postavio jer je znao da mu se prije 40 dana Bog prilikom krštenja obratio i rekao kao i Salamunu:  

“Ti si Sin moj…”

Sotona nije aludirao na njegovo božanstvo nego na njegovu funkciju koju je kao čovjek dobio od Boga. Zato ga je kušao tek nakon što ga je Bog postavio za svog ‘Sina’ kojemu je dao ovlaštenje da čini velika djela (čuda). Isus do tada nije učinio ni jedno čudo pa ga je Sotona želio izazvati da to učini kako bi Isus sebi dokazao da je od sada zaista funkcionalno Sin Božji i da je Bog s njim, na način da navede Boga na djelovanje kako bi mu Bog po njegovom zahtjevu pretvorio kamen u kruh i poslao mu anđela da ne pogine nakon skoka s visine. To bi bio dokaz da je Bog zaista s njim. Isus nije želio iskušavati Boga jer je bio siguran da je Bog s njim u skladu s odredbama ‘saveza za kraljevstvo’ koje je Bog sklopio s njim, najvjerojatnije nakon krštenja kada ga je Božji duh vodio 40 dana u pustinji.

Treba uzeti u obzir da Isus daje Sotoni odgovor u kojem sebe poistovjećuje s “čovjekom” koji ovisi “o svakoj Božjoj riječi” i čovjekom koji ‘ne želi kušati svog Boga’ kojega ljubi i poštuje. Sotona je znao da je on samo čovjek pa mu nije mogao prigovoriti i reći: “Zašto se poistovjećuješ s čovjekom kad ti nisi čovjek”.

Osim toga, da je Isus bio božansko biće koje je samo privremeno uzelo lik čovjeka nakon čega se trebao vratiti na nebo, onda je to podrazumijevalo da je unaprijed osuđen svaki pokušaj da ga se navede na nešto što je ispod njegovog dostojanstva. Naime, ako je on po prirodi bio jedinstveno biće poput Boga kojemu je pripadalo sve što je stvoreno onda mu Sotona ne bi nudio sva kraljevstva svijeta jer se tako nešto kroz povijest nudilo samo smrtnim ljudima koji su uz njegovu pomoć pokorili mnoge kraljeve i postali vladari svijeta sve dok ih Bog nije srušio. To samo pokazuje da ga je i Sotona smatrao smrtnim čovjekom koji bi mogao posegnuti za ljudskom slavom kojom su težili pojedini ljudi.