Novi savez

Bog je, još dok je bio na snazi savez Zakona, obećao uvesti novi savez. Zašto?

"Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi trebao drugi; jer koreći narod Bog kaže: ’Evo, dolaze dani – kaže Jehova – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopit novi savez; (…) Jer ovo je savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon tih dana. Stavit ću zakone svoje u njihov um i upisat ću ih u srca njihova. I bit ću Bog njihov a oni će biti moj narod." (He 8:7-10; Jr 31:31-34)

Stari savez je u prvom stoljeću nadomješten s ‘novim savezom’. Bog je ‘novi savez’ sklopio najprije sa ‘malim stadom’ tj. sa izabranim članovima iz ‘doma Izraelovog i doma Judinog’ koji su duhom rođeni kao Božji potomci po Isusu (He 8:7-10). Bog je na sličan način sklopio savez sa Abrahamom a preko njega i sa svim njegovim potomstvom (vidi 1.Mo 17:7). Njegovo potomstvo je kasnije uvedeno u savez Zakona preko izabranog potomka Mojsija. Mojsije je poveo članove doma Izraelovog na goru gdje je Bog s njima sklopio savez. Pozvao je sve ‘muškarce’ pred goru Sinaj gdje su čuli riječi saveza Zakona. Time je preko njih cijeli narod uveden u savez s Bogom (2.Mo 19:15-17; 24:1-11). Slijedeće generacije Izraelaca su svojim rođenjem pod Zakonom automatski uvedene u taj savez činom inicijacije.

Mudrost nam govori da je na sličan način Bog preko Isusa sklopio ‘novi savez’ sa svojim duhovnim ‘potomstvom’ – sa apostolima kao izabranim sinovima Izraelovim i ‘malim ostatkom’ Židova (Iz 53:10; Lk 12:32 ). Kasnije se svaka osoba iz Izraela i drugih naroda prilikom krštenja rađala kao član obnovljenog Izraela koji je uveden u ‘novi savez’ s Bogom. Samim tim je svatko tko se krstio kršćanskim krštenjem automatski uveden u savez kojeg je Bog preko ‘doma Izraelovog’ sklopio sa svim duhovnim ‘potomcima Abrahama’ koji pripadaju Kristu (Ga 3:29). Novi savez je duhovni ekvivalent starog saveza. Kao što je stari savez sklopljen sa cijelom nacijom, a ne samo s svećeničkom klasom, tako je i ’novi savez’ sklopljen sa svim kršćanima koji tvore Božji narod Izrael.

"Jer kad je Mojsije cijelom narodu izgovorio svaku zapovijed u skladu sa Zakonom, uzeo je krv (…) i poškropio cijeli narod, govoreći ovo je krv saveza…" (2.Mo 24:8, DK; He 9:19,20)

Slično tome je Isusovom krvlju poškropljen ‘cijeli narod’, a ne samo pojedinci iz naroda. Tako u ‘novi savez’ ulaze svi kršćani i to svojim krštenjem koje je povezano s duhovnim rođenjem. Naime, Isus je svojom krvlju u ‘novi savez’ uveo sve za koje je prolio svoju krv, tako da u taj savez posthumno ulaze i svi pretkršćanski sluge koji su zapisani u knjigu života. Isus je rekao:

"[Ova čaša] predstavlja moju ‘krv saveza’koja će se proliti za mnoge radi oproštenja grijeha." (Mt 26:28; Lk 22:20)

Bog je "izveo iz mrtvih velikog pastira ovaca, našeg Gospodina Isusa, koji je imao krv vječnoga saveza" (He 13:20; Iv 10:27). Ovi stavci nam govore da su mnogi ljudi iz cijelog svijeta poškropljeni krvlju saveza i posvećeni Jehovi kao Kristove ‘ovce’ koje sačinjavaju ‘cijeli Božji narod’ (He 10:22; 12:24). ‘Druge ovce’ iz svih naroda su s vremenom čule glas svog pastira i odazvali se pozivu da uđu u tor zajedno sa izabranim ‘malim stadom ovaca’ iz židovske nacije (Iv 10:16; Lk 12:32). Isus je postao...

"... posrednik novog saveza, kako bi oni koji su pozvani dobili obećanje vječnoga nasljedstva, jer gdje je posrijedi savez s Bogom, mora se dogoditi smrti onoga koji je posredovao u sklapanju saveza. Stoga ni prijašnji [stari] savez nije bio ustanovljen bez krvi." (He 9:15-18)

Vječno nasljedstvo koje će dobiti oni koji su pod novim savezom je vječni život u Božjem kraljevstvu na zemlji. Jehova je prema izvještaju iz 2.Mojsijeve 19:5,6; cijeloj naciji Izrael rekao:

"budete li (…) držali savez moj, (…) bit će te mi:

  • (1)  kraljevstvo svećenika  i 
  • (2)  sveti narod

Kad je Bog izrekao ove riječi, još nije postojalo službeno svećenstvo u narodu, a time što je cijeloj zajednici rekao da će biti 'kraljevstvo svećenika', nije značilo da će svi biti službeno postavljeni u svećeničku službu. Svećenstvo je postavljeno nešto kasnije na način da su iz svih plemena otkupljeni prvenci koje su zastupali sinovi Levijevi. Preko njih je cijela nacija bila ‘sveto svećenstvo’. Tako su svi Izraelovi sinovi posredno uvedeni u 'kraljevstvo svećenika', a ne samo Leviti koji su služili narodu umjesto sinova Izraelovih. Stoga u gornjim riječima raspoznajemo dvije grupe Izraelaca. Jedni su ubrojeni u dvanaest plemena kao ‘sveti narod‘ i stoga sačinjava klasu zemlje. Drugi su izdvojeni između njih da tvore ‘kraljevstvo svećenika‘ (narod u malom obliku) ili klasu neba. Na takav način je Jehova provodio teokratsku upravu na zemlji u kojoj su muškarci na različitim nivoima zastupali Jehovin autoritet u obitelji, u plemenu i naciji.

Kao što ‘narodni parlament’ ukazuje na demokratski oblik državne vlasti, a ‘monarhija’ na vlast koju nad narodom ima monarh ili kralj, tako je i ‘kraljevstvo svećenika’ pojam koji ukazuje na teokratski oblik državne vlasti. U Bibliji ne nalazimo riječ ‘teokracija’ ali zato nju na najbolji način opisuje pojam ‘kraljevstvo svećenika’ preko kojeg Jehova vlada i upravlja stvarima na zemlji. Kad je u pitanju ‘kraljevstvo svećenika’ riječ je o obliku vladavine u kojoj postoje svećenici kao nosioci duhovne vlasti i narod koji podržava tu vlast. Kao što se za neki narod kaže da živi u demokraciji u kojoj narod ima vlast, i gdje je svaki čovjek ujedno demokrat koji upravlja zemljom preko izabrane narodne vlasti, tako se i za Božji narod može reći da živi u teokraciji u kojoj je svaki član teokrat koji služi u hramu preko službeno postavljenih svećenika.

U ovoj teokraciji će svu vlast u rukama imati Isus kao Kralj i Prvosvećenik. Njegovu vlast na zemlji zastupat će njegovi svećenici i knezovi. Knezovi koji su u Izraelu bili postavljeni po svoj zemlji i po gradovima, služili su poput gradske uprave koja je provodila društvenu vlast nad određenim područjem i ljudima koji su tu živjeli. Oni su bili podređeni klasi svećenstva koja je imala duhovnu vlast (2.Lje 19:11). Apostol Petar u skladu s tim kaže svojoj kršćanskoj braći:

"… vi se također kao živo kamenje ugrađujete u duhovnu kuću da budete sveto svećenstvo, kako bi prinosili duhovne žrtve prihvatljive Bogu preko Isusa Krista" (1.Pe 2:5).

Izraz ‘sveto svećenstvo’ se odnosi na ‘duhovnu kuću’ ili cijelu zajednicu onih koji izvršavaju svetu službu u Božjem hramu. No, samim tim što se ugrađuju u kuću svetog svećenstva to ih ne čini imenovanim svećenicima (Ot 7:9,13-15).

Opisanu svetu zajednicu koju je Ivan vidio u viziji, predvode starješine kao imenovani ‘svećenici’ koji izvršavaju odgovorne službe u hramu dok ‘veliko mnoštvo’ preko njih vjerno služi u hramu pred Božjim prijestoljem (Ot 7:9,15). Sastavni dio hrama je hramsko dvorište u kojem se nalazi to 'veliko mnoštvo'. Starješinstvo kao grupa predstavlja ‘svećenstvo’ kojemu je povjeren poseban zadatak - objaviti narodima Božju riječ. Oni su po svim kršćanskim zajednicama i skupštinama nosioci te svete službe dok su svi ostali kršćani njihovi ‘suradnici u istini’ (Lk 19:13; Ot 1:6; 3.Iv 8). Na sve njih zajedno apostol Petar primjenjuje riječi koje je Jehova ranije izrekao naciji Izrael i kaže:

"Ali vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da bi ste objavljivali vrline onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo (…) sada ste narod Božji." (1.Pe 2:9,10)

Božji narod sačinjavaju svi koji su uključeni u novi savez, kako nebrojeno ‘veliko mnoštvo’, tako i oni koji ga predvode u svetoj službi. Što je onda ’savez za kraljevstvo’?