IZRAEL - NAROD BOŽJI

 

Pitanja: Tko sačinjava 'veliko mnoštvo' pravednika? Od kada se ono pojavljuje na zemlji?  Da li se Božje kraljevstvo razlikuje od nebeskog kraljevstva? Tko sve ulazi u opis novog Izraela? Tko sačinjava Abrahamovo potomstvo? Tko su sinovi Izraelovi? Odakle se izabiru 144000? Koga će Isus postaviti na prijestolja u svom kraljevstvu?  S kim je Bog sklopio 'novi savez'? S kime sve Isus sklapa 'savez za kraljevstvo'?


 "…vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena i puka i jezika…" "…na njima neka budu mir i milosrđe - na Izraelu Božjem." 

(Otkrivenje 7:9; Galačanima 6:16)

 

Veliko mnoštvo ljudi spomenutih u Otkrivenju 7:9 je bila sakrivena ‘tajna’ za rane Istraživače Biblije i prve članove zajednice Jehovinih svjedoka. Pokušavajući uklopiti tu tajnu u svoje razumijevanje nebeskog kraljevstva, oni su je postavili na krive temelje jer su od samog početka sebe uzdigli u članove nebeske klase koja će imati prednost vladati s Kristom s neba, dok bi svi ostali posvećeni kršćani koji su se pokazali manje vjernima bili u sastavu 'velikog mnoštva' koji bi na nebu bili drugorazredna skupina Kristove skupštine. No drugi predsjednik društva Watchtower J.F. Rutherford je to učenje promijenio tako što je veliko mnoštvo spustio na zemlju tvrdeći da je riječ o onima koji će živjeti na zemlji, a ne na nebu. Od tada se počelo tvrditi da su se članovi ‘velikog mnoštva’ počeli sakupljati u skupštinu Božjeg naroda tek u tridesetim godinama 20. stoljeća. U vezi toga čitamo:

"Na kongresu održanom u Washingtonu, D.C. (SAD), od 30. svibnja do 3. lipnja 1935, brat Rutherford održao je prijelomno predavanje pod naslovom ”Velika gomila“. Ova bi se grupa ljudi, ”koje nijedan čovjek nije mogao izbrojiti“, trebala pojaviti u vrijeme kada bi se pečaćenje 144 000 duhovnih Izraelaca približavalo kraju." (Stražarska kula, 1.2.1999. str. 17)

Takva tvrdnja ne može biti točna pogotovo zato što je Pavle još u prvom stoljeću ‘u potpunosti objavio naum Božji’ koji je uključivao spoznaju o onima koji će naslijediti zemlju (vidi Dj 20:27; 1.Ko 2:10). To je bilo dio ...

"... svete tajne koja je bila sakrivena tijekom proteklih vjekova i naraštaja, a [u 1.stoljeću] je objavljena njegovim svetima…" (Kol 1:26)

Možemo reći da je to bila okvirna spoznaja o cijelom Božjem naumu kojem su nedostajali samo neki detalji, pa su stoga kršćani koji su ‘imali djelomično znanje’ čekali ono potpuno znanje o svemu tome (1.Ko 13:9,10). Sa tim djelomičnim uvidom u Božje tajne, oni nisu mogli vidjeti i razumjeti kako, kada i u kojoj mjeri će se neke stvari ostvariti. No znali su sve o ‘velikom mnoštvu’ koje se skupljalo još u njihovo vrijeme. Razmotrimo tu činjenicu.

Oni koji su slijedili Krista i postajali njegovi učenici još dok je on bio među njima, mogli su gajiti samo ’jednu nadu’ (Ef 4:4). Iako su u svoje vrijeme brojčano bili neznatni, moglo ih se smatrati pripadnicima ’velikog mnoštva’ jer ih se svrstava u grupu ljudi koji su kroz povijest stali na Božju stranu. Oni su zajedno sa svim onim pretkršćanskim vjernim muževima i ženama tvorili neprekinuti lanac velikog "oblaka svjedoka" (He 11.pog. – 12:1). Za Abrahama je rečeno da se od njega

"... rodilo mnoštvo brojno poput zvijezda na nebu i neizbrojivo poput pijeska na obali morskoj. Svi su oni umrli u vjeri, a da nisu primili ono što im je obećano." (He 11:12,13)

Pavle ovdje ne misli na sve Izraelce, nego samo na one koji su umrli u vjeri.  Njih je bilo jedno ‘veliko mnoštvo’ čija su imena od postanka svijeta zapisana u “svitku života Janjeta koje je bilo zaklano“ (Ot 13:8). 

"Zato se Bog ne stidi da ga ovi nazivaju svojim Bogom – čak im je grad pripremio." (He 11:16)

Taj lanac ‘velikog mnoštva’ vjernika se nije prekinuo u prvom stoljeću, već se nastavio protezati do današnjih dana.

Nigdje se u Bibliji ne daje naslutiti da je sakupljanje ‘velikog mnoštva’ prekinuto u prvom stoljeću i da će biti nastavljeno nakon što se popuni broj od 144 000 izabranih kršćana. Prvi kršćani nisu čak ni znali za taj ograničeni broj. Vidjeli smo da su čak očekivali dolazak Krista i kraj svjetskog poretka u svoje vrijeme što podrazumijeva da su i sami bili uvjereni kako su pripadnici klase 'zemlje' uglavnom već bili skupljeni u prvom stoljeću. Samim tim su sebe mogli vidjeti u opisu ‘velikog mnoštva’ koje se i u njihovo vrijeme nije moglo izbrojiti ni brojčano iskazati. Kršćani su još u prvom stoljeću vidjeli ispunjenje obećanja kojeg je Jehova dao vjernom Abrahamu rekavši mu:

"Jer ću sklopiti savez između sebe i tebe da bi te silno umnožio (…) Evo sklopio sam savez s tobom i ti ćeš postati  otac mnogih naroda (…) Učinit ću te veoma plodnim i načinit ću od tebe narode i kraljevi će izaći od tebe." (1.Mo 17:2,4,6)

Vidimo da od Abrahama trebaju poteći mnogi narodi, odnosno ‘veliko mnoštvo’ ljudi iz svih naroda kojima će on postati otac vjere. Od njega će poteći, ne samo veliko mnoštvo već i ‘kraljevi’ koji će biti izabrani između njih, a samim tim i Isus Krist – kralj kraljeva. Znači, obje klase, klasa neba i zemlje, dolaze preko Abrahama i njegovog potomstva. A njegovo potomstvo čine svi koji pokazuju vjeru. Tu činjenicu je potvrdio apostol Pavle kad je rekao:

"A znajte da su oni koji se drže vjere, sinovi Abrahamovi. A Pismo je, predvidjevši da će Bog ljude iz drugih naroda proglasiti pravednima zbog vjere, unaprijed objavilo Abrahamu dobru vijest: ‘Preko tebe će biti blagoslovljeni svi narodi’."(…) "svi ste vi [ljudi iz svih nacija] Božji sinovi zbog svoje vjere u Krista Isusa.(…).  Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom. A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obećanju." (Ga 3:7-9, 26-29)

Što je to ‘Abrahamovo potomstvo’ trebalo naslijediti po obećanju? Prvi potomci koji su potekli po tijelu, trebali su naslijediti "cijelu zemlju Kanaan" (1.Mo 17:8). To trebamo imati u vidu kad se u Kršćanskim spisima spominje ‘nasljedstvo’ koje su trebali dobiti svi kršćani. Abrahamovo potomstvo nisu činili samo pojedini članovi Božjeg novog naroda nego cijelo veliko mnoštvo vjernih ljudi, kao što je bilo rečeno Abrahamu:

"... doista ću te blagosloviti i doista ću umnožiti potomstvo tvoje, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj. Potomstvo će tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih." (1.Mo 22:17)

Izraelski narod je tvorio prve pripadnike ‘velikog mnoštva’. Njima je Jehova rekao:

"I uzet ću vas da mi budete narod (…) pa ću vas odvesti u svoju zemlju (…) i dat ću vam je u nasljedstvo." (2.Mo 6:7,8, NSbi2-C)

Zato kad govorimo o ‘nasljedstvu’ koje je bilo obećano Abrahamu i njegovom potomstvu, mislimo na ‘Jehovinu zemlju’ kao području nad kojom će vladati Jehova preko svoje zemaljske uprave. U početku je to bilo ograničeno područje obećane zemlje unutar granica koje je Jehova odredio za naciju Izrael, a u budućnosti će to biti cijela zemlja. Biti ‘nasljednik’ po obećanju, za Izraelce je značilo, živjeti u Božjoj obećanoj zemlji pod Božjom upravom. Oni su kao narod bili uzeti u Božje nasljedstvo, jer ih je Jehova izbavio iz ropstva te ih je preko ‘prvorođenaca’ otkupio putem krvi saveza (2.Mo 13:14,15; 14:12-14; 34:9).

Izraelski narod je unutar teokratske uprave koju je postavio Jehova sačinjavao ‘nebo i zemlju’ (Ps 113:6-8). No, zbog utjecaja grijeha nije bilo moguće zamisliti da će svi oni, samo zato što su tjelesni potomci vjernog Abrahama, pokazati pravu vjeru i odanost. Naprotiv, samo je manjina njih kroz povijest pokazivala pravu vjeru, što je čak unaprijed prorekao Jehova preko Mojsija:

"Skupite k meni sve starješine plemena vaših i upravitelje vaše (tj. nebo), da pred njima kažem ove riječi (…) Jer znam da će te se nakon moje smrti pokvariti i da će te skrenuti s puta koji sam vam odredio…" (5.Mo 31:28,29)

Mojsije je izgovorio te riječi pred predstavnicima ‘neba’ - starješinama i upraviteljima, a oni su trebali te riječi posredovati ‘zemlji’, odnosno velikom mnoštvu Izraelaca koji su tako trebali čuti što im je rekao Jehova. Zato Mojsije kaže:

"Slušaj nebesa što ću govoriti! Zemlja neka čuje riječi usta mojih." (5.Mo 32:1)

Izrael je s vremenom odbacio Božji put tako da je Jehova bio primoran reći:

"Čujte nebesa, poslušaj zemljo; jer Jehova govori: ‘Sinove sam odgojio i podignuo, a oni se pobunili protiv mene" (Iz 1:2).

Zato je Jehova morao mijenjati strukturu ‘neba i zemlje’, dok se nije na zemlji pojavio onaj koji je unaprijed određen za kralja Izraela i svih ostalih naroda. Iako je iz generacije u generaciju samo manjina pokazivala pravu vjeru, oni su pribrojeni 'velikom mnoštvu' ljudi vjere čiji broj nije trebao biti ograničen.

Isus je imao zadatak da stvori temelje za ‘novo nebo i novu zemlju’ i to najprije od izabranog ‘ostatka’ Izraelskog naroda iz te zadnje generacije kojima je ‘prvima poklonjena pažnja’ (Ri 11:2-5). Prvi koji su sakupljeni u skupštinu nisu članovi 144000 izabranih, kako se tumači u publikacijama Watchtowera, nego ‘ostatak’ vjernih Židova od kojih je nastao novi ‘narod’ Izrael koji je u svojoj strukturi imao članove neba i zemlje. (usporedi knjigu ‘Otkrivenje’ na str.125; st.21; Stražarska kula, 15.12.1992. str.13. st.17).  Oni su prvi imali prednost da im ‘Bog pokloni pažnju i da budu oblikovani po slici njegova Sina’. Zato su oni kao narod, ‘prvi’ koji su uvedeni u ‘novi savez’ i ‘prvi’ koji su postali članovi novog ‘Izraela’ (Ri 8:29; 9:3,4,27; 11:1-5; vidi Stražarsku kulu, 15.2.1997. str.7). Njima su se u prvom stoljeću trebali pridružiti ljudi iz svih naroda. No prije nego su i ‘drugi’ narodi počeli pridruživati kršćanskoj skupštini, pogledajmo koliko se često pojavljivao pojam ‘veliko mnoštvo’ kao izraz koji je i dalje imao svoje dobro poznato značenje.


Veliko mnoštvo - od kada postoji

Pojam i izraz ’veliko mnoštvo’ nije se prvi put pojavio u opisu vizije Otkrivenja. Taj pojam se često koristi u evanđeljima tako da ga se moglo kasnije povezati s onim što je Ivan vidio u viziji. U toj viziji Ivan najprije vidi 12 Izraelovih plemena iz kojih se uzimaju 144000 izabranih, a zatim kaže:

"Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u duge bijele haljine s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: 'Spasenje dugujemo Bogu svojemu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu.'" (Ot 7:9,10)

Da li 'veliko mnoštvo' stoji 'pred prijestoljem' na nebu? Istraživači Biblije su ih smatrali drugorazrednom klasom koja će biti na nebu jer se tu koristi grčka riječ 'enṓpion' koja ima značenje biti u nečijoj prisutnosti. U Božjoj prisutnosti se može biti na nebu ali kad je u pitanju čovjek i Bog, onda čovjek ne mora doslovno biti na nebu pred Bogom ili u njegovoj prisutnosti. Npr. Senhedrin je trebao 'pred ('enṓpion') Bogom' ili 'u Božjoj prisutnosti' prosuditi koga bi apostoli trebali više slušati (Dj 4:18). Za Kornelija i njegove ukućane je jedan sluga rekao:

“I sada se svi nalazimo pred ('enṓpion') Bogom da čujemo sve što ti je zapovjedio da kažeš.” (Dj 10:33)

Tako se i za 'dva proroka' koji su na zemlji kaže da u vrijeme svoga prorokovanja “stoje pred ('enṓpion') Gospodarom zemlje“ tj u Božjoj prisutnosti (Ot 11:3,4). Prema tome, 'veliko mnoštvo' može stajati 'pred Bogom' ili 'u Božjoj prisutnosti' a da nisu na nebu zajedno s anđelima, a to potvrđuje sam kontekst u kojem se spominju i druge riječi koje nemaju veze sa nebom nego samo sa zemljom, kao što su 'dan i noć', 'gladovati i žeđati', 'sunce', 'žega'. Stoga treba razumjeti da se u 7. poglavlju vidi najprije zemlja i na zemlji pečaćenje 144000, te veliko mnoštvo koje stoji 'pred prijestoljem i pred Janjetom', ali se ne kaže da i oni poput anđela stoji oko prijestolja, oko starješina i oko četiri bića (st, 9,10). S druge strane, anđeli stoje oko Božjeg prijestolja, oko starješina i oko četiri bića ali ne piše da stoje i pred Janjetom što samo potvrđuje da je Janje na zemlji i da sjedi na Davidovom tj. Božjem prijestolju jer će se samo tako pred njim sakupiti svi narodi kako bi se ispunilo proročanstvo:

“Kad Sin čovječji stigne (na zemlju) u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca.“ (Mt 25:31,32)

Kao prvo, Isus sjeda na prijestolje tek kada stigne na zemlju. Kao drugo, ljudi predočeni 'jarcima' neće biti na nebu kad bude odvajanje niti će se na nebu skupiti pred Isusom, tako da će samo 'veliko mnoštvo' imati prednost od tada pa nadalje stajati 'pred prijestoljem i pred Janjetom' a samim tim u Božjoj prisutnosti preko Isusa Krista - Janjeta koji će sjediti na Božjem zemaljskom prijestolju. Stoga za ispravno razumijevanje treba odvojiti sliku velikog mnoštva i sliku anđela iako jedni i drugi stoje pred prijestoljem ali odvojeno jedni od drugih - anđeli na nebu, a veliko mnoštvo na zemlji.

Zanimljivo je da je apostol Ivan pojam ’veliko mnoštvo’ opisao i u svom Evanđelju i to sa sličnim izrazima. Riječ je o onome što je on vidio u stvarnosti, a što je mogao povezati s onim što je kasnije vidio u viziji. Pogledajmo sličnosti te vizije s onim što je Ivan zapisao u svom evanđelju:

"Sutradan je veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan [Pashe], čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, pa je uzelo palmine grane i izašlo mu u susret. I stali su vikati: Spasi [nas], molimo te! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Jehovino, kralj Izraelov." (Iv 12:12,13)

Zanimljivo je da se u oba opisa – Otkrivenju Ivanovom i Evanđelju po Ivanu - pojavljuju slijedeći izrazi i slike: 

  • - veliko mnoštvo
  • - palmine grane u rukama
  • - viču jakim glasom
  • - govore o spasenju
  • - stoje pred Isusom (Janjetom)
  • - stoje pred prijestoljem (u Jeruzalemu)

Lako je primijetiti da je ovaj opisani događaj poslužio Bogu da preko vizije koju je dao Ivanu prikaže ‘veliko mnoštvo’ koje će se do kraja ovog starog poretka skupljati kao podanici Božjeg kraljevstva. Ne bi bilo logično u viziji Otkrivenja prikazivati ‘veliko mnoštvo’ kršćana koristei sliku Isusovih učenika iz prvog stoljeća za koje Watchtower tvrdi da nisu bili pripadnici 'velikog mnoštva'. Da su oni, koji su tada dočekali Isusa, trebali pripadati samo odabranoj klasi 'neba', vjerojatno bi ovaj događaj iz Ivanovog evanđelja bio iskorišten za viziju Isusovih suvladara. To bi vjerojatno zbunjivalo i samog Ivana. No taj događaj je ipak korišten za opis ‘velikog mnoštva’ koji će tvoriti ‘novo nebo i novu zemlju’. Zato su upravo oni koji su radosno dočekali Isusa kad je ulazio u Jeruzalem, poslužili Bogu u opisu onoga što se trebalo odigravati u budućnosti.

Možemo slobodno zaključiti da je Isus, dok je bio na zemlji, oko sebe skupljao Božji narod čiji broj nikad nije bio spominjan kao konačan broj. Oni su pripadali velikom mnoštvu ljudi koje je slijedilo Isusa i svjedočilo o njemu kao Mesiji i spasitelju (Iv 12:17-19). Među tolikim velikim mnoštvom učenika su se nalazili vjerni muževi za koje je Ivan čuo da će biti zapečaćeni kao članovi ‘novog neba’, a koji su kroz cijelu povijest predvodili ljude na putu spasenja. Ovo ‘veliko mnoštvo’ ljudi u Jeruzalemu koji su došli pred Isusa da ga proslave kao kralja, svjedočilo je o njemu kao Mesiji. Iako su oni možda bili malobrojni u odnosu na mnoštva ljudi koji su ga slijedili zbog sebičnih interesa, ipak ih Ivan u svom evanđelju opisuje kao ‘veliko mnoštvo’ kako bi naglasak stavio na ‘velik i neizmjeran broj’ ljudi (usporedi Dj 11:24). Oni su u odnosu na tjelesni Izrael bili malobrojni, ali je od njih do danas ipak poteklo veliko mnoštvo kršćana. 

Nakon što je među svojim učenicima izabrao 12 apostola, Isus je svoju propovjedničku kampanju provodio unutar Izraelske zajednice. Tko je slijedio njega i njegovih 12 apostola nakon što je ljudima propovijedao dobru vijest o kraljevstvu? U Bibliji stoji:

"Zato ga je slijedilo veliko mnoštvo (silan narod) iz Galileje i Dekapolisa i Jeruzalema i Judeje i s druge strane Jordana." (Mt 4:23-25, bi2-C)

Isus je poučavao to ‘veliko mnoštvo’ o Božjem nebeskom kraljevstvu govoreći im: "Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju" (Mt 5:5). Isus, prilikom svoje propovjedničke aktivnosti, nije pravio razliku između onih koji će naslijediti zemlju i onih koji će zastupati njegovu vlast. Svi su bili pozvani da traže i naslijede Božje kraljevstvo na zemlji.

‘Božje kraljevstvo’ je drugi izraz za ‘nebesko kraljevstvo’. Bilo bi pogrešno misliti da jedni ulaze u ‘nebesko kraljevstvo’ na nebu, a drugi u ‘Božje kraljevstvo’ na zemlji. Izraz ‘Božje kraljevstvo’ (kao što smo vidjeli u prethodnom svesku) sadrži misao o kraljevstvu koje je od Boga, odnosno o kraljevstvu koje je samim tim nebesko, a ne zemaljsko ili ljudsko. Zato je Isus ponekad koristio općeniti izraz - ‘kraljevstvo’ (Mt 25:34; Lk 12:32). Kad je ljudima svog vremena govorio da neki od njih neće ući u nebesko kraljevstvo, onda im nije objašnjavao kako u njega neće ući svi pravednici zbog ograničenog broja mjesta, nego da u njega neće ući samo oni koji ne budu ispunjavali određene preduvjete za vječni život (Mt 18:3). Njegovi slušatelji nisu bili zabrinuti koliko će pravednika uspjeti ući u kraljevstvo niti su pitali za broj pripremljenih mjesta, pa je razvidno da su oni ispravnije razumjeli što znači izraz ’nebesko kraljevstvo’, odnosno da im Isus tim izrazom nije utjerivao misao o njihovom odlasku na nebo kao što tvrdi Watchtower. "Ući u nebesko kraljevstvo" nije značilo uči u ‘nebo’ kao što se može pročitati u njihovim izdanjima. Pogledajmo neke od tih izjava:

“Isus je svojim učenicima rekao: ”Ne boj se, malo stado! jer bi volja Oca vašega dati vam kraljevstvo“ (Luka 12:32). Božje Kraljevstvo je nebesko. Dakle, ovo obećanje znači da pripadnici ’malog stada‘ trebaju biti s Isusom na nebu kao duhovna stvorenja (Ivan 14:2, 3; 1. Petrova 1:3, 4). Kakve li veličanstvene prilike! Povrh toga, Isus je apostolu Ivanu otkrio da će samo 144000 osoba sačinjavati to ”malo stado“ (Otkrivenje 14:1).“ (Stražarska kula,1.7.1998. str.13)

“Gora Sion predstavlja nebo (Hebrejima 12:22). Isus i njegovih 144000 suvladara vladaju s neba. To je doista uzvišeni položaj! Budući da su na nebu, imaju bolji uvid u sve što se događa. ’Božje kraljevstvo‘ također se naziva ’nebesko kraljevstvo‘ upravo zbog toga što je nebo njegovo sjedište (Luka 8:10; Matej 13:11).“ (Stražarska kula, 15.7.2006. str.5)

Ovdje se tvrdi da je “Božje kraljevstvo“ naziva “nebesko kraljevstvo“ jer je njegovo sjedište na nebu. To nije sporno. No, da li to znači da je Isus ljude svog vremena pozivao na nebo? Watchtower smatra da sam izraz nebesko kraljevstvo “znači da pripadnici ’malog stada‘ trebaju biti s Isusom na nebu“. Gdje će se onda naći ostali pravedni ljudi slični ovcama, ako ne u Božjem tj. nebeskom kraljevstvu? Isus je svoje prve učenike uputio da mole da to kraljevstvo dođe na zemlju, a ne da se mole za svoj odlazak na nebo gdje je njegovo sjedište. Naime, kad to nebesko kraljevstvo dođe na zemlju, ono će i dalje biti Božje ili nebesko jer je njegovo sjedište na nebu s kojeg vlada Bog. No, da li se ono, zbog svog dolaska na zemlju, neće više zvati Božje i nebesko kraljevstvo? Ne, ali će se kao takvo smatrati 'ljudskim kraljevstvom' jer ć biti u rukama čovjeka (vidi Dan 4:17). Prema tome, naslijediti nebesko kraljevstvo ne znači ići na nebo, nego biti sudionik tog kraljevstva.

Watchtower pokušava odvojiti 'ovce' jedne od drugih i svrstati ih u dva tora, pa tvrdi da će mali broj 'ovaca' ući u nebesko kraljevstvo dok će ostali naslijediti zemlju. Međutim, Isus nije pravio nikakvu razliku pa je za sve ljude uspoređene s 'ovcama' rekao da će

“... naslijediti kraljevstvo koje je pripremljeno za njih od postanka svijeta.“ (vidi Mt 25:34)

Ako se od postanka svijeta to kraljevstvo nalazi na nebu, i još uvijek je tamo, da li to znači da će Isus uskoro svim pravednicima reći da naslijede nebo? Pravednih je u početku bilo malo, pogotovo među tadašnjom generacijom Židova, pa je razumljivo što je Isus koristio izraz ‘malo stado’. No, budući da je Biblija prorekla da će “od maloga postati tisuće, a od nejakoga silan narod“, onda je razumljivo da je kraljevstvo bilo pripremljeno za sve pravednike, kao što se vidi iz Kristovih riječi:

  • ”Ne boj se, malo stado! jer bi volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.“ (Luka 12:32)                                                                                                        - malo stado Izraelaca
  • “(ovcama) će reći: naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta.“ (Mt 25:34)                                                                           - ovce iz svih naroda 

Isus nije tadašnjim malobrojnim pravednicima obećao da će im Bog dati vlast nad ljudima, plemenima i narodima, nego da će im dati 'kraljevstvo' koje čekaju i da će ga naslijediti zajedno sa svim ostalim pravednicima. Oni su ga samo u tom smislu mogli razumjeti. Dobivanje tog 'kraljevstva' za njih je značilo dobiti blagoslove koje će ono s neba donijeti svima koji ga traže. Prema tome, kad to Božje tj. nebesko kraljevstvo zavlada zemljom, ono će i dalje biti nebesko. To nikako ne znači da se mora biti osobno na nebu kako bi postali sudionici tog kraljevstva. 

Što je ‘veliko mnoštvo’ moglo zaključiti kad je čulo Isusa gdje govori:

"Sretni su (tko?) oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe, jer je njihovo kraljevstvo nebesko (…) Sretni su (tko?) oni koji su čista srca jer će vidjeti Boga. Sretni su (tko?) mirotvorci, jer će ih se nazvati sinovima Božjim. Sretni su (tko?) oni koji su progonjeni zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko (…) Radujte se i kličite, jer je velika nagrada vaša na nebesima." (Mt 5:3-11)

Da li se Isus ovdje obraća onima koji bi trebali otići na nebo? Ili onima koji će naslijediti zemlju? Isus nije pravio razliku između ovih izrečenih misli. Da je ovdje govorio o životu na nebu i životu na zemlji tada bi gornje misli grupirao kako ne bi doveo u zabunu ili zabludu svoje slušatelje. Isus je tom prilikom govorio samo to da će krotki među njima biti sretni jer će ‘naslijediti zemlju’. Nijednom nije rekao da će netko od njih naslijediti nebo nego ‘nebesko kraljevstvo’ (Mt 5:5; Mt 25:34). Nigdje se u Bibliji ne spominje ‘nebo’ kao nasljedstvo za ljude, već ‘nebo’ kao položaj autoritete s kojim čovjek zastupa Božju tj. nebesku vlast. To znači da onima koji će ‘naslijediti zemlju’, pripada ‘nebesko kraljevstvo’ kao ‘nasljedstvo’ koje je za njih ‘sačuvano na nebesima’ (1.Pe 1:4). Samim tim je i njihova nagrada sigurna jer je ‘sačuvana na nebesima’ sve dok se ne ostvari na zemlji. Kao što nisu trebali odlaziti na nebo kako bi skupljati svoje blago na nebu, tako neće ni otići na nebo po nagradu, nego će nagrada doći s neba od Jehove. Zato oni moraju usmjeriti svoje misli i srce na ono što je gore na nebu, a to je ‘nebesko kraljevstvo’ (Mt 6:20,21; Kol 3:1,2). To 'kraljevstvo' neće biti zadržano na nebu, nego će sa Kristom doći na zemlju. Isusa

"... nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba." (Dj 3:20,21)

Da bi imali to na umu Isus je mnoštvo svojih učenika poučio da u svojim molitvama izražavaju vjeru u dolazak nebeskog kraljevstva govoreći:

"Neka dođe [s neba] kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji." (Mt 6:9,10) 

Svi koji su slušali i slijedili Isusa su imali nadu u zemaljski život te su s pravom očekivali dolazak ‘nebeskog kraljevstva’ na zemlju gdje će se vršiti Božja volja. I kad je završio svoju propovijed na gori,

"mnoštvo je bilo zapanjeno njegovim načinom poučavanja; jer ih je poučavao kao onaj tko ima autoritet, a ne kao njihovi pismoznanci." (Mt 7:28,29 NSbi2-C; vidi 8:1; 13:34-36; 14:14-22; 15:29-39)

Mnoštva ljudi su imali prilike slušati Isusa. Ali nisu svi povoljno reagirali. Oni koji su ga prihvatili bili su u manjini, ali ipak kao ’veliko mnoštvo’ ili ‘silan narod’ jer ih se promatralo kao grupu skupljenu na jednom mjestu. Taj pojam se može razabrati u slijedećem zapisu:

"Mnogi iz mnoštva počeli su vjerovati u njega (…)". "Došao je u svoju postojbinu, ali ga njegov narod nije primio. A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu Božja djeca." (Iv 7:31; 8:30; 1:11,12 NSbi2-C)

Ivan je iz svoje pozicije gledanja spomenuo ‘mnoge’ koji su vjerovali u Isusa. Ti ‘mnogi’ su pribrojeni svim dotadašnjim pravednicima a svi zajedno su kasnije bili ubrojeni u opis ‘velikog mnoštva’ kojeg je Ivan godinama kasnije vidio u viziji Otkrivenja. 

Ponovno se zato vratimo opisu ‘velikog mnoštva’ koje se sastojalo od Isusovih učenika. Evanđelist Luka ovako opisuje taj događaj:

"I čim se [Isus] približio putu koji se spušta s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika počelo se radovati i na sav glas hvaliti Boga zbog svih silnih djela koja su vidjeli…" Čak su tom prilikom i farizeji priznali činjenicu da su to mnoštvo bili Isusovi ‘učenici’ kad su rekli: "‘Učitelju, prekori svoje učenike’. A on im je na to rekao: ‘Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati’" (Lk 19:37-40).

Iz izvještaja kojeg ćemo navesti iz Lukinog evanđelja (6:12-17) možemo razlučiti tri različite grupe:

"... kad se razdanilo, dozvao je k sebi učenike svoje i između njih izabrao 1) dvanaestoricu koju je nazvao apostolima (…) I sišao je s njima i zaustavio se na nekoj zaravni. Ondje je bilo 2) veliko mnoštvo njegovih učenika, i 3) silno mnoštvo ljudi iz cijele Judeje i Jeruzalema te iz tirskog i sidonskog primorja koji su došli da ga čuju i da budu izliječeni od svojih bolesti."

Kao što vidimo te tri grupe ljudi su:

1.    '12 apostola'

                        koje je Isus izabrao između mnoštva učenika

2.    'veliko mnoštvo' Isusovih učenika

                        koji su ga slijedili kao svog Učitelja

3.    'silno mnoštvo' zainteresiranih ljudi 

                         koji su dolazili da čuju Isusa i da ih izliječi

U ovom slijedu događaja vidimo da je Isus bio poslan u ‘svijet’ da ljudima objavi radosnu vijest. Ivan Krstitelj mu je u tom pogledu pripremio put. Tako se pojavila treća grupa ljudi koji su bili samo silno mnoštvo željnih spasenja. Iz te grupe se izdvajalo ‘veliko mnoštvo Isusovih učenika’ koji su tvorili drugu grupu. A iz tog mnoštva učenika koje je bilo kršteno u vodi, Isus je izabrao prvu grupu - ‘12 apostola’. Oni su bili prvi izabrani pripadnici klase 'neba' koja je u sebi sadržavala točno određen broj – ‘12’. Isus ih nije birao po principu ‘koga prvo sretnem’. Ne, on je duboko razmišljao u molitvi o svakom pojedincu koji je pokazivao duhovne vrijednosti (Lk 6:12,13; Mk 3:13,14). Po tom principu su kasnije izabirani oni ‘muževi’ koji su sa ‘apostolima’ trebali tvoriti ‘temelje’ i nosive ‘stupove’ kršćanske skupštine. Nisu svi Isusovi učenici ubrajani u klasu neba, već su se između njih birali duhovni muževi koji će zastupati Isusa pred mnoštvom njegovih učenika kao njegovi zastupnici – učitelji, pastiri i evanđelizatori. Takvi vjerni i zreli muževi su se po pravilu uzimali između svoje duhovne ‘braće’ po uzoru na ono što je Jehova rekao za kraljeve u Izraelu:

"Samo onoga postavi sebi za kralja, kojega izabere Jehova Bog tvoj; između braće svoje postavi sebi kralja, a nemoj postavljati nad sobom čovjeka tuđina, koji nije tvoj brat." (5.Mo 17:15, DK)

Watchtower tvrdi da su prvi pomazani članovi nebeske klase kao ‘duhovni Izraelci’ uzeti iz svijeta koji je otuđen od Boga. To bi značilo da su uzeti između onih koji nisu njihova duhovna ‘braća’. No, to nije jedina nedosljednost. Naime, također se tvrdi da su oni uzeti između pripadnika ‘velikog mnoštva’ koji po njihovom gledištu predstavljaju ‘tuđine i strance’. Ovo također znači da nisu uzeti između svoje ‘braće’. S druge strane, ako su pripadnici velikog mnoštva za njih ‘stranci’, onda su i pomazanici stranci za zemaljsku klasu. Očito takvo tumačenje nema svoje uporište u Bibliji jer se i u Otkrivenju 7:4 navodi da se 144000 zapečaćenih nalazi unutar ‘dvanaest plemena’ Božjeg naroda ‘Izrael’.

Klasa zemlje je, prema tome bila na sceni od samog početka. Između članova klase zemlje se vremenom izdvajaju članovi klase neba. Nakon posvećenja kršćanske skupštine ‘veliko mnoštvo’ učenika je postalo još brojnije. Oni su i dalje u poslanicama prikazivani odvojeno od klase ‘upravitelja’ kojoj su pripadali apostoli i starješine. Između tog mnoštva vjernika su se uvijek birali duhovno sposobni muževi koji su bili postavljeni nad njima. Pogledajmo slijedeći opis:

"Stoga su dvanaestorica pozvala k sebi mnoštvo učenika i rekla: …braćo, pronađite među sobom sedam ljudi na dobrom glasu, koji su puni duha i mudrosti, da ih postavimo nad ovim potrebnim poslom (…) Tako je riječ Božja sve više rasla i veoma se umnožavao broj učenika u Jeruzalemu." (Dj 6:2-7)

Ponovno u ovoj situaciji vidimo ‘veliko mnoštvo’ učenika između kojih se uzimaju duhovno zreli i sposobni muževi koji su trebali služiti svojoj braći. To je bio princip koji je potvrdio pravilo koji je postavljen po Mojsijevom zakonu. Ako uzmemo u obzir da je ’veliko mnoštvo’ i dalje bilo na sceni i da je Isus preko svojih izabranih zastupnika od samog početka pokazivao brigu za njih kao članove Božje skupštine, onda možemo vidjeti da se imenovani muževi (pomazanici) uzimaju između svoje braće, duhovnih Izraelaca, te da je današnji ’Izrael Božji’ mnogo više od onoga kako ga se prikazuje u publikacijama Watchtowera.


Izrael Božji

Božji narod ‘Izrael’ osnovan je 1513. g.pr.n.e. na temelju saveza Zakona. Jehova je bio njihov kralj tako da su oni živjeli pod Božjom teokratskom upravom koju su predstavljali njegovi zemaljski zastupnici - svećenici i kraljevi. Glavna uprava teokratske vlasti nalazila se u gradu Jeruzalemu. Njega su sačinjavali ‘dom Jehovin i dvor kraljev’ (1.Kr 6:1; 7:1,7; 9:10). Ako se uzme u obzir cijela organizacija Božjeg naroda i način na koji je Jehova provodio svoj naum preko njih, tada ćemo sve to moći uklopiti u sliku novog duhovnog Izraela.

Duhovnom obnovom 33. g.n.e. je nastao novi ’Izrael’. Tada započinje nova epizoda u ostvarivanju Božjeg nauma. Budući da je dosadašnje tumačenje Watchtowera ograničavalo novi ’Izrael’ samo na 144000 kao jedine članove ‘Abrahamovog potomstva’, ostala su otvorena pitanja koja zahtijevaju ponovno i dublje istraživanje te sporne teme kako bi se riješile neke nelogičnosti na koje upućuje i sama Biblija. Nelogičnost se javlja kad se tvrdi da je broj od 144000 prorečen kad je Jehova rekao da će Abrahamovog potomstva biti "kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj" dok se za ‘strance’ (prozelite) kojih je u odnosu na milijunsku naciju Izrael bilo jako mali broj, tvrdi da predočavaju ‘veliko mnoštvo’ (1.Mo 13:16; 22:17; Ga 3:7-9, 26-29; Ri 4:13,16;). U Stražarskoj kuli od 15.1.2008. str.21. st.6 i str 26. st.6. o tome piše:

“Abrahamu je bilo rečeno da će se njegovo potomstvo umnožiti i da će ga biti "kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj" (1.Mojs.13:16; 22:17). Drugim riječima, u Abrahamovo vrijeme nije se moglo znati koliko će ljudi sačinjavati to potomstvo. Međutim, kasnije je otkriven točan broj njegovog duhovnog potomstva. Osim Isusa, sačinjavaju ga 144000 osoba (Otkr.7:4; 14:1).

“Prorok Izaija proročanski je opisao tu dragovoljnu podršku koju pomazanim kršćanima pružaju njihovi suradnici, ‘druge ovce’ (veliko mnoštvo), kad je napisao: "Ovako kaže Jehova: ‘Neplaćeni radnici egipatski, trgovci etiopski i Sebejci, ljudi visoki, sami će doći k tebi i tvoji će biti. Za tobom će ići’" (Iza. 45:14).“

Umjesto da se ove nelogičnosti usklade ide se u drugu krajnost pa takvo krivo postavljanje stvari  povlači za sobom da se krivo tumače i druge stvari. Tako se pojmovi ‘Izrael’ ‘Božji narod’ i ‘Abrahamovo potomstvo’ – koji su u Bibliji predstavljeni s brojem koji je neograničen kao što ima ‘pijeska na moru i zvijezda na nebu’ – svelo samo na točno određeni broj od 144000, umjesto na cjelokupnu Božju skupštinu koja je predstavljena u Bibliji kao neizmjerno ‘veliko mnoštvo’. U Stražarskoj kuli od 1.12.2002. str.29. stoji:

“Izraz ”pijesak morski“ često se odnosi na neku znatnu ili impresivnu količinu ili broj. Izraelci su se u Galgali vrlo uznemirili jer je filistejske vojske okupljene u Mahmasu bilo ’mnoštvo, kao pijeska na brijegu morskom‘ (1.Samuelova 13:5,6; Suci 7:12). I ”Bog dade mudrost Salamunu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak na brijegu morskom“ (1. Kraljevima 4:29). Iako se u oba ova slučaja govori o nečemu velikom, nije riječ o nečemu beskrajno velikom. Izraz ”pijesak morski“ može se također odnositi na neki nepoznati broj, a da pritom nema prizvuk nečeg ogromnog. Jehova je rekao Abrahamu: ”Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom“ (1.Mojsijeva 22:17). Ponavljajući to obećanje Abrahamovom unuku Jakovu, Jehova je koristio izraz ’prah na zemlji‘, a kad je Jakov ponovno spomenuo to obećanje, koristio je izraz ’pijesak morski‘ (1.Mojsijeva 28:14; 32:12). Kao što se kasnije pokazalo, Abrahamovo ”sjeme“ uključuje Isusa Krista i 144 000 osoba, koje je Isus nazvao ”malo stado“ (Luka 12:32; Galaćanima 3:16, 29; Otkrivenje 7:4; 14:1,3). Što učimo iz ovih primjera? To da izraz ”kao pijesak morski“ ne označava uvijek beskrajnu, astronomski veliku brojku niti se njime uvijek opisuje nešto ogromno ili neizmjerno veliko. On često ukazuje na broj koji je nepoznat, ali prilično velik.“

Kad se na ovakav način tumače pojedini pojmovi i prilagođavaju vlastitom viđenju koje odudara od biblijskog konteksta onda se dobiva zamagljena slika Božjeg naroda, a u toj magli je nemoguće ispravno postavljati stvari u vezi broja 144000. Kako je moguće 'pijesak morski' ili 'prah na zemlji' uspoređivati s točno određenim brojem od 144000 (12x12x1000)? Tu nema nikakve logike. No, kad se te nelogičnosti uklone tada razumijevanje Božjeg nauma postaje još jasnije u mislima svih nas koji temeljito istražujemo Božju Riječ. Svaki put kad se u Bibliji spominje broj koji se uspoređuje s ‘pijeskom’, onda se uvijek misli na veliki i neograničeni broj, a ne neki mali i točno određeni broj (vidi Ps 139:17,18; Iz 10:22; Jr 33:22; Ot 20:8). Očito je Watchtower izašao izvan biblijskog konteksta.

Ako upoznamo kako je Bog na teokratski način organizirao drevni Izraelski narod, tada ćemo moći s tim povezati odgovarajuće paralele koje nalaze svoj smisao u kontekstu Kršćanskih grčkih pisama, odnosno u izjavama koje je rekao sam Isus i neki njegovi apostoli. Od strane Watchtowera smo do sada naučeni da ‘Izrael Božji’ tvore samo pripadnici klase izabranih, njih 144000. Tako se u knjizi "Otkrivenje"  str. 117. st. 13,14. kaže da je ‘Izrael Božji’ zamijenio dotadašnji prirodni Izrael.

“Kršćanska je skupština “izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod” (1.Petrova 2:9). Budući da je umjesto židovskog naroda izabrana da bude Božji narod, postala je novi Izrael, odnosno pravi Izrael (Rimljanima 9:6-8; Matej 21:43). Stoga je razumljivo što je Isusov polubrat Jakov uputio svoju poslanicu ‘dvanaesterim plemenima koja su rasijana po svijetu’, odnosno skupštini pomazanih kršćana, koji se nalaze diljem svijeta i čiji konačni broj iznosi 144 000 (Jakov 1:1).“

S ovim se tumačenjem tvrdi da dvanaest plemena novog Izraela predstavlja cijeli Izrael, odnosno cijeli sveti narod čiji je konačni broj 144000. No, ako uzmemo u obzir da se prirodni Izrael sastojao od dvije klase – klase neba i klase zemlje – onda je nelogično tvrditi da se novi ‘Izrael’ isključivo sastoji samo od jedne klase - klase neba, njih 144000. Sada ćemo vidjeti da se takvo dosadašnje tumačenje Watchtowera ne može održati, uskladiti i biti u kontekstu onoga što stoji u  Bibliji.

Treba uzeti u obzir da se u Bibliji pojam Izrael pojavljuje i u drugim oblicima kao što su ’dom Jakovljev’, ’dom Izraelov’, ’12 Izraelskih plemena’ i ‘sinovi Izraelovi’. Svi ti pojmovi se odnose na Božji izabrani narod koji je bio teokratski organiziran i vođen od strane starijih muževa (starješina). Kad je u pitanju cijeli narod onda Biblija koristi pojmove: ‘Izrael’, ‘sinovi Izraelovi’, ‘12 plemena’ i ‘narod’. Osim tih pojmova često se spominji i izrazi: ‘dom Jakovljev’, ‘dom Judin’ i ‘dom Izraelov’, jer se na sve njih gledalo kao na jednu zajednicu ili zajedničku obitelj pod vodstvom starijih muževa.

Cijela je nacija Izraelaca sačinjavala jedan jedinstveni ‘dom’, zajednicu ili obitelj. Međutim, samo su punoljetni muškarci i prvorođenci predstavljali dom otaca svojih’, dok su izabrani muškarci bili nositelji i upravitelji zajedničkog ‘doma’ koji se nazivao ‘dom Izraelov’ ili ‘dom Jakovljev’ (vidi 4.Mo 1:44; 2.Sa 2:4,7; 6:1,5,15). Na primjer, pogledajmo kome se Jehova obraća kad kaže:

"… tako se dom Izraelov posramio - oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi i svećenici njihovi i proroci njihovi." (Jr 2:26)

Iako je cijeli narod trebao nositi sramotu zbog svoje nevjere, Jehova ipak ovdje posebno ističe njihove imenovane muževe koji su svojim vodstvom odveli cijelu naciju u grijeh. Oni su bili odgovorni da vode ‘dom Izraelov’. Zato Jehova kaže narodu:

"… kakvu su nepravdu našli oci vaši na meni, pa su se udaljili od mene…?" (Jr 2:5)

‘Dom’ je pojam kojim se opisuje 'zajednica' koju predvode određeni muževi ili ‘oci’ nacije kojima je dano da upravljaju tim domom. Bog je izdvojio određena plemena čiji su članovi imali prva mjesta u ‘domu’. To su bili muški članovi Levijevog plemena koji su služili kao svećenici iz Aronove loze i pojedini članovi Judinog plemena u kojem su služili kraljevi iz Davidove loze, te starješine, proroci i knezovi koji su mogli biti izabrani iz svih ostalih plemena. Tako su ‘dom Izraelov’ u prvom redu sačinjavali prvi i odgovorni očevi - kraljevi, knezovi, svećenici, proroci i starješine domova svojih otaca. Svi su oni postavljeni od Jehove da poučavaju i vode narod, pleme i svoju obitelj. Bili su odgovorni za duhovni život naroda. Budući da su zakazali u tom vremenu Jehova ih je namjeravao posramiti, a tu je sramotu zajedno s njima morala nositi cijela zajednica.

Kad se ‘dvanaest plemena’ gledaju kao jedna cjelina ona predstavljaju cjelokupni ‘narod’, odnosno jedno ‘veliko mnoštvo’ Izraelaca. Tko su onda ‘Izraelci’ koji su prema Otkrivenju 7:4-8 podijeljeni u ‘dvanaest plemena’? Da li tih Izraelaca ima samo 144000 ili je ovaj unaprijed određeni broj samo jedan mali izabrani dio onih koji će biti izdvojeni iz Izraelovih 12 plemena? Prije nego odgovorimo na ovo logično pitanje pogledajmo gdje se javljaju nelogičnosti i kontradiktornosti kada se tumači da je pravi ‘Izrael’ ograničen samo na 144000 osoba. Prisjetimo se Ezehijelove vizije o hramu u kojem se spominje obnova pravog obožavanja i teokratske uprave, te podjele zemlje na 12 Izraelskih plemena (Ez 40-48.pogl.). U Stražarskoj kuli od 1.3.1999. na str.12 i 14, stoji slijedeće objašnjenje i tumačenje:

“…U kontekstu Ezehijelove vizije 12 Izraelskih plemena predstavlja [klasu zemlje]…“

“... svećenici u toj viziji predstavljaju razred pomazanih svećenika dok se još uvijek nalaze na Zemlji.“

Ovo je prva verzija gdje '12 Izraelovih plemena' predočavaju cijeli narod kao zemaljsku klasu podanika, dok Levijevi svećenici predočavaju 144000 pomazanika. Tko su onda ’stranci’ unutar Božjeg naroda koji se također spominju u toj viziji? Ako Watchtower tumači da samo tuđini ili stranci predočavaju zemaljsku klasu (veliko mnoštvo), zašto se onda u gornjem članku kaže da '12 Izraelovih plemena' također predočavaju tu istu zemaljsku klasu (veliko mnoštvo). Zar to ne dovodi u zabunu jer bi onda trebali govoriti o dvije grupe velikog mnoštva. Zabuna je još veća kad se zna da Watchtower ‘dvanaest plemena’ uglavnom ograničava samo na nebesku klasu, kao što čitamo:

“No, još je impresivnije jedinstvo ’Izraela Božjeg‘. Dvanaest simboličnih plemena duhovnog Izraela (144000 duhovnih Izraelaca) već gotovo 2 000 godina uživa jedinstvo koje se temelji na ljubavi prema Bogu i prema duhovnoj braći i sestrama (Kološanima 3:14; Otkrivenje 7:4-8). (Izaijino proročanstvo, 1.dio str.168, st.21).

Taj ostatak Izraela (12 plemena) koji je bio odveden u izgnanstvo i koji se kasnije vratio u Jeruzalem i Judu ispoljio je izuzetnu odanost Bogu i snažno pristajanje uz pravo obožavanje. Kao što je spomenuto, u današnje vrijeme vidimo prikladnu podudarnost u ostatku duhovnog Izraela (144000) koji je izašao iz zarobljeništva Babilona Velikog 1919. Od svog oslobađanja 1919, ostatak Kristove pomazane braće revno je krenuo naprijed u pravom obožavanju. Jehova je blagoslovio njihove napore da sakupe posljednje od 144 000 onih koji sačinjavaju ’Izrael Božji‘ (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 7:3, 4).“ (Stražarska kula,  15.4.1992. str 13. st.5,6)

Ovdje sada imamo drugu verziju po kojoj '12 plemena' predstavljaju samo imenovane pomazanike koji će s Kristom upravljati njegovim kraljevstvom na zemlji. U skladu s tim se tvrdi kako se iz izgnanstva Babilona velikog vratio ostatak Izraela i da taj ostatak predočava samo 144000. No, to nije u skladu sa slijedećom izjavom zapisanom u Stražarskoj kuli od 15.1.2000. str.16:

“Izgleda da je do 1935. dovršeno opće sakupljanje pomazanika (144000). No Jehova nije time prestao svoj dom puniti slavom. Ne, u njega su tek trebale doći ”poželjne stvari“. Sjeti se da je izraelski prvosvećenik prinosio dvije životinje — junca za grijehe svećenikâ i jarca za grijehe nesvećeničkih plemena. Budući da su svećenici predočavali pomazanike koji će s Isusom biti u nebeskom Kraljevstvu, koga su onda predočavala nesvećeničkih 12 plemena? Odgovor se nalazi u Isusovim riječima koje su zapisane u Ivanu 10:16: ”Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora; a i njih moram dovesti, i slušat će moj glas, i bit će jedno stado pod jednim pastirom. Očito je da ”poželjne stvari“ iz Agejevog proročanstva predočavaju tu drugu grupu (Mihej 4:1, 2; 1. Ivanova 2:1, 2).“

Ovdje opet imamo prvu verziju po kojoj su '12 plemena' predočavaju zemaljsku klasu dok među njima služe članovi Levijevog plemena koji su asimilirani u 12 plemena. Budući da nesvećenička plemena predočavaju zemaljsku klasu, a svećenici među njima nebesku klasu, onda su iz izgnanstva Babilona Velikog (navodne 1919.godine) trebali izaći obje klase. No to se izgleda nije desilo jer su se nesvećenička plemena,  po tumačenju Watchtowera pojavila tek 1935. godine pa nisu ni bila u ropstvu Babilona Velikog. Opet se pojavljuje pitanje gdje su u cijeloj toj priči 'stranci'. Pokušavajući povijesne paralele prikazati u njihovom drugom ispunjenju, uvijek iznova se dešava da se neke pojedinosti ne uklapaju u cijelu sliku. Umjesto da se ulazi u kontradiktornost sa izjavama koje jednu sliku prikazuje na dva ili više različitih načina, potrebno je pristupiti usklađivanju s onim što u svom izvornom smislu predočava ‘Izrael’.

Božji narod se ne može poistovjetiti samo s ’nebeskom klasom’, pa postoji potreba da se revidira dosadašnje tumačenje i uskladi s Biblijskim kontekstom. Drevni ‘Izrael’ nisu sačinjavali samo Judino i Levijevo pleme, niti samo kraljevi i svećenici, nego i svaki pojedini pripadnik iz svih 12 plemena čiji broj nikada nije bio ograničen. Pojam ‘Izrael’ tj. dom Izraelov ili dom Jakovljev treba gledati u njegovom izvornom izdanju jer se uvijek iznova susrećemo sa podjelom na plemena, te podjelom na nebo i zemlju.

U gornjoj tabeli su prikazane podjele po plemenima u pet različitih verzija kako je to navedeno u Bibliji. Iako su neka imena dodavana a druga izostavljena ona predstavljaju dvanaest plemena jednog teokratski uređenog naroda – Izrael. Duhovni Izrael (5.red) među svojim izvornim imenima nema ime Dana. Njega zamjenjuje Manasija čime se ponavlja situacija kada apostola Judu Iskariota mijenja Matija (Dj 1:16-26).  Pleme Danovo je izuzeto zbog proročanstva koje govori o tom židovskom plemenu iz kojeg dolazi zlo na Jeruzalem (Jr 4:15; 8:16; 1.Kr 12:28-30; 2.Kr 10:29).

------------------------

Kod podjele Izraela na 12 plemena, koje se odigralo u pustinji prije ulaska u obećanu zemlju, Levijevo pleme je bilo asimilirano u 12 plemena. Tako se dobila sliku Izraela po kojoj su iz svih 12 plemena uzeti prvenci za svećeničku službu u hramu. Na neki način su svih 12 plemena bila svećenička plemena jer su njihovi prvenci bili otkupljeni i zamijenjeni sinovima iz plemena Levija. U knjizi Otkrivenje se pojavljuje 12 plemena među kojima se nalazi i Levijevo pleme. To nam pokazuje da 'novi Izrael' neće imati posebno svećeničko pleme koje neće imati svoje nasljedstvo na zemlji, nego će se od svih 12 plemena formirati svećenička služba na način da će iz svakog plemena biti uzeto po 12000 prvorođenaca koji će preuzeti prva mjesta službe u hramu. Bog im je obećao:

“I bit ćete mi kraljevstvo svećenika i sveti narod.“ (2.Mo 19:6)

Budući da će svi narodi u svom sastavu imati one koji će se smatrati duhovnim Izraelcima onda je moguće da se u Otkrivenju opisuje cjelokupni Božji narod sastavljen od Izraelaca i pridruženih ne-Izraelaca. Izrael će uvijek imati svojih dvanaest plemena, dok će se ostali narodi vjerojatno grupirati u dvanaest glavnih naroda unutar kojih po sličnoj strukturi mogu imati po dvanaest plemena kako bi se 144000 Isusovih zastupnika rasporedilo po svim narodima nad kojima će upravljati u Isusovo ime. Svi zajedno će činiti kraljevsko svećenstvo, s tim da će tjelesni Izraelci, kao što su to apostoli, zauzeti prva i istaknuta mjesta (1.Pe 2:9,10). Veliko mnoštvo iz svih naroda, među kojima su i tjelesni Izraelci će također biti svećenici ili službenici Božji jer ih u viziji vidimo gdje služe svom Bogu u hramu njegovu (Ot 7:9,15). To trebamo uzeti u obzir kad čitamo Kršćanska pisma tj. one izjave koje u sebi sadrže te i druge pojmove vezane za ’Izrael’.


Izrael i kršćani

U evanđelju po Luci 1:31-33 stoji:

"… [Isus] će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja."

Koga ovdje predočava ‘Jakovljev dom’ nad kojim će kraljevati Isus? Vidjeli smo da ‘dom’ sačinjavaju svi članovi Božjeg naroda Izrael kojeg predvode muževi s određenom mjerom autoriteta dobivenog od Jehove. Oni predstavljaju ‘nebo’ a narod ‘zemlju’ nad kim će Isus biti postavljen za kralja preko kojega će Jehova vladati, kao što je preko pojedinih muževa vladao nad domom Izraelovim ili domom Jakovljevim, a preko njih i nad cijelom nacijom Izrael.

Isus je je za sada postavljen samo nad skupštinom Izrael koji se sastoji od Izraela i svih pridruženih naroda, a u poretku koji treba doći sjest će na Davidovo prijestolje i biti postavljen nad ‘Jakovljevim domom’ koji će biti uzor teokratske uprave svim narodima (1.Pe 3:22). Onima koje je prve izabrao za nadglednike, Isus je, prema Mateju 19:28 rekao:

"Zaista, kažem vam, prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih."

Isus se ovdje obraća apostolima koji će zauzimati prva mjesta u ‘domu Jakovljevu’. Budući da je Isus samo njima rekao: "vi koji idete za mnom" mislio je tada samo na njih kao one koje je on odvojio za takvu službu. Da je mislio i na mnoge druge koji su ga tada slijedili, onda bi u svojoj gornjoj izjavi rekao: "svi ti koji idu za mnom (…) sjesti će na svoja prijestolja". No on to nije rekao niti je dao na znanje da misli tako. Zato ni mi ne bi trebali (poput Watchtowera) tvrditi da će svi kršćani prvog stoljeća automatski biti ubrojeni u vladajuću strukturu Božjeg kraljevstva samo zato jer su bili prvi članovi nove Božje skupštine. Kad je kasnije apostolu Ivanu otkriven broj od 144000 onih koji će biti izdvojeni iz Izraela, onda je moguće pretpostaviti da će u toj teokratskoj upravi samo apostoli zauzeti prvih ‘dvanaest prijestolja’. Oni će suditi i upravljati nad ‘dvanaest Izraelovih plemena’. Svi ostali 'sinovi', koji udovolje preduvjetima će biti izdvojeni iz ‘dvanaest plemena’ i zajedno s njima zastupati Krista pred ostalim narodima. Pretpostavljam da će neki prirodni Izraelci od 144000 biti postavljeni u upravu nad prirodnim Izraelom, a ostali u upravu svih drugih naroda.

Iz ovoga jasno proizlazi da Božji narod tj. njegovih ‘dvanaest plemena’ kojima će biti pridruženi ljudi iz svih naroda, trebamo gledati kao na ‘veliko mnoštvo’ iz koje se uzimaju pripadnici klase neba. Nebesku klasu će na zemlji predstavljati Isus i prvih ‘dvanaest prijestolja’ na kojima će sjediti 12 apostola. Oni će sačinjavati nebesku upravu ili ‘novo nebo’. Kao izabrana grupa oni zastupaju Izrael ili ‘dom Jakovljev’. Svoju vlast će provoditi nad ‘dvanaest Izraelovih plemena’, a u zajedništvu s 144000 izabranih i nad cijelim ’Izraelom Božjim’ sastavljenim iz svih ostalih naroda. S tim se podudara vizija koju je Ivan dobio, a koja je prikazivala te dvije grupe, a kojima je bilo zajedničko to što su obje grupe poistovjećene s ’Izraelom’. Iako su obje grupe sastavni dio duhovnog Izraela, jedni su prirodni Izraelci a drugi ostali narodi. Zato je pogrešno tvrditi da ‘veliko mnoštvo’ nije cjelokupni ‘Izrael Božji’ nego da su to stranci. Očito postoji ustaljeno gledište Watchtowera koje se još uvijek prihvaća samo zato što se misli da se sa takvim tvrdnjama uspijevaju povezivati neki stavci i teme. Međutim, kada se u razmatranje uključe i oni biblijski stavci koji su zbog takvih tumačenja izostavljeni, vidjet će se kako se dosadašnje tumačenje ne može više održati pred jačim svjetlom istine iz Božje Riječi. Naime, Biblija u sebi sadrži jedan mali ‘ključ’ od samo jedne male riječi koji nam otvara vrata u sagledavanju ove važne teme.


Izrael i 144000 izabranih

U Otkrivenju 7:3-8 možemo čitati o pečaćenju Božjih robova koji se uzimaju u službu po principu po kojem su uzeti i sami apostoli. Naime, Ivan je čuo slijedeće riječi:

"… I čuo sam broj pečatom obilježenih - sto četrdeset i četiri tisuće, pečatom obilježenih iz svakog plemena sinova Izraelovih."

On ovom prilikom nije vidio članove izabrane klase, već je samo čuo njihov broj prije nego su kao takvi trebali biti izdvojeni ‘iz dvanaest plemena’ i zapečaćeni. Riječ ‘iz’ je taj mali ‘ključ’ za ispravnije razumijevanje onih koji ulaze u točno određeni broj zapečaćenih. Naime, Ivan je u nastavku nabrojio dvanaest plemena ‘iz’ kojih je zapečaćeno po 12000 članova nebeske klase. On npr. nije rekao da Judino pleme ima 12000 članova već je čuo kako je ‘iz’ tog plemena izdvojeno 12000 zapečaćenih.

 

Treba uzeti u obzir da su 'prvenci' za obavljanje svećeničke službe uzeti iz Izraelskog naroda. Oni nisu uzeti iz bezbožnog svijeta, već iz dvanaest Izraelovih plemena koji su bili u savezu s Bogom. Zato i ova Ivanova vizija prikazuju da su 144000 pečatom obilježenih samo izabrani predstavnici cjelokupnog duhovnog dijela Izraela. Oni nisu jedini članovi duhovnog ‘Izraela’ jer su uzeti ‘iz’ tog mnoštva. Uzeti su između onih koji su sastavni dio Božje zemaljske Skupštine ovdje opisane kao ‘dvanaest Izraelovih plemena’ s kojima je Bog sklopio novi savez, a koji predstavljaju Božji narod Izrael kojemu su pridruženi svi drugi narodi. U Jozui 3:12, stoji:

"Zato sada izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednog čovjeka iz svakog plemena."

Ta je izjava slična onoj iz Otkrivenju 7:4 gdje se navodi da je ‘iz’ svakog plemena sinova Izraelovih zapečaćeno po 12000 ljudi. Ni 12 izabranih ni 144000 zapečaćenih ne mogu biti jedini Izraelci po obiteljskoj lozi. Oni su samo uzeti između ostalih Izraelaca.

144000 osoba će svoju službu u Božjem kraljevstvu obavljati kao istaknuti muževi. Imenovanih muževa u Božjem narodu je do sada bilo mnogo više od ovog broja. Zato će samo neki od njih za svoju vjernu službu biti nagrađeni time što će biti izabrani, zapečaćeni i postavljeni na svoja mjesta kao “prvine Bogu i Janjetu“ (Ot 14:1-5). Oni su kao izabrana grupa uzeti ‘iz’ već postojećeg Božjeg naroda Izrael, odnosno iz posvećenog velikog mnoštva što znači da će nakon njihovog pečaćenja i postavljanja u službu i dalje postojati teokratsko uređenje od ‘dvanaest plemena’ Božjeg naroda. Da bi mogli biti uzeti iz Božjeg naroda, onda je 'veliko mnoštvo' pravednika, koje nitko ne može izbrojiti, moralo postojati kroz cijelu povijest, a ne od 20. stoljeća, kako to tvrdi Watchtower, koji je to gledište zasnovao na tvrdnji da Izrael Božji sa svojih 12 plemena nije 'veliko mnoštvo' nego samo 144000 pomazanika.

Kad bi duhovni Izrael uključivalo samo 144000 izabranih tada ni Krist niti njegovi suvladari ne bi teoretski mogli vladati nad ‘dvanaest Izraelovih plemena’. Treba uzeti u obzir da je proročanske riječi iz Mateja 19:28 izgovorio sam Isus koji sličnu misao vezanu za ‘dvanaest plemena’ koristi u proročanskoj viziji koju je dao apostolu Ivanu u Otkrivenju 7:3-8. Isus Krist stoji iza oba proročanstva koja samim tim moraju i po kontekstu i po logici sadržavati isto preneseno značenje. Prema tome, ‘dvanaest plemena’ ne predočavaju samo 144000 zapečaćenih osoba. Ovi izabranici su samo jedan mali izdvojeni dio onih koji su kao 'prvenci' kupljeni sa zemlje i koji poput apostola ‘slijede Janje kamo god pođe’ (Ot 14:3-5). Oni su izdvojeni iz velikog mnoštva pravih (duhovnih) Izraelaca što znači da je veliko mnoštvo oduvijek postojalo jer su se među njima nalazili pojedinci koji su trebali biti izdvojeni za novu službu. To je konačni dokaz da se 'veliko mnoštvo' iz Otkrivenja 7:14 nije počeo sakupljati tek u 20. stoljeću. Ukupan broj sinova Izraelovih je neograničen i predstavlja ‘veliko mnoštvo’ Božjeg naroda na zemlji sastavljenog od prirodnog Izraela i pridruženih ljudi iz svih naroda.

To ćemo prikazati na slijedeći način: Za vladu ili parlament neke države se biraju oni koji su odgovarajuće osposobljeni i koji su spremni interese svog naroda staviti ispred svojih interesa. Država je podijeljena na dvanaest županija ili ‘plemena’. Iz svake županije se bira po isti broj zastupnika - 12. Tako je broj mjesta unaprijed ograničen i točno određen. Samo određeni broj predstavnika ‘iz’ postojećih županija može zastupati svoj narod iz cijele države. Oni sami ne sačinjavaju cijeli narod već se uzimaju ‘iz’ naroda i to tako da se ‘iz’ svih županija (‘plemena’) uzima po isti broj. Budući da zastupaju cijeli narod, za njih se kao parlament ili vladu može reći da su ’narod’ u malome ali ne da su jedini članovi tog naroda.


Dvanaest plemena

Pojam ’narod’ se u Bibliji ponekad koristi u jednom ograničenom smislu. On ne mora uvijek označavati cjelokupni narod neke zemlje ili nacije pa se ponekad koristi samo za izabrane pojedince i to muškarce koji predstavljaju svoj narod (vidi 2.Mo 19:15; 1.Lje 28:1,2). Npr. Egipatski “prvorođenci“ su predstavljali Egipat, jer stoji da je Bog, pobivši njih “pobio Egipat“ (Ps 136:10). Biblija kaže da je u Šekemu "došao sav Izrael da [Roboama] postavi za kralja". To ne znači da su svi Izraelci iz cijele zemlje došli u Šekem nego samo jedna određena grupa starješina koji su predstavljali svoj narod po plemenima i porodicama. To su očito bili "sinovi Izraelovi", odnosno starješine i poglavari narodni. Za tu se grupu ljudi koristi i izraz "sva zajednica Izraelska". Kad su oni odlazili iz Šekema onda Biblija to ovako opisuje: "I narod je otišao" (1.Kr 12:1-5; vidi 18:19-22,39). Budući da su odgovorni muževi u narodu predstavljali Izraelski narod onda se u određenom smislu za njih može reći da su ‘narod’.

U jednom drugom primjeru možemo čitati kako je Biblija prorekla da će "grad [Jeruzalem] i sveto mjesto uništit narod jednog vođe koji dolazi" (Da 9:26). Razumljivo je da nisu svi Rimljani kao ‘narod’ došli na Jeruzalem, nego samo oni koji su iz tog naroda izdvojeni za vojsku. Njihov broj je bio točno određen po legijama koje je predvodio general Titus. S druge strane to ne osporava činjenicu da postoji ‘narod’ kojeg sačinjavaju svi ostali građani Rimske države. U tom svjetlu trebamo gledati na pojam ‘narod’ jer se u istom proročanstvu kaže da će kraljevstvo i vlast pod svim nebom biti dano

"... narodu kojeg čine sveti sluge." (Da 7:27)

Ovdje se također riječ ’narod’ ne koristi na sve građane Božjeg kraljevstva, već samo na pojedince iz Božjeg naroda ’Izrael’, koji ulaze u sastav vlade. Zato u tim slučajevima izraz ‘narod’ nikako ne isključuje druge ljude koji pripadaju tom istom narodu. Ako postoji izabrana grupa koja se naziva ‘narod svetih slugu’ onda postoji i druga grupa ili ‘sveti narod’ u koji spadaju članovi nebrojenog mnoštva ljudi. Prema tome, pojam ‘narod’ ili ‘sveti narod’ nije ograničen samo na izabranu klasu od 144000, već se u proširenom smislu odnosi i na nebrojeno ‘veliko mnoštvo’ punopravnih građana Božjeg kraljevstva. Kad u tom kontekstu čitamo Kršćanska grčka pisma, tada dobivamo jasniju sliku od one koju prezentira Watchtower. Zato u Otkrivenju 7:4, nije riječ o pečaćenju ili obilježavanju ‘Izraela’, već se radi o obilježavanju ili imenovanju članova “skupštine prvorođenaca“ koji su uzeti ‘iz’ tog naroda ‘Izrael’. Iz svakog ‘plemena’ je izabrano po 12000 zastupnika.  

Božji zastupnici su u ovom poretku dobili zadatak da dokažu svoju vjernost i osposobljenost, te ih se kao Božje ‘sluge’ i ‘upravitelje’ može gledati kao one sinove Izraelove iz kojih će se uzeti točno određeni broj prvorođenaca za službu u kraljevstvu. Oni će biti izabrani i kao grupa postavljeni na najviša mjesta službe. Samo onda kad se uzme u obzir da je ‘veliko mnoštvo’, predočeno s ‘Izraelom Božjim’ (Izrael i drugi narodi) kojeg nitko ne može izbrojiti, a kojeg Bog promatra u obliku ’12 plemena’ po uzoru na prirodni Izrael, onda se samo u tom smislu može promatrati Biblijski kontekst. U taj kontekst nikako ne može uči tvrdnja Watchtowera da je ‘Izrael Božji’ ograničen samo na 144000 koji bi predstavljao klasu neba. Nebeska vlada može biti samo ‘narod u malome’ ili predstavnik Božjeg duhovnog naroda ‘Izraela’ koji se sastoji od ‘velikog mnoštva’ duhovnih Izraelaca.

Iako se u knjizi ‘Otkrivenje…’ na str. 117. st. 10,11, tvrdi da samo 144000 osoba sačinjava novi narod ‘Izrael’, samo rečenicu prije se kaže nešto suprotno tome, a to je da ‘duhovni Izrael ima sličnu organizacijsku strukturu kao prirodni Izrael’. Znamo da je Izrael bio sačinjen od velikog mnoštva koje je organizirano po plemenima, a iz svakog plemena su otkupljeni prvenci preko Levijevog plemena ušli u sastav svećeničke klase. U Stražarskoj kuli od 15.4.1992. na str.10. st.16; može se također uočiti kontradiktornost. Naime, tvrdeći da su duhovni Izraelci samo njih 144000, autori tog tumačenja postavljaju pitanje:

“Koju budućnost imaju duhovni Izraelci u Božjem naumu? (…) Biblija pokazuje da su oni 'zapečaćeni iz sinova Izraelovih' (…) i da su kupljeni iz ljudstva kao prvine Bogu i Janjetu. Oni broje 144000."

Što je ovdje nelogično? Ako su 'duhovni Izraelci' kupljeni ‘iz ljudstva’ oni očito nisu jedini članovi tog ljudstva nego su samo određena grupa ljudi izdvojena iz tog ljudstva. Samim tim, ako su uzeti i zapečaćeni ‘iz sinova Izraelovih’ oni očito nisu jedini sinovi Izraelovi nego samo jedan dio sinova između kojih su izabrani.

Tko su onda svi ti ‘sinovi Izraelovi’ ako se uzme u obzir da se u tom studijskom članku kaže da su duhovni Izraelci uzeti ‘iz 12 plemena Izraelovih sinova’? Na to pitanje nije odgovoreno iako se ono nameće samo po sebi. Jedini logični odgovor je taj da ‘dvanaest plemena’ sačinjavaju sve ‘sinove Izraelove’ čiji je broj neograničen. Oni su Božji narod u cjelini iz kojeg se uzimaju 144000 prvenaca koji su također sinovi Izraelovi – njihova braća. To potvrđuje Pavle kada kaže da je Bog u svoju Skupštinu pozvao ljude, "ne samo između Židova nego i između neznabožaca" (Ri 9:24). U tu su skupštinu posthumno ubrojeni mnogi vjerni koji su čekali svoj grad (kraljevstvo) koje im je Bog pripremio (Heb 11:10, 13-16; 13:14). Isto tako, ‘između’ tog velikog mnoštva onih koji su se odazvali, Bog izdvaja one koji će ući u broj od 144000. Taj određeni broj je samo izabrani dio iz velikog mnoštva ‘sinova Izraelovih’. Samim tim nije točna tvrdnja Watchtowera da 'Izrael Božji' sačinjavaju samo 144000 vjernih osoba, a da su ostali vjernici 'stranci'. Zbog te krive tvrdnje sve ostalo je krivo protumačeno i postavljeno.

Bog je, kao što znamo, sklopio savez sa Izraelskom nacijom, odnosno sa ‘sinovima Izraelovim’, no nisu svi sinovi Izraelovi iz 12 plemena imali prednost da predvode Božji narod. Npr. nakon što je sklopljen savez s Izraelskim narodom, Mojsije je uzeo krv i poškropio njom narod. Zatim je on, zajedno s ‘svećenicima i starješinama’ Izraelovim otišao na goru Sinaj. Razmotrimo taj događaj u svjetlu slijedećih riječi:

"I vidješe Boga Izraelova (…) i ne pruži Bog ruke svoje na izabrane (ugledne ljude) između sinova Izraelovih" (2.Mo 24:7-11, DK). Kasnije je Bog zapovjedio: "svakog prvenca između sinova Izraelovih otkupi" (2.Mo 34:20, DK). "Ja, evo uzimam Levite između sinova Izraelovih umjesto svih prvorođenaca (…) među sinovima Izraelovim." (4.Mo 3:12; Iz 66:20,21)

Kao što su svećenici, Leviti i starješine izabrani ‘između’ sinova Izraelovih s kojima je Bog sklopio savez, tako su i 144000 prvenaca kupljeni i pečatom obilježeni 'iz' (ili između) duhovnih sinova Izraelovih s kojima je Bog sklopio novi savez. Prema tome duhovni Izraelci su svi oni koji su predani Bogu i vrše njegovu službu kao njegovi sluge, a ne samo izdvojena grupa ljudi preko koje će Bog i Krist provoditi svoj autoritet u kraljevstvu, s tim da tjelesni Izraelci imaju prednost kod formiranja kraljevstva. Povezujući sve gore navedene biblijske stavke i argumente u jednu cjelinu vidimo da se ‘Izrael Božji’ sastoji od svih pripadnika ‘velikog mnoštva’ među kojima služe i oni koji će uskoro biti izdvojeni da bi s Kristom služiti narodu. Svima njima je zajedničko to što moraju, kako Pavle kaže, uredno živjeti i hoditi po duhu a ne u djelima tijela (Ga 5:16-25).

Budući da ti zahtjevi nisu bili ograničeni samo na pojedine kršćane, već na cijelu Božju skupštinu i sve Isusove učenike do današnjega dana, možemo sa razumijevanjem prihvatiti Pavlove riječi kad je rekao:

"A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka budu mir i milosrđe - na Izraelu Božjem." (Ga 6:16)

Da li sve ovo gore navedeno potvrđuje da su u prvom stoljeću kršćansku skupštinu sačinjavali klasa neba i zemlje? Neka svaki čitalac upotrijebi razbor. Ova tvrdnja da ‘Izrael Božji’ predočava nebrojeno ‘veliko mnoštvo’, a ne samo malobrojnu nebesku klasu, je u skladu s biblijskim kontekstom i kao takva u potpunosti mijenja sve što je s tim povezano, a što bi ponovno trebalo preispitati i prihvatiti u svjetlu novih argumenata. Pavle je izazivao ‘zbunjenost’ kod Židova sa svojim logičnim dokazivanjem (Dj 9:22). Da li i ovo logično dokazivanje izaziva zbunjenost kod onih koji su bez preispitivanja prihvatili gledište Watchtowera? Da bi se sve to moglo prihvatiti s logikom koju krije Biblija trebamo biti otvorenih misli. Pitanje je koliko smo u ovom trenutku spremni prihvatiti novo razumijevanje Biblije u vezi stvari koji su toliko osjetljive kao što su osjećaji onih navodnih pomazanika koji misle da su samo oni ušli u novi savez s Bogom i da kao takvi samo oni mogu uzimati simbole kruha i vina na Gospodinovoj večeri.


Novi savez

Bog je, još dok je bio na snazi savez Zakona, obećao uvesti novi savez. Zašto?

"Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi trebao drugi; jer koreći narod Bog kaže: ’Evo, dolaze dani – kaže Jehova – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopit novi savez; (…) Jer ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana. Stavit ću zakone svoje u njihov um i upisat ću ih u srca njihova. I bit ću Bog njihov a oni će biti moj narod." (He 8:7-10; Jr 31:31-34)

Stari savez je u prvom stoljeću nadomješten s ‘novim savezom’. Bog je ‘novi savez’ sklopio najprije sa ‘malim stadom’ tj. sa izabranim članovima iz ‘doma Izraelovog i doma Judinog’ koji su duhom rođeni kao Božji potomci po Isusu (He 8:7-10). Bog je na sličan način sklopio savez sa Abrahamom a preko njega i sa svim njegovim potomstvom (vidi 1.Mo 17:7). Njegovo potomstvo je kasnije uvedeno u savez Zakona preko izabranog potomka Mojsija. Mojsije je poveo članove doma Izraelovog na goru gdje je Bog s njima sklopio savez. Pozvao je sve ‘muškarce’ pred goru Sinaj gdje su čuli riječi saveza Zakona. Time je preko njih cijeli narod uveden u savez s Bogom (2.Mo 19:15-17; 24:1-11). Slijedeće generacije Izraelaca su svojim rođenjem pod Zakonom automatski uvedene u taj savez činom inicijacije.

Mudrost nam govori da je na sličan način Bog preko Isusa sklopio ‘novi savez’ sa svojim duhovnim ‘potomstvom’ – sa apostolima kao izabranim sinovima Izraelovim i ‘malim ostatkom’ Židova (Iz 53:10; Lk 12:32 ). Kasnije se svaka osoba iz Izraela i drugih naroda prilikom krštenja rađala kao član obnovljenog Izraela koji je uveden u ‘novi savez’ s Bogom. Samim tim je svatko tko se krstio kršćanskim krštenjem automatski uveden u savez kojeg je Bog preko ‘doma Izraelovog’ sklopio sa svim duhovnim ‘potomcima Abrahama’ koji pripadaju Kristu (Ga 3:29). Novi savez je duhovni ekvivalent starog saveza. Kao što je stari savez sklopljen sa cijelom nacijom, a ne samo s svećeničkom klasom, tako je i ’novi savez’ sklopljen sa svim kršćanima koji tvore Božji narod Izrael.

"Jer kad je Mojsije cijelom narodu izgovorio svaku zapovijed u skladu sa Zakonom, uzeo je krv (…) i poškropio cijeli narod, govoreći ovo je krv saveza…" (2.Mo 24:8, DK; He 9:19,20)

Slično tome je Isusovom krvlju poškropljen ‘cijeli narod’, a ne samo pojedinci iz naroda. Tako u ‘novi savez’ ulaze svi kršćani i to svojim krštenjem koje je povezano s duhovnim rođenjem. Naime, Isus je svojom krvlju u ‘novi savez’ uveo sve za koje je prolio svoju krv, tako da u taj savez posthumno ulaze i svi pretkršćanski sluge koji su zapisani u knjigu života. Isus je rekao:

"[Ova čaša] predstavlja moju ‘krv saveza’koja će se proliti za mnoge radi oproštenja grijeha." (Mt 26:28; Lk 22:20)

Bog je "izveo iz mrtvih velikog pastira ovaca, našeg Gospodina Isusa, koji je imao krv vječnoga saveza" (He 13:20; Iv 10:27). Ovi stavci nam govore da su mnogi ljudi iz cijelog svijeta poškropljeni krvlju saveza i posvećeni Jehovi kao Kristove ‘ovce’ koje sačinjavaju ‘cijeli Božji narod’ (He 10:22; 12:24). ‘Druge ovce’ iz svih naroda su s vremenom čule glas svog pastira i odazvali se pozivu da uđu u tor zajedno sa izabranim ‘malim stadom ovaca’ iz židovske nacije (Iv 10:16; Lk 12:32). Isus je postao...

"... posrednik novog saveza, kako bi oni koji su pozvani dobili obećanje vječnoga nasljedstva, jer gdje je posrijedi savez s Bogom, mora se dogoditi smrti onoga koji je posredovao u sklapanju saveza. Stoga ni prijašnji [stari] savez nije bio ustanovljen bez krvi." (He 9:15-18)

Vječno nasljedstvo koje će dobiti oni koji su pod novim savezom je vječni život u Božjem kraljevstvu na zemlji. Jehova je prema izvještaju iz 2.Mojsijeve 19:5,6; cijeloj naciji Izrael rekao:

"budete li (…) držali savez moj, (…) bit će te mi:

  • (1)  kraljevstvo svećenika  i 
  • (2)  sveti narod

Kad je Bog izrekao ove riječi, još nije postojalo službeno svećenstvo u narodu, a time što je cijeloj zajednici rekao da će biti 'kraljevstvo svećenika', nije značilo da će svi biti službeno postavljeni u svećeničku službu. Svećenstvo je postavljeno nešto kasnije na način da su iz svih plemena otkupljeni prvenci koje su zastupali sinovi Levijevi. Preko njih je cijela nacija bila ‘sveto svećenstvo’. Tako su svi Izraelovi sinovi posredno uvedeni u 'kraljevstvo svećenika', a ne samo Leviti koji su služili narodu umjesto sinova Izraelovih. Stoga u gornjim riječima raspoznajemo dvije grupe Izraelaca. Jedni su ubrojeni u dvanaest plemena kao ‘sveti narod‘ i stoga sačinjava klasu zemlje. Drugi su izdvojeni između njih da tvore ‘kraljevstvo svećenika‘ (narod u malom obliku) ili klasu neba. Na takav način je Jehova provodio teokratsku upravu na zemlji u kojoj su muškarci na različitim nivoima zastupali Jehovin autoritet u obitelji, u plemenu i naciji.

Kao što ‘narodni parlament’ ukazuje na demokratski oblik državne vlasti, a ‘monarhija’ na vlast koju nad narodom ima monarh ili kralj, tako je i ‘kraljevstvo svećenika’ pojam koji ukazuje na teokratski oblik državne vlasti. U Bibliji ne nalazimo riječ ‘teokracija’ ali zato nju na najbolji način opisuje pojam ‘kraljevstvo svećenika’ preko kojeg Jehova vlada i upravlja stvarima na zemlji. Kad je u pitanju ‘kraljevstvo svećenika’ riječ je o obliku vladavine u kojoj postoje svećenici kao nosioci duhovne vlasti i narod koji podržava tu vlast. Kao što se za neki narod kaže da živi u demokraciji u kojoj narod ima vlast, i gdje je svaki čovjek ujedno demokrat koji upravlja zemljom preko izabrane narodne vlasti, tako se i za Božji narod može reći da živi u teokraciji u kojoj je svaki član teokrat koji služi u hramu preko službeno postavljenih svećenika.

U ovoj teokraciji će svu vlast u rukama imati Isus kao Kralj i Prvosvećenik. Njegovu vlast na zemlji zastupat će njegovi svećenici i knezovi. Knezovi koji su u Izraelu bili postavljeni po svoj zemlji i po gradovima, služili su poput gradske uprave koja je provodila društvenu vlast nad određenim područjem i ljudima koji su tu živjeli. Oni su bili podređeni klasi svećenstva koja je imala duhovnu vlast (2.Lje 19:11). Apostol Petar u skladu s tim kaže svojoj kršćanskoj braći:

"… vi se također kao živo kamenje ugrađujete u duhovnu kuću da budete sveto svećenstvo, kako bi prinosili duhovne žrtve prihvatljive Bogu preko Isusa Krista" (1.Pe 2:5).

Izraz ‘sveto svećenstvo’ se odnosi na ‘duhovnu kuću’ ili cijelu zajednicu onih koji izvršavaju svetu službu u Božjem hramu. No, samim tim što se ugrađuju u kuću svetog svećenstva to ih ne čini imenovanim svećenicima (Ot 7:9,13-15).

Opisanu svetu zajednicu koju je Ivan vidio u viziji, predvode starješine kao imenovani ‘svećenici’ koji izvršavaju odgovorne službe u hramu dok ‘veliko mnoštvo’ preko njih vjerno služi u hramu pred Božjim prijestoljem (Ot 7:9,15). Sastavni dio hrama je hramsko dvorište u kojem se nalazi to 'veliko mnoštvo'. Starješinstvo kao grupa predstavlja ‘svećenstvo’ kojemu je povjeren poseban zadatak - objaviti narodima Božju riječ. Oni su po svim kršćanskim zajednicama i skupštinama nosioci te svete službe dok su svi ostali kršćani njihovi ‘suradnici u istini’ (Lk 19:13; Ot 1:6; 3.Iv 8). Na sve njih zajedno apostol Petar primjenjuje riječi koje je Jehova ranije izrekao naciji Izrael i kaže:

"Ali vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da bi ste objavljivali vrline onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo (…) sada ste narod Božji." (1.Pe 2:9,10)

Božji narod sačinjavaju svi koji su uključeni u novi savez, kako nebrojeno ‘veliko mnoštvo’, tako i oni koji ga predvode u svetoj službi. Što je onda ’savez za kraljevstvo’?


Savez za kraljevstvo

Savez za kraljevstvo je spomenuo Isus svojim apostolima kad je rekao:

“Zato ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih.“ (Lk 22:29,30)

Ovdje je riječ o Božjem kraljevstvu koje je Bog predao u ruke Isusa Krista. Isus kao kralj ima zadatak obnoviti to kraljevstvo na zemlji i pripremiti ga za Božji narod. Savez za kraljevstvo je široki pojam jer obuhvaća sve što je vezano za obnovu Božjeg kraljevstva na zemlji. Taj savez obuhvaća, ne samo apostole koji će sjediti na 12 prijestolja, nego i sve vjerne osobe koji će zajedno s njima sjediti za Kristovim stolom. Prijestolja su ograničena samo na izabrane, dok je stol zajedništva s Kristom pripremljen za sve pravednike. Isus je rekao za tadašnje Židove koji su činili nepravdu da će vidjeti...

“Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van. I doći će ljudi s istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.“ (Lk 13:28,29)

Isus ovdje spominje vjerne ljude iz prošlosti koji su zavrijedili biti u zajedništvu sa Kristom za njegovim stolom, a također i one iz svih naroda koji će biti pozvani da prihvate Krista i sjednu za stol u kraljevstvu Božjem. Kad on kaže da će neki od Izraelaca biti izbačeni van, onda govori o kraljevstvu Božjem 'Izrael' u kojem su oni već bili, a koje je trebalo obnoviti i proširiti na svu zemlju.

Sastavni dio 'saveza za kraljevstvo' je novi savez kojeg Isus sklapa sa domom Izraelovim, a pod odredbe tog saveza ulaze svi otkupljeni pravednici, a ne samo oni koji su odabrani i kupljeni između duhovnih Izraelaca kao prvine Bogu i Isusu Kristu. Savez za kraljevstvo uključuje podsaveze kao što je to bilo u slučaju sa Izraelcima. Jehova je s njima sklopio savez, ali je dodatne saveze sklopio samo sa Levijevim domom i Davidovom kućom. Ta dva ‘doma’ su zajedno zastupali ‘kraljevstvo svećenika’ kao teokratsku upravu među Božjim narodom. Budući da je pleme Levijevo predstavljalo prvence iz cijele nacije, onda se može reći da je cijela nacija bila zastupljena preko njih. Svi zajedno kao nacija su bili u savezu s Bogom (Ot 14:1-5; 4.Mo 3:45).

Prorok Malahija spominje kako su svećenici koji su tvorili ‘savez Levijev’, ne samo pokvarili taj savez, nego s njim i savez svojih otaca ili ‘savez Zakona’. On spominje ‘savez s Levijem’ i ‘savez otaca’ kao dva različita saveza (vidi Ml 2:1,4-10; Ps.50:5). Bog je tako i u prvom stoljeću sklopio ’savez za kraljevstvo’ sa Isusom Kristom, a Isus u taj savez uključuje, ne samo one koji imaju pravo da sjede na nebeskim mjestima u njegovo ime, nego i sve koji će naslijediti kraljevstvo. To podrazumijeva da će u Božjem kraljevstvu Isus sa svojim prvim zastupnicima sklopiti dodatni savez kako bi preko njih upravljao svojim kraljevstvom. Isus kao kralj ima pravo izdvojiti vjerne muževe s kojima sklapa dodatne ’saveze za kraljevstvo’, isto kao što je Jehova iz cijele nacije izdvojio Aronovu kuću za svećenike i Davidovu kuću za kraljeve i postavio ih da duhovno brinu i vladaju domom Izraelovim u skladu sa savezima koje je sklopio s njima. To je vidljivo iz Malahijinog proročanstva u kojem se govori o klasi neba kao o sinovima Levijevim, a o klasi zemlje kao o sinovima Jakovljevim (Ml 3:1-6; vidi Mt 19:28,29; Lk 1:33; 22:29,30). Zato s pravom možemo govoriti o ’Izraelu Božjem’ kao Božjoj zemaljskoj Skupštini koju sačinjavaju svi pravednici unutar nje pozvani iz svih naroda, dok su pojedinci izdvojeni između svoje braće kako bi u teokratskom uređenju zauzimali prva i odgovorna mjesta po uzoru na Izrael kojeg će u kraljevstvu predvoditi apostoli i drugi vjerni muževi.

Među imenovanim muževima će se u budućnosti moći izdvojiti točno ‘određeni broj’ onih koji će biti ‘svetim duhom’ postavljeni po svoj zemlji da upravljaju Božjim kraljevstvom. Do tada su svi oni unutar Božje skupštine postavljeni da zastupaju Krista kao ‘starješine’ ili ‘upravitelji’ koji sa ostalim starješinama upravljaju nad kućom Božjom (usporedi 4.Mo 11:16,17). Predvoditi znači biti ‘prvi’, a biti prvi u skupštini se povezuje sa prvencima koji bivaju kupljeni između ljudi. Kao grupa oni čine "skupštinu prvorođenaca" i zastupaju skupštine Božjeg naroda unutar kršćanstva (Mk 10:44; He 12:23). Vjerni muževi kojima je ‘mnogo povjereno’, imaju prednost biti u zajedništvu s Kristom. Međutim nitko od njih ne može govoriti da je zapečaćen i ubrojen u tih 144000 izabranih koji će sjediti s Isusom na istaknutim nebeskim mjestima, posebno zato što među njima ima onih koji ne ispunjavaju sve preduvjete za takva mjesta. To će se znati nakon što Krist dođe u svojoj slavi i sredi račune sa svojim robovima (Lk 12:47,48). Tko su ti robovi i tko će se od njih s pravom moći smatrati vjernim i razboritim 'upraviteljima' kojima će Isus povjeriti svu svoju imovinu. Razmotrimo tu temu u slijedećem svesku.