Što vidimo u Bibliji


Hebrejski spisi spominju Boga kao Stvoritelja svega živog ali nigdje se ne spominje da je Bog najprije stvorio prvog Sina pa kroz njega ostale sinove. Ne spominje ni to da se Bog razmnožava i da je u tom smislu doslovno i bukvalno rodio iz svog tijela jedno i jedino božansko biće. Ako je doslovno rodio jednog sina, onda ima mogućnost roditi više njih pa bi i za anđele koji se u Bibliji spominju kao ‘sinovi Božji’, mogli govoriti da su doslovno rođeni, odnosno da su prije rođenja oblikovani ili stvoreni u Božjem tijelu kao što se za anđela-kerubima koji je bio postavljen u Edenu kaže da je bio ‘stvoren’ ili ‘oblikovan’ (hebr. bara) jer bi to podrazumijevalo da je nakon toga i rođen (Ez 28:13,15). To bi također podrazumijevalo da je svaki nebeski ‘sin’ zbog takvog rođenja istobitan Ocu i da ima tu sposobnost rađanja istobitne djece, ali o takvom doslovnom rađanju u Bibliji nema ni riječi.

Ako se u proročkim vizijama vide razna anđeoska bića (‘sinovi Božji) kako stoje oko Boga, onda bi se taj istaknuti Sin kao doslovno prvostvoreni / jedinorođeni, posebno isticao ali ga nitko od proroka nije vidio u vizijama da stoji ili sjedi do Boga niti je govorio o njemu u proročanskim objavama (vidi 1.Kralj 22:19; Izaija 6:1; Ezeh 1:4-28; Dan 7:9,10).

Ako je Bog svom izabranom narodu objavio svoje ime JHVH (Jahve, Jehova), onda bi objavio i ime svog istaknutog Sina ukoliko je on ključna figura koja je trebala odigrati sve što je vezano uz čovjeka i Božji narod? Ali ni toga nema jer nitko od nebeskih sinova nije imao niti malo sličnosti s Bogom jer piše:

“Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim? Bogu koji je strahovit u vijeću  svetih silno uzvišen iznad sviju oko njega” (Ps 89:6,7)

Da je na nebu postojao istaknuti Sin kojeg je Bog postavio da u njegovo ime upravlja i predvodi 'vijećem svetih' anđela i svim što je stvoreno, onda bi ga psalmista izdvojio i pitao da li je tom Sinu itko ravan od sinova Božjih, a ne Bogu, jer se podrazumijeva da se nitko ne može izjednačiti s Bogom. Zato su neki teolozi zaključili da je sam Bog Jahve odigrao ulogu Sina u tijelu jer ni oni nisu vidjeli u hebrejskim knjigama nekog Sina kao jedinstveno biće do Boga. Očito je da Židovi nisu mogli na temelju Pisma jasno i nedvosmisleno spoznati da je na nebu postojao jedan jedinstveni Sin, pa još uvijek ostaje otvoreno pitanje - zašto su taj pojam koristili za Isusa?

Neki tvrde da je to onaj ‘anđeo Jahvin’, koji se često spominje u Bibliji. Međutim taj anđeo, čije se ime ne spominje, je samo jedan od onih bezimenih koji se spominju kao anđeli Božji ili Jahvini (1.Mo 28:12; Ps 91:11; 103:20). Drugi tvrde da je to onaj kojega je babilonski kralj vidio u peći sa trojicom hebreja za kojega je rekao da izgleda kao “sin Božji”. Kako je on mogao znati da postoji jedan jedinstveni sin Božji i da baš tako izgleda? Očito je da je riječ o anđelu jer je taj anđeo samo jedan od ‘sinova Božjih’ koji mogu biti poslani kao zaštita (Dan 3:25; Job 2:1). Drugi tvrde da je to arhanđeo Mihael, ali je činjenica da ga Židovi u ono vrijeme nisu gledali kao jedinog arhanđela niti kao svog Mesiju jer bi onda bar neki od njih govorili ‘je li Isus onaj Mihael, Sin Božji’ kao što su jedni govorili da je Isus…

"... Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.” (Matej 16:13,14)

Neki su čak mislili da je David taj Mesija koji je bio i koji će doći, pa je Petar objasnio narodu da je riječ o Davidovom potomku (Djela 2:29-36; vidi Jer 30:9; Ez 34:23,24). Ni na kraj pameti im nije bilo da Isusa povežu s bilo kojim nebeskim ‘sinom’ jer im Bog preko proroka to uopće nije objavio. Prvi koji je objavio postojanje tog istaknutog nebeskog Sina ili ‘anđela Jahvinog’ je židovski filozof Filon. No, on tog Sina nije vidio kao ljudskog Mesiju jer je i za njega Mesija trebao biti ljudsko biće, ali su ga zato pobornici kršćanskog gnosticizma u drugoj polovici 1. stoljeća poistovjetili sa Isusom Kristom što je dovelo do razvoja različitih verzija o Isusu.

Bez jasnih Božjih objava je nemoguće tvrditi da je Bog prije stvaranja živih bića doslovno rodio ili stvorio jedno božansko biće koje je samim tim Njegov prvi ili jedini sin. Ako nije jasno istaknut i definiran u hebrejskim spisima, onda je još upitnije tvrditi da je taj nebeski Sin trebao biti Mesija u ljudskom obličju i da su ga Židovi poistovjetili s Jošuom (Isusom, sinom Josipovim). Ako je sve to upitno i nemoguće izvući iz hebrejskog dijela Pisma, zašto su onda za njega svi tadašnji Židovi olako koristili pojam ‘Sin Božji’ bez da su se sukobljavali oko njegovog značenja? Taj pojam očito ima posebno i jedinstveno značenje kojeg su u svojim mislima imali svi oni koji su Isusu rekli:

“ti si Sin Božji”

Koje je to značenje? Činjenica je da se nitko od Židova nije pitao da li je Isus nebeski Sin, nego su po Pismu bili navedeni da se pitaju da li je taj čovjek iz Davidove loze onaj Pomazanik, kralj (Krist, Sin Božji) koji treba doći, tako da je to značenje očito vezano za jednog istaknutog čovjeka. Ako je to istina, onda bi to trebalo lako dokazati iz Pisma. Pogledajmo u nastavku...