Dvanaest plemena

Pojam ’narod’ se u Bibliji ponekad koristi u jednom ograničenom smislu. On ne mora uvijek označavati cjelokupni narod neke zemlje ili nacije pa se ponekad koristi samo za izabrane pojedince i to muškarce koji predstavljaju svoj narod (vidi 2.Mo 19:15; 1.Lje 28:1,2). Npr. Egipatski “prvorođenci“ su predstavljali Egipat, jer stoji da je Bog, pobivši njih “pobio Egipat“ (Ps 136:10). Biblija kaže da je u Šekemu "došao sav Izrael da [Roboama] postavi za kralja". To ne znači da su svi Izraelci iz cijele zemlje došli u Šekem nego samo jedna određena grupa starješina koji su predstavljali svoj narod po plemenima i porodicama. To su očito bili "sinovi Izraelovi", odnosno starješine i poglavari narodni. Za tu se grupu ljudi koristi i izraz "sva zajednica Izraelska". Kad su oni odlazili iz Šekema onda Biblija to ovako opisuje: "I narod je otišao" (1.Kr 12:1-5; vidi 18:19-22,39). Budući da su odgovorni muževi u narodu predstavljali Izraelski narod onda se u određenom smislu za njih može reći da su ‘narod’.

U jednom drugom primjeru možemo čitati kako je Biblija prorekla da će "grad [Jeruzalem] i sveto mjesto uništit narod jednog vođe koji dolazi" (Da 9:26). Razumljivo je da nisu svi Rimljani kao ‘narod’ došli na Jeruzalem, nego samo oni koji su iz tog naroda izdvojeni za vojsku. Njihov broj je bio točno određen po legijama koje je predvodio general Titus. S druge strane to ne osporava činjenicu da postoji ‘narod’ kojeg sačinjavaju svi ostali građani Rimske države. U tom svjetlu trebamo gledati na pojam ‘narod’ jer se u istom proročanstvu kaže da će kraljevstvo i vlast pod svim nebom biti dano

"... narodu kojeg čine sveti sluge." (Da 7:27)

Ovdje se također riječ ’narod’ ne koristi na sve građane Božjeg kraljevstva, već samo na pojedince iz Božjeg naroda ’Izrael’, koji ulaze u sastav vlade. Zato u tim slučajevima izraz ‘narod’ nikako ne isključuje druge ljude koji pripadaju tom istom narodu. Ako postoji izabrana grupa koja se naziva ‘narod svetih slugu’ onda postoji i druga grupa ili ‘sveti narod’ u koji spadaju članovi nebrojenog mnoštva ljudi. Prema tome, pojam ‘narod’ ili ‘sveti narod’ nije ograničen samo na izabranu klasu od 144000, već se u proširenom smislu odnosi i na nebrojeno ‘veliko mnoštvo’ punopravnih građana Božjeg kraljevstva. Kad u tom kontekstu čitamo Kršćanska grčka pisma, tada dobivamo jasniju sliku od one koju prezentira Watchtower. Zato u Otkrivenju 7:4, nije riječ o pečaćenju ili obilježavanju ‘Izraela’, već se radi o obilježavanju ili imenovanju članova “skupštine prvorođenaca“ koji su uzeti ‘iz’ tog naroda ‘Izrael’. Iz svakog ‘plemena’ je izabrano po 12000 zastupnika.  

Božji zastupnici su u ovom poretku dobili zadatak da dokažu svoju vjernost i osposobljenost, te ih se kao Božje ‘sluge’ i ‘upravitelje’ može gledati kao one sinove Izraelove iz kojih će se uzeti točno određeni broj prvorođenaca za službu u kraljevstvu. Oni će biti izabrani i kao grupa postavljeni na najviša mjesta službe. Samo onda kad se uzme u obzir da je ‘veliko mnoštvo’, predočeno s ‘Izraelom Božjim’ (Izrael i drugi narodi) kojeg nitko ne može izbrojiti, a kojeg Bog promatra u obliku ’12 plemena’ po uzoru na prirodni Izrael, onda se samo u tom smislu može promatrati Biblijski kontekst. U taj kontekst nikako ne može uči tvrdnja Watchtowera da je ‘Izrael Božji’ ograničen samo na 144000 koji bi predstavljao klasu neba. Nebeska vlada može biti samo ‘narod u malome’ ili predstavnik Božjeg duhovnog naroda ‘Izraela’ koji se sastoji od ‘velikog mnoštva’ duhovnih Izraelaca.

Iako se u knjizi ‘Otkrivenje…’ na str. 117. st. 10,11, tvrdi da samo 144000 osoba sačinjava novi narod ‘Izrael’, samo rečenicu prije se kaže nešto suprotno tome, a to je da ‘duhovni Izrael ima sličnu organizacijsku strukturu kao prirodni Izrael’. Znamo da je Izrael bio sačinjen od velikog mnoštva koje je organizirano po plemenima, a iz svakog plemena su otkupljeni prvenci preko Levijevog plemena ušli u sastav svećeničke klase. U Stražarskoj kuli od 15.4.1992. na str.10. st.16; može se također uočiti kontradiktornost. Naime, tvrdeći da su duhovni Izraelci samo njih 144000, autori tog tumačenja postavljaju pitanje:

“Koju budućnost imaju duhovni Izraelci u Božjem naumu? (…) Biblija pokazuje da su oni 'zapečaćeni iz sinova Izraelovih' (…) i da su kupljeni iz ljudstva kao prvine Bogu i Janjetu. Oni broje 144000."

Što je ovdje nelogično? Ako su 'duhovni Izraelci' kupljeni ‘iz ljudstva’ oni očito nisu jedini članovi tog ljudstva nego su samo određena grupa ljudi izdvojena iz tog ljudstva. Samim tim, ako su uzeti i zapečaćeni ‘iz sinova Izraelovih’ oni očito nisu jedini sinovi Izraelovi nego samo jedan dio sinova između kojih su izabrani.

Tko su onda svi ti ‘sinovi Izraelovi’ ako se uzme u obzir da se u tom studijskom članku kaže da su duhovni Izraelci uzeti ‘iz 12 plemena Izraelovih sinova’? Na to pitanje nije odgovoreno iako se ono nameće samo po sebi. Jedini logični odgovor je taj da ‘dvanaest plemena’ sačinjavaju sve ‘sinove Izraelove’ čiji je broj neograničen. Oni su Božji narod u cjelini iz kojeg se uzimaju 144000 prvenaca koji su također sinovi Izraelovi – njihova braća. To potvrđuje Pavle kada kaže da je Bog u svoju Skupštinu pozvao ljude, "ne samo između Židova nego i između neznabožaca" (Ri 9:24). U tu su skupštinu posthumno ubrojeni mnogi vjerni koji su čekali svoj grad (kraljevstvo) koje im je Bog pripremio (Heb 11:10, 13-16; 13:14). Isto tako, ‘između’ tog velikog mnoštva onih koji su se odazvali, Bog izdvaja one koji će ući u broj od 144000. Taj određeni broj je samo izabrani dio iz velikog mnoštva ‘sinova Izraelovih’. Samim tim nije točna tvrdnja Watchtowera da 'Izrael Božji' sačinjavaju samo 144000 vjernih osoba, a da su ostali vjernici 'stranci'. Zbog te krive tvrdnje sve ostalo je krivo protumačeno i postavljeno.

Bog je, kao što znamo, sklopio savez sa Izraelskom nacijom, odnosno sa ‘sinovima Izraelovim’, no nisu svi sinovi Izraelovi iz 12 plemena imali prednost da predvode Božji narod. Npr. nakon što je sklopljen savez s Izraelskim narodom, Mojsije je uzeo krv i poškropio njom narod. Zatim je on, zajedno s ‘svećenicima i starješinama’ Izraelovim otišao na goru Sinaj. Razmotrimo taj događaj u svjetlu slijedećih riječi:

"I vidješe Boga Izraelova (…) i ne pruži Bog ruke svoje na izabrane (ugledne ljude) između sinova Izraelovih" (2.Mo 24:7-11, DK). Kasnije je Bog zapovjedio: "svakog prvenca između sinova Izraelovih otkupi" (2.Mo 34:20, DK). "Ja, evo uzimam Levite između sinova Izraelovih umjesto svih prvorođenaca (…) među sinovima Izraelovim." (4.Mo 3:12; Iz 66:20,21)

Kao što su svećenici, Leviti i starješine izabrani ‘između’ sinova Izraelovih s kojima je Bog sklopio savez, tako su i 144000 prvenaca kupljeni i pečatom obilježeni 'iz' (ili između) duhovnih sinova Izraelovih s kojima je Bog sklopio novi savez. Prema tome duhovni Izraelci su svi oni koji su predani Bogu i vrše njegovu službu kao njegovi sluge, a ne samo izdvojena grupa ljudi preko koje će Bog i Krist provoditi svoj autoritet u kraljevstvu, s tim da tjelesni Izraelci imaju prednost kod formiranja kraljevstva. Povezujući sve gore navedene biblijske stavke i argumente u jednu cjelinu vidimo da se ‘Izrael Božji’ sastoji od svih pripadnika ‘velikog mnoštva’ među kojima služe i oni koji će uskoro biti izdvojeni da bi s Kristom služiti narodu. Svima njima je zajedničko to što moraju, kako Pavle kaže, uredno živjeti i hoditi po duhu a ne u djelima tijela (Ga 5:16-25).

Budući da ti zahtjevi nisu bili ograničeni samo na pojedine kršćane, već na cijelu Božju skupštinu i sve Isusove učenike do današnjega dana, možemo sa razumijevanjem prihvatiti Pavlove riječi kad je rekao:

"A na svima koji budu po ovom pravilu živjeli, na njima neka budu mir i milosrđe - na Izraelu Božjem." (Ga 6:16)

Da li sve ovo gore navedeno potvrđuje da su u prvom stoljeću kršćansku skupštinu sačinjavali klasa neba i zemlje? Neka svaki čitalac upotrijebi razbor. Ova tvrdnja da ‘Izrael Božji’ predočava nebrojeno ‘veliko mnoštvo’, a ne samo malobrojnu nebesku klasu, je u skladu s biblijskim kontekstom i kao takva u potpunosti mijenja sve što je s tim povezano, a što bi ponovno trebalo preispitati i prihvatiti u svjetlu novih argumenata. Pavle je izazivao ‘zbunjenost’ kod Židova sa svojim logičnim dokazivanjem (Dj 9:22). Da li i ovo logično dokazivanje izaziva zbunjenost kod onih koji su bez preispitivanja prihvatili gledište Watchtowera? Da bi se sve to moglo prihvatiti s logikom koju krije Biblija trebamo biti otvorenih misli. Pitanje je koliko smo u ovom trenutku spremni prihvatiti novo razumijevanje Biblije u vezi stvari koji su toliko osjetljive kao što su osjećaji onih navodnih pomazanika koji misle da su samo oni ušli u novi savez s Bogom i da kao takvi samo oni mogu uzimati simbole kruha i vina na Gospodinovoj večeri.