Što je rekao Gabrijel za 'Sina Božjeg'?


U Lukinom izvještaju čitamo kako se anđeo Gabrijel pojavio Isusovoj majci Mariji kako bi joj objavio da će ona roditi sina koji će sjesti na Davidovo prijestolje, pa joj je rekao:

“Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.” (Luka 1:31,32)

Pobornici doslovnog predpostojanja tvrde da je njoj rečeno da će roditi već postojećeg Sina Božjeg. Da li ste tu tvrdnju ili tu misao mogli jasno i nedvosmisleno iščitati u hebrejskom dijelu Biblije ili možda između redaka onoga što je rekao Gabrijel? Što je od sljedeće dvije tvrdnje Marija mogla razumjeti:

    • da će roditi već postojećeg Sina Božjeg koji se trebao transformirali u zametak i na takav način samo proći s neba na zemlju kroz njenu maternicu

ili

    • da će roditi ljudsko biće kojega će Bog, kad odraste i postane čovjek, postaviti za svog Sina.

To možemo lako zaključiti iz same izjave anđela Gabrijela koji je rekao ono isto što je bilo rečeno i za Ezekiela, a to je da je Isusov otac David a ne Bog jer svako ljudsko biće nastaje od ljudskog oca, tako da je Isus po Josipu i  Mariji Davidov sin kao i Ezekiel.

Usporedimo ovu izjavu anđela Gabrijela sa onom kojom je anđeo prije ovoga najavio rođenje jednog drugog djeteta:

“Gle, rodit će ti se sin;... ime će mu biti Salamun…. On će mi biti Sin (zvat će se Sin Svevišnjega), a ja ću mu biti Otac. Njegov kraljevsko prijestolje utvrdit ću dovijeka nad Izraelom.” (1.Ljet 22:9,10)

U ovoj objavi ne možemo vidjeti niti jednu ključnu razliku sa onom objavom koju je izrekao Gabrijel Mariji.  Razlika je samo u tome što Marija nije još bila u braku s Josipom pa se pitala kako će se to desiti kad vjerojatno još nije sve dogovoreno oko njene udaje. Što joj je rekao anđeo?

”Anđeo joj reče: Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te. Zato će onaj što se rodi biti svet, i nazvaće se Sin Božji.“ (Luka 1:35)

Što je Gabrijel rekao i kako ga je Marija mogla razumjeti? Pogledajmo kakav odgovor nalazimo u publikacija Watchtowera:

“... anđeo Gabrijel (je rekao Mariji) da će to dijete biti davno obećani Kralj, koji će vladati zauvijek. Objasnio je da će Bog s neba prenijeti život svog Sina u njenu utrobu. Zato će to dijete biti Božji Sin. (‘Biblija, njena poruka’ 16.pogl.)

Ovaj zaključak nema nikakvog temelja u Bibliji. Gdje to piše da će Bog prenijeti život svog Sina u njenu utrobu? To bi bila reinkarnacija ili rođenje nekog bića u drugom tijelu ili u tijelu druge vrste. Anđeo nije objavio niti objasnio Mariji da će roditi Božjeg utjelovljenog sina jer bi onda rekao: “Onaj što ćeš ga roditi je Božji nebeski Sin.” Zamislimo da joj je rekao da će roditi Boga Jehovu u ljudskom tijelu, a upravo to tvrde neki kršćanski teolozi. Gabrijel ništa od toga nije rekao niti je trebao dodatno objašnjava svoje riječi i Marija ga je razumjela.

Gabrijel je samo rekao da će Božji sveti duh, koji je u Bibliji opisan kao duh stvaranja, prouzročiti začeće tako što će je ‘zasjeniti’. Ona tj. njena maternica je trebala biti pod sjenom ili utjecajem Božjeg stvaralačkom duha. Sjetimo se da je Božji duh lebdio nad površinom zemlje čime je na neki način zasjenio zemlju i prouzročio da iz nje nikne život u raznim oblicima (1.Moj 1:2). Začeće je početak života jednog novog bića. Marija je u tom slučaju mogla znati da je Bog u prošlosti utjecalo na začeće i nastanak nekih ljudi. Čak je znao oživjeti i osposobiti maternicu u ostarjelih žena kako bi na svijet došao onaj koga je odredio. Tako je bilo sa Sarom:

“Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni“ (Heb 11:11)

I oni su se kao i ona pitali kako je to moguće, a Bog je 'silom' svojeg stvaralačkog svetog duha ipak to prouzročio, tako da čudesno začeće iza kojeg stoji Božji sveti duh nije bilo nešto novo za nju, nego samo različito od drugih slučajeva (1.Moj 17:17-19; Suci 13:3-5,24). Zato je povjerovala da Bog može svojim čudom izvršiti začeće bez prisustva oca kako bi rodila svoga sina koji je unaprijed određen. Ovdje nije riječ o samozačeću jer bi se onda rodilo klonirano žensko dijete, nego o začeću po očevom sjemenu pa je za stvaranje čovjeka na takav način nešto što vjernik može povjerovati i prihvatiti. Da bi to lakše prihvatili pitajmo se:

    • Kako je na svadbi u Kani nastalo vino ako je u posudi bila samo voda?
    • Kako je nastalo muško dijete ako je u maternici bilo samo žensko jajašce?

Riječ je o čudu u kojem je očito Bog stvorio ono čega tu nije bilo kako bi nastalo ono što je trebalo nastati, kako u jednom slučaju vino tako u drugom slučaju dijete. Da bi došlo do začeća muškog djeteta, Bog je morao stvoriti mušku spolnu stanicu sa kromosomima koji su odgovarali Davidovoj obiteljskoj genetici iako je bilo dovoljno stvoriti jedan ‘y’ kromosom i tako pretvoriti Marijin ženski (xx) kromosom u muški (xy). Međutim, ne možemo odbaciti činjenicu da je Isus trebao biti stvarni i prirodni sin Josipov (2.Samuelova 7:12; Djela 13:23). Da bi se to desilo natprirodnim putem, Bog je morao nešto učiniti. Kao što je mogao iz Adamovog tijela uzeti rebro da bi od njega stvorio ženu, tako je mogao iz Josipovog tijela uzeti spermalnu stanicu ili samo ‘y’ kromosom pa čak i stvoriti kopiju tog kromosoma kako bi Marija začela muško dijete bez spolnog čina. Sve su to mogućnosti kojim se Bog mogao poslužiti da bi održao svoju riječ. 

Napomena: Prvim kršćanima je u početku bila nepoznata ova priča o djevičanskom začeću te su Isusa smatrali Josipovim biološkim sinom. O tome kada i zašto je ta priča uvrštena u neka evanđelja možete čitati u članku: “Isus, Josipov i Davidov sin“

Iz ove priče vidimo da anđeo nije ni Josipu rekao da će Marija roditi Božjeg nebeskog sina nego mu je rekao:

“Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus.“ (Mt 1:21)

Ovdje ne piše da je Gabrijel rekao Josipu da će Marija roditi ‘svojeg’ niti ‘tvojeg’ (Josipovog) sina pa bi se moglo zaključiti da će taj sin ipak biti njihov i da ga Josip s pravom može smatrati svojim sinom. Zanimljivo je da u jednom starijem sirijskom rukopisu 'Syriac Sinaiticus' iz 4. stoljeća piše:

Ona će ti roditi sina... (st 21) ... ona mu je rodila sina.“ (st.25)

Zato, kad se Isus rodio, izvještaj ne kaže da je Marija rodila Božjeg sina nego čitamo:

“Ona rodi svojega prvorođenog Sina…” (Luka 2:7)

Marija je rodila svog sina koji je ujedno bio i Josipov sin i nitko u to nije sumnjao. Isusa su nakon njegovog pomazanja nazivali Sinom Božjim iako su znali da je on sin Josipov pa su postojala tri naziva za Isusa:

    • Isus, sin Josipov
    • Isus, sin Davidov
    • Krist, Sin Božji

Bilo bi čudno da je netko od njih mogao pomisliti da je Isusov doslovni otac Bog Jahve, ako je Josipa smatrao njegovim doslovnim ocem. Nemoguće je da jedna osoba ima dva doslovna oca, pa bi o toj dilemi neki stvorili rasprave kojih očito nije bilo, što znači da tada nije ni postojalo gledište koje danas promoviraju neki kršćanski pravci.

Kao što vidimo iz Gabrijelovih riječi Isus se trebao nazvati ‘Sin Božji’. Izraz ‘nazvati’ ili ‘ime će mu biti’ “Sin Svevišnjega” ukazuju na njegov funkcionalni status, a ne na prirodu postojanja tako da taj naziv može imati onaj čovjek kojega je Bog svojim svetim duhom pomazao i učinio svojim prvorođenim Sinom ili postavio za svojeg istaknutog Slugu, o čemu govori cijela Biblija (Djela 3:13). Čak je i Isus, koji je nazvan ‘Sin Božji’, rekao za ljude koji tvore mir:

“... oni će biti nazvani sinovima Božjim.” (Mat 5:9; vidi Rim 9:26)

Ovo je važno za razumijevanje onoga što je anđeo rekao Mariji čija su uvjerenja zasnivala na zemaljskom i ljudskom Mesiji a ne nebeskom i božanskom. Budući da je to bio njen sin ona je u pravom smislu njegova majka koja je trebala osjetiti tu majčinsku ljubav ali i bol koju joj je najavio ostarjeli Šimun, kad bude vidjela svog sina gdje pati i umire (Luka 2;34,35). Tu bol ne bi osjetila kad bi vjerovala da je ona samo poslužila kao inkubator za razvoj tijela u koje će se useliti duša neuništivog božanskog bića. Pitanje je da li bi mogla prihvatiti tu mogućnost inkarnacije i onda se pitati - kako će se potpuna samosvjesna božanska osoba ponašati u tijelu djeteta i kako će se ona prema njemu odnositi? No, ona je to svoje dijete njegovala i odgajala kao i svaka majka te ga je kao svog prvorođenca u skladu sa Zakonom posvetila Bogu, znajući da je to dijete unaprijed određeno za Krista, kralja koji će biti nazvan ‘Sinom Božjim’.

Očito je da je taj naziv imao samo jedno značenje u povezanosti s ljudskim Mesijom (Kristom). U skladu s tim značenjem apostol Pavle je rekao da je Bog po prorocima iznio dobru vijest koja govori:

“... o Sinu svome (Isusu), koji je po sjemenu (grč. 'spermatos') potomak Davidov po tijelu, postavljen za Sina Božjeg ...” (Rim 1:1-4)

Znači, Njegov Sin je prirodni potomak Davidov, a ne prirodni potomak Boga. Kad bi ove riječi primijenili na ‘Izrael’, onda bi Bog u tom slučaju govorio o ‘Sinu svom Izraelu, prirodnom potomku Abrahamovu po tijelu’. Osim toga, u gornjim riječima ne vidimo nikakvu razliku između Isusa i Salamuna jer Biblija za obojicu kaže da su Božji Sinovi po istom obrascu:

  • SALAMUN - potomak Davidov po tijelu > postavljen za Sina Božjeg, kralja
  • ISUS - potomak Davidov po tijelu > postavljen za Sina Božjeg, kralja

Prema tome, anđeo Gabrijel je Isusovo porijeklo vezao uz Davidovo potomstvo i ukazao da će on biti nazvan ‘Sinom Božjim’ kojim će dobiti status onog prvorođenca koji će zauvijek vladati Izraelom.