Savez za kraljevstvo

Savez za kraljevstvo je spomenuo Isus svojim apostolima kad je rekao:

“Zato ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih.“ (Lk 22:29,30)

Ovdje je riječ o Božjem kraljevstvu koje je Bog predao u ruke Isusa Krista. Isus kao kralj ima zadatak obnoviti to kraljevstvo na zemlji i pripremiti ga za Božji narod. Savez za kraljevstvo je široki pojam jer obuhvaća sve što je vezano za obnovu Božjeg kraljevstva na zemlji. Taj savez obuhvaća, ne samo apostole koji će sjediti na 12 prijestolja, nego i sve vjerne osobe koji će zajedno s njima sjediti za Kristovim stolom. Prijestolja su ograničena samo na izabrane, dok je stol zajedništva s Kristom pripremljen za sve pravednike. Isus je rekao za tadašnje Židove koji su činili nepravdu da će vidjeti...

“Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van. I doći će ljudi s istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.“ (Lk 13:28,29)

Isus ovdje spominje vjerne ljude iz prošlosti koji su zavrijedili biti u zajedništvu sa Kristom za njegovim stolom, a također i one iz svih naroda koji će biti pozvani da prihvate Krista i sjednu za stol u kraljevstvu Božjem. Kad on kaže da će neki od Izraelaca biti izbačeni van, onda govori o kraljevstvu Božjem 'Izrael' u kojem su oni već bili, a koje je trebalo obnoviti i proširiti na svu zemlju.

Sastavni dio 'saveza za kraljevstvo' je novi savez kojeg Isus sklapa sa domom Izraelovim, a pod odredbe tog saveza ulaze svi otkupljeni pravednici, a ne samo oni koji su odabrani i kupljeni između duhovnih Izraelaca kao prvine Bogu i Isusu Kristu. Savez za kraljevstvo uključuje podsaveze kao što je to bilo u slučaju sa Izraelcima. Jehova je s njima sklopio savez, ali je dodatne saveze sklopio samo sa Levijevim domom i Davidovom kućom. Ta dva ‘doma’ su zajedno zastupali ‘kraljevstvo svećenika’ kao teokratsku upravu među Božjim narodom. Budući da je pleme Levijevo predstavljalo prvence iz cijele nacije, onda se može reći da je cijela nacija bila zastupljena preko njih. Svi zajedno kao nacija su bili u savezu s Bogom (Ot 14:1-5; 4.Mo 3:45).

Prorok Malahija spominje kako su svećenici koji su tvorili ‘savez Levijev’, ne samo pokvarili taj savez, nego s njim i savez svojih otaca ili ‘savez Zakona’. On spominje ‘savez s Levijem’ i ‘savez otaca’ kao dva različita saveza (vidi Ml 2:1,4-10; Ps.50:5). Bog je tako i u prvom stoljeću sklopio ’savez za kraljevstvo’ sa Isusom Kristom, a Isus u taj savez uključuje, ne samo one koji imaju pravo da sjede na nebeskim mjestima u njegovo ime, nego i sve koji će naslijediti kraljevstvo. To podrazumijeva da će u Božjem kraljevstvu Isus sa svojim prvim zastupnicima sklopiti dodatni savez kako bi preko njih upravljao svojim kraljevstvom. Isus kao kralj ima pravo izdvojiti vjerne muževe s kojima sklapa dodatne ’saveze za kraljevstvo’, isto kao što je Jehova iz cijele nacije izdvojio Aronovu kuću za svećenike i Davidovu kuću za kraljeve i postavio ih da duhovno brinu i vladaju domom Izraelovim u skladu sa savezima koje je sklopio s njima. To je vidljivo iz Malahijinog proročanstva u kojem se govori o klasi neba kao o sinovima Levijevim, a o klasi zemlje kao o sinovima Jakovljevim (Ml 3:1-6; vidi Mt 19:28,29; Lk 1:33; 22:29,30). Zato s pravom možemo govoriti o ’Izraelu Božjem’ kao Božjoj zemaljskoj Skupštini koju sačinjavaju svi pravednici unutar nje pozvani iz svih naroda, dok su pojedinci izdvojeni između svoje braće kako bi u teokratskom uređenju zauzimali prva i odgovorna mjesta po uzoru na Izrael kojeg će u kraljevstvu predvoditi apostoli i drugi vjerni muževi.

Među imenovanim muževima će se u budućnosti moći izdvojiti točno ‘određeni broj’ onih koji će biti ‘svetim duhom’ postavljeni po svoj zemlji da upravljaju Božjim kraljevstvom. Do tada su svi oni unutar Božje skupštine postavljeni da zastupaju Krista kao ‘starješine’ ili ‘upravitelji’ koji sa ostalim starješinama upravljaju nad kućom Božjom (usporedi 4.Mo 11:16,17). Predvoditi znači biti ‘prvi’, a biti prvi u skupštini se povezuje sa prvencima koji bivaju kupljeni između ljudi. Kao grupa oni čine "skupštinu prvorođenaca" i zastupaju skupštine Božjeg naroda unutar kršćanstva (Mk 10:44; He 12:23). Vjerni muževi kojima je ‘mnogo povjereno’, imaju prednost biti u zajedništvu s Kristom. Međutim nitko od njih ne može govoriti da je zapečaćen i ubrojen u tih 144000 izabranih koji će sjediti s Isusom na istaknutim nebeskim mjestima, posebno zato što među njima ima onih koji ne ispunjavaju sve preduvjete za takva mjesta. To će se znati nakon što Krist dođe u svojoj slavi i sredi račune sa svojim robovima (Lk 12:47,48). Tko su ti robovi i tko će se od njih s pravom moći smatrati vjernim i razboritim 'upraviteljima' kojima će Isus povjeriti svu svoju imovinu. Razmotrimo tu temu u slijedećem svesku.