Ja sam - taj


Vjerovanje u Isusovo predpostojanje (preegzistenciju) navodi prevoditelje da neke izjave iz grčkog teksta prevedu na način koji bi trebao podupirati nauke njihove crkvene zajednice po kojima je Isus postojao prije svog rođenja pa čak i to da je sebe identificirao sa Bogom koji se predstavio Mojsiju sa imenom YHWH (Jahve, Jehova). Velika većina vjernika to prihvaća bez preispitivanja, pa bi bilo mudro vidjeti do kakvih informacija možemo doći kada istražimo, ne samo izjavu, nego i kontekst u kojoj je ona izrečena.

Oni koji tvrde da je Isus doslovno postojao prije svog rođenja uzimaju kao dokaz njegovu izjavu koja je zapisana u Evanđelju po Ivanu 8:58:

“A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avram rodio.“ (Daničić-Karađić)

“Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.” (NW)

Ova dva prijevoda sugeriraju čitaoca da bez razmišljanja pomisle da je Isus zaista postojao kao živa osoba prije Abrahamovog rođenja, a time i prije svog rođenja. Ostali prijevodi idu korak dalje pa prilikom prevođenja grčki izraz egó eimí (ja sam; ja jesam) ne prevode u duhu izražavanja nego ga doslovno ubacuju u svoj prijevod kako bi potvrđivali ideju da je Isus prije svog rođenja postojao kao Bog Jahve koji se Izraelcima predstavio sa imenom 'Ja Jesam', pa dobivano slijedeće izjave:

“Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: "Prije nego je postao Abraham, JA SAM." (Ivan Šarić)

Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, JA JESAM!“ (Jeruzalemska Biblija)

Isus im odgovori: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, JA JESAM. `(Tomislav Dretar)

U knjizi 'Raspravljanje', na str. 385, Watchtover daje svoj komentar u kojem čitamo:

U prijevodu Jeruzalem Biblije stoji: “Reče im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam [grčki: egó eimí]!’” (Ru, St, Ša, 2006, kažu također “ja jesam”. Neki prijevodi, poput St, čak se služe velikim početnim slovima [“Ja Jesam”] jer taj izraz tumače kao titulu. Na taj način prevoditelji pokušavaju taj izraz povezati s riječima iz 2. Mojsijeve 3:14, gdje, prema njihovom prijevodu, Bog sam sebe naziva titulom “Ja sam” odnosno “Ja jesam”.) Međutim, u NS zadnji dio Ivana 8:58 glasi: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.”

Koji prijevod odgovara kontekstu? Pitanje koje su Židovi postavili Isusu (57. redak) i na koje je on odgovorio odnosilo se na njegove godine, a ne na identitet. Stoga je logično da se i Isusov odgovor odnosio na godine njegova života, odnosno na njegovu dob.

U priručniku A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji: “Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, na primjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)” (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Ovdje Watchtover kao zastupnik Jehovinih svjedoka nastoji pobiti uvjerenje onih zajednica koji tvrde da je Isus utjelovljeni Bog Jahve, ali ne žele vidjeti mogućnost da su i sami krivo razumjeli tu izjavu jer je tumače u skladu sa svojom doktrinom o Isusovom doslovnom predpostojanju. Zato prije nego istražimo one izjave u kojima se tvrdi da se izraz 'egó eimí' koristi kao Božje ime, vratimo se najprije na prijevod NW (Novi svijet) u kojem Jehovini svjedoci tvrde da je Isus navodno rekao da je 'postojao' prije Abrahama.

Ako malo bolje sagledamo kontekst Ivana 8:58, onda ćemo vidjeti da Židovi nisu Isusa pitali koliko ima godina nego su ga pitali nešto drugo. Naime, oni su znali da se on izdaje za Mesiju tj. za onog Gospodina i Proroka o kojem su unaprijed govorili Mojsije i drugi proroci. Zato su tom prilikom od njega tražili izjavu s kojom bi on potvrdio da je on 'taj' te su ga pitali:

“Za koga se ti izdaješ?“

Cijeli razgovor se temeljio na tom pitanju tako da nije točna tvrdnja Watchtowera da ovdje nije riječ o Isusovom identitetu nego o godinama. Upravo suprotno, ovdje je riječ o Isusovom identitetu, a ne o godinama. Pogledajmo cijeli kontekst u koji možemo ubaciti one misli koje imaju kontekstualno podudaranje:

Za koga se ti izdaješ?” Isus (im nije izravno rekao: “JA SAM Mesija - onaj Božji sluga za kojega se izdajem“, nego) im je odgovorio: “Ako ja proslavljujem sam sebe (tj. ako ja za sebe tvrdim: JA SAM Mesija), slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj (tj. JA SAM onaj za kojega tvrdim da JESAM, a to potvrđuje moj Otac), (…) Vaš otac Abraham veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. I vidio ga je i obradovao se.” Nato su mu Židovi rekli: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?” Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, JA SAM  [egó eimí]!” (Ivan 8:53-58)

Naime, na gore postavljeno pitanje: “Za koga se ti izdaješ?” Isus nije direktno rekao: “Ja sam [egó eimí] Mesija“, jer time ne bi puno rekao budući da su se u to vrijeme pojavljivali lažni Mesije. S obzirom da nije bio samozvani Mesija on je svoju ulogu izabranika želio povezati sa Božjim planom spasenja po kojem je jedino on onaj Sin čovječji koji je po Pismu još u davna vremena prije svog rođenja bio određen za Mesiju. To je želio potvrditi time što je o sebi govorio kao onome kojega Bog svojim djelovanjem proslavljuje pred njihovim očima, a kojega je u Pismu unaprijed najavio da će doći. On o sebi govori kao o onom čovjeku kojega je Abraham (otac Židova) želio vidjeti kao svog potomka, pa je na neizravan i figurativan način sebe predstavio Židovima za tog 'potomka' (Mesiju) kojega je Abraham još u svoje vrijeme 'vidio', na način da je vidio 'njegov dan'. No, oni ga nisu ispravno razumjeli jer u Pismu nigdje ne piše da je Abraham doslovno vidio Mesiju, pa je Isusova izjava za njih bila neprihvatljiva.

Isus je ipak izrekao činjenice o Abrahamu i Mesiji koje je svatko mogao iščitati u Pismu. Umjesto da ispitaju tu činjenicu oni su svoje negodovanje izrazili s jednim retoričkim pitanjem: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?” S ovom izjavom su samo rekli da to ne može biti istina u smislu: “Kako si mogao vidjeti Abrahama kad je on umro u davna vremena, a ti nemaš ni pedeset godina?“ Isus nije imao potrebu da im kaže kako je po godinama stariji od Abrahama jer im nije ni rekao da je on lično vidio Abrahama, niti da je Abraham lično vidio njega, nego da je Abraham vidio njegov dan, a to je velika razlika.

Npr. David nije mogao vidjeti stvarni lik svog sina Salamuna, ali je mogao vidjeti njegov veličanstveni 'dan' prije nego se on rodio jer mu je Bog rekao:

“Evo, rodit će ti se sin. On će biti miran čovjek i dat ću mu da počine od svih neprijatelja svojih unaokolo. Ime će mu biti Salamun, i mir i spokojstvo dat ću Izraelu u danima njegovim. On će sagraditi dom imenu mojemu, on će meni biti sin, a ja ću njemu biti otac. Utvrdit ću kraljevsko prijestolje njegovo nad Izraelom dovijeka.’“ (1.Lje 22:9,10)

Kao što je David u Božjim riječima mogao vidjeti 'dan svojega sina' Salamuna, odnosno razdoblje mira pod njegovom vlašću, prije nego je Salamun rođen i učinjen Božjim sinom, tako je i Abraham u Božjem obećanju vidio Isusov 'dan' slave, prije nego je rođen i učinjen Božjim sinom, jer čitamo:

“Pogledaj, molim te, na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!” A onda je (Jahve) dodao: “Toliko će biti potomstva tvojega.” I Abram je povjerovao Jahvi (…) “Dobro znaj da će potomci tvoji biti došljaci u tuđoj zemlji, i morat će služiti drugima, a oni će ih tlačiti četiri stotine godina (…) “Potomstvu ću tvojemu dati zemlju ovu, od rijeke Egipta pa do velike rijeke, rijeke Eufrata…“(1.Mo 15:5,6,13,18) “…i načinit ću od tebe narode, i kraljevi će izaći od tebe.“ (17:6) “‘zato što si to učinio i nisi mi uskratio sina svojega, jedinca svojega (…) Potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. I preko potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji, jer si poslušao glas moj.’” (22:16-18)

Iz svega ovoga što je Bog rekao Abrahamu, Abraham je mogao vidjeti svoje nerođeno potomstvo, a među njima i onog 'potomka' i njegov dan u kojem će svi narodi biti blagoslovljeni. Budući da će među potomstvom biti i kraljevi, onda je Abraham mogao među njima vidjeti tog glavnog  'potomka' koji će stati na glavu zmiji i svim neprijateljima te omogućiti blagoslov svim narodima. Njega je mogao vidjeti u svom ljubljenom sinu Izaku za kojega je Bog tražio da se prinese na žrtvu. Izvještaj kaže da je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka jer je znao da ga Bog može uskrsnuti kako bi po njemu kao njegovom sinu, nasljedniku obećanja, nastao velik narod. Moguće je da je Abraham čak pomislio da će nakon uskrsnuća njegov sin Izak biti oslobođen smrtne kazne i tako postati glavni 'potomak' žene (1.Mo 3:15; vidi Heb 11:18,19). Budući da se to nije desilo, onda je stvarnu žrtvu trebao podnijeti jedan drugi potomak koji će izaći iz njegove loze. Smisao žrtve je stvaranje temelja za sam blagoslov tako da je Abraham vidio onoga koji će (umjesto njegovog sina Izaka) svojom žrtvom stvoriti temelj za 'vječni savez' Boga i svih naroda. Iako je Abraham imao još sinova, Bog je Izaka smatrao 'jedincem' ili 'ljubljenim' sinom a samim tim i onim koji je 'izabran' da se preko njega vodi Abrahamova 'loza' koja će dovesti do posebnog 'izabranika' - slavnog Mesije. Abraham se stoga obradovao 'obećanom potomku' jer ga je vidio čak u svom sinu Izaku koji je bio spreman podložiti se Bogu i dati svoj život u skladu sa Božjom voljom. No, ovi Židovi su svojim očima gledali Mesiju ali ga zbog svojih predrasuda nisu vidjeli u Isusu.

Židovi očito nisu razmišljali o ovome pa nisu ni mogli razumjeti Isusa. Zato im je on na njihov prigovor odgovorio na način da se nadovezao na svoju prethodnu izjavu u kojoj je neizravno rekao tko je on, pa sada to potvrđuje rekavši:

“Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam [egó eimí] (taj)!”

Zašto sam ovdje dodao riječ 'taj'? Prevodioci znaju da u grčkom pismu sama riječ 'egó eimí' u kontekstu ovakve izjave sadrži neizraženu misao. No, koja je to kontekstualna misao? Neki misle da je to misao o postojanju. Zato u spomenutom priručniku 'A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji:

“... Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, na primjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)”. (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394).

Zbog toga su Jehovini svjedoci u svom prijevodu napisali:

“Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam [egó eimí] postojao.” (NW)

Međutim, kao što piše u gornjem priručniku, glagol 'Ja sam' (egó eimí) može 'ponekad' izražavati misao o postojanju, što znači da 'ponekad' može izražavati i neku drugu misao. Naime, ako Isusovu misao sagledavamo samo kroz tu zadnju rečenicu, onda možemo biti sugestivno navedeni da uz 'ja sam' (egó eimí) dodamo misao o doslovnom postojanju. No, ukoliko se držimo cijelog dijaloga između Isusa i Židova, onda bi trebali osjetiti misao  kojom Isus potvrđuje svoj identitet tako da su prevodioci uz izraz 'ja sam' trebali dodati riječ 'taj' ili 'on'. Time se naglašava misao cijelog konteksta u kojem se tražilo da se Isus izjasni za koga se on izdaje. Pogledajmo jedan primjer koji to potvrđuje, a zapisan je u evanđelju po Ivanu 18:4-8:

“A Isus, koji je znao sve, što će biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga tražite". Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: "Ja sam" [egó eimí]. A s njima je stajao i Juda, izdajnik njegov. A kad im reče: "Ja sam [egó eimí], ustuknuše natrag i popadoše na zemlju. Onda ih opet zapita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina." Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene (Isusa Nazarećanina)  tražite, pustite ove nek idu!" (IŠ, slično JB, DK)

U ovom tekstu je glavna misao identitet onoga koga su vojnici tražili. Oni su tražili samo onoga tko se mogao identificirati kao 'Isus Nazarećanin'. Isus im je kratko rekao: "Ja sam" [egó eimí]. Međutim, kad vidi da su se uplašili on im kaže: “Rekoh vam da sam 'ja' [egó].“

Izraz 'ja' i 'ja sam' u samom kontekstu se mogu razumjeti kao:

'ja sam' (taj Isus Nazarećanin kojeg tražite)

Prema tome “glagol [eimí] ovdje izražava misao o identitetu. Zato su drugi prevodioci to uzeli u obzir i taj tekst preveli na slijedeći način:

“… On im reče: `Ja sam  [egó eimí] taj.` (…) Čim Isus bijaše rekao to sam ja, oni uzmaknuše i padoše. (…) Isus im odgovori: `Ja sam vam rekao, to sam ja. Ako sam dakle ja taj (Isus Nazarećanin) koga vi tražite, pustite otići ove ovdje.“ (TD, slično i NW)

Vratimo se sada na Ivana 8:58 u kojem se također vodi rasprava o Isusovom identitetu. Naime, na odbacivanje bilo kojeg dokaza da je Isus taj Mesija za kojega se izdaje, Isus je svoju izjavu završio potvrdnom tvrdnjom: “Ja sam“. Izraz “ja sam“ ili “ja jesam“ je skraćeni oblik potvrde identiteta osobe o kojoj se vodila rasprava pa je Isus mogao na takav način potvrditi i reći: “ja sam taj“ za kojega se predstavljam jer je i Abraham vidio moj dan. Isus je često za sebe govorio u 3.licu kao 'sinu čovječjem' aludirajući na onog čovjeka kojega je Bog unaprijed najavio i pomazao za Mesiju. Doslovnim riječima Isus je rekao:

“Prije nego se Abraham rodio, ja sam

… ['taj' 'on' ili 'onaj' – koji je određen za Mesiju prije nego se Abraham rodio]

Time je samo potvrdio ono što je prethodno rekao, odnosno da je on “taj“ Mesija za kojega se izdaje i kojega je Abraham mogao vidjeti svojim očima vjere, odnosno da je on taj Mesija (Krist) koji je određen i postavljen za tu ulogu prije nego se Abraham rodio jer je Abraham samo u tom figurativnom smislu mogao vidjeti njegov dan, a ne njegov lik.

Kao što je Abraham mogao vidjeti Isusov dan tj. dan Isusovog proslavljenja kao kralja Božjeg kraljevstva iako se to još nije dogodilo u vremenu i prostoru, tako je i Isus u Božjem planu postao Mesija (Krist) prije nego je rođen, pa čak i prije nego je Abraham rođen. Upravo je to Isus rekao Židovima; ne da je 'postojao' kao živo biće niti da je po godinama stariji od Abrahama, nego da je unaprijed (još davnih dana) određen i postavljen za Mesiju, pa ga je samim tim i Abraham mogao vidjeti kao da se to već dogodilo u vremenu. Budući da za Abrahama, obećani 'potomak' još nije doveden u postojanje, onda ga on svojim potomcima nije mogao predstaviti kao inkarnaciju nebeskog bića nego kao istaknutog čovjeka koji će se roditi preko Izaka. Taj 'potomak' je u mislima Izraelaca trebao postojati kao stvarnost iza koje stoji sam Bog čija riječ ima snagu istine, jer su samo tako mogli iskazati vjeru u Božje obećanje. Zato je njegovo rođenje bilo jedan od događaja kojemu su se (unaprijed) radovali anđeli i ljudi.

Čak i da je glagol 'eimí', izražavao misao o postojanju, to ne znači da je Isus doslovno postojao jer se u Bibliji Mesiju moglo vidjeti prije nego je rođen, ali ne kao nebesko biće nego kao čovjeka u događajima koja su ga očekivala nakon rođenja. Kao što Isus nije rekao da ga je Abraham doslovno vidio, tako nije rekao ni da je on doslovno postojao prije Abrahama kao osoba nego samo kao 'ime' i 'titula' koja je unaprijed određivala funkciju onog 'potomka' koji će biti rođen i postavljen za Mesiju. Vratimo se ponovo na Salamuna. Bog je prije njegovog rođenja spomenuo njegovo ime i funkciju koju je on dobio tek kada je rođen i pomazan za kralja, što znači da je Salamun postojao u Bogu daleko prije svog rođenja. Koliko prije, to sam Bog zna jer on od početka vidi ono što još ne postoji.

U Bibliji čak piše i to da je Isus umro žrtvenom smrću prije postanka svijeta, pa čitamo:

“… kojima ime nije zapisano u knjizi života Janjeta, koje je žrtvovano (zaklano), od postanja svijeta” (Ot 13:8).

Ako je Isus žrtvovan prije postanka svijeta, onda je i postojao kao Mesija, ali samo u 'vremenu' i proročanskim slikama koje su svoju stvarnost u 'prostoru' dobile tek nakon Isusovog rođenja. Riječi koje je Bog izrekao za Jeremiju se mogu primijeniti i na Isusa:

"Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje, poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, POSVETIO sam te. Za proroka narodima POSTAVIO sam te.” (Jer 1:4,5)

Riječi obojane plavom bojom zamijenimo sa onim što je Isus rekao:

"Prije (nego se Abraham rodio), poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe majčine izišao, POSVETIO sam te. Za proroka narodima POSTAVIO sam te.” (Jer 1:4,5)

Ovo je stil izražavanja kojim se koristio Bog, pa Isus sličnim izražavanjem dovodi sebe u vezu sa Božjim planom po kojem je postavljen i posvećen za Mesiju prije nego je Abraham rođen iako se to u stvarnosti dogodilo stoljećima kasnije (Iv 10:36). Prema tome, Isus nije rekao da je 'postojao' kao živo biće, nego da je on taj Mesija kojeg je Abraham vidio u Božjim riječima, iako se on nije ni rodio niti je još nastupio njegov dan. Židovi nikad nisu tražili dokaz Isusovog doslovnog predpostojanja niti im je Isus nastojao dati takav dokaz, ali ono što je rekao je najveći dokaz kojega je jedan čovjek mogao izreći da bi se predstavio za pravog Mesiju, jer svi drugi (lažni) Mesije nisu to mogli reći ili potvrditi za sebe.

Kristovo postojanje se veže uz Eden jer je on tada, prije nego se Abraham rodio, bio nagovješten kao glavni 'potomak' žene (1.Mo 3:15). To znači da je Mesija (Krist) najprije postojao 'u Bogu' i njegovoj 'proročanskoj riječi' kao 'ime' i funkcija one osobe koju je Bog unaprijed objavio da će se roditi u Abrahamovoj lozi. Kad Bog nešto objavi da će se desiti u dalekoj budućnosti, onda je to isto kao da je to već učinjeno. Tako je Mesija (Krist) kao potomak Abrahamov već postojao u objavi a ne u stvarnosti. On je postojao samo u vremenu “od dana pradavnih“ kao Božja namjera, a ne na nebu kao živo biće (Mih 5:2).

Kad na ovakav način uđemo u kontekstualno razumijevanja dijaloga (u Ivanu 8:53-58) između Isusa i Židova, onda zapažamo da Isus nije pokušao za sebe reći da je doslovno postojao prije Abrahama i prije svog rođenja jer bi to bilo u suprotnosti sa proročanskim slikama Mesije koje su se nalazile u Pismu. Uzmimo u obzir činjenicu da su ovom dijalogu prisustvovali i apostoli koji su očito razumjeli što je Isus govorio za sebe. Naime, poslije ovog razgovora nigdje ne vidimo da su mu ikad postavljali pitanja na temu predpostojanja koja bi izmeđuostalog tražila da im objasni mnogo toga što se odigravalo na nebu i na zemlji prije Abrahamovog rođenja. Zar to nije razlog da se zamisle oni koji doslovno shvaćaju neke Isusove izjave.

Ovo potvrđivanje Isusovog identiteta možemo najbolje usporediti s razgovorom kojeg je Isus vodio sa Samarićankom na zdencu. (vidi Ivan 4:6-26). Kao u prethodnom slučaju Isus koristi figurativno izražavanje govoreći da posjeduje 'vodu' koja će ljudima dati vječni život. Isus se nije odmah identificirao kao Mesija ali je sve ono što je rekao vodilo tome da se prikaže kao 'taj' kojega je Samarićanka spomenula kada mu je rekla: “Znam da dolazi Mesija, kojega zovu Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti.” Tada joj je Isus rekao:

"Ja sam [egó eimí], ja koji s tobom govorim! (JB)

Ja sam [egó eimí] taj, ja koji govorim s tobom.” (NW)

Isus je ovdje svoj identitet Mesije potvrdio izjavom “Ja sam“, što je značilo “ja sam taj“ Mesija kojeg vi čekate da dođe.


Isus nije Jahveh


Neki pobornici Isusovog predpostojanja svoje dokaze temelje na ideji da je Isus sam Bog Jahve, pa često koriste izraz "Ja sam [egó eimí]“ kako bi dokazali da je Isus takvom izjavom rekao isto što i Bog kad se predstavio Mojsiju (2.Mo 3:14,15). Međutim, u ovoj gornjoj izjavi "Ja sam [egó eimí]“ (Iv 4:26,JB) se to nikako ne može iščitati, pa takvi dokaze za svoju tvrdnju nalaze u drugim sličnim izjavama koja se nalaze u evanđeljima, pogotovo u izvještaju iz Ivana 8:58, u kojem, kao što smo vidjeli, Isusova misao završava sa: "Ja sam [egó eimí]“. Vidjeli smo da takav završetak rečenice ima kontekstualni smisao jer izražava misao kojom se Isus predstavlja za obećanog Mesiju.

Prije nego ponovo citiramo tu rečenicu, pogledajmo kako je taj izraz napisan u drugim izvještajima i kako je preveden. Razmotrimo najprije što je Isus rekao prema izvještaju iz evanđelja po Ivanu 8:24:

“… Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam [egó eimí], umrijet ćete u grijesima svojim.“ (JB, TD)

"… jer ako ne uzvjerujete da sam ja [egó eimí], pomrijećete u grijesima svojima.“ (DK, IŠ)

“… Jer ako ne vjerujete da sam ja ono što kažem da jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.” (NW)

Primjećujemo kako jedni prevodioci nastoje izraz 'egó eimí' prevoditi u duhu izražavanja kojim se potvrđuje Isusova mesijanska uloga, dok drugi jednostavno ne prevode misao nego u tom dijelu rečenice ostave izraz [egó eimí] kojeg napišu velikim slovom “Ja jesam“ kako bi Isusa poistovjetili s Bogom Jahvom koji je (navodno) svoje ime predstavio sa izrazom “Ja jesam“ iz 2.Mojsijeve 3:14,15. Međutim, iz konteksta je jasno da se dijalog vodio oko Isusovog identificiranja sa Mesijom kojega je Bog postavio za 'svjetlo narodima' prema proročanstvima iz knjige proroka Izaije (9. i 42.pogl.)

egó eimí - "ja jesam" [ja sam taj; ja sam ono što kažem da jesam - Mesija, Krist]

Problem očito nastaje kada neki prevodioci ne prevode misao nego samo riječi 'egó eimí' koji se mogu prevesti sa 'ja sam'; jesam'; 'ja jesam'. Pogledajmo još takvih primjera.

“Isus im tad reče: ` Kad budete uzdigli Sina čovjekovog, vi ćete spoznati da Ja Jesam.“ (Ivan 8:28)

Što su ti Židovi trebali spoznati u vezi s Isusom? Da li su trebali spoznati da je on Bog Jahve ili da je on onaj Mesija kojeg nisu prihvaćali uz obilje dokaza kojim je Bog svjedočio za njega? Očito ovo drugo.

U evanđelju po Luci 22:70, stoji:

“Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!“ (JB)

Da li primjećujete kako prevodilac ne prati kontekst niti misao pa njegov prijevod gubi smisao. Oni koji čitaju Jeruzalemsku Bibliju u kojoj je prevedeno da je Isus rekao za sebe: “Ja jesam“, pokušavaju podupirati doktrinu da je Isus – Bog YHWH (Jahve, Jehova). Naime, ako bi tako prevodili Isusovu izjavu, onda je on rekao laž jer tvrdi da su ti Židovi rekli: “Vi velite! JHWH! što nema smisao jer bi to bilo kao da su rekli: “Vi kažete da sam ja YHWH“. No, što su Židovi govorili o Isusu? Da li su govorili da je on Mesija ili to da je on Jahve Bog? Poznato nam je da oni nikad nisu rekli za Isusa da je on Bog Jahve (Jehova), tako da izraz 'ego emi' – 'Ja jesam' – nije Božje ime, nego uobičajeni način potvrđivanja svog identiteta što potvrđuju drugi prijevodi:

“Tada rekoše svi: "Ti si dakle Sin Božji?" On odgovori: "Da, ja sam to!" (Ivan Šarić)

“Oni rekoše svi: ` Ti si dakle Sin Božji! ` On im odgovori: ` Vi sami rekoste tko sam ja.“ (Tomislav Dretar)

“Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božji? A on im reče: vi kažete da sam ja. (Daničić-Karađić)

“Nato su svi rekli: “Dakle, jesi li ti Sin Božji?” On im je odgovorio: “Vi sami kažete da ja to jesam.” (NW)

Pogledajmo kako se Isus izrazio:

Grčki tekst: Ὑμεῖς λέγετε ὅτι ἐγώ εἰμι. (Hymeis legete hoti egō eimi.)

  • Doslovni prijevod: “Vi kažete da ja sam (ja jesam)“.
  • Doslovna misao: “Vi kažete da sam ja (taj)“ – (tko? Sin Božji)

Smisao Isusovog izražavanja nije bio da kaže: “vi kažete da sam ja“ ili “vi kažete da ja jesam“ jer time ne bi izrekao jasnu misao. To tako ispada kada se doslovno prevedu samo riječi. Prevodioci su dužni taj tekst na grčkom jeziku prevesti u duhu jezičnog izražavanja kojim se izražava misao a ne prevesti bukvalno samo riječ za riječ. Naime, da li bi danas netko na konstataciju: “Ti si dakle taj liječnik?“ rekao: “Vi kažete da sam ja.“ Ne, u duhu smislenog izražavanja on bi rekao: “Da, ja sam taj liječnik“. Ili “Ja sam taj liječnik za kojega vi pitate“. Pogledajmo jedan primjer iz evanđelja po Luci 23:3:

“A Pilat ga je upitao: “Jesi li ti kralj židovski?” On mu je odgovorio: 

  • "Ti kažeš." (IŠ; JB; DK)
  • “Ti sam to kažeš.” (NW)
  • “Ti si taj koji je to rekao.“ (TD)

Smisao: Ja sam (taj); Ja sam onaj za kojega ti pitaš. 

Sličan odgovor je Isus dao prije toga kad je bio na ispitivanju pred velikim svećenikom. U Mateju 26:63,64, piše:

“Zato mu je veliki svećenik rekao: “Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji!” Tada mu je Isus rekao:

  • "Ti kažeš." (IŠ)
  • "Ti kaza! (JB; DK)  
  • “Ti to kažeš.“ (TD)
  • “Sam si to rekao. (NW)

Isus je s izrazom 'Ti kažeš' samo dao potvrdan odgovor jer je s time rekao: “Da, jesam“; “Ja sam Krist, sin Božji“. Izraz “Ti kažeš“ (sy eipas) ima isti smisao kao izraz “Ja sam“ (egó eimí) jer oba se koriste kao potvrdni odgovor na postavljeno pitanje. Doslovno prevođenje na vlastiti jezik može zbunjivati pa prevodioci imaju slobodu da prevedu misao na svom jeziku.  Da je Isus koristio način izražavanja kojeg mi koristimo onda bi jednostavno na njihovo pitanje: Je si li ti Sin Božji? Rekao: “Jesam“ ili “Da, ja sam taj (za kojeg vi pitate)“. Ako to uzmemo u obzir onda nije neobično što grčki tekst iz Ivana 8:58, završava izjavom: “… ja sam“, jer ona sama po sebi podrazumijeva i potvrđuje misao o identitetu onoga koji je postavljen za Mesiju.

Unatoč svemu ovome, pobornici ideje da je Isus nitko drugi nego sam Bog Jahve pokušavaju svoju tvrdnju dokazati događajem gdje su vojnici popadali kad je Isus rekao “egó eimí“ – “Ja sam“ (“Ja jesam“) jer izvještaj u evanđelju po Ivanu 18:4-8, navodi:

“A Isus, koji je znao sve, što će biti od njega, stupi naprijed i upita ih: "Koga tražite". Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: "Ja sam" [egó eimí]. A s njima je stajao i Juda, izdajnik njegov. A kad im reče: "Ja sam [egó eimí], ustuknuše natrag i popadoše na zemlju."

Da li ima smisla tvrditi da su vojnici išli uhvatiti Boga Jahvu i kad se Isus objavio imenom 'JA SAM' (JHVH) da su povjerovali u njega i popadali? Da li im je to zvučalo kao drugi izraz Božjeg imena Jahveh (Jehova)? Dovoljno je da u nastavku pročitamo što je Isus mislio kad je rekao: “Ja sam“, jer piše:

“Onda ih opet zapita: "Koga tražite?" A oni rekoše: "Isusa Nazarećanina." Odgovori Isus: "Rekoh vam, da sam ja [egó]. Ako dakle mene (Isusa Nazarećanina) tražite, pustite ove nek idu!" (IŠ)

Smisao: Ja sam [egó eimí] - taj Isus Nazarećanin kojega vi tražite

     da sam ja [egó] - taj Isus Nazarećanin kojega vi tražite

Isus Nazarećanin je sebe predstavljao za Mesiju, a ne za židovskog Boga Jahvu (YHWH) pa nema smisla u ovom događaju vidjeti ono što sam izvještaj pobija. Zašto su onda vojnici popadali kad je Isus rekao: “Ja sam“?

Zamislimo tu scenu. Jedna četa vojnika dobiva zapovijed da uhapse Isusa, ali ne znaju što ih tamo čeka i da li će Isusovi sljedbenici pružiti otpor. Sa njima su bili i židovski hramski stražari koji su se vjerojatno imali pravo bojati da će hapšenjem Isusa možda izazvati Božju reakciju jer ga još nitko nije pokušao uhvatiti protiv njegove volje. Mnogi su čuli da je Isus činio čuda. O njemu se govorilo da je on taj obećani Mesija i izabrani kralj Izraela. Hebrejski spisi su govorili o slučaju kad je kralj Ahazija poslao vojnike po proroka Iliju i svi su izginuli od vatre koja je sišla s neba (2.Kr 1:9-15). Što ako ga Bog zaštiti od njih? Nitko od njih ne zna što bi se moglo desiti? Sjetimo se da su se kasnije neki rugali govoreći mu: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! (…) Uzdao se u Boga, pa neka ga on sad izbavi“ (Mt 24:42,43). Očito su bar neki od vojnika i stražara mogli pomisliti da će ga Bog spasiti od njih pa su sa strahom išli na zadatak koji je bio pun neizvjesnosti. Dok su dolazili na to mjesto, mogli su osjećati strah ili zebnju, bojeći se da će nastradati ukoliko je Bog s njim.

Oni dolaze na mjesto gdje je Isus, a Isus, umjesto da je pokazao strah pred njima, on hrabro 'istupa' pred njih i kaže: “Ja sam!“ odnosno, ja sam taj kojega tražite. Stoga, kad Isus istupi pred njih, oni ustukoše nazad i popadoše. To je razumljivo kad se jedna grupa nalazi zbijena jedni uz druge. U toj situaciji, kad oni u prvim redovima učine korak nazad, sapleću se o one koji su iza njih te svi padaju.

Iako se može objasniti da izraz 'Ja sam' [egó eimí] u ovoj situaciji nije skraćeni oblik Božjeg imena nego Isusova identifikacija sa Isusom Nazarećaninom kojega su vojnici tražili, ipak moramo do kraja razjasniti ovaj izraz kroz usporedbu sa izrazom s kojim se Bog predstavio Mojsiju jer ćemo samo tako dokazati da se Isus nikad nije predstavio kao Bog Jahve tj. s inačicama tog imena. Naime, za razliku od Boga, Isus nikad nije rekao: אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh), to je ime moje. Pogledajmo najprije hebrejski tekst iz 2.Mojsijeve 3:14,15:

Hebrejski tekst (židovsko pismo se čita s desna na lijevo)

14 - ויאמר  אלהים  אל־משה  אהיה  אשר  אהיה  ויאמר  כה  תאמר  לבני  ישראל  אהיה  שלחני  אליכם׃

15וַיֹּאמֶר֩ עֹ֨ וד  אֱלֹהִ֜ים  אֶל־מֹשֶׁ֗ה  כֹּֽה־תֹאמַר֮  אֶל־בְּנֵ֣י  יִשְׂרָאֵל֒  יְהוָ֞ה  אֱלֹהֵ֣י  אֲבֹתֵיכֶ֗ם  אֱלֹהֵ֨י  אַבְרָהָ֜ם  אֱלֹהֵ֥י  יִצְחָ֛ק  וֵאלֹהֵ֥י  יַעֲקֹ֖ב  שְׁלָחַ֣נִי  אֲלֵיכֶ֑ם  זֶה־שְּׁמִ֣י  לְעֹלָ֔ם  וְזֶ֥ה  זִכְרִ֖י  לְדֹ֥ר  דֹּֽר׃

Izdvojimo riječi kojima se Bog objavio Mojsiju:

אֶֽהְיֶ֖ה אֲשֶׁ֣ר אֶֽהְיֶ֑ה (’eh-yeh  ’ă-šer  ’eh-yeh) 

אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh)

יְהוָ֞ה (YaHVeH)

Riječi אֶהְיֶה (’eh-yeh’) je glagolski oblik od הוָ֞ה (HaYaH) 'biti', ('eh-yeh' je njegov imperfekt, tj. nesvršena radnja). Glagol 'biti' u značenju Božjeg bića je puno više od samog 'bivstvovanja' (postojanja kao bića), tako da izraz 'Ja sam' ili 'Ja jesam' (sve ono što me čini Bogom) ne izražava pravo značenje glagola 'biti'. Glagol 'eh-yeh' treba sagledavati u svom kontekstu u kojem ima značenje “biti tu, biti kod, biti sa”, postati i sl.

Božje ime הוָ֞היְ (YHVH) je uzročno nesvršeni oblik hebrejskog glagola הוָ֞ה (HaYaH) te se može prevesti sa: 'ja ću biti' ili 'biti ću' odnosno 'ja ću postati' ili 'postat ću'. Naime, Bog može biti sve ono što ga čini Bogom kako bi izvršio svoj naum.

U hebrejskom tekstu Bog Jahve koristi pomoćni glagol 'biti' [אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh)] u svršenom obliku:

  • אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh)  “Ja ću biti“, “Biti ću“, “Postat ću“ - svršeni glagol     

Međutim, neki prevodioci glagol 'biti' prevode u nesvršenom obliku:

  • אָנֹכִ֖י (’ă-nî-hū): “Ja sam“, “Ja jesam“ – nesvršeni glagol

Pogledajmo kako hebrejski tekst iz 2.Mojsijeve 3:14,15, prevode neki prevodioci:

“Bog odgovori Mojsiju. "Ja sam koji jesam". Onda nastavi: "Ovako kaži sinovima Izraelovim: `Ja jesam` posla me k vama. Dalje je Bog rekao Mojsiju: "Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena."

Izdvojimo različite prijevode hebrejskih riječi kojima se Bog Jahve objavio Mojsiju u punom i skraćenom obliku:

'Ja sam koji jesam' – 'Ja jesam' (IŠ, JB)

'jesam koji ću biti' – 'Ja jesam' (TD)

'Postat ću što god poželim postati' – 'Postat ću' (NW)

Koji je od ovih prijevoda najbliži izvornom hebrejskom tekstu? Očito onaj koji koristi svršeni glagol 'biti ću', 'postat ću', jer drugi prijevodi koriste nesvršeni glagol. Da bi uvidjeli razliku između ta dva načina izražavanja pogledajmo kako se Bog izrazio u Izaiji 43:11,13, gdje u svojoj izjavi koristi nesvršeni glagol “Ja sam“ ’אֲנִ֣י ה֔וּא (’ă-nî-hū), kako bi rekao:

אָנֹכִ֖י יְהוָ֑ה“Ja sam JaHVeH…“ (st.11)

גַּם־מִיֹּום֙ אֲנִ֣י ה֔וּא - “I za sva vremena ja sam (on, taj, takav, isti) …“ (st.13)

            אֲנִ֣י (’ă-nî)        'Ja' [sam]         

            ה֔וּא (hū)           'on' (to, taj, takav)       

  •   ’אֲנִ֣י ה֔וּא (’ă-nî-hū):    'Ja sam (taj)', 'Ja jesam (on)' - nesvršeni glagol 

U ovim izrazima se izraz 'Ja sam' pojavljuje na dva načina. U stavku 11. je sastavni dio rečenice u kojoj se Božje ime Jahve nadovezuje na glagolski izričaj 'Ja sam', gdje izraz 'Ja sam' nije ime niti titula. U stavku 13. se izraz “Ja sam“, također ne koristi kao ime ili titula, nego kao lična identifikacija sa onom osobom sa kojom ga Izraelci mogu povezati jer u kontekstu 43. poglavlja Bog o sebi najprije govori kao o onom koji ih je stvorio te ih čuvao i spašavao iz svih nevolja te im izrazom “Ja sam (taj Jahve)“, daje garanciju da je on oduvijek taj isti Bog.

Prema tome, izraz (riječ): אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh), iz 2.Mojsijeve 3:14,15, je skraćena inačica imena (titule) אֶֽהְיֶ֖ה אֲשֶׁ֣ר אֶֽהְיֶ֑ה (’eh-yeh ’ă-šer ’eh-yeh), s kojim Bog opisuje svoj karakter i kao takav nema nikakve sličnosti sa izrazom אָנֹכִ֖י יְהוָ֑ה – “Ja sam…“ (st.11) i sa אֲנִ֣י ה֔וּא - “ja sam (on, taj, takav, isti) …“ (st.13)

Pogledajmo sada koji je glagol koristio Isus u Ivanu 8:58. Uzmimo u obzir da se Isus nije koristio grčkim jezikom nego hebrejskim ili aramejskim. No ako grčki prevedemo na hebrejski onda dobivamo slijedeći tekst:

ויאמר אליהם ישוע אמן אמן אני אמר לכם בטרם היות אברהם אני הוא  (Ivan 8:58)

Ovo je dokaz da se Isus nije predstavljao Židovima imenom (titulom) sa kojim je Bog predstavio Mojsiju.

Bog Jahveh se predstavio Mojsiju:

  • אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh)  'Ja ću biti', 'Biti ću', 'Postat ću' - svršeni glagol     

Isus (Jehošua) je rekao Židovima:

  • ’אֲנִ֣י ה֔וּא (’ă-nî-hū):   'Ja sam', 'Ja jesam (taj)' - nesvršeni glagol 

Isus nije rekao skraćeno ’eh-yeh (אֶֽהְיֶ֖ה) od ’eh-yeh  ’ă-šer  ’eh-yeh  (אֶֽהְיֶ֖ה אֲשֶׁ֣ר אֶֽהְיֶ֑ה),  nego ’ă-nî-hū (’אֲנִ֣י ה֔וּא). On je koristio nesvršeni glagol “Ja sam (taj)“ u skladu sa kontekstom gdje on sebe predstavlja sa onom osobom koju je Bog unaprijed najavio kao njihovog Mesiju (Krista), na isti način na koji je Bog u Izaiji 43:13, izrazom “Ja sam (taj)“, predstavio sebe sa onim Bogom kojega su oni već upoznali.

Budući da većina prevodilaca hebrejsku riječ u 2.Mojsijevoj 3:14,15 -  אֶהְיֶה, (’eh-yeh)  prevodi na način u kojem se Bog objavljuje sa početnim riječima “Ja sam“ ili “Ja jesam“, onda dolazi do krivog interpretiranja tog izraza u izjavama Isusa Krista. Od svih prijevoda, jedino je 'Novi svijet' prijevod uzeo u obzir hebrejski tekst, dok su ostali favorizirali skraćeni izraz 'Ja sam' i tako podržali zabludu oko tog izraza koji se u grčkom tekstu piše 'ego eimi' (Ja jesam, ja sam; jesam), a koji nije skraćeni oblik imena JHWH.

Prevodioci za ovakvo prevođenje, u kojem stavljaju naglasak na riječima 'Ja sam' (ego eimi) nemaju čak potvrdu ni u Septuaginti - prijevodu hebrejske Biblije na grčki, jer u njoj piše:

Και ειπεν ο θεος προς μωυσην εγω εἰμί ο ωνκαι ειπεν ουτως ερεις τοις υιοις ισραηλ ο ων απεσταλκεν με προς υμας

Grč:    εγω  εἰμί ο ων        -    ο ων

              egó eimí ho ón              -     ho ón

Engl:    I am the being              -     THE BEING

Hrv:     Ja sam bivstvo         -     Bivstvujući 

Primijetili smo da je grčki prijevod uzeo smisao hebrejskog glagola 'biti' koja Boga označava kao samopostojeće biće pa je skraćenica tog imena upravo na zadnjoj riječi koja označava bitak (ο ων) , a ne na prve dvije riječi - εγω  εἰμί (Ja sam). S obzirom da je u Isusovo vrijeme Septuaginta bila široko poznati prijevod, u kojem se Bog skraćeno objavio sa 'ο ων' (''Bivstvujući'), a ne 'εγω  εἰμί' ('Ja sam'), onda se ne može tvrditi da je Isus koristio skraćenicu Božjeg imena kako bi sebe predstavio sa Bogom Jahvom. Jedino Bog postoji sam po sebi dok svi drugi i sam Isus Krist, postoje po Bogu. Međutim, grĉki prijevod Septuaginte, “egó eimí ho ón” (“Ja sam bivstvujući”), pretpostavlja helenistiĉki pojam bitka, pa ne iskazuje ono značenje i onaj sadržaj koji sa svoje strane izražava hebrejski izričaj.

Kako onda treba objaviti Božje ime? Kako ga je Isus objavio? Jedini način je onaj kako se sam Bog objavio u svojoj Riječi. Pogledajmo:

Kad Bog kaže da će on 'postati' ili 'biti', to znači da on to hoće jer je u sebi već takav. Npr

Bit ću (’eh-yeh) milostiv kome hoću biti milostiv...” (2.Mo 33:19).

Zašto će Bog biti nekome milostiv? Zato što je on po prirodi milostiv kao što čitamo:

“Jer Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan.“ (5.Mo 4:31)

  • “Ja sam milosrdan“ – kaže Jahve
  • Bit ću (milosrdan) jer ja jesam (milosrdan)“ - božansko svojstvo, karakter

Bog se objavio kao Stvoritelj, Otac, Pomoćnik, Spasitelj, Otkupitelj, Pastir, Učitelj itd. On je u svojoj biti sve to prema svojim stvorenjima i to će biti kako bi ispunio svoju volju. Kad su Isusa nazvali 'dobrim', on je rekao: "Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednog, Boga"(Mk 10:18). Bog je dobar u apsolutnom smislu, a svi mi postojimo kako bi odražavali njegovu dobrotu. Kad to uzmemo u obzir bilo bi logično da Božje ime YHVH ima slijedeće značenje:

  • אֶֽהְיֶ֖ה אֲשֶׁ֣ר אֶֽהְיֶ֑ה  (’eh-yeh  ’ă-šer  ’eh-yeh) 
  • 'Bit ću (ono) što jesam'
  • 'Postat ću (ono) što jesam'

Skraćeno: אֶֽהְיֶ֖ה (’eh-yeh) – 'Biti ću' – 'Postat ću'            

Prema tome, ako pogledamo kako se Bog objavio Mojsiju onda ćemo vidjeti da se on nije koristio početnim izrazom “Ja sam“ (heb. אני הוא - ani hu) koja se na grčkom jeziku prevodi sa 'ego eimi'. Kada bi malo dosljednije prevodili hebrejski tekst onda bi trebalo koristiti samo onu riječ koja je najbliže značenju hebrejske riječi אֶהְיֶה (’eh-yeh). Očito je trebalo obratiti pažnju na način izražavanja u kojem postoji razlika između riječi kojima se objavljuje karakter osobe od one riječi koja služi za identifikaciju.

Kad Bog kaže: “Ja sam (taj)“ onda možemo znati što sve to uključuje jer se on kroz svoju riječ objavio kao Svemogući Bog Jahveh. No, kad Isus kaže “Ja sam (taj)“, onda također u Bibliji otkrivamo sve ono što je vezano za tog Božjeg 'slugu' i 'izabranika'. Izmeđuostalog Isus je za sebe rekao:

  • Ja sam došao u ime Oca svojega (Iv 5:43)
  • Ja sam Gospodin i Učitelj (Iv 13:14)
  • Ja sam (kralj jer sam) se zato rodio (Iv 18:37)
  • Ja sam blag i ponizna srca (Mt 11:29)
  • Ja sam vrata ovcama (Iv 10:7)
  • Ja sam pastir dobri (Iv 10:11)
  • Ja sam uskrsnuće i život. (Iv 11:25)
  • Ja sam put i istina i život (Iv 14:6)
  • Ja sam pravi trs (Iv 15:1)
  • Ja sam svjetlo svijeta (Iv 8:12)

Ove izjave Isusa ne poistovjećuju sa Bogom niti ga uzdižu u božansko biće nego samo u Božjeg istaknutog zastupnika na zemlji.

  • Ja sam (egó eimí) sve ono za što je Bog unaprijed ovlastio Sina čovječjeg
  • Ja sam (egó eimí) Mesija

Uzmimo u razmatranje samo jednu izjavu gdje Isus sebe poistovjećuje sa 'svjetlom'. Da li to znači da je on Bog Jahve za kojega u Bibliji piše:

“Jahve je svjetlost moja i spasenje moje.“ (Ps 27:1)

“Jer u tebe (Jahve) je izvor života, tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost.“ (Ps 36:9)

“Bog je svjetlo…“ (1.Iv 1:5)

U kojem je onda smislu Isus za sebe rekao:

Ja sam svjetlo svijeta“ (Iv 8:12)

Da li Isus ovdje sebe identificira sa Bogom? Ne. Treba spoznati da je Bog 'izvor života' a time i 'svjetla'. Isus je to znao kao što je znao da je Bog njega – sina čovječjeg – prilikom pomazanja postavio za Mesiju, odnosno za 'svjetlo narodima' jer čitamo:

“Jer oči su moje“ - reče Šimun – “vidjele onoga (čovjeka) po kome ćeš (Bože) donijeti spasenje koje si pripremio pred svim narodima: svjetlo za prosvjetljenje neznabožaca i slavu naroda tvojega Izraela.“ (Lk 2:30-32)

“Ja, Jahve, pozvao sam te u pravdi i čvrsto sam te za ruku uzeo. Čuvat ću te i postavit ću te za savez narodu, za svjetlo narodima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš zatočenike iz tamnice, iz zatvora one koji sjede u tami.“ (Iz 42:6,7)

“Ja sam došao u svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami. (…) Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac koji me poslao dao zapovijed što da kažem i što da govorim. I znam da njegova zapovijed znači vječni život. Stoga ono što ja govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac.” (Iv 12:46-50)

“Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život (svjetlo) u sebi. I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovječji.“ (Iv 5:26,27)

Zaključak: Ova podrobna analiza smisla i konteksta Isusove izjave iz evanđelja po Ivanu 8:58, je pokazala da se ona nikako ne može koristiti kao dokaz da je Isus kao osoba doslovno živio prije Abrahama, niti da je on sebe identificirao sa jednim i jedinim pravim Bogom Jahvom (Jehovom).