ISW (Istražni sud Watchtowera)

Treći pravni proces

 


Ovo je treće sazivanje pravnog odbora u mom slučaju. U prethodnom procesu je bilo došlo do malog pomaka jer sam svojom obranom i objašnjenjima naveo starješine da donesu odluku koja je bila drugačija i razumnija od odluke prvog pravnog odbora. Ovaj put sam starješine želio suočiti sa jednom novom situacijom koja je trebala otkriti kako gledaju na ona drugačija gledišta koja se javno iznose. Ujedno sam želio da drugi vide o kojim gledištima je riječ i zašto sam tvrdio da ona nisu otpadnička. Kada sam objavio knjigu "Posljednji Adam" i otvorio ovu svoju web stranicu "Biblijske tajne", očekivao sam da starješine moje skupštine reagiraju što su i učinili kada su me pozvali na razgovor kako bi saznali moje motive. Nakon tog razgovora sam bio prisiljen više puta pisati im kako bi iznio svoj stav i dao neka objašnjenja i smjernice u želji da se ovakva problematika rješava po biblijskim okvirima i smjernicama, a ne po gledištima, pravilima i postupcima koja bi bilo koju kršćansku zajednicu poistovjetilo s inkvizicijom srednjeg vijeka ili sa novovremenim sektama i kultovima. Jedna od tih pravnih stvari je javno procesuiranje koje je bilo sastavni dio pravnih odredbi Božjeg naroda u biblijska vremena, a ne vođenje saslušanja i donošenja odluka iza zatvorenih vrata. Zato sada po prvi put imam priliku da iznesem u javnost sam tijek ovog procesa kako bi svoju braću u vjeri i druge zainteresirane osobe upoznao sa tijekom ovog procesa u kojem se krše prava vjernika koje njihova zajednica osuđuje zbog drugačijeg gledišta. U nastavku slijedi korespodencija između mene i starješina u kojoj se jasno vidi kako starješine ne poštuju pravnu proceduru samo kako bi se postupilo po pravilima i uputama svoje zajednice koja ih svojim gledištima tjera da svojem bratu pripisuju krive motive u očitoj namjeri da bi ga osudili zbog njegove iskrene ljubavi prema istini u koju se uvjerio vlastitim istraživanjem Biblije.

 


Dopis 1 - OBJAŠNJENJE


 

Draga braćo!

Sasvim je razumljivo da želite sa mnom razgovarati nakon što ste saznali da sam izdao knjigu “Posljednji Adam“ i otvorio svoju web stranicu biblijske-tajne.com. Postoji više razloga zašto sam to učinio, a njih možete saznati kad pročitate slijedeće:

Možda sam trebao razgovarati s vama prije svega ovoga, ali bi se suočio sa gledištima s kojima se ne bi mogao složiti jer bi kao i do sada izražavala subjektivne i neobjektivne stavove protiv kojih sam već iznio dosta biblijskih i drugih argumenata. Niti jedan starješina mi nije pružio protuargumente. S druge strane, prije nekoliko godina mi je jedan od članova pravnog odbora rekao da mogu slobodno staviti svoju knjigu na Internet, ali sam tek nedavno shvatio da je s time želio reći kako u toj situaciji ne namećem svoja gledišta nego ih samo dajem na uvid svima koji imaju tu slobodu da ispituju izjave koje se temelje na Bibliji i da ih oni bez moje prisutnosti sami mogu prihvatiti ili odbaciti ovisno o tome da li su u skladu s onim što govori Biblija ili ne.

Naime, vi niste našli ništa što bi ukazivalo da promičem lažnu nauku i gledišta koja potkopavaju vjeru u Boga i Krista, ali ste bili protiv toga da ja o tim svojim drugačijim i novim gledištima osobno razgovaram s braćom, pa čak i sa starješinama. Ja sam se zadnji put složio s tim vašim uvjetom. Time što sam sada objavio svoja gledišta preko knjige i interneta, ja ih nikome od braće ne namećem tako da odgovornost prebacujem na one koji sami odlučuju da li će uzeti i pročitati knjigu ili otići na web stranicu. Starješine, ukoliko smatraju potrebnim mogu postupiti samo onako kako je postupio apostol Ivan.

Ivan se nije postavio autoritativno i tražio od braće da slušaju samo njega kao apostola, nego je dozvolio mogućnost da osim njega i drugi mogu donositi objave koje je trebalo samo ispitati, a tek tada prihvatiti ili odbaciti pa je rekao: “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet! Izjavu koju je nadahnuo Bog prepoznat ćete po ovome: svaku izjavu koja priznaje da je Isus Krist došao u tijelu nadahnuo je Bog. No nijednu izjavu koja ne priznaje Isusa nije nadahnuo Bog“ (1.Iv 4:1-3). Ivan u svojoj poslanici upozorava braću na lažne učitelje koja se mogu uvući u skupštine ali braći daje za pravo da ispitaju i uvjere se što je istina. Nije rekao braći da ne smiju nikoga slušati, niti je zabranio bilo kome da iznosi svoja gledišta nego je tražio od vjernika da razluče što je od Boga a što nije. Sposobnost razlikovanja nadahnutih objava je bio dar kojeg su imala neka braća i taj dar je trebalo njegovati u svakoj skupštini (1.Ko 12:10). Neki su učitelji mogli zastupati istinu o mnogim temama, ali su neke njihove izjave mogle odudarati od Božjeg gledišta. Zato je Ivan upozorio vjernike da ne vjeruju svakoj izjavi koja dolazi od kršćanskih učitelja. U to vrijeme su mnogi učitelji istraživali Pisma i objavljivali ono što su spoznali. Međutim bilo je i onih koji su se koristili filozofijom i svojim idejama da bi tumačili Bibliju. Poput razboritih Berejaca svaki je kršćanin mogao ispitivati te izjave i vidjeti da li je to tako kako kaže Biblija.

Ove Ivanove riječi potvrđuju da nije bilo centraliziranog izvora novih objava. Da je ono postojalo, Ivan bi braći savjetovao da nikoga ne slušaju i da ništa ne ispituju nego da čekaju što o tim temama ima reći ta grupa starješina. Zato je Ivan dao gornji savjet kojeg su se kroz cijelu povijest držali svi iskreni ljubitelji biblijske istine koji nisu prihvaćali zdravo za gotovo sve što iznosi crkveni autoritet pa makar su zbog toga podnosili ruganje i prezir. Pitanje je kako bi mi danas trebali postupati? Ja sam nastojao slijediti savjete apostola Ivana koji zahtijeva ispitivanje i uvjeravanje svega onoga što se čuje unutar skupštine, a ne savjete onih ljudi koji su unijeli zabrane ispitivanja i uvjeravanja različitih izjava samo kako bi obranili svoj centralizirani autoritet. Nakon svega što sam spoznao kroz Bibliju i povijest kršćanstva mene savjest ne optužuje jer imam čiste i ispravne motive. Nikad nisam učinio grijeh zbog kojeg bi se trebao kajati iako su mi starješine pokušali nametnuti taj osjećaj bez ikakvog pravovaljanog osnova.

Ovom prilikom opet ponavljam i ističem članak kojeg je Zajednica iznijela u Stražarskoj kuli od 1.travnja 2014. (str. 14,15), na temelju kojeg sam dobio dozvolu od vodećeg tijela da mogu objaviti svoje knjige za koje smatram da zastupaju istinu do koje sam došao svojim istraživanjem Biblije.

http://www.biblijske-tajne.com/index.php/emlyn-thomas

https://www.jw.org/hr/izdanja/casopisi/wp20140401/thomas-emlyn

Vodeće tijelo je uzelo u obzir iskustvo Thomasa Emlyna iz Irske koji je živio u 17 st. Njega su stavili kao primjer kojeg trebamo slijediti. Ja sam bio u njegovoj situaciji i zato sam ga slijedio jer njegov primjer u potpunosti oslikava moj slučaj. Naime čovjek koji se spominje u tom članku je također neovisno istraživao Bibliju i uvjerio se da Biblija podupire njegove drugačije spoznaje koje se razlikuju od službenog nauka svoje kršćanske zajednice. Napisao je knjigu u kojoj je poput mene iznio jasne biblijske argumente, nakon čega je doveden pred sud i osuđen kao heretik. Zatim je napisao i drugu knjigu "Prava istina o suđenju" u kojoj je iznio svoje gledište o takvim suđenjima. Ono što je zanimljivo je stav vodećeg tijela koje je u članku branilo ljude poput njega, a koji se ne boje zastupati biblijska učenja. Vodeće tijelo je na kraju zaključilo i napisalo: 

"Primjer koji su nam pružili Emlyn i ljudi poput njega trebao bi nas potaknuti da razmislimo jesmo li spremni zastupati istinu čak i kad zbog toga moramo podnositi ruganje i prezir. Što nam je važnije - ugled i odobravanje okoline ili pak istina iz Riječi Božje?" (str.15)

S obzirom da je Vodeće tijelo opravdalo izdavanje takvih knjiga (unutar svoje zajednice) od strane spomenutog čovjeka, onda bi bilo licemjerno kad bi vi sada tvrdili da sam ja u sličnoj situaciji postupio pogrešno. Budući da iza ovog članka stoje članovi vodećeg tijela onda se može iščitati da su oni na ovaj način rekli isto ono što je rekao i apostol Pavle: “Ali čak i kad bismo vam mi (istaknuti starješine) ili kad bi vam anđeo s neba objavio drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili, neka bude proklet!“ (Gal 1:8). Pavle ovdje braću odvraća da slušaju njega ili bilo kojeg čovjeka s autoritetom ukoliko se uvjere da taj ne donosi (uvijek) ispravu nauku. Bilo bi nerazumno vjerovati da su se članovi vodećeg tijela postavili iznad apostola i anđela i da mi danas moramo pod svaku cijenu bespogovorno slušati samo što govori vjerski autoritet. U ovom članku je vodeće tijelo također na indirektan način reklo poput Pavla da ne slušamo njih ukoliko objavljuju kriva gledišta. Stoga bi bilo još nerazumnije tvrditi da ne smijemo zastupati istinu koju smo spoznali nego da moramo šutjeti sve dok ona jednog dana ne dođe u javnost putem publikacija Watchtowera jer bi u suprotnom bili isključeni i tako doživjeli prezir i odbacivanje svoje braće. Što bi onda bilo razumno postupanje u ovakvim situacijama kada neki brat poput mene izađe u javnost sa svojim gledištima? Biblija nas uči da takvu braću treba saslušati a ne osuđivati sve dok se ne pokaže da oni iznose lažnu nauku koja odvraća druge od Boga i Krista. Stoga ne možete ništa sugerirati dok moj slučaj ne predočite vodećem tijelu i tražite od njega objašnjenje za ono što su htjeli reći i poručiti kroz gore navedeni članak. Moguće je ovaj članak i izjava vodećeg tijela samo prvi korak u ublažavanju krutih gledišta kako bi se u budućnosti iznosio razumniji stav prema braći koja ni po kojem osnovu ne mogu biti tretirana kao otpadnici ili krivovjerci.

Prema tome, na temelju ovog članka i stava kojeg su članovi vodećeg tijela zauzeli, slobodno mogu reći da i ja po primjeru tog spomenutog čovjeka mogu, bez da me vi osuđujete, izdati knjige u kojima iznosim svoje gledište za koje tvrdim da su u skladu sa nadahnutom Biblijom. Na vama i drugima je da po svojoj savjesti ili želji to prihvatite ili odbijete, a ne da osuđujete.

Srdačan pozdrav

Danijel

1.svibanj, 2016.

 


Dopis 2 - PRIGOVOR

Dana 6. svibnja 2016. su dvojica starješina obavila razgovor sa mnom koji je imao dosta svojih nedostataka zbog čega sam morao uložiti prigovor prije nego oni formiraju pravni odbor. Za mene je razgovor bio samo puka formalnost samo kako bi se ispoštovao proceduralni postupak.


 

Draga braćo!

Ja cijenim vašu želju da pomažete svojoj braći pa i meni. No kad sam ja u pitanju imam osjećaj da ste i ovaj put unaprijed donijeli presudu, a onda išli u proceduru po kojem trebaju najprije dvojica starješina razgovarati sa mnom. To mi nikako nije pomoglo da se opustim jer je taj razgovor bio pun nepravilnosti. Najprije mi je pročitan stavak iz poslanice Jude 22,23 u kojem se kaže kako treba biti milosrdan prema onima koje muče sumnje grabeći ih iz vatre. Međutim kako se može očekivati milosrđe od nekoga tko u isti koš stavlja drugačije gledište i bogohulstvo tj. otpadništvo i onda ti nameće teret grijeha kojeg po Božjem zakonu nisi počinio? Milosrđe i pravda idu jedno s drugim, ali kako se može očekivati od nekoga milosrđe ako taj postupa nerazborito prema svom bratu kojemu želi svim silama dokazati grijeh tamo gdje ga nema?

Što je bilo nerazborito? Dvojica starješina su došla samo da bi potvrdila svoje bezrazložne sumnje ili me uhvatili za riječ. Oni su unaprijed iznijeli neke moje riječi po kojima su me htjeli prikazati u krivom svjetlu. Kako da to objasnim? Zar nisu i Isusu poslali neke da ga uhvate za riječ kako bi ga izručili upravitelju kaže li nešto zbog čega bi dospio pod njegovu ovlast i nadležnost“ (Lk 20:20). Meni su postavljali pitanja na koja nisam želio dati odgovor onako kako bi ga oni htjeli čuti, jer ako bi rekao drugačije, to bi bio znak da ne mogu biti član zajednice. Htjeli su potvrditi vašu sumnju i tako me izručiti upravitelju tj. pravnom odboru kako bi dospio pod njihovu nadležnost.

Što je u svemu tome bilo pogrešno? Prije svega dvojica starješina su razgovarali sa mnom o knjizi s kojom se nisu dobro upoznati. Izgleda da su na razgovor došli samo kako bi mi rekli da je moja izjava o Isusu otpadnička, a da se nisu informirali o cijelom tekstu kojim dokazujem Isusov pravi identitet. Kako bi se vi osjećali kada bi vam netko pokušavao dokazati krivcu a da nije upoznat sa cijelom slikom onoga što govorite nego se oslanja na jednu ili više izjava izvađenih iz konteksta? Zar nisu Isusa optuživali oni koji su samo čuli i izvlačili iz konteksta njegove riječi. Ono što je on rekao za njih je bilo bogohulno jer nisu htjeli ispitivati njegove riječi. Ako je to u slučaju Isusa bila proceduralna greška, kao što tvrdi Zajednica, onda je i u mom slučaju napravljena takva greška. Naime, brat Teo je rekao da je pročitao samo oko 90 stranica, a budući da je spominjao i nešto na kraju knjige onda je očito čitao na preskoke. Kako onda može biti mjerodavan raspravljati sa mnom o ovoj temi? Ovu knjigu ne može razumjeti netko tko se slijepo drži tradicionalnog vjerovanja. Ako se ova slika o Isusu može razumjeti tek onda kad se poslože sve manje sličice u jednu cjelinu, onda nitko od vas ne može donositi ispravan zaključak na temelju par nepovezanih sličica. S vaše strane je bilo nerazborito poslati dvojicu između sebe koji nisu upoznati o temi i o mom gledištu jer im je bilo najvažnije to što znaju braniti svoje gledište, a kad se suoče sa drugačijim onda brzo prekidaju razgovor jer se to ne uklapa u njihovo trenutno shvaćanje.

Od starješina se očekuje da budu razboriti a ne brzi na osudu i to na temelju nepotpunih činjenica. “Tko je brz na gnjev, čini ludosti, a čovjek koji razmišlja omražen je“ (Izreke 14:17). U ovom slučaju su braća pokazali da su brzi za osuditi čovjeka koji razmišlja i donosi argumente koje oni nisu dostojni ni pročitati kako treba a kamo li o njima dublje razmišljati. Zar i ja nisam omražen u vašim očima jer razmišljam dublje i dalje od onoga što vi vidite? Zar nije činjenica da vi kao starješine više od onoga što vidite ne možete ni vidjeti jer morate to vidjeti onako kako to vide nekoliko istaknutih starješina koji čak ni sami nisu uvijek sigurni da stvari vide u ispravnom svjetlu.

Isto tako i brat Jozo. Ni on nije pročitao knjigu. On je naišao samo ne par izjava bez da je išao vidjeti kako sam neke biblijske stavke uklopio u biblijski kontekst. Citirao je jednu rečenicu iz moje knjige, ali se nije ni potrudio da u njoj zatraži razlog tog mog gledišta. Više puta je istakao rečenicu na 27. strani koja glasi:

“No vidjet ćemo da je jedino rješenje činjenica da je on počeo postojati samo kao čovjek i da prije rođenja nije živio na nebu, a kamo li da je do tada bio prvi do Boga.“

Ako sama rečenica čitaoca usmjerava na neke ključne argumente koje treba vidjeti i razmotriti, zašto ih on nije pronašao i demantirao, nego mi je citirao biblijski stavak iz 1.Mojsijeve 1:26 koji uopće ne dokazuje Isusovo predljudsko postojanje budući da su Židovi u toj izjavi pretpostavljali da je Bog razgovarao sa svojim nebeskim vijećem anđela kad je namjeravao stvoriti čovjeka. O tim anđelima su imali neka saznanja iz hebrejskih spisa, ali nitko od njih nikad nije govorio o jednom istaknutom anđelu sve dok se nije pojavio Židovski filozof Filon koji je proturio tu ideju.

Sam Isus je citirao ovaj izvještaj stvaranja čovjeka ali nikad nije rekao da je on bio taj s kojim je Bog razgovarao. Isus je mogao nadopuniti svoju misao i reći: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov (preko svog sina) u početku načinio kao muško i žensko“ (Mt 19:4). Tako bi u vezi istaknutog anđela rekao isto što je tvrdio njegov suvremenik i tadašnji filozof Filon, ali on to nije rekao, a mogao je ukoliko je inkarnacija trebala dokazati njegovo mesijanstvo i doslovno sinovstvo. No, niti jedan biblijski stavak iz proročanskih spisa nije ukazivao na dolazak anđela u ljudskom obličju putem rođenja niti su Židovi očekivali takvog Mesiju. To je trebala biti podloga za razumijevanje nekih izjava zapisanih u Kršćanskim grčkim spisima.

Ja sam u knjizi naveo sve biblijske stavke koji u kontekstu hebrejskog načina izražavanja nisu izražavala Isusovo predljudsko postojanje jer sam uvidio da su te riječi kod tadašnjih neznabožačkih naroda iz kojih su dolazile nove generacije kršćana, dobile drugačije značenje jer su shvaćene u duhu grčko-rimskog načina izražavanja i u duhu njihove religije i filozofije. To je bilo tipično odvajanje od duha Pisma i prilika da se u kršćanstvo uvede nauka o inkarnaciji koja nije imala ishodište u hebrejskim spisima. Npr. izraz “sišao sam s neba“ u ušima apostola i drugih Židova nije imao doslovno značenje nego je taj izraz ukazivao da je “došao od Boga“ jer su od Boga došli svi proroci pa tako i Isus. Isus je 'čovjek s neba' ili 'nebeski' kao što je i kruh ili mana koju su Židovi zvali “nebeskim kruhom“ došao od Boga s neba, ali ne doslovno jer je taj kruh nastao na zemlji. Bog je više puta rekao da je sišao na zemlju, ali ne doslovno. Zbog toga apostoli nisu Isusa nikad pitali o njegovom predljudskom životu jer su shvaćali smisao njegovih riječi koje su ukazivali na njegovu mesijansku ulogu a koja je unaprijed predskazana sa slikama i proročanstvima u kojima su svi Židovi mogli vidjeti Mesiju prije nego je došao u postojanje svojim rođenjem. Zbog toga su svi biblijski stavci koje navodno zvuče kao moguće predpostojanje u mojoj knjizi objašnjeni u duhu hebrejskog načina izražavanja.

Brat Jozo mi je prigovorio što sam u svoju obranu uzeo za primjer čovjeka Emlyna Thomasa. Vodeće tijelo je u naslovu postavilo pitanje je li on bio bogohulnik (otpadnik) ili borac za istinu i onda iznijelo članak kako bi ga opisali kao pravog kršćanskog vjernika kojemu je bila važnija istina od mogućeg prezira za razliku od njegove subraće koja nisu ni pokušali razumjeti njegovo gledište sa svim argumentima koje je iznio u svojoj knjizi. Ja sam sebe i vas vidio u tom članku jer sam se uvjerio da bez preispitivanja odbacujete drugačije gledište.

Što sam onda ja? Da li sam ja bogohulnik ili borac za istinu? Da li sam pohulio na Boga, Krista ili sveti duh? Jozo kaže da slučaj spomenutog borca za istinu nije isto što i moj jer on nije bio Jehovin svjedok? No što znači biti Jehovin svjedok? Ako to znači biti Kristov sljedbenik, onda su on i mnogi drugi bili Jehovini svjedoci. Ali ako to znači biti Kristov sljedbenik u povezanosti sa zajednicom koja nosi naziv Jehovini svjedoci, onda ni brat Russell sa mnogim Istraživačima Biblije pa čak ni prvi kršćani nisu bili Jehovini svjedoci. Postoje članci u Stražarskoj kuli u kojima se provlači misao da mi slobodno takve ljude možemo smatrati svojom braćom u vjeri jer nam je jedan Gospodin. Isto tako je Zajednica iznijela mnoštvo kritike protiv onih starješina u drugim kršćanskim zajednicama koji su postupali kruto prema svojoj braći zbog njihovih drugačijih gledišta.

Zašto pastori (starješine) kod svog brata Emlyna nisu vidjeli logičnost njegovih tvrdnji o trojstvu? Zašto starješine moje zajednice ne žele vidjeti logičnost mojih tvrdnji? Pa ne mogu ni vidjeti zbog svog stava koji je jasno izražen u poblikacijama Watchtowera.

  1. Postavka – Morate razumjeti stvari onako kako ih razumije i vodeće tijelo
  2. Autoritet – Ne smijete ići dalje od onoga što vam je predočeno

Čak i da vidite logičnost i argumente vi ih ne smijete pred drugima priznati pa stalno ističete tvrdnju da treba čekati na Jehovu koji će svu istinu objaviti preko vodećeg tijela. Ja znam da oni imaju načina da svoja gledišta objave širom svijeta jer u posjedu imaju štamparije, ali isto tako znam da i do njih dolaze informacije iz knjiga koje su pisali mnogi drugi autori i istraživači Biblije i biblijske tematike. Informacije trebaju biti dostupne svima, dok je zataškavanje istine grijeh na koji reagira i naša savjest a ne samo Bog. Moja je savjest reagirala jer sam ovu temu predočio vama i drugim starješinama ali sam svjestan da nitko od vas ne može reagirati i stvar predočiti vodećem tijelu jer su vam vezane ruke. Zato sam to učinio bez vas na način koji mi je dostupan. Na ovom razgovoru mi je prigovoreno kako osam milijuna Svjedoka vjeruje na jedan način, a samo ja na drugi. To ne mora značiti da sam automatski u krivu jer sam bio u pravu i po pitanju drugih stvari dok su svi ostali bili priklonjeni gledištu koje se kasnije mijenjalo.

Sjetite se članka “Miguel Serveto — sam u potrazi za istinom“. (Probudite se! 5.2006) U tom članku je napisano: “Ljudi koji su tragali za istinom uvijek su imali mnogo protivnika“. Dok je većina bila priklonjena trenutnim učenjima i vjerovanjima, on je bio sam u potrazi za istinom. Ni on a ni Emlyn nisu bili buntovnici ili bogohulnici koji su svojim drugačijim gledištima podrivali autoritet svoje zajednice ali su ih njihova duhovna braća krivo optuživala.

U potrazi za istinom Miguel Servento je ustvrdio nešto što nije zastupala njegova zajednica. Međutim to što je otkrio je nešto što naša Zajednica još uvijek ne uči jer se i dalje oslanja na gledište o Isusu koje je brat Russell preuzeo od advenista. Miguel je ustvrdio da Isus nije bio anđeo Božji preko kojega je Bog u prošlosti komunicirao sa svojim narodom, a također je ustvrdio da je Isus bio samo čovjek kojeg je Bog stvorio u utrobi žene Marije. On je takvim tvrdnjama pobijao doktrinu Trojstva i svih gledišta koja su se zasnivala na Isusovoj pre-egzistenciji i inkarnaciji. Zašto ga onda naša Zajednica istiće kao onoga koji je iznosio istinu zbog koje je bio progonjen i spaljen? Zašto još uvijek nije išla u preispitivanje svog učenja o Isusu? Zašto se treba čekati na na Jehovu ako je ta istina bila poznata još u prvom stoljeću? Jehova neće dva puta otkrivati jednu istinu, ali će nam dozvoliti da “ispitujemo izjave koje je navodno nadahnuo Bog“ i vidjeti što je od svega toga istina.

S obzirom da sam se i ja poput Miguela suočio sa istim pitanjima i činjenicama sakrivenim u Bibliji bio sam naveden da to objavim kako bi na tu temu otvorio javnu raspravu kao što se to moglo učiniti u 1.stoljeću. U svojoj “Izjavi prizivnom odboru“ sam napisao:

“Starješine bi trebali dopustiti određena drugačija gledišta jer bi u suprotnom mogli bezrazložno optuživati braću koja možda imaju ispravnija i objektivnija gledišta. Trebala bi dozvoliti da se najprije stvore rasprave po tom pitanju na nekom vijeću sastavljenom od svih koji su uključeni u to pitanje kao što piše u knjizi "Temeljito svjedočimo" na str.102.:

"U Lukinom izvještaju stoji: “Kad je nastala velika prepirka i rasprava Pavla i Barnabe s njima [odnosno “nekim ljudima iz Judeje”], dogovorili su [starješine] da Pavao i Barnaba i još neki od njih odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem zbog tog spora” (Djela 15:2). Ta je “prepirka i rasprava” otkrila da obje strane imaju čvrsta uvjerenja koja gorljivo zastupaju, tako da skupština u Antiohiji nije mogla riješiti taj problem. Kako bi se održao mir i jedinstvo, skupština je mudro odlučila da se to pitanje iznese pred “apostole i starješine u Jeruzalemu”.

Kad netko u skupštini ima svoja čvrsta uvjerenja koja gorljivo (javno) zastupa, a koja se možda suprotstavljaju čvrstom uvjerenju većeg dijela zajednice, pa čak ako su ona samo subjektivna, onda je iz ovog primjera vidljivo da takvim pojedincima ne treba odmah zatvoriti usta i isključit ih bez jasnih biblijskih dokaza.“

Osim toga, u javnost sam izašao kako bi drugima objasnio razliku između otpadničkog gledišta i drugačijeg gledišta kao što sam to objasnio starješinama. Želio sam dati primjere svojih gledišta koji nikao ne ulaze u kategoriju krivovjerstva a kamo li otpadničkog gledišta i da nigdje nema biblijske osnove isključivati braću na toj osnovi. Nažalost, braći se nikad nije jasno objasnila ta razlika pa ne znaju kako se postaviti prema nekome tko iznosi drugačija gledišta a kamo li da sami iznose svoje gledište ili neslaganje sa gledištima iznesenim u publikacijama Watchtowera. Čak ni starješine nemaju ujednačena gledišta o tim stvarima. Brat Jozo mi je također citirao gledište Zajednice iz Stražarske kule 1.11.1987. u kojoj stoji:

Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? To je vjerovanje da je Isus Krist imao predljudsko postojanje i da je podložan svom nebeskom Ocu. To je postojanje “vjernog i razboritog roba” danas na Zemlji ‘kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi’, i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka.

O ovoj temi sam dosta toga već iznio u “Izjavi prizivnom odboru“ (http://www.biblijske-tajne.com/index.php/isw222) u kojoj sam naglasio da je jedinstveno učenje o Gospodinovom robu promijenjeno i da sada taj rob više nije postavljen nad svom Isusovom imovinom po čemu se to novo gledište slaže sa mojim kojega sam iznio godinama ranije u svojoj knjizi “Tajne nebeskog kraljevstva“ (svezak 7). U svojim pismima sam već bio naglasio starješinama da je naša vjera u Isusa kao Krista, sina Božjeg, Spasitelja, Otkupitelja i kralja Božjeg kraljevstva na zemlji, jedinstvena ali se ja poput Serventa ne mogu (iz opravdanih razloga) složiti sa učenjem da je on imao predljudsko postojanje. Kao što je jedan važan detalj o Gospodinovom robu promijenjen a da to nije poništilo vjerovanje u postojanje tog roba, tako i ovaj detalj o Isusovom identitetu ne može poništiti našu zajedničku vjeru u Krista. Ja vjerujem da će se vodeće tijelo pozabaviti ovim pitanjem i korigirati taj detalj kako bi svi zajedno imali još točniju sliku o Isusu.

U razgovoru sa starješinama sam dao na znanje da sam u prethodnom sazivu pravnog odbora branio svoje pravo na drugačije gledište koje se ne može smatrati otpadničkim. Istakao sam činjenicu da je pravni odbor bio sazvan zbog moje izjave o Isusu i da sam svim starješinama pravnog i prizivnog odbora dao tekst knjige o Isusu u kojem iznosim svoje razloge za drugačije gledište. S obzirom da sam u svoju obranu napisao i svima njima dao članak “Izjava prizivnom odboru“, koji detaljno razmatra ovu problematiku, a po kojem su starješine donijeli odluku da me se ne isključi, bez obzira što sam zastupao drugačije gledište o identitetu Isusa i njegovog 'roba', onda se više nikako ne može iznositi optužnica na toj pravnoj osnovi jer bi to bilo protivno i ljudskom i božanskom zakonu. Ono što vam preostaje je pitanje da li sam sagriješio prema Bogu i njegovim zakonima time što sam javno iznio svoja drugačija gledišta. Ukoliko jesam onda možete sazvati pravni odbor na način da mi jasno predočite optužnicu a samim tim i biblijski zakon i načelo po kojem se može procesuirati brata po pitanju kažnjivog djela javnog iznošenja drugačijih gledišta na temelju Biblije.

Brat Teo mi je prigovorio da ću svojim javnim istupom okupljati druge oko sebe. Ja sam se javno ogradio od toga i to ne želim. Na svojoj stranici sam dao razloge zašto u svakoj društvenoj ili vjerskoj zajednici postoje oni koji žele poticati vodeće ljude na promjene. Oni mogu utjecati na promjene samo ako javno istupaju i naravno da se može desiti da se zbog toga pojave i drugi koji će vidjeti razloge za te promjene. Naime, mnogi ljudi vide neke stvari ali nemaju hrabrosti i načina da o njima govore pogotovo jer se boje nešto reći a da ih drugi krivo ne shvate. Oni su poput spavača koji se probude tek onda kada čuju druge da javno progovaraju. Tako je bilo i u drevnom Izraelu kada je Bog pozivao pojedine ljude iz naroda preko kojih je želio apelirati na istaknute muževe da izvrše potrebne promjene. Tim prorocima su se s vremenom pridruživali ti spavači koji su se nazivali 'proročki sinovi' a koji su također stali na stranu tih zahtijeva za reformama. No, to nije trebalo stvoriti nejedinstvo među različitim gledištima nego je trebalo potaknuti one koji su trebali preispitati pitanja vezana za Božji zakon i uredbe. Stoga ne treba bezrazložno vidjeti problem u mom javnom istupu jer postoji i ona druga strana. Ne treba unaprijed suditi jer je i Božji zakon dao mogućnost da u javnosti govore oni koji se smatraju prorocima, ali da im se sudi tek onda kada se njihova riječ pokaže lažnom jer iza nje ne stoji Bog. Ako je moja riječ lažna, treba je dokazati, a ako postoji i najmanja sumnja da iza nje stoji autoritet Božje riječi onda prepustite stvar Jehovi.

Srdaćan pozdrav!

Vaš brat Danijel

7.svibanj, 2016.

Napomena: bratu Josipu sam dao “Izjavu prizivnom odboru“ jer sam smatrao da je on trebao biti upoznat sa određenim informacijama prije razgovora sa mnom, zbog čega sam zaključio da je bez poznavanja i uvažavanja ovih informacija sam razgovor s dvojicom starješina bio površan i bez pravog smisla. 

 


Dopis 3 - Moj prijedlog

U periodu nakon prvog razgovora su me starješine pokušali više puta kontaktirati telefonskim putem ali se ja nisam odazivao nego sam nakon nekog vremena napisao dopis s jednim prijedlogom:


 

Draga braćo,

Budući da sam vam pokušao objasniti da moja gledišta nemaju nikakvu vezu sa otpadništvom onda i dalje vjerujem da su vaše insinuacije i bezrazložan strah zasnovani na tvrdnji po kojoj svako odstupanje od učenja zajednice Bog osuđuje preko svoj Riječi. No meni to ne možete nikako dokazati jer sam vam o takvom navodnom 'odstupanju' detaljno pisao temeljeći svoje argumente na Bibliji (vidi pismo pravnom odboru od 7.1.2015. i prizivnom odboru od 4.5.2015.). Osim toga, moje pravo na drugačija gledišta koja ne možete osuditi po Božjim mjerilima nego samo po krutim ljudskim stavovima sam iznio u “Izjavi prizivnom odboru“ koju ste, nadam se pročitali i razumjeli. Za mene je prošli pravni proces bio presedan jer nisam isključen zbog svojih drugačijih gledišta. Tom prilikom sam nastojao dokazati da se ovim mojim gledištima ne mijenja pravac naše zajedničke vjere u Boga, Krista i Božju riječ. No, ono što tada nisam imao namjeru dokazivati je to da svojim drugačijim gledištima ne mogu negativno utjecati na nikoga tko čvrsto drži do svoje kršćanske vjere utemeljene na Božjoj riječi. Da bi to dokazao morao sam sada izaći u javnost ali ne na način da bilo koga aktivno uključujem u svoja istraživanja nego da ove informacije budu dostupne onima koji se poput mene po biblijskom savjetu žele uvjeravati u sve, ne samo u ono što uči Zajednica nego i u one izjave koje dolaze od iskrenih istraživača Biblije čija je jedina želja da budu suradnici u istini. U Bibliji nemate nikakve osnove da to krivo prikazujete i osuđujete.

Kako ne bi ponovno dolazilo do formalističkih saslušanja koja su unaprijed inscenirana s namjerom da osude svako drugačije gledište i odstupanje, onda predlažem da vi i ja dovedemo svjedoke koji bi mogli svjedočiti za i protiv ovakvih drugačijih gledišta, a za to treba ostaviti vremena tako da se po ovom pitanju možemo čuti za nekoliko mjeseci po savjetu mudrog Gamalijela koji je rekao da u ovakvim situacijama kad pojedinci ili grupa njihove braće s čvrstim uvjerenjem tvrde da govore samo ono u što su se uvjerila, treba ostaviti vrijeme da se iskristalizira istina o onome što optuženi zastupa i govori. Ja sam se već u nekoliko primjera osvjedočio da sam zastupao istinu dok je u isto vrijeme na snazi bilo drugačije gledište. No, vama izgleda nije sporno što moja gledišta mogu biti točna nego što ona trenutno odstupaju od učenja vodećeg tijela i što sam ih iznio u javnost. No da li sam učinio grijeh ili neko zlo time što sam iznio istinu u koju sam se uvjerio pomoću Biblije i drugih povijesnih dokaza?

Trebate uzeti u obzir da ja ne osporavam ulogu vodećeg tijela jer ono čini sve kako bi nam kroz svoju publikaciju iznosili samo ono što smatraju istinom, ali svi mi znamo da oni, kao što su i sami priznali, nisu nadahnuti i da mogu nesvjesno unijeti svoja pogrešna gledišta kojima se ne pobija temelj naše kršćanske vjere. Isto tako želim da gledate i na moja gledišta koja ne pobijaju temelj vjere. Ona samo u nekim detaljima odstupaju od gledišta Zajednice upravo zato što sam u svom istraživanju pronašao te pogrešne detalje koji su po mom dubokom uvjerenju od strane neke braće nesvjesno unesena u biblijska učenja tako da u mojim tekstovima možete pronaći samo korekcije tih detalja kojima se ne potkopavaju biblijska temeljna učenja i načela. Naime s tim korekcijama koje sam detaljno analizirao i biblijski argumentirao sam objasnio što su to prvi kršćani mogli naučavati u svoje vrijeme i u što su se mogli uvjeravati dok su to potvrđivati svetim Pismom tj. hebrejskim spisima, te kako je došlo do prihvaćanja pojedinih gledišta od strane naše Zajednice, od kojih su neka već odbačena dok su druga još uvijek prisutna u simbiozi sa biblijskom istinom. Zbog toga još jednom ponavljam - u svojim tekstovima odstupam od učenja Zajednice samo u tim detaljima s kojima, kao i vodeće tijelo, ne odstupam od temeljnih biblijskih učenja pa takvo odstupanje nema veze sa otpadništvom.

Ovo je za vas samo prilika da pokažete razboritost. U narednom vremenu možete poučiti braću da se drže samo onoga što su naučili kroz publikaciju zajednice i da budu oprezni kad žele pročitati nešto što su neovisno od zajednice istražila i napisala pojedina braća poput mene. Možete braći dati do znanja da se ograđujete od mene i mojih gledišta ali da me i dalje gledate kao svoga brata koji se samo koristi svojim pravom da se uvjerava i ispituje sve što je vezano uz biblijsku tematiku ali me nemojte unaprijed osuđivati jer time možete na sebe navući osudu i nepovjerenje svoje braće koja se od sada preko moje web stranice, ukoliko to žele, mogu uvjeriti u gledišta za koja odgovorno tvrdim da nisu otpadnička.

Ja ću stoga uskoro na svojoj web stranici iznijeti razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta vezanih za pojedina biblijska učenja, kao i tekstove i pisma koja sam vam upućivao, čime ću sa sebe skinuti pogrdan naziv "otpadnik" kojeg ste mi dodijelili pred mojom ljubljenom braćom. To je moje pravo jer time ujedno želim istaknuti biblijska načela koja poštujem i po kojima živim i dokazati da iz skupštine možete izbaciti samo onog tko je zao a ne nekog s kim se ne slažete.

Uzmite u obzir da je neslaganja u vezi nekih učenja i gledišta bilo i među članovima vodećeg tijela budući da su se izglasavali dvotrećinskom većinom. Ona manjina u vodećem tijelu je i dalje mogla iznositi svoje gledište ukoliko su bili uvjereni da ona imaju snagu Božje riječi. Tako je u primjeru kojeg sam vam bio naveo u pismu od 31.12.2014. po pitanju neutralnosti na kraju ipak prevagnulo gledište prvobitne manjine. Bilo je potrebno nekoliko godina za tu promjenu što je bio dokaz da su neka mlada braća koja su u svojim skupštinama pokrenula to pitanje imala drugačije gledište od većine, a koja su se na kraju pokazala točnim jer ih je potvrdilo vodeće tijelo.

Ja sam također u manjini jer se u vezi nekih stvari ne slažem sa velikom većinom svoje braće i o tome imam pravo iznositi svoje mišljenje budući da imam dokaze da imaju snagu Božje riječi. Nikoga ne vučem za rukav da me sasluša niti tražim da bilo tko stane uz moje gledište, nego omogućavam nekim pojedincima da imaju pristup informacijama do kojih sam došao svojim istraživanjem i da se svaki od njih, ukoliko ih duh na to potiče, obrati odgovornim starješinama u podružnici u želji da se ta pitanja razmotre na višoj razini jer pojedinac poput mene nema drugog načina da potakne odgovorne u zajednici da obrate pažnju nekim važnim stvarima nego preko druge braće koja će u svojim skupštinama naići na one starješine koji će, za razliku od vas, imati više razumijevanja i razboritosti, jer vas i dalje koči strah od mogućih posljedica. “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav istjeruje strah, jer strah djeluje kao zapreka“ (1.Iv 4:18). Ovakvu zapreku biblijskoj istini su kroz povijest podigli crkveni vrhovnici, bojeći se za svoje pozicije na koje su sjeli kako bi gospodarili tuđom vjerom. Zašto da se povodite za takvim strahom i takvim primjerima ako ste čvrsto uvjereni da ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje.

U svojim dosadašnjim tekstovima i pismima sam vam pokušao dokazati da moja drugačija gledišta ne spadaju u domenu otpadništva. To što u nekim člancima Watchtowera postoje samo izjave kojima se želi osuditi otpadništvo zbog odstupanja od učenja Zajednice nije ujedno i dokaz da svako odstupanje razlog da mene svrstate u tu kategoriju. Članovi vodećeg tijela su se postavili kao zakonodavci koji određuju što se smije a što ne i ponekad nameću kolektivnu savjest kao što je bilo po pitanju neutralnosti, transplatacije i transfuzije pa su morali ublažiti svoju retoriku. I u ovom pitanju 'odstupanja' oni su postavili svoje okvire gledanja i postupanja bez da su jasno razlučili neke stvari čime su vama starješinama vezali ruke da ne možete postupati izvan tih okvira. Zato ja apeliram na vašu razboritost. Dokazat ću vam

  • Da se velika većina braće ne zanima za religioznu tematiku koja ne dolazi od Watchtowera.
  • Da mnoga braća nisu niti namjeravaju čitati moje knjige jer ih to ne interesira budući da se zadovoljavaju samo sa onim što dobivaju od Zajednice.
  • Da svi oni koji pročitaju neke ili sve moje tekstove, a takvih je jako malo, neće odstupiti od Boga i Krista niti će ih to pokolebati u vjeri.
  • Da oni koji budu ispitivali moja gledišta neće biti uznemireni jer će se po biblijskom savjetu moći uvjeravati u sve i držati samo onoga što je dobro za njihovu vjeru i u što se mogu uvjeriti.
  • Da iza ovoga nema zle namjere, obezvrjeđivanja svetih stvari, sektašenja i odvlačenja drugih iz zajednice.

Da bi ovo dokazao trebaju mi svjedoci kao i vama kako bi dokazali suprotno, ali ne na način kao i do sada da me bez ikakvih jasnih dokaza pred njima prikažete u krivom svjetlu kao otpadnika nego da iza svojih tvrdnji imate jasne dokaze da su moja knjige i web stranica osuđene od strane samog Boga jer ono što vi osudite bi trebalo biti ono što je Bog već osudio. Ukoliko vaši stavovi, gledišta i odluke nemaju Božju potvrdu onda prepustite stvar Bogu jer je on najpravedniji sudac koji vidi dalje od onoga što mi vidimo.

Vaš brat Danijel

20. svibanj, 2016.

P.S. Molim vas da mi iz opravdanih razloga ne šaljete nikakva pisma na kućnu adresu, a na telefon se neću odazivati dok ne prođe jedno razumno vrijeme kao bi vi kao starješine sva moja dosadašnja pisma ponovo razmotrili u duhu Božje riječi jer nema smisla raspravljati o meni dok ne prihvatite ili odbacite argumente navedene u svim tim pismima upućenim odborima.

 


Dopis 4 - Poziv na razgovor

25.svibanj, 2016. (starješina Teo Klašnić)


 

Ćao brate Danijel, primili smo tvoj e-mail i pročitali ga.

Kao i sto sam možeš vidjeti pokusali smo te nazvati kako bi razgovarali, u šest navrata kroz proteklih 20-ak dana, no nažalost nisi se odazivao na pozive. Stoga ti se obraćamo ovim putem i molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem. U svom zadnjem prijedlogu koji si nam poslao iskazao si potrebu za svjedocima koji bi mogli svjedočiti za ili protiv drugačijih gledišta. Ukoliko želiš možeš biti slobodan povesti koga god smatraš potrebnim za taj razgovor. Mi ovu stvar smatramo veoma važnom, a vjerujemo i ti, zato nam je i želja da je zajednički privedemo kraju.

Stoga te, u iščekivanju tvog odgovora, srdačno pozdravljamo!


 

Draga braćo,

Slažem se s vama da treba još razgovarati o ovim diskutabilnim pitanjima jer prošli razgovor nije bio u duhu ispravnog postavljanja stvari. Vaš je cilj bio dokazati da je moje gledište odstupilo od gledišta Zajednice ali niste željeli niti mogli demantirati dokaze po kojima smatram da je gledište Zajednice odstupilo od gledišta prvih kršćana jer takvo nešto vi ne želite prihvatiti niti o tome diskutirati. Samim tim je vaš cilj bio očit s namjerom da osudite sve što je drugačije pa makar se to kasnije pokazalo istinom. No, kako da branim pred vama svoje gledište i svoj stav kad ga ne želite razmotriti jer se prema meni postavljate kao ona trojica starješina koji su htjele dokazati grijeh Jobu pa im je on morao reći: “Čujte, molim vas, dokaze koje ću vam iznijeti, poslušajte obranu usana mojih! Zar ćete braneći Boga nepravdu govoriti, zar ćete braneći ga prijevaru (insinuacije) govoriti?“ (Job 13:6,7). Vas ne interesiraju dokazi kojima branim svoj stav i onu istinu u koju sam se uvjerio nego samo dokaz da sam time odstupio od trenutnog učenja Zajednice. Do sada sam se već uvjerio da starješine u namjeri da brane Boga i neka organizacijska mjerila govore nepravdu jer vide samo jedno a potpuno zanemaruju drugo.

U zadnjem pismu sam vam dao prijedlog da postupite po savjetu Gamalijela koji je tražio od vijeća da puste apostole na miru bez obzira što su govorili u javnosti ono s čim se religiozni vođe nisu slagali. Smatrao je da će vrijeme pokazati da li su govorili istinu ili ne. To je dokaz da je među Židovima bilo različitih gledišta od kojih je moglo opstati samo ono koje se s vremenom pokazalo istinitim. Nijedno gledište koje nije bilo jasno izraženo u Bibliji se nije smjelo smatrati službenim gledištem pa su se oko toga mogle stvarati rasprave u kojima bi do izražaja mogla doći nečija sposobnost razumijevanja i razlučivanja onoga što je zapisano u Božjoj riječi. Isus je tako imao priliku argumentirati istinu i pobiti neka gledišta vjerskih učitelja koja se nisu uklapala u biblijski okvir niti u duh Pisma. Za njega su govorili da uvodi neko drugačije tj. 'novo učenje' ali to učenje nisu mogli smatrati otpadničkim. No Pavla su kasnije optužili da uvidi 'otpadništvo od Mojsija' tj. od Zakona koji je bio temelj židovske vjere. Time Biblija (koja je temelj za ispravno postavljanje stvari) neizravno pravi razliku između otpadništva s jedne strane koje se moglo osuditi i novih tj. drugačijih gledišta s druge strane koja su se tolerirala jer su mogla unaprijediti istinu i duhovne vrijednosti. Slične postavke su bile unutar prve kršćanske zajednice. Znalo se što spada u lažno učenje koje se suprotstavljalo apostolskoj nauci tako da se ono razlikovalo od nekih gledišta oko kojih su se stvarale diskusije i rasprave. Naravno, nisu sve rasprave bile izgrađujuće nego samo one koje su mogle istaknuti istinu i duh Pisma.

Tako i danas postoje oni pojedinci koji se ne slažu sa svim onim što Zajednica uči. Oni trebaju imati slobodu da to kažu kako bi se njihova izjava vjere izložila sudu javnosti koja također može ustvrditi da je riječ o novom učenju (u odnosu sa trenutnim učenjem) ali ne i o otpadništvu jer ovo moje drugačije gledište ne pobija temelje vjere nego unosi detalje koji se do sada nisu uzimali u obzir. No, vi osuđujete drugačija gledišta koja se mogu pokazati točnima, a opravdavate pogrešna gledišta od strane Zajednice koja su se godinama provlačila kroz njena izdanja. Kako onda možemo razgovarati o zaključcima zadnjeg razgovora i kako možemo taj razgovor privesti kraju kad ne poznajete neke stvari iz povijesti naše Zajednice i kad imate pogrešan stav prema drugačijim gledištima koja želite prikazati kao otpadnička misleći da time branite Boga? Dao sam vam primjer apostola Pavla koji je uveo nova i drugačija gledišta s obzirom na Zakon i tako ih suočio sa postojećim gledištem koje je bilo prisutno među židovskim kršćanima. Među kršćanima je zbog toga moglo doći do podjele na dva ogranka, ali to se nije desilo jer se o tome raspravilo na višem nivou, a ne samo među starješinama lokalne skupštine. Stoga je trebalo dozvoliti da se neka nova i drugačija gledišta suoče s postojećim gledištem. Istina će uvijek isplivati na površinu dok će laž potonuti.

Međutim lažna i kriva gledišta mogu opstati samo ako iza njih stoji autoritet čovjeka i institucije koja svoju 'istinu' brani pod svaku cijenu i koja ne dozvoljava drugima da iznose drugačija gledišta koja se mogu pokazati točnim. Na takav kruti način gospodarenja Božjom riječi krivo gledište može opstati godinama, desetljećima i stoljećima i time dobiti na vrijednosti kroz tradiciju koja se prenosi generacijama dok se istovremeno istina svjesno ili nesvjesno odbacuje jer ne može isplivati na površinu sve dok se ne izloži očima javnosti.

Zato smatram da drugačija gledišta moraju imati sud javnosti a ne sud vjerske institucije koja brani svoju tradicionalnu 'istinu'. Ako je gledište Zajednice istinito, ono će time dobiti na još većoj vrijednosti, ali ako je ono pogrešno onda će mnogi to puno brže uvidjeti i reagirati pa se neće dozvoliti da ono tako dugo opstane i postane uvriježeno i tradicionalno gledište jer se to pitanje može riješiti na višem nivou. Ne treba se bojati drugačijih gledišta ukoliko ona ne diraju temelje kršćanske vjere. No problem je u tome što je naša Zajednica po uzoru na neke kršćanske crkve stvorila svoje pripadnike pa je pripadnost njenoj zajednici utemeljila na učenjima koja su jedinstvena samo za Jehovine svjedoke i tako stvorila problem a ujedno i zapreku istini koja može puno brže doći suočavanjem s drugačijim gledištima temeljenim na istraživanju Biblije koju provode iskreni ljubitelji istine.

Zajednica je po tom pitanju odstupila od gledišta brata Russella i uvela svoja stroga pravila po kojima prosuđuje tko može a tko ne može biti pripadnik skupštine, pa iz skupštine izbacuje i onu braću za koje je brat Russell rekao da mogu imati drugačija gledišta koja ne diraju u temelje vjere. Dozvolio je da mu se obrate svi koji su u svojoj potrazi za točnom spoznajom došli do nekih novih saznanja. Drugačija gledišta ukoliko su usmjerena u istom pravcu vjere i ukoliko su točna mogu utjecati na izmjene i dopune. Ukoliko nisu točna lako ih je pobiti bez da se time bilo koga osuđuje i pogrešno prikazuje. Kad je Isus iznosio 'novo učenje' to je moglo na neki način umanjiti autoritet religioznih vođa ali samo onda ukoliko su se oni postavili iznad Božje riječi. Samim tim ni ja ne želim svojim 'drugačijim učenjem' obezvrjeđivati autoritet starješina koji tumače Božju riječ. No problem može biti samo u vama ukoliko na pojedine starješine gledate toliko visoko da mislite kako bi njihov autoritet bio obezvrijeđen ukoliko netko od male braće poput mene iznosi biblijske istine u jednom novom svjetlu koju bi braća prepoznala kao još točniju spoznaju.

Da li sam bogohulnik (otpadnik) ili iskreni ljubitelj Božje riječi se može procijeniti na temelju Biblije i njenih mjerila a ne na temelju kršenja zabrane iznošenja svojih drugačijih gledišta. Zar bilo koji čovjek ima autoritet nad svetim duhom i da li može zabraniti da 'istina' ispliva na površinu sve dok je on ne objavi? Koliko god poštujem članove vodećeg tijela, oni me nisu uvjerili da su od Boga dobili taj autoritet s kojim mogu osuditi braću koja se ne slažu s njihovim gledištima jer su i sami uznosili gledišta koja nisu bila potpuno točna i koja su na mnogu braću negativno djelovala i odvojila ih od Zajednice.  Vi ćete sada reći da su iz Zajednice otišli samo oni koji nisu bili jaki u vjeri i koji nisu imali povjerenja u Božje vodstvo preko čovjeka kojeg je on postavio u svojoj organizaciji. Ako vam to toliko ne smeta nego to smatrate čišćenjem, zašto se onda bojite da će neka braća zbog mojih gledišta biti odvučena od Zajednice?

Isus se nije bojao da će kukolj ugušiti pšenicu pa je dozvolio da jedni i drugi zajedno budu dio njegove skupštine. Znajući da među pšenicom raste kukolj neki su htjeli odmah poduzeti mjeru čišćenja polja. No Isus im je rekao da sačekaju vrijeme sazrijevanja jer bi prije toga mogli pogrešno procijeniti i zajedno s kukoljem izvaditi i poneki klas pšenice. Što s ovim želim reći? Postoje stvari koje nisu crne i bijele ali ih neki starješine vide samo kao crne. Zašto smatram da je potrebno vrijeme kako vi i bilo koji starješine iznad vas ne bi donosili prijevremene sudske odluke i mjere. Budući da sam u zadnjem pismu dao prijedlog po kojem bi trebalo postaviti stvari između mene i skupštine, a da se ne ide protiv Božjih pravednih mjerila, onda dozvolite da vrijeme pokaže:

  • - da li sam izrekao bilo koju laž
  • - da li sam zastupao istinu dok je istovremeno na snazi bilo drugačije službeno učenje
  • - da li sam obezvrijedio Božju riječ
  • - da li sam stvorio podjele
  • - da li sam negativno djelovao na bilo čiju vjeru

Odgovori na ova pitanja se mogu dobiti tek kad sazrije vrijeme jer će se tada raspoznati da li ja i moj način izražavanja svoje duhovnosti i ljubavi prema biblijskoj istini ima bilo kakve sličnosti s kukoljem. U svojoj revnosti za organizaciju možete zanemariti razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta i proglasiti zlim onoga tko nije zao.

S obzirom da dozvoljavate da razgovoru između vas i mene budu prisutni svjedoci onda bi prije svega vi trebali imati svjedoke unutar skupštine koji će moći reći i dokazati da ja iznosim lažna učenja kojima mogu biti osuđen kao bogohulnik. Ukoliko nemate takve svjedoke onda ne možemo ovaj razgovor privesti kraju jer bi vaše gledište o meni bilo samo insinuacija tj. podvaljivanje ili izmišljotina koja se ne može dokazati čak ni Biblijom. Prema tome, svjedoci mogu biti svi članovi skupštine, od kojih možete saznati puno toga bez obzira da li su ispitivali moje izjave ili ih one ne interesiraju. Svjedoci koje bi ja uzeo u obzir mogu biti upravo neki između njih koji bi dokazali da ih moje izjave nisu pokolebale u vjeri jer u njima mogu vidjeti svog brata koji istinu Božje riječi stavlja iznad drugih vrijednosti. Da bi vi i ja imali pouzdane svjedoke smatram da će biti potrebno proći još jedno vrijeme (od nekoliko mjeseci do godinu dana) kako bi se o ovoj temi moglo nastaviti razgovor. Nemojte si dozvoliti da pod nečijim pritiskom žurite i unaprijed donosite zaključke jer to ne bi bilo mudro ni u duhu ljubavi što bi negativno utjecalo na mnogu braću.

Smatram da sam vam dosta toga predočio pisanim putem i da je to dovoljno za moju obranu koju možete razmotriti u duhu božanskih mjerila. Da bi mogli ovaj razgovor privesti kraju u duhu bratske ljubavi i razumijevanja, onda zahtijevam da mi netko od vas pismenim putem iznese argumentirani stav Zajednice prema svemu ovome što sam iznio u obranu drugačijeg gledišta jer ću se samo tako moći ispravno postaviti prema vama i pripremiti za razgovor u kojem će Biblija biti jedina smjernica. To je moje pravo kojeg bi trebali ispoštivati jer želim da sve bude transparentno kako bi se izbjegla zloupotreba autoriteta i Božje riječi.

Srdačan pozdrav

Vaš brat Danijel

31.svibanj, 2016.


Dopis 5 - Posljedice 

U međuvremenu sam bio u kontaktu sa starješinom Nikšom koji nije bio uključen u drugi pravni slučaj pa sam mu želio skrenuti pažnju na činjenice i argumente s kojima sam (o)branio svoje pravo na drugačije gledište.


 

Brate Nikša!

Obraćam ti se jer ti želim dati na uvid nešto što sam već dao drugim starješinama kojima sam morao objasniti mnogo toga vezano uz moj slučaj, a opisano je u “Izjavi prizivnom odboru“. Znam da ti mnogo toga nije jasno u vezi sa mnom budući da o nekim stvarima imamo suprotna gledišta koja sam više puta pokušao bezuspješno pomiriti jer starješine nikako da razluče i odvoje otpadničko gledište od drugačijeg gledišta. Otpadničko gledište i ja osuđujem ali od vas tražim da tolerirate drugačije gledište koje ne ide protiv vjere.

Možda se pitaš zašto sam toliko uporan. Smatram da me nikad nećeš shvatiti ali me u nekoj mjeri možeš razumjeti. Sjećam se da si u jednom razgovoru rekao: “Da nisam bio u 'istini' ja bi u svojoj mladosti bio revolucionar i anarhista“. Očito si vidio neke stvari koje je trebalo promijeniti u društvu u kojem nije bilo određene slobode mišljenja i uvjerenja i u kojem su se kršila neka ljudska prava. No kad sam ja u pitanju onda mogu reći: “Onaj u kome je 'istina' taj bi mogao biti reformator“. Reformatori nisu revolucionari jer poštuju autoritet i zakon. U vjerskim uređenjima reformatori samo žele da se čuje njihov glas i da se u vezi nekih učenja i pravila povede javna rasprava. Zbog toga sam želio javno progovoriti, a da me se ne gleda kao buntovnika ili otpadnika. No, vi ste se od prvog dana ponašali kao vlasti u komunizmu. Netko od naše braće je mogao odslužiti zatvor zbog prigovora savjesti, ali bi nakon toga opet dospio pred sud jer bi ponovo bio pozvan na odgovornost zbog iste stvari. To je ta ista upornost kojom se želi drugima dati do znanja da držimo do nekih visokih vrijednosti i načela. Neki su tako više puta dolazili pred suce kao što sada ja dolazim pred vas zbog svoje upornosti da zastupam istinu koju sam spoznao a zbog koje mi se pošto poto želi zatvoriti usta zbog slične retorike kojom su se služili komunističke vlasti u obrani svoje ideologije i nacionalnog suvereniteta, a kojom su se u povijesti kršćanstva služili i crkvene vlasti. Uvijek se ističe neko doktrinarno jedinstvo i nepovredivost autoriteta čime se nameće strah od Božjeg gnjeva, a ne želi se vidjeti ona slika koju daje Biblija kad je u pitanju bilo koji ljudski autoritet i naš odnos prema njemu.

Zbog takve odanosti čovjeku koja je bila izjednačena sa odanošću Bogu, jedan je od starješina koji su meni sudili, pred mojom ženom čak dva puta izrekao misao kojom je našu Zajednicu izjednačio sa Katoličkom crkvom i stavom kojeg je uvela tokom svoje inkvizicije i strahovlade, što je moju suprugu toliko povrijedilo da više nema volje dolaziti u dvoranu jer je kao bivši pripadnik katoličke crkve osjetila istu indoktrinaciju. Izašla je iz jednog sistema koji je nakon nekoliko stoljeća uvidio svoju grešku i uveo toleranciju, a ušla u drugi religiozni sistem koji je po predsjednicima društva Watchtower nakon smrti brata Russella uveo netoleranciju kojom se štitio autoritet prvih ljudi. Druga braća i sestre to ne vide i tome ne obraćaju pažnju jer se nisu suočila s ovom situacijom u kojoj sam se ja našao a indirektno i moja supruga. Očito se treba nešto dogoditi ili doživjeti da bi se moglo o tome dublje razmišljati. Mnoga braća su nešto doživjela i osjetila zbog čega su se udaljili, neki fizički a drugi svojim duhom. Nemaju se kome povjeriti i reći što im smeta jer bi se to krivo protumačilo. Od svega onoga što sam istražio, starješine bi mogle vidjeti gdje se nalaze određeni problemi i kad bi samo jednu stvar prihvatili, koju sam detaljno razradio, mogli bi preko noći riješiti sve probleme vezane za neaktivne, neredovite i nedjelotvorne objavitelje te bi duh skupštine bio puno bolji od onoga kojeg se pokušava umjetno stvoriti i podržavati. Ako ti i drugi starješine imate 'istinu' u srcu onda nemojte biti njeni protivnici bez obzira u kojem je obliku ona došla do vas.

Pozdrav

Danijel

9. svibanj 2016.

P.S. u privitku se nalazi tekst “Izjava…“ koju bi trebao dobro proučiti, a ako imaš volje i želje volio bi kad bi mogli o tome razgovarati.


 

Dragi brate Danijele,

Dobro si rekao - to što radiš gaseći svoju unutarnju vatru, ja također ne mogu prihvatiti. ali razumijem da ti imaš jaku vjeru.

Duboku vjerujem da me je Jehova pozvao k sebi po riječima svog sina....." Nitko ne može doći sinu ako ga moj otac ne dovuće...... " i po tome ti razumiješ da je moj um modeliran i izgrađen Biblijskim učenjima na način kako to predstavlja "Vjerni i razboriti rob".

Možda bi sve moglo biti tako kako ti razumiješ a da nisi nikoga povrijedio. Da, ali dragi brate .....ti koji se pozivaš na slobodu u kristu zaboravio si na krajnje poslijedice  učenja koje su opreka učenjima Koja naša braća i sestre nose usrcu širom svijeta.

To ne smiješ ignorirati !? Slobodna komunikacija tvojih učenja u Jehovinoj organizaciji dovela bi do silnog nereda, nesnalaženja, nedoumice,nejedinstva........razilaženja i svađa zbog rijeći, Božanskog tajminga, objašnjenih proročanstva, učenja o Isusu itd.

Dragi Danijele, moraš biti naivan i vjerovati da se gornje stvari nebi dogodile. Moram ti reći da mi je tvoja upornost nerazumljiva. Govorio si o kolatelarnim žrtvama pojedinaca i skupina koji su jako stradali bez velike krivnje... ali to im se dogodilo zbog tuđe nemarnosti, oglušaka, nevjere, zaboravnosti..... a na vjetrometini putovanja Božjih nebeskih kola.

Molim te oprosti mi što doslijedno kao ti ne citiram sve na što sam mislio iz Božje rijeći. Gorim u želji da te upozorim da bi "danas" kolateralne duhovne žrtve bile prestrašne. Eto, u tome ja ne želim sudjelovati.

Naša braća te između ostalog žele sprijećiti da do toga ne dođe jer to bi bilo prestrašno.

Dragi Danijele, u tom smislu tvoja je nadarenost dobrodošla, da, samo razmisli o božanskom tajmingu te da za sve ima vrijeme.  A tko zna kako ga Jehova rasteže kao vrpcu i kako ćemo se mi u sve to uklopiti. Lijepo pišeš i imaš dara za istraživanje ali ne zaboravi da "Vjerni rob to radi već preko 12o godina.

Nadam se da si razumio smisao mog odgovora Tebi, dragi brate. Ti si radilica u Božjoj košnici ali razmisli - nisi li predugo ostao vani na slatkim cvijetovima i peludi . Najgore što se malenoj pčeli može dogoditi je da zbog predugog izbivanja bude zazidan njen maleni heksagon.Hoće li druge pčele o tome raspravljati ? Možeš li ih ti zbog toga osuđivati.....

Voli te tvoj brat Nikša

12. svibanj 2016.


 

Dragi brate Nikša

Ja te cijenim i poštujem kao brata i starješinu. Razumijem da je tvoj um modeliran i izgrađen biblijskim učenjima na način kako to predstavlja 'vodeće tijelo' jer sam i ja jedno vrijeme bio pod onim što se naziva 'kolektivni um'. Ali dozvoli mogućnost suživota s braćom čiji um nije tako modeliran da bespogovorno slijede čovjeka i ono što on uči jer se pokazalo do sada u niz primjera da je taj čovjek više puta mijenjao svoja gledišta i u javnost iznosio neprovjerene informacije i svoja čvrsta uvjerenja koja su se pokazala preuranjena i pogrešna. To što se s vremena na vrijeme neke stvari korigiraju je samo dokaz da je 'istina' koju smo prihvatili u sebi sadržavala i neke detalje koje nisu odgovarali stvarnim činjenicama a tih detalja ima još. Moja gledišta su oprečna tim detaljima a ne cijeloj istini koju zastupa naša zajednica. Ti spominješ moguće posljedice mojih gledišta koja iznosim u javnosti, ali zašto ne dozvoliš da vrijeme kaže svoje. Povijest naše zajednice je već dovoljno toga rekla samo što mi moramo šutjeti kad vidimo posljedice onoga što se u javnost iznosilo od strane zastupnika društva Watchtower.

Kad govorimo o krajnjim posljedicama učenja i svega što je povezano s tim učenjima, ne mogu a da se ne osvrnem na posljedice koje su izazvane od strane braće koja su služila kao predsjednici Društva. Naime, nama se stalno pokušava nametnuti ideja kako ljudi izvan naše zajednice neće preživjeti Harmagedona ukoliko ne reagiraju pozitivno na poruku dobre vijesti i da se u Harmagedonu mogu spasiti samo ako shvate vrijeme u kojem žive i pridruže se organizaciji koja će preživjeti veliku nevolju. U knjizi 'Raspravljanje' se postavlja pitanje: Hoće li pogibija u Harmagedonu značiti vječnu smrt? Odgovor glasi: Mat. 25:46: “Ovi [koji nisu željeli činiti dobro Kristovoj “braći”] će otići u vječnu smrt.” 2. Sol. 1:8, 9: “Oni koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu [koju objavljuju Kristova “braća”] bit će kažnjeni vječnom propašću.” Pod ''Kristova braća' se uglavnom misli na Vodeće tijelo. Ako je to istina onda netko mora snositi odgovornost što su Kristova braća u javnosti iznosila netočne izjave zbog kojih milijuni ljudi ne žele slušati ono što im žele reći Jehovini svjedoci jer nas vide kao lažne proroke koji su više puta proricali kraj. Članovi naše zajednice tvrde da će svi ljudi širom svijeta, koji će ostati u sastavu svojih kršćanskih zajednica i drugih religija, zauvijek biti uništeni, a ne obaziru se na jedan od glavnih razloga zašto milijuni tih istih ljudi ne žele služiti Bogu pod vodstvom vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Tko će biti kriv za smrt tolikog broja ljudi koji nas kroz prizmu nekih biblijskih stavaka vide kao lažne proroke? Kad na takav način gledamo na ovaj problem javnog objavljivanja krivih informacija onda su kolateralne žrtve prestrašne. Da je Harmagedon bio prije 30 godina opet bi poginuli milijuni takvih ljudi koji su zbog krivih objava i  očekivanja vezanim za 1975. godinu postali sumnjičavi prema našoj zajednici i ljudima koji je predvode. Da je Harmagedon bio nedugo nakon 1925. godine, opet bi po gledištu JS milijuni takvih poginuli, pa čak i dvije trećine onih koji su se odvojili od Društva Watchtower. Oni su se odvojili kako bi Bogu služili na drugačiji način i bez centralističkog vodstva kojeg je naša zajednica napustila tek 1976. godine. Ja i u njihovom učenju vidim neke pogreške, ali u njima vidim i sve ono što ih je krasilo za vrijeme dok je brat Russell bio živ.

Mi se pred drugim ljudima možemo pravdati kako su kriva očekivanja bila pitanje revnosti naše braće koju Biblija ne osuđuje. No ljudi izvan naše zajednice pa čak i mnogi unutar zajednice to ne gledaju tako jer imaju Bibliju koja je kršćanske vjernike upozorila na takva kriva očekivanja, lažne Mesije i lažne proroke. Mi im možemo tvrditi da se ti biblijski stavci ne odnose na vodeće tijelo, ali oni to tako ne gledaju. Koliko god JS mislili da njihova opravdanja i toleriranja u vezi krivo usmjerene revnosti vodećeg tijela imaju smisla, ljudima izvan zajednice još više ima smisla ono što protiv takvih objava kaže Biblija. Da li će oni biti kolateralne žrtve nečije krivo usmjerene revnosti. Vi kao starješine će te za te žrtve naći razloga da ih osudite smatrajući ih krivima što su po vašem mišljenju pogrešno gledali na te stvari, a ne kao što na to gledaju JS koji za takvu revnost i greške vodećeg tijela ipak nalaze opravdanje.

Kad vam ti ljudi tvrde da su JS lažni proroci vi to negirate i nalazite razloge da skinete tu sliku sa sebe i vodećeg tijela, a kad ja kažem da nisam otpadnik, i kad pokušavam iznijeti dovoljno argumenata kako bi skinuo tu krivu sliku o sebi, a koju ste vi nametnuli sebi i drugoj braći, onda ne želite ni čuti za niti jedan moj argument nego želite sudjelovati u osuđivanju mene i moje revnosti za istinu.

Dragi brate, ako smo ja i mnoga druga braća često morali pred drugim ljudima opravdavati braću iz vodećeg tijela za njihove krive izjave i gledišta, zašto onda vi sada ne opravdate mene pred vodećim tijelom. Imate dovoljno materijala koje sam vam predočio pisanim putem. No vi će te radije sve to zanemariti i tražiti razloga da me prikažete kao otpadnika i grešnika nego omogućiti da se u vezi nekih gledišta povede javna rasprava na višem nivou kao što je to bilo u prvom stoljeću dok su apostoli bili živi. Zašto? Zašto ne objasnite braći razliku između otpadništva i drugačijeg gledišta? Time bi riješili problem i ne bi sada oko ovoga uvijek iznova vodili sporove. Zašto stvarate zabrane i bezrazložni strah? Izgleda da je lakše upravljati braćom kroz zabrane i strah nego kroz slobodu savjesti, mišljenja i govora. Braća se zbog toga boje govoriti o onome s čim se ne slažu pa naizgled ispada kao da živimo u jedinstvu mišljenja i gledišta što je samo prividna slika bar u očima mene i drugih koji to vide.

Zašto se vi kao starješine bojite da u skupštini u isto vrijeme egzistiraju dva različita gledišta koja ne dovode u pitanje temeljno učenje kao što je to bilo u primjerima iz prvog stoljeća koja sam vam naveo? Kad bi se u tom slučaju neko krivo gledište preko vodećeg tijela nesvjesno uvelo u cjelokupnu istinu, kao što je bilo takvih slučajeva, onda  bi se ono po skupštinama uvijek iznova suočavalo sa drugačijim gledištem sve dok istina ne bi prevagnula jer bi braća imala slobodu iznošenja argumenata koja bi brzo i lako stizala do središnjice. Tako bi braća po svijetu koja imaju duh razlučivanja mogla zajedno surađivati na unapređivanju istine 'jer ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu'. Vodeće tijelo bi time moglo puno brže eliminirati svoja kriva gledišta jer ne bi bilo moguće da ona u srcima naše braće egzistiraju desetljećima, pa čak i cijelo jedno stoljeće samo zato što su se braća bojala dovoditi u pitanje trenutna učenja vodećeg tijela. No, vi se bojite drugačijih gledišta jer ste poučeni kako treba bespogovorno slijediti samo ono što uči vodeće tijelo. Koliko god u tome ima prednosti toliko ima i nedostataka o kojima Biblija jasno govori. Čak je i Zajednica progovorila protiv jednoumlja kojega je uvela Katolička crkva čime je branila autoritet svojeg crkvenog vodstva. Kad vodeći starješine javno iznose svoje krive ideje i gledišta koja moraju mijenjati, onda je to dokaz da nisu uvijek sigurni u ono što im Božji duh svjedoči kroz Bibliju.  No vi u tome ne želite vidjeti problem pa makar vam sveti duh svjedočio drugačije. Radije će te vjerovati što piše u časopisu koji nije nadahnut nego u ono što vam svjedoči sveti duh iz Božje riječi. Ja ne mogu tako razmišljati jer Bibliju držim iznad tradicionalnih gledišta koja je uveo čovjek. Zašto se bojite da ću ja biti uzrok nejedinstva i nereda bez da želite poraditi na tome da braću poučavate jedinstvu duha i toleranciji onako kako su to radili apostoli?

Dragi brate, iako u mojim gledištima nema niti jedne izjave koja bi narušila nečiji odnos s Bogom, vi problem vidite samo u okviru vlastitog razmišljanja koje ne obuhvaća puno toga o čemu sam vam pisao, a o čemu nitko od vas nije otvorio raspravu i dijalog. Bojite se da ću stvoriti razdor i nejedinstvo, a ne dozvoljavate braći da 'ispituju izjave' i da se 'drže samo onog u što se mogu uvjeriti' te da raspravljaju o tim stvarima. Za vas je pravi JS samo onaj koji klima glavom i potvrđuje nešto u što se ne može uvjeriti i u ono što se na kraju pokaže pogrešnim. Zar to nije odraz nečega što odudara od nekih ljudskih vrijednosti i božanskih načela. Kad bi starješine objasnile braći ono što sam ja vama objasnio u svojim pismima i drugim tekstovima onda ne bi dolazilo do nepotrebnih rasprava, sumnjičenja, svađa oko riječi jer bi se njegovao duh jedinstva među braćom unatoč nekim drugačijim gledištima. Ja poznajem braću pa čak i starješine koji ne vjeruju u nova gledišta o naraštaju i vjernom robu. Znam starješinu koji u mojim tekstovima ne vidi otpadništvo jer je upoznat sa stvarima o kojima sam vam pisao. Znam za brata koji o Isusu ima isto gledište kao ja, a sve to govori da po skupštinama ima dosta braće pa i starješina koja imaju oprečna gledišta u odnosu na službena učenja.

Opet kažem, ta oprečna gledišta nisu oprečna temeljnim istinama nego detaljima koje ne narušavaju tu istinu. Međutim ta braća kao i ja se učimo zadržati jedinstvo duha dok starješine s druge strane stalno naglašavaju doktrinarno jedinstvo bojeći se razilaženja i svađa. No, ako se braći objasni razlika između otpadničkog i drugačijeg gledišta onda nema svađa i sumnjičenja. Zar naša braća nisu bila primorana u komunizmu razjasniti vlastima da naše drugačije gledište i postupanje po svojoj savjesti neće narušiti mir i društveni poredak? Čega se onda mi bojimo ako gajimo toleranciju, ne prema krivim učenjima, nego prema drugačijim gledištima kojima se ne mijenja pravac i temelj vjere? Na vama je kao učiteljima da to objasnite braći a ne sve zajedno stavljati u isti koš. Pokažite se razboritima jer strah kojeg bezrazložno širite djeluje kao zapreka jedinstvu duha.

Moja gledišta nisu oprečna biblijskim temeljnim učenjima nego u sebi nose argumente za izmjene i dopune postojećih gledišta o kojima ne razmišljam samo ja nego i drugi, samo što ih ja ovom prilikom javno iznosim bez da u to osobno uključujem drugu braću. Nikome od braće nisam išao na vrata da bi mu objavio svoja drugačija gledišta. U svojoj knjizi sam se ogradio od toga jer svatko pristupa ovim informacijama na svoju odgovornost. Informacije koje su dostupne braći na internetu ili knjižari su samo one koje oni žele čuti i pročitati, a zatim prihvatiti ili odbaciti. Onaj tko se želi dublje istraživati Bibliju, a takvih je jako malo, mogu u ovim informacijama naći odgovore na svoja pitanja ili ih odbaciti bez da odbacuju mene kao svog brata.

Ja svoja gledišta nikome ne namećem, a budući da su izneseni u javnosti, onda bi javnost trebala biti uključena u sudski postupak ukoliko bi ga vi željeli provesti protiv mene. Taj postupak ne može biti otvoren na temelju optužnice za otpadničko gledište jer je prošli saziv prizivnog odbora, kojemu sam dao na uvid svoja drugačija gledišta, odbacio odluku o isključenju koju je donio pravni odbor moje skupštine. Optužnica može sadržavati samo činjenicu da sam sa svojim 'drugačijim gledištima' izašao u javnost i mora u sebi sadržavati biblijski temelj da sam sagriješio protiv Boga i njegovih zakona. Morate se dobro ograditi od sličnih postupaka koja su bila provedena nad ljubiteljima biblijske istine od strane Crkve. Morate mi garantirati pošteno suđenje pred očima i ušima javnosti i omogućiti mi branitelja jer sve izvan toga je kršenje mojih prava temeljenih na Božjem zakonu.

Dragi brate, ja sam učinio sve da se te stvari objasne kako između mene i vas ne bi bilo razmirica. Koliko god sam ja uporniji u svoji gledištima i postupcima, vi ste još naporniji jer ne želite dijalog. A ako vi ne želite voditi stvari u tom pravcu da se ovo rješava na višem nivou nego želite sami poduzeti korake protiv mene, ja ću biti primoran da javno iznesem cijeli svoj slučaj i sva pisma koja sam pisao starješinama u kojima sam apelirao na vaš zdrav razum pa neka onda braća sude o meni i vama. Već sam vam dosta toga napisao u vezi pogrešne prakse saslušanja i suđenja koja se vode iza zatvorenih vrata daleko od javnosti, što je praksa koju su uveli vodeći predstavnici naše zajednice bez da su se savjetovali u vezi toga sa Biblijom čime su uveli svoja pravila. Oni su vjerojatno našli opravdanje za tu svoju odredbu koju ste vi prihvatiti bez preispitivanja, a kad sam ja prošli puta zatražio da se postupi po biblijskim uredbama onda su starješine zaprijetili da će donijeti odluku bez mene ukoliko se ne pojavim pred odborom. Opet prijetnje i zastrašivanje kako bi se provodilo ono što je ljudsko (vidi Stražarska kula 1.4.2011. str.18-22, “Najsramotnije suđenje…“).

Zar starješina ima pravo ukidati praksu javnog suđenja koju je Bog podržavao u svom narodu a koja je bila prisutna i među prvim kršćanima? Zašto da neki strah upravlja zajednicom preko čovjeka koji je na sebe preuzeo odgovornost da je vodi. Ako je vodi kao Božji zastupnik onda neka je vodi po smjernicama jasno izraženim u Bibliji, a ne sve to zanemariti zbog nekog straha od javnosti i još tražiti od ostalih starješina da budu njihovi zastupnici po skupštinama koji će provoditi njihove uredbe a ne Božje. Svaki starješina mora biti Božji zastupnik, a suradnik u istini sa drugim starješinama.

Ja se ne bojim iznijeti svoj slučaj pred braćom. Za to imam dovoljno materijala sa dosadašnjih saslušanja i pravnih odbora. Brat Jozo mi je dao do znanja što kaže naš zakon o neovlaštenom snimanju razgovora, a zanemaruje što Biblija kaže o saslušanju i suđenju iza zatvorenih vrata. No taj isti zakon, kojega brat koristi kako bi sve ostalo iza zatvorenih vrata, kaže da nema kaznenog djela ako su radnje snimanja učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti. Kako možemo govoriti o privatnosti ako se odluka o isključenju čita pred skupštinom koja predstavlja javnost. Suđenja koja su bila iza zatvorenih vrata se u interesu javnosti mogu javno objaviti jer braća moje skupštine imaju prao dignuti kamen na mene samo ako sam zaista zgriješio Bogu. Ovo nisu nikakve prazne riječi nego samo želja da se starješine vode po duhu Božje riječi a ne po slovu zakona kojima se krše određena prava.

Dragi brate, nadam se da si razumio dublji smisao svega ovoga, jer to što smo ti i ja došli Bogu preko Krista nije zasluga čovjeka nego Božje riječi, a ljudi postavljeni u skupštini da služe drugima u svojstvu Gospodinovog roba se trebaju samo ispravno služiti riječju istine kako bi spasili sebe i one koji ih slušaju a ne kako bi bili posrednici između nas i Boga. Svaku riječ koju oni izgovore treba prihvatiti jer u sebi sadrži dobru namjeru u skladu sa istinom, ali je ne treba postaviti iznad Božje riječi koju može zastupati neki brat svojim drugačijim gledištem.

Tvoj brat

Danijel

13.svibanj 2016.

P.S. Ovo pismo možeš dati na uvid ostalim starješinama jer se to tiče i njih.

 


Dopis 6 - Problem klevete

U utorak 7.lipnja 2016. sam dobio preporučeno pismo od strane brata Debaka, ali sam poštaru vratio kuvertu s naznakom da ne želim primiti to pismo te sam starješinama napisao dopis u kojem iznosim svoj prigovor i ukazujem na jedan problem kojeg bi trebali riješiti prije bilo kojeg novog sastanka sa mnom:


 

Draga braćo!

Ovim dopisom vam želim dati do znanja ono što mislim o vašem nastojanju da ovu problematiku rješavate na način kojeg ja ne mogu prihvatiti. Znam da će te učiniti sve za Organizaciju, pa makar morali odbaciti brata koji visoko cijeni istinu. S jedne strane postoje biblijska mjerila i načela po kojima se može nekoga osuditi kao bogohulnika, a s druge strane postoje organizacijska mjerila po kojima se može osuditi nekoga koji izlazi iz okvira koja je postavio čovjek. Po kojim mjerilima mi želite suditi? Pretpostavljam da po vama kršim ovo drugo mjerilo iako me neki od vas (???) pokušavaju u javnosti prikazati i kao bogohulnika, o čemu ću kasnije nešto više reći.

Zajednica u članku kojeg sam vam predočio: “Emlyn Thomas – bogohulnik ili branitelj istine?“ ističe da dotični nije bio bogohulnik nego primjer lojalnosti Bogu a ne vjerskoj organizaciji. Međutim da je Zajednica tog čovjeka stavila u okvire pravila zajednice kojoj je pripadao, onda bi ga po svojim mjerilima morala u tom članku osuditi jer je javno iznosio svoja gledišta protivno pravilu zajednice kojoj je pripadao. Naravno, Zajednica nije htjela to istaknuti jer bi time dovela u pitanje pravovaljanost pravnih postupaka koje ona provodi protiv svoje braće. No ti pravni postupci iza zatvorenih vrata su dokaz nepravednog postupanja jer je Zajednica najprije javno preko svojih izdanja postavila kriva mjerila prosuđivanja i etiketirala otpadnicima svakoga tko iznosi drugačije gledište, a onda preko starješina sudi takvima prikazujući ih kao grešnike i bogohulnike koji nisu potpuno podložni organizaciji.

Iako sam vam rekao da iz opravdanih razloga ne šaljete pisma na moju adresu, vi ste to učinili. Zašto? Pismo koje ste uputili meni nisam preuzeo nego sam ga odbio jer sam vidio tko ga šalje. Pretpostavljam da ste po tom bratu Debaku formirali pravni odbor, jer on nema razloga slati meni pisma osim ako nije član pranog odbora. Opet ste pokazali da niste dosljedni onome što govorite jer jedno mislite i govorite a drugačije postupate. Naime, nakon prvog razgovora na koji sam dao opravdani prigovor, dobio sam dopis u kojem brat Klašnić traži da nastavimo razgovor. Napisao je:

“… molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. (…) Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem.“  

Budući da se pravni odbor ne može voditi pisanim putem, onda se očito ovdje mislilo na razgovor sa dvojicom starješina koji će biti nastavljen pa sam sukladno tome odgovorio na to pismo tražeći malo vremena (vidi pismo od 31.5.2016). Međutim, ukoliko ste s ovim pismom preko brata Debaka uputili meni poziv na pravni odbor, onda ste učinili prvu proceduralnu grešku jer ste išli preko onoga što ste rekli. Zašto se žurite i kako da vam vjerujem na riječ? Da li ste me htjeli sazvati na razgovor, a onda mi dati na znanje da od tog razgovora nema ništa? To bi bila prevara kako bi me stavili me pred gotov čin i tako sa sebe skinuli odgovornost.

Na indirektan način sam saznao od jednog starješine da vi žurite zbog pokrajinskog nadglednika kako bi ovu stvar riješili prije njegovog dolaska. Očito vam je važnije pred njim se prikazati kao starješine koji su potpuno odani organizaciji i da do njegovog dolaska imate dokaz da ste se riješili jednog čovjeka kojeg je trebalo kazniti i ušutkati. To me podsjeća na slučaj kad su religiozni vođe htjele na brzinu osuditi Isusa i ono što je govorio, pa su to učinili na praznik i to noću, ne pružajući dovoljno vremena da on u svoju obranu dovede potrebne svjedoke. Svjedoci su bili samo oni koji su ga krivo optuživali. Vi među sobom (???) također imate one koji me krivo optužuju i prikazuju kao bogohulnika i želite me što prije dovesti pred svoju sudačku stolicu. Brat Klašnić je u spomenutom dopisu napisao:

“U svom zadnjem prijedlogu koji si nam poslao iskazao si potrebu za svjedocima koji bi mogli svjedočiti za ili protiv drugačijih gledišta. Ukoliko želiš možeš biti slobodan povesti koga god smatraš potrebnim za taj razgovor.“ 

No da bi moji svjedoci mogli obraniti moj stav i skinuti sa mene optužbe za otpadništvo, oni moraju steći uvid u sve za što sam optužen. Zato sam tražio da mi se prije tog razgovora pismenim putem jasno obrazloži i biblijski dokaže grijeh, kao što sam i ja vama jasno i opširno objasnio i dokazao da u mojim riječima i postupcima nema kršenja biblijskih načela, a samim tim niti naznake za otpadništvo. No, vi se o tome još niste očitovali, pa nema smisla da to isto ponavljam pred pravnim odborom kojemu nije cilj raspravljati o tome nego osuditi ono što oni smatraju grijehom. Vama je najlakše iza zatvorenih vrata po svojim mjerilima osuditi brata koji iznosi neko drugačije gledište i onda u javnosti proglasiti ga krivim za grijeh koji se ne može dokazati biblijski nego samo u okviru pravila koja je postavio čovjek u zaštitu svog autoriteta. Naime, taj 'čovjek' ili grupa istaknutih starješina je ukinula toleranciju i postavku koju je na temelju biblijskih mjerila zastupao brat Russell, a onda postavila svoja stroga mjerila protiv slobode mišljenja i izražavanja po kojima sudi svoju braću. Zato smatram da ste vi u službi čovjeka a ne Boga, a ako sam u krivu, želim da me demantirate. Ako to ne možete demantirati, osudom ne možete ništa postići, a najmanje zahtijevati kajanje. Da li su se Isus, Jan Hus, Tindel, Wyclif, Emlyn i drugi trebali kajati za ono za što su ih optuživali?

Kad bi me po nekom pravilniku osudili bez ispitivanja i dokazivanja krivice, onda bi učinili veliku pogrešku jer, kao što sam rekao,  među sobom imate najmanje jednog starješinu (???) koji me kleveće pred braćom (Iv 8:44). Ako je taj starješina, koji se nije usudio pročitati i razmotriti moju knjigu, jednom bratu iz druge skupštine, s kojim nije blizak, govorio protiv mene na način da bi me prikazao kao bogohulnika i otpadnika, onda je sa tim žarom pogotovo govorio sa braćom svoje skupštine, a pogotovo s onima s kojima ide u službu i s kojima je blizak (3.Mo 19:16). Naime, tražeći od dotičnog brata informaciju o mojoj adresi rekao mu je: “Što bi ti učinio kad bi saznao da brat Danijel kaže da je Isus Đavo“? To je brata iznenadilo i rekao da ne vjeruje da sam ja to izjavio, pa mu je taj starješina dao do znanja da sam objavio knjigu i da je može slobodno nabaviti kako bi se uvjerio da ja ne vjerujem u ono što uči Zajednica. Zamislite kojom brzinom se jedna ovakva klevetnička izjava može proširiti po skupštinama. No, vašim institucionalnim isključenjem bi se jedna takva izjava potvrdila, pa bi braća s pravom na mene gledala kao otpadnika koji širi demonska učenja. Stoga vas molim da u skupštinama u startu demantirate ovakve glasine i klevete koji su dokaz indoktrinacije dotičnog starješine. Sjetite se kako su o Isusu govorili farizeji. Pred narodom su ga optužili da surađuje s Belzebubom vladarem demona, pa je u očima mnogih ta optužba ostala potvrđena smrtnom kaznom (Mt 12:24). Brat koji je čuo ovu klevetničku izjavu je na nagovor tog starješine nabavo moju knjigu i uvjerio se da me se bezrazložno optužuje jer se u knjizi nalaze biblijski argumenti za moje tvrdnje. Ovo je dokaz da javno iznošenje vlastitih gledišta temeljenih na istraživanju biblijske tematike, a koja ne potkopavaju kršćansku vjeru i njene vrijednosti, može biti jedino sredstvo kojim se iskreni ljubitelji Božje riječi mogu opravdati pred krivim optužbama, što je pokazao i primjer Emlyna Thomasa. Zabranom se samo pogoduje onima koji ne žele da bilo tko preispituje i da kritički analizira službena učenja.

Brat Klašnić mi je u dopisu prigovorio što se ne javljam na telefon. No, kako možete očekivati od mene da vam se javim kad se iza takvog javljanja krije vaša namjera da me privedete pred svoju sudačku stolicu (vidi Jk 4:11,12). Isus je znajući što ga čeka u Jeruzalemu izbjegavao tokom godine dolaziti u hram i njihovu sinagogu, jer ga je tamo čekala optužba za bogohulstvo i nepoštivanje Zakona, pa je dolazio samo za Praznik. Zbog vašeg stava i ja sam prisiljen jedno vrijeme izbjegavati svaki kontakt sa vama i skupštinom (sinagogom) i biti samo u kontaktu sa onom braćom koji u meni vide brata a ne bogohulnika i otpadnika. Neki od njih su spremni zauzeti se za mene pred vama što samo po sebi nije pogrešno jer se i Mojsije zauzeo pred Bogom čak za narod koji je sagriješio, kao što piše: “I bio bi zapovjedio istrebljenje njihovo, da nije bilo Mojsija, izabranika njegova, koji je stao pred njega i zauzeo se za njih, da odvrati gnjev njegov da ne budu pogubljeni“ (Ps 106:23). Kad bi se moja braća zauzeli za mene pred Bogom, to bi prošlo, ali pred vama, nažalost, to ne ide tako lako (...)

Vaš brat Danijel

9.lipanj, 2016.

 


Dopis 7 - Prigovor na odluku odbora 

 

Dana 27.6.2016. brat Drago Debak mi se obratio telefonskim putem da bi me obavijestio o odluci pravnog odbora koji se tog dana sastao iza zatvorenih vrata i bez mene te donio odluku o isključenju iz zajednice te me uputio u moje pravo da se žalim na tu odluku. Prije žalbe sam napisao jedan dopis predsjedavajućem članu tog odbora u kojem stoji:


 

Brate Drago,

Znam da ste bili primorani donijeti odluku bez da ste uzeli u obzir sve ono što sam vam predočio u svojim dopisima u kojima sam branio svoj stav. Imali ste priliku saznati gdje vi griješite prema Bogu i svom bratu, ali su vam vezane ruke i morate postupati onako kako je to naložio čovjek. Za mene je to dokaz da imate tvrdokorno srce. Pripisujete grijeh onome koji ga nema, a ne vidite gdje sami griješite. Uopće vas ne zanima po kojim načelima su u biblijskoj prošlosti vođeni pravni procesi i tko je mogao biti označen za otpadnika, jer imate upute i gledišta na kojima se pokušava održati "jednoumlje" i autoritet pojedinih ljudi koji ovise o slijepim poslušnicima a ne o ljudima koji služe Bogu svojim razumom. U počecima naše zajednice to nije bilo tako, ali kad je počelo hijerarhijsko ustrojavanje stvari su se promijenile i to me boli.

Nemoj se ljutiti ali u cijeloj ovoj priči ima toliko nedosljednosti od strane starješina na svim razinama što samo potvrđuje da ste u službi čovjeka a ne Boga. Bog ima svoja mjerila koja vi ne želite uzeti u obzir. Koliko god mislili da branite Božje gledište o otpadništvu, vi se ne pokoravate Božjoj riječi koja jasno razlučuje ono što vi uporno ne želite vidjeti. Sve ovo što se događa u vezi sa mnom je u biti zbog vas i svih starješina koji dijele vaše stavove. Zato sam izašao u javnost da se to vidi. Ja i mnoga braća poput mene, možemo biti besprijekorni u svom ponašanju, odani i vjerni Bogu, ali ne možemo naći svoje mjesto u zajednici koja djeluje po tim ljudskim pravilima i načelima kojima se pod svaku cijenu želi nametnuti doktrinarno jedinstvo po kojem istiće pravilo šutnje i apsolutnu podložnost čovjeku, tako da tu nema mjesta nekim duhovnim vrijednostima koja su krasila skupštinu prvog stoljeća. Nameću se neka ljudska pravila a onda se tvrdi da iza toga stoji sveti duh. Mnogi to ne vide i zato šute jer su se uljuljali u neku lažnu sigurnost koju daje organizacija. Čak i da vide, moraju šutjeti zbog braće i sestara koja se ponašaju kao 'policajci' tražeći u svakom bratu manu kako bi još više isticali sebe i svoju vjernost organizaciji.

Mene je lako istjerati iz zajednice jer se ponašate kao 'bogovi' (suci), ali se ne obazirete da ste i vi samo ljudi i da možete snositi puno teži sud od Boga čijim načelima se ne želite potpuno podložiti jer u vezi sudskih procesa podržavate pravila sastajanja i donošenja odluka iza zatvorenih vrata što je Zajednica čak i sama osudila čime je nesvjesno osudila samu sebe pa tako i sve starješine koji postupaju po tome. Žao mi je kad vidim kako se jednu zajednicu kršćana koja se nastoji održati pod tim pravilima u svjetskim medijima dovodi u vezu sa raznim sektama i kultovima koji također svoje održanje zasnivaju na sličnim pravilima ponašanja. Nemojte se čuditi što mnogi odlaze, a oni koji dolaze sve ovo ne vide dok se neki od njih i sami ne suoče s tim negativnim obilježjima.

Još dok sam bio starješina sam želio da se sve ono što je dobro održi, a isto tako želim da se "željezo, drvo i kamenje" koji umanjuju vrijednost naše Zajednice, zamijeni sa "zlatom, srebrom i bakrom" . Živim za dan kad će se to dogoditi, ali se bojim da će Dan Gospodinov doći prije toga kako bi se vidjela razlika između onih koji se više pokoravaju čovjeku nego Bogu. Dok se god braću drži u strahu da ne progovore o tim lošim stvarima, naša Zajednica će imati samo prividnu vrijednost koju će se stalno uzdizati do nebesa sa kojih je moguće pasti. Sjeti se nekih Židova koji su toliko uzdizali svoje mjesto pod nebom kao pravi Božji narod da im je Isus morao reći: "A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzvisiti? U grob ćeš pasti!" (Mt 11:23). Oni su imali svoju vjeru u Boga, ali su odbacili vjerovati čovjeku koji je dokazivao da je Mesija. Olako su ga odbacili, tvrdeći da je otpadnik i bogohulnik. Nisu htjeli vidjeti što Biblija govori i potvrđuje. Isto tako i vi, odbacujete svoju braću koja javno progovaraju i pripisujete im negativna obilježja otpadništva.

Ja se iskreno bojim za vas i svu braću koja podržavaju takva gledišta kojima se 'kolektivnim umom' i 'nacionalnim ponosom' sudi pojedincima poput mene. Isključivanjem takvih pojedinaca rasterećujete svoju savjest i mislite da time služite Bogu, ali je pitanje na čemu ste školovali tu savjest. Tko vam je učitelj? Isus Krist sigurno nije jer iz onog što je prošao nikako ne može podržavati vaš stav protiv kojeg je javno progovorio zajedno sa svojim apostolima koji su se više pokoravali Bogu nego čovjeku. Do sada mi niste uspjeli dokazati grijeh na temelju Pisma, nego ste ga dokazivali na temelju postavki koja su uveli braća na vodećim mjestima bez da ste i sami preispitali njihovu vjerodostojnost jer ste u službi čovjeka.

Što se tiče žalbe, ja ću je napisati jer je i Isus imao primjedbu na suđenje ljudskih sudaca, ali nemam se razloga braniti pred vama po pitanju onoga što zastupam jer unaprijed znam, kao i Isus, da od toga nema koristi, budući da imate unaprijed stvoreni stav i gledište kojim više branite organizaciju i svoje mjesto u njoj nego čovjeka koji se potpuno pokorava Bogu. No da bi napisao žalbu trebam informacije o članovima pravnog odbora, razloge zbog kojih ste donijeli odluku o isključenju i biblijski temelj kojeg mi morate jasno obrazložiti. Kad to dobijem uložit ću žalbu i ako bude potrebno sve ovo ću iznijeti pred svoju braću koja moraju znati da li sam bogohulnik ili ljubitelj istine.


Pozdrav


Dana 29.6.2016. brat Teo Klašnić mi se obratio telefonskim putem kako bi mi dao kratko obrazloženje u vezi razloga za njihovu odluku a koja glasi:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

 


Dopis 8 - ŽALBA

 


Dana 27.6.2016. u sazivu pravnog odbora kojeg su sačinjavali starješine Debak Drago, Jurko Jozo i Klašnić Teo, a bez prisustva mene kao optuženog je donesena odluka o isključenju. Razlog kojeg su naveli je:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Svoju odluku su temeljili na biblijskim stavcima koji glase:

“Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je varalica i antikrist. (…) Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)

“Čovjeka koji širi lažno učenje kloni se nakon prve i druge opomene, znajući da je takav zastranio i da griješi, te je tako sam sebe osudio.“ (Titu 3:10, 11)

Budući da se ne slažem sa načinom na koji je proveden pravni proces i samom odlukom o isključenju podnosim ovu

ŽALBU

Činjenica je da sam javno objavio knjigu “Posljednji Adam“ i otvorio svoju web stranicu “Biblijske tajne“, u kojima iznosim svoja istraživanja biblijske tematike. Također je činjenica da se ne slažem sa nekim gledištima zajednice Jehovinih svjedoka i da sam u svom istraživanju došao do biblijskih i drugih argumenta koji idu u prilog drugačijem gledištu, ali želim dokazati da su u ovoj pravnoj stvari učinjene mnoge proceduralne pogreške i da je odluka pravnog odbora temeljena na pogrešno utvrđenoj činjenici.

OBRAZLOŽENJE

Da bi stao u svoju obranu pokušat ću biti sam svoj odvjetnik i iznijeti sve činjenice kojima želim pobiti navedenu odluku, ali se bojim da će se starješine Prizivnog odbora sve to zanemariti jer imaju naputke po kojima se moraju voditi, a po kojima se može osuditi nečije drugačije gledište iako ono ne dira u temelje kršćanske vjere. Međutim, ukoliko se budu vodili svojom savješću u nastojanju da biblijska načela i biblijska mjerila imaju veću važnost od nekih ljudskih i institucionalnih pravila, onda će njihova odluka uvažiti sve ono što želim navesti u svoju obranu te će poništiti odluku Pravnog odbora zbog

  • Proceduralnih pogrešaka
  • Pogrešno utvrđene činjenice

1 - Proceduralne pogreške

  1. Postupak proveden bez prisustva optuženog
  2. Proces je vođen iza zatvorenih vrata
  3. Zaštita od tužitelja i krivo utemeljene optužnice
  4. Tužitelji nisu smjeli biti članovi pravnog odbora
  5. Član pravnog odbora me klevetao pred drugom braćom
  6. Svjesno zanemarivanje rasprave na višem nivou (1.korak) kako bi se izvršila osuda (2.korak)

 

1-a)    Postupak proveden bez prisustva optuženog

Nakon razgovora kojeg su dvojica starješina (Jurko Jozo i Klašnić Teo) proveli sa mnom kako bi utvrdili činjenice i razloge mojih postupaka, sam pismenim putem iznio opravdani prigovor na sam razgovor (vidi pismo od 7.5.2016). S obzirom da sam u tom razgovoru trebao starješine upoznati s razlozima zašto sam izašao u javnost sa svojim gledištima, nadao sam se da ću imati priliku to i objasniti, ali se sve svodilo na to da su oni unaprijed donijeli svoje zaključke bez da su prethodno upoznali moja gledišta. Čak su i sami priznali da nisu pročitali i razmotrili moju knjigu, pa su se bazirali na pojedinim rečenicama koje su izdvojili letimičnim i površnim pregledavanjem knjige. Što mislite kako sam se mogao osjećati nakon jednog takvog površnog razgovora koji je imao za cilj samo formalno izvršiti prvi korak prije formiranja pravnog odbora. Zamislite kako su s jedne strane na Isusova 'nova učenja' gledali njegovi učenici koji su imali uvid u sve što je govorio i činio, a kako su s druge strane na njegove izjave gledali vjerski poglavari kojima je smetalo ono što je javno iznosio, a koji su iz konteksta izdvajali njegove pojedine izjave u namjeri da ga uhvate za riječ i osude kao bogohulnika. Znajući u kom smjeru će se odvijati ovaj slučaj, a zbog duševne boli koju sam zbog toga osjećao, ja se nisam odazivao na telefonske pozive starješina. U međuvremenu sam starješinama svoje skupštine napisao dopis sa prijedlogom na koji način bi se trebalo o svemu ovome razgovarati, uključujući i svjedoke koji bi trebali dokazati da ih moja gledišta nisu a niti mogu odvući od zajedničkog pravca vjere, kao i potrebu da mi ostave vremena kako bi svjedoke upoznao sa svojim slučajem. U vezi toga sam im napisao:

(…) Kako ne bi ponovno dolazilo do formalističkih saslušanja koja su unaprijed inscenirana s namjerom da osude svako drugačije gledište i odstupanje, onda predlažem da vi i ja dovedemo svjedoke koji bi mogli svjedočiti za i protiv ovakvih drugačijih gledišta, a za to treba ostaviti vremena tako da se po ovom pitanju možemo čuti za nekoliko mjeseci po savjetu mudrog Gamalijela koji je rekao da u ovakvim situacijama kad pojedinci ili grupa njihove braće s čvrstim uvjerenjem tvrde da govore samo ono u što su se uvjerila, treba ostaviti vrijeme da se iskristalizira istina o onome što optuženi zastupa i govori. Ja sam se već u nekoliko primjera osvjedočio da sam zastupao istinu dok je u isto vrijeme na snazi bilo drugačije gledište. No, vama izgleda nije sporno što moja gledišta mogu biti točna nego što ona trenutno odstupaju od učenja vodećeg tijela i što sam ih iznio u javnost. No da li sam učinio grijeh ili neko zlo time što sam iznio istinu u koju sam se uvjerio pomoću Biblije i drugih povijesnih dokaza? (…) (pismo 20.5.2016).

Nakon toga mi je starješina Klašnić Teo napisao da se slaže sa mojim prijedlozima, ali da se jedan takav razgovor ne može voditi dopisnim putem pa je napisao:

(…) Stoga ti se obraćamo ovim putem i molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem. (…)

Na temelju ovog dopisa, u kojem se jasno vidi da još uvijek ima prostora za razgovor, sam se ponadao da će starješine ipak obaviti još najmanje jedan razgovor a ne da se ide u procesuiranje. Međutim, oni su postupili drugačije, vjerojatno kako bi ubrzali proces, te su mi poštom poslali dopis kojeg nisam preuzeo od poštara. Kad su vidjeli da im se vratila pošta, održali su sastanak pravnog odbora iza zatvorenih vrata bez mene te donijeli svoju odluku. Smatram da je ta odluka sama po sebi ništavna jer su svjesno zanemarili svoju riječ a ujedno pokazali nepoštovanje prema meni i mojoj riječi.

 

1-b)    Proces je vođen iza zatvorenih vrata

Ne mogu shvatiti starješine kojima sam u pismu od 26.12.2014. iznio razloge zašto nisam spreman izaći pred pravni odbor, a u kojem sam dokazao kako se njihovi pravni procesi vode po izvan biblijskim mjerilima kojima se krše neka ljudska prava.

S jedne strane starješine svoja procesuiranja zasnivaju na knjizi namijenjenoj samo za starješine i nekim izjavama zapisanim kroz publikaciju Watchtowera koji izlaze iz okvira zapisanim u Bibliji, a ujedno zanemaruju sve ono što bi trebao biti temelj i osnova za vođenje pravnih postupaka. Izmeđuostalog, Zajednica je opisala neke pravne regulative po kojima su se vodili Božji sluge u biblijska vremena kada su Božji zakoni bili jasni i transparentni svima jer su svi članovi Božjeg naroda imali prilike čuti zakone po kojima su mogli biti procesuirani i kažnjeni ukoliko bi ih kršili. Oni su znali sve o tužitelju i branitelju, o optužbama i svjedocima, te o razlozima zašto se ljudskim sucima nije moglo dati puno povjerenje ukoliko bi svoje odluke donosili iza zatvorenih vrata. Stoga su se pravni slučajevi vodili na gradskim vratima pred mnogim svjedocima. O mjestu gdje se održavao sud Zajednica piše u Stražarskoj kuli 1.6.2010. str.15:

(…) U starom Izraelu ljudi su se okupljali na gradskim vratima kao što se danas u nekim mjestima okupljaju u društvenim domovima. (...) Kad su gradski starješine donosili presude u sporovima, sjedili su kod gradskih vrata i ondje saslušavali tužitelje i okrivljenike, donosili odluke te izvršavali kazne (5. Mojsijeva 21:19).

Vodeće tijelo je odstupilo od te biblijske prakse te strogo zabranilo javno suđenje čime ugrožava pravo pojedinaca na pravično i pošteno suđenje. Oni su uveli svoja pravila o tim i drugim gore navedenim stvarima kojih se drže starješine po njihovom naputku. Takve odredbe su nepoznate velikoj većini braće koja samim time ne znaju svoja prava koja starješine mogu slobodno kršiti bez da optuženik zna za njihove proceduralne pogreške. U određenim slučajevima bi zbog toga optuženi brat imao pravo angažirati odvjetnika (iz svijeta) kako bi se mogao pravno zaštititi od krive optužbe i mobinga cijele skupštine koja bi prihvatila takvu optužbu i odluku o isključenju.

Vjernicima se nikad nije javno objasnio razlog zašto je uveden postupak tajnog saslušanja i procesuiranja iza zatvorenih vrata iako smo svi mi imali prilike čitati članak “Najsramotnije suđenje u povijesti ljudskog roda“ (Stražarska kula, 1.4.2011.) po kojem je i Isus imao pravo prigovora na takvo suđenje. O tome čitamo:

 (...) Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim Isusovo je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti.

(...) Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata. Isus je znao da Ana (član suda) krši zakon time što ga ispituje te mu je rekao: “Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio! Oni znaju što sam govorio” (Ivan 18:21). Ana je trebao ispitati svjedoke, a ne optuženika. Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.

Imam pravo tvrditi da u ovakvim slučajevima kad su u pitanju braća s drugačijim gledištima, većina starješina ne mari za pravo i pravdu nego samo za slijepo držanje onih pravila za koje nemaju biblijski temelj samo zato što iza tih uvedenih odredbi stoje ljudi kojima su dali apsolutno povjerenje i podložnost. Za mene apsolutna podložnost pripada Bogu a ne čovjeku koji može čak nesvjesno i zbog nekih svojih razloga zanemariti jasna biblijska mjerila. U Bibliji ne postoji niti jedan razlog da se suđenja vode iza zatvorenih vrata tj. daleko od javnosti. Umjesto da to uvide i da po svojoj savjesti odbiju sudjelovati u takvom pravnom odboru protiv svoje braće, neki starješine provode institucionalnu pravdu ne pokoravajući se time Božjoj pravdi. Stoga zahtijevam da se poništi odluka pravnog odbora koji je svjesno, unatoč jasnom upozorenju, proveo sudski postupak iza zatvorenih vrata što je proturječno Božjim pravednim mjerilima i zahtjevima koja su uvažavali Izraelci i prvi kršćani. No, bojim se da će starješine prizivnog odbora to svjesno ignorirati samo kako bi podržali službena a ne biblijska mjerila, a time i svoju službenu poziciju u skupštini.

Zato predlažem da se zaustavi ovaj sramotni proces sve dok se ne postave svi pravni i biblijski preduvjeti za njegovo provođenje što će zaštititi mene kao krivo optuženog ali i starješine od postupaka i odluka zbog kojih bi mogli odgovarati pred Bogom. Imajte na umu da je u Australiji naša Zajednica nedavno došla na zao glas zbog takvih tajnih procesa koje su starješine provodili protiv seksualnih zlostavljača od kojih su mnogi bili imenovane osobe (sluge pomoćnici, starješine i pokrajinski nadglednici), a zbog čega su se mnoga braća spotakla. Ja i moja obitelj smo na svoj način osjetili duševno zlostavljanje od strane starješina zbog načina na koji su do sada svojim riječima, postupcima i odlukama isticali i uzdizali svoja pravila iznad nekih jasnih biblijskih načela. Zato ne želim da se to opet ponavlja jer slični primjeri širom svijeta i po ovom pitanju Zajednicu i njene starješine dovode na za glas.

 

1-c)     Zaštita od tužitelja i krive optužnice

U želji da sve bude vođeno po Božjim mjerilima, ja sam tražio pravnu zaštitu ali mi je starješine nikad nisu ponudili već su i ovaj put išli u ubrzanje procesa. Na žalost, Zajednica je zanemarila razliku između 'lažnog' i 'novog' učenja te sve stavila pod istu vrijednost. Što mislite kako bi se Izraelci osjećali da je neki kralj ukinuo odredbu o gradovima utočišta i time omogućio tužitelju da izvrši presudu čak i nad onim tko nije bio namjerni ubojica. No, Bog je to unaprijed regulirao kako bi se nenamjerni ubojica mogao zaštititi od optužbe za ubojstvo. Isto se tako i ja osjećam kad vidim da je moje drugačije gledište izjednačeno i kažnjeno po istim osnovama po kojima se kažnjavaju krivi i lažni učitelji i antikristi. Time mi je onemogućena bilo kakva obrana jer je unaprijed osuđen svatko tko drugačije misli i govori, pa makar se njegove riječi i izjave mogu dokazati istinitima. O tome čitamo:

“Kad je čuo što je Isus rekao, jedan ga je stražar ošamario. Taj je udarac bio tek početak zlostavljanja koje je Isus te noći otrpio (Luka 22:63; Ivan 18:22). Time je prekršen zakon o gradovima-utočištima zapisan u 35. poglavlju 4. Mojsijeve (odnosno Brojeva) koji je propisivao da se optuženiku treba pružiti zaštita od zlostavljanja dok njegova krivnja ne bude dokazana. I Isusu je trebala biti zajamčena takva zaštita.“

Gdje je moja zaštita i gdje se mogu skloniti od krivih optužbi? Ukoliko su ti simbolični gradovi utočišta uklonjeni za braću koja imaju nova ili drugačija gledišta, a ne otpadnička, kako starješine imaju srca prigovoriti mi zato što se nisam želio javljati na njihove telefonske pozive? Kako su imali srca pokrenuti pravni proces bez mene i pravne zaštite? Sama činjenica da su donijeli odluku o isključenju je dokaz da su svjesno zanemarili sve ono što sam do sada iznio u svoju obranu.

Kad bi vi bili u situaciji da morate doći pred bilo koji sud da li bi rado došli pred suce u koje nemate puno povjerenje? Kad bi birali Sud, pred koji bi radije došli, pred onaj koji je sudio Isusu i Stjepanu ili onaj koji je sudio dvojici apostola, a koji su imali Gamalijela kao branitelja?  Zašto je Isus šutio? Zato jer je znao da će bez svjedoka i branitelja svaka njegova riječ biti iskorištena protiv njega. Budući da ljudski suci nisu u mogućnosti uvijek ispravno presuđivati, Bog je želio optuženika obraniti od takvih situacija na više načina. Prije svega je omogućio da ima pravedno suđenje što je uključivalo njegovo pravo na obranu. Ukoliko netko nije bio u mogućnosti da se sam brani i iznosi prigovore na račun neutemeljenih optužbi onda je tog optuženika mogao zastupati netko tko je najbolje upućen u njegovu situaciju. Apostol Pavle se imao pravo pozvati na cezara kako bi izbjegao da mu sude rabini za koje je smatrao da neće biti objektivni jer su bili previše religiozno nastrojeni u svojoj revnosti da štite svoju institucionalnu religiju i njene postavke od onih članova židovske zajednice koji su unosili slobodu u razmišljanju radi lakšeg prihvaćanja novih istina povezanih sa Mesijom. Zar i mene starješine dovode u situaciju da se pozivam na svjetovni sud koji bi bio pravedniji od ovog u kojem starješine ne poznaju temeljne stvari o pravu i pravdi.

Prizivni odbor bi trebao proučiti sva moja dosadašnja pisma vezana za ovaj, a pogotovo za prošli pravni slučaj u kojem je tadašnji prizivni odbor na kraju ukinuo odluku o isključenju. Ukoliko to ne učini, onda će i ovo suđenje spadati u kategoriju sramotnih suđenja. Naime sve ono što sam tada izjavio u svoju obranu bi trebalo ukinuti i ovu odluku pravnog odbora bez obzira što se ova zadnja odluka bazira na činjenici da sam sada javno objavio sve ono što sam do tada objavio samo starješinama. Naime, u Stražarskoj kuli se tvrdi da starješine predstavljaju cijelu skupštinu, te da skupština kao takva može prihvatiti sudsku odluku koju starješine donose. Ako je tako, onda sam samim tim što sam u prošlom slučaju izašao pred starješine sa svojim drugačijim gledištima u biti izašao pred cijelu skupštinu iako mnogi od njih nisu imali prilike čuti za moja gledišta. Na neki način sam 'javno' iznio svoja drugačija gledišta koja su čuli samo starješine. No, tada je prizivni odbor odbacio odluku o isključenju što je dokaz da moja drugačija gledišta nisu označena kao otpadnička i da su uvažili sve ono što sam iznio u svoju obranu. Sada sam ponovo izašao u javnost sa svojim gledištima, samo što tu javnost sačinjavaju, ne svi, nego samo oni koji su voljni po savjetu apostola 'ispitivati izjave' koje se temelje na biblijskoj tematici.

Prema tome, moje javno objavljivanje je ovaj put dodatno uključivalo samo onu braću koja žele ispitivati izjave i drugačija gledišta koje nemaju vjerski autoritet, a samim tim ni obavezu da ih se prihvati kroz nametanje. Javno objavljivanje bi trebalo osuditi samo ako se može dokazati da sam išao sa svjesnom namjerom obezvrjeđivanja onoga što je sveto u Božjim očima. Ako to nije mogao dokazati prošli prizivni odbor koji je ukinuo odluku o isključenju, onda i ovaj prizivni odbor to neće moći dokazati. Zar nije pravednije prihvatiti me kao brata sa drugačijim gledištima, a ne me bezrazložno osuditi i odbaciti?

 

1-d)    Tužitelji nisu smjeli biti članovi pravnog odbora

U gore navedenom članku Stražarske kule je opisano koja su načela židovski suci ignorirali.  Umjesto da i sami budu svjesni povijesnih pogrešaka, naročito onih koje je provodila katolička crkva u vremenu inkvizicije, Zajednica i njeni starješine sve to ignoriraju jer jasno piše:

(…) U to vrijeme Židov koji je smatrao da je netko prekršio zakon iznio bi svoju optužbu tijekom redovitog zasjedanja suda. Sud nije mogao podignuti optužnicu, već je samo trebao utvrditi jesu li iznesene optužbe utemeljene. Tužbu su mogli podnijeti samo svjedoci djela kojim se navodno prekršio zakon. (...) “Podizanje optužnice na temelju saslušanja optuženika bilo je protivno zakonima ondašnjeg židovskog pravosudnog sustava”.

Ondašnji židovski pravosudni sustav se bazirao na božanskim mjerilima, ali su ga neki suci kršili. Starješine u ulozi mojih sudaca također krše ta mjerila. Naime, u mom slučaju, nitko od braće nije došao pred starješine i iznio optužbu protiv mene. Jedini koji su to učinili su bili dvojica starješina s kojima sam razgovarao o razlozima mojeg javnog istupa. No, sve ono što sam rekao tom prilikom nije trebalo navesti ni jednog od njih da protiv mene podigne optužnicu osim ukoliko su smatrali da sam prekršio neki Božji zakon. Pravni odbor je trebao ispitati optužbu ali na način da sasluša mene i moguće svjedoke a ne samo tužitelje. No, oni su u pravni odbor izabrali i postavili tužitelje po načelu “kadija te tuži, kadija ti sudi“, što je neprimjereno i nedopustivo u bilo kojem pravnom procesu, a kamoli u onom u kojem suci zastupaju Boga koji takvo nešto nikad nije naredio. Naime, dvojica od trojice članova pravnog odbora su bili u svojstvu tužitelja, pa samim tim njihova odluka ne može biti pravno utemeljena na biblijskoj osnovi. Prema pravilima židovskog suda suci mogu iznositi argumente u korist optuženika, ali nisu smjeli iznositi argumente protiv njega. U ovom slučaju su ova dvojica starješina trebala biti samo u svojstvu tužitelja, dok je pravni odbor u sastavu drugih starješina trebao uzeti u obzir argumente u moju obranu, ali toga naravno nije bilo jer pravna procedura u ovakvim slučajevima bazirana samo na osudi koja je unaprijed pripremljena, a po kojoj nema mjesta obrani. Posebnu težinu cijelom ovom sramotnom procesu nosi slijedeća točka:

 

1-e)    Član pravnog odbora me klevetao pred drugom braćom

Prije nego je sazvan pravni odbor sam starješine upoznao sa nemilim događajem u kojem je jedan od njih, a sada tužitelj i sudac, iznio laž i klevetu protiv mene (vidi pismo od 9.6.2016). Riječ je o bratu Josipu koji je pred jednim bratom iz druge skupštine izjavio da ja Isusa dovodim u vezu sa samim Đavlom. Umjesto da riješe taj problem s tim bratom, starješine su to svjesno zanemarili, pa je jedna takva klevetnička izjava, koja se mogla jako brzo proširiti među braćom, sada dobila potvrdu njihovom odlukom o isključenju. Zamislite što će misliti neka braća o meni kada čuju da sam isključen, a prije toga su od starješine i druge braće čuli jednu takvu klevetničku izjavu. Na sličan način su mnogi Židovi Isusa odbacili kao bogohulnika i lažnog Mesiju jer su lažne i klevetničke izjave od strane vjerskih poglavara dobile na vjerodostojnosti kad su ga osudili i ubili sramotnim izopćenjem. Kako je bilo moguće očekivati od pravnog odbora da u mom slučaju pravedno sudi kad među sobom imaju takvog starješinu. Nažalost, takvi koji su Isusa klevetali i o njemu krivo govorili su bili glasniji tako da oni drugi pravedniji suci nisu mogli doći do izražaja jer bi se braneći Isusa, po tvrdnjama ovih glasnijih, stavili na stranu Sotone. Ono što mogu zaključiti iz svega ovoga je da su starješine dio jedne zavjere ili urote protiv onih koji drugačije misle i govore iako nemaju potvrdu da se takvi poput mene nisu ogriješili o Božji zakon. To bi trebalo jednom zauvijek zaustaviti kako se ne bi sramotili pred braćom i svijetom.

 

1-f)     Svjesno zanemarivanje rasprave na višem nivou (1. korak) kako bi se izvršila osuda (2. korak)

U Bibliji stoji dovoljno razloga da se nova i drugačija gledišta ne smiju automatski odbaciti i osuditi prije nego se dokaže da su lažna. Među Božjim narodom su se mogli pojaviti proroci koji su javno objavljivali svoja viđenja, a moglo ih se osuditi samo ako su odvraćali od pravog obožavanja ili se nebi ispunila njihova viđenja. U Bibliji imamo čak i dokaz da se mogu javno iznositi i neka kriva gledišta u koja su pojedinci čvrsto uvjereni, i nije ih se smjelo osuđivati  bez da se o tome ne povede javna rasprava. Ako se taj prvi korak namjerno preskače iz razloga koji nemaju biblijski osnov, onda netko od starješina očito svjesno želi braniti ono što se ne može obraniti biblijskim mjerilima i nametnuti strah od javnog objavljivanja drugačijih gledišta kako bi se nametnula apsolutna podložnost vjerskom autoritetu.

Učenik Stjepan je bio ubijen od strane starješina jer se nije povela rasprava o onome što je govorio među Židovima. Da se to ne bi ponovilo ugledni član Sanhedrina je dao mudar savjet da se uhvaćene apostole pusti na slobodu i da se najprije ostavi vrijeme (1.korak) u kojem će se pokazati da li oni govore istinu. Kad je Pavle počeo djelovati među neznabošcima on je uveo novo učenje vezano za odredbe Zakona što se nije svidjelo nekim židovskim kršćanima. Oni su bili brzi na osudu jednog takvog novog gledišta smatrajući ga krivim, dok su starješine u Antiohiji zatražili da se o tom pitanju raspravi u Jeruzalemu odakle su došla braća sa svojim tradicionalnim gledištem. U toj raspravi su sudjelovali apostoli, starješine i braća među kojima su bila i ona koja su nametnuli taj spor sa Pavlom. Iako ova braća iz Jeruzalema nisu bili u pravu ipak je bilo važno najprije provesti raspravu, a ne takvu braću odmah osuditi.

Danas kada smo dvije tisuće godina udaljeni od izvornog učenja i kada je moguće prihvatiti mogućnost da čak i članovi vodećeg tijela u nekim učenjima podržavaju kriva gledišta je i te kako važno biti spor na osudu onih pojedinaca koji javno iznose nešto novo i drugačije od službenog i tradicionalnog gledišta. Stoga je i te kako važno najprije sagledati sve argumente a ne ih automatski odbaciti uz tvrdnju da dotični zastupa gledišta koja su proturječna službenim učenjima vlastite zajednice. Činjenica je da sam poticao starješine više puta da se povede rasprava o nekim pitanjima, ali je svaki puta prevladao stav potpune podložnosti autoritetu Zajednice po kojem je na snazi pravilo šutnje i čekanja na Jehovu.

Zašto je onda autoritet Zajednice pokazao nepoštovanje prema tim istim načelima jer je nekoliko puta javno iznosio neutvrđena i kriva gledišta i očekivanja bez da je čekao na Jehovu? Zašto nije šutio nego je iznosio gledišta koja su bila proturječna biblijskoj istini koju su naučavali apostoli i prvi kršćani? Unatoč tome članovi vodećeg tijela se i dalje nadaju da ih Bog drži u svojoj univerzalnoj organizaciji jer su te greške činili u svojoj revnosti. No u toj svojoj revnosti i dalje čine grijeh prema braći čiju revnost za istinu lokalni starješine moraju osuditi po nalogu vodećeg tijela. Umjesto da takvu braću prihvate kao svoje suradnike oni ih javno sramote i etiketiraju kao krivovjerce i otpadnike, što je samo po sebi jako žalosno i tužno. Starješinama nije važno da li je to moje ili nečije novo učenje istinito niti se u to žele uvjeravati. Isto tako im nije važno da li je potpuno istinito ono učenje koje donosi vodeće tijelo jer se vode po načelu autoriteta po kojem je istina vjerskog autoriteta prihvatljivija pa makar u sebi sadržavala djelomičnu ili nepotpunu istinu koja u sebi može sadržavati i dozu krivog gledišta.

Kad bi se ovakvi slučajevi kao što je moj postavili u biblijske okvire Vodeće tijelo je trebalo ovlastiti neke starješine u svakoj podružnici da provedu 1.korak, prije nego bi starješine lokalnih skupština mogli formirati pravni odbor. Stoga s potpunim pravom zahtijevam da se i po ovoj točci ukine odluka pravnog odbora.

Zaključak: Ovaj pravni proces se temeljio na krivo postavljenim proceduralnim koracima i proceduralnim greškama pravnog odbora pa cijeli proces i samu njihovu odluku treba smatrati nevažećim.

_________________________________________

2 - Pogrešno utvrđene činjenice

  1. Zanemarena je razlika između krivog učenja i novog učenja
  2. Odluka se odnosila na biblijskim stavcima koji nisu vezani za moj slučaj

 

2-a) Zanemarena je razlika između krivog učenja i novog učenja

Odluka pravnog odbora je neutemeljena jer da bi se moglo ispravno postavljati stvari u vezi kršćanskog nauka, trebalo je najprije definirati i napraviti razliku između krivog učenja i novog učenja, a ne provoditi postupak po kojem se osuđuje svako učenje koje nije u skladu sa onom istinom koju naučavaju Jehovini svjedoci. Novo (drugačije) učenje može biti istinito ili lažno a to se treba dokazati na javnoj raspravi a ne javnoj osudi.

Tomas Emllyn kojeg sam više puta spominjao starješinama je bio sankcioniran od strane svoje crkve zato što je javno objavio svoje gledište po kojem se ne slaže sa učenjem o trojstvu. Starješine njegove zajednice su smatrali da je on svjesno širio učenje koje je bilo proturječno službenom učenju. U toj situaciji je jasno kako je jedan čovjek koji je u svom istraživanju otkrio istinu o Bogu i Kristu bio optužen od strane onih koji su (svjesno ili nesvjesno) bili u zabludi. Zar to isto ne čini i naša Zajednica? Dok vodeće tijelo uzima ovog čovjeka kao primjer hrabrosti što je bio spreman javno izaći sa svojim istraživanjima, lokalni starješine koji zastupaju vodeće tijelo postupaju po istim kriterijima kao i oni pastori koji su osudili Emllyna, bez da razmotre mogućnost kako možda i oni mogu biti u situaciju osuđivanja svoga brata koji zastupa istinu.

Npr. kako bi to bilo kad bi jedan državni sistem koji osuđuje svoje građane zbog prigovora savjesti u javnosti iznosio primjere ljudi koji su u drugim državnim sistemima bili nepravedno osuđivani jer su hrabro zastupali svoja uvjerenja temeljena na svojoj savjesti. Upravo je to učinilo vodeće tijelo sa primjerom Thomasa Emlyna u Stražarskoj kuli od 1.4.2014. U javnost iznose primjere ljudi koje hvali što su pokazali hrabrost i čvrsti stav za biblijsku istinu zbog koje su bili nepravedno procesuirani od svoje zajednice, a sami postupaju isto protiv svojih članova.

Oni osuđuju druge kršćanske nepravedne pravne sisteme koji progone svoje članove, a sami koriste isti pravosudni sistem protiv svoje braće. Apsurdno je to što vodeće tijelo daje za pravo da vjernici u drugim vjerskim sistemima koristite svoju slobodu kod istraživanja i ispitivanja svojih uvjerenja iznoseći u javnost ono u što su se uvjerili, a u svojem sistemu sve to zabranjuju i osuđuju pa se sve svodi samo na slijepu poslušnost i potpunu podložnost vjerskom autoritetu. Vodeće tijelo kaže:

“Mi možemo javno objavljivati gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju su naučavali prvi kršćani ali ne očekujemo da će nas zbog toga Bog izbaciti iz svoje univerzalne organizacije, ali kad neki pojedinac objavljuje svoja gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju mi naučavamo onda ćemo mi takvoga izbaciti iz svoje zajednice.“

Da se jedna ovakva izjava pojavi na stranicama Stražarske kule, vodeće tijelo bi automatski izgubilo svoj autoritet i mnogi bi se spotaknuli. Nažalost, takva izjava se ipak može izvući iz konteksta svega onoga što je na tu temu napisano. Krist nas je poučio jednom usporedbom o čovjeku (starješini) koji nije opravdao i oprostio dug svom sluzi ali je očekivao od kralja (Boga) da njemu oprosti njegov dug koji je bio mnogostruko veći. Naime starješine zajednice Jehovinih svjedoka iz svoje sredine izbacuju braću koja se ne slažu sa nekim njenim učenjima, a očekuju da njih Bog ne izbaci iz svoje obitelji kada oni iznose ili podupiru gledišta koja se ne slažu sa Božjim gledištem. U Stražarskoj kuli od 1.10.1930. na str 301. i u Stražarskoj kuli od 1.3.1952. str 131,134 stoji napisano:

"Sotonska organizacija tvrdi da je Božja organizacija i progoni one koji su zapravo članovi Božje organizacije. Sotonska organizacija plovi pod visokozvučnim imenom "kršćanstva". Ona ima članstvo od preko 500 milijuna osoba. Njegovi članovi koji su u ropstvu vjerovanja, običaja, obreda i ceremonija, se ne usuđuju odreći ih se ili ih kritizirati ili ih izbjegavati. Kad bi to učinili to bi im se oborilo na glave kroz ismijavanje, predbacivanje, istjerivanje i progon. Mnoge tisuće Gospodinovih ljudi se održavaju u tim denominacijama kao zarobljenici jer se boje izraziti svoje neslaganje sa vjerovanjima, metodama i običajima organizacije".

Kakva je to denominaciji u kojoj se ja nalazim ukoliko ona postupa na ovakav način? Ova izjava bi trebala prije svega utjecati na starješine koji će biti toliko odvažni da pristupe prizivnom odboru i donesu odluku koja će pokazati da oni nisu niti žele biti slični denominacijama kršćanstva koji nameću strah zbog kojih se njeni članovi boje javno izraziti svoje neslaganje sa nekim učenjima i pravilima.

 

2-b)    Odluka se odnosila na biblijskim stavcima koji nisu vezani za moj slučaj

Odluka pravnog odbora ne može biti važeća jer su biblijski stavci zlouporabljeni protiv mene bez da se u njima može iščitati moj navodni pogrešan postupak. Zato želim da istražite i vidite da li su se slijedeći stavci mogli koristiti u ovoj pravnoj stvari protiv mene.

  • Prvi stavak je iz 2. Ivanove stavci 7,9,10 u kojima stoji:

“Jer mnogi su varalice izašli u svijet, oni koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je varalica i antikrist. (…) Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)

Da li je pravni odbor u mojoj knjizi mogao naći iti jednu izjavu po kojoj ja tvrdim da Isus nije došao u tijelu? Ako nije onda je ovaj stavak zloupotrebljen kako bi se mene povezalo sa varalicama i antikristima koji nisu prihvaćali pravog Krista koji je došao u tijelu. Imajte na umu da se apostol Ivan borio protiv tadašnjih dekotista koji su tvrdili da Krist nije bio pravi čovjek u stvarnom ljudskom tijelu nego utjelovljeno nebesko biće u prividnom tijelu.

O tome sam i ja pisao u svojoj knjizi na stranicama 59 - 62. i 192 – 207.  Ja prihvaćam činjenicu da je Isus došao od Boga u stvarnom ljudskom tijelu. Suprotno tome, ne prihvaćam ideju tadašnjih dekotista iz 1.stoljeća koji su odbacili ljudskog Mesiju i počeli naučavati da je Krist nebesko biće koje je došlo u prividnom ljudskom tijelu. Apsurdno je to što je apostol Ivan branio Isusovu stvarnu ljudsku prirodu a meni se sudi što i ja zastupam to isto učenje. Apsurdno je i to što je Ivan progovorio protiv dekotista koji su Isusa prikazivali kao nebesko biće a meni sude oni koji zastupaju ideju koja je donekle slična učenju dekotista. Opet ponavljam primjer Thomasa Emllyna kojemu su sudili pobornici trojstva jer je po svom dubokom uvjerenju zastupao istinu. Da li je moguće da i meni sude oni koji ne poznaju stvarnu činjenicu o Isusovoj pravoj prirodi postojanja? Ako je to moguće, onda je to dovoljan razlog da se ne brza sa osudom nego da se najprije ova stvar ispita na višem nivou a da se mene prihvati kao brata koji ima pravo vjerovati samo u ono u što se može uvjeriti, a ne vjerovati u nešto samo zato što iza toga stoji vjerski autoritet.

Druga stvar koja se spominje u spomenutom stavku se odnosi na one samozvane učitelje koji su otišli predaleko i nisu ostali u Kristovom učenju. Da li se to može odnositi na mene? Ići “daleko“ i “predaleko“ nije jedno te isto. Ići “daleko“ znači da postoje granice odstupanja od one spoznaje koja još uvijek nije potpuna, tako da u tom smislu “svatko može biti uvjeren u svoje razmišljanje“, a da time ne obezvrijeđene zajedničku vjeru čak i onda kad to svoje gledište javno spomene svojoj braći koja se također imaju pravo uvjeravati u to što je istina. Ukoliko Zajednica može u nekim učenjima odstupati od biblijske istine u mjeri koja su prihvatljiva na način da to odstupanje ne znači i otpadništvo od Kristovog učenja, (primjer novog identiteta Gospodinovog roba) onda treba po istim mjerilima prosuđivati ona moja gledišta koja odstupaju od učenja Jehovinih svjedoka, a da to također ne znači otpadništvo od Kristovih učenja.

Smatram da nema nikakvog osnova da se svako drugačije gledište obezvrjeđuje i sankcionira jer to onda nije u skladu sa mjerilima prve kršćanske skupštine. Mjerila trebaju biti jednaka za sve. U povijesti naše Zajednice se više puta znalo desiti da starješine vodećeg tijela u nekoj mjeri odstupe od točne spoznaje pa su uvodili svoja drugačija i kriva gledišta, a da time nisu odstupili od pravca vjere u Boga i Krista. Takvo dozvoljeno odstupanje je moguće očekivati i od one braće koja se ne slažu sa nekim tumačenjima vodećeg tijela. Bilo bi nepravedno da istaknuti starješine nekom odredbom sebe zaštite od sankcija zbog takvog odstupanja, a drugu braću izlože pravnim odborima koji bi njihova slična odstupanja prikazala kao grijeh. Prosudite je li onda pravedno u Božjim očima uzimati ovaj stavak u kojem na kraju piše: “Ako tko dođe k vama, a ne donosi to (Kristovo) učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!“ (2. Ivanova 7,9, 10)? Ovaj se savjet treba primijeniti samo na varalice i antikriste a ja to nisam ni po kojem mjerilu. Ovo moje razilaženje sa jednim malim odstupanjem od gledišta Jehovinih svjedoka nije dovoljan razlog za isključenje jer u cijelosti dijelim s Jehovinim svjedocima zajedničku vjeru u Krista, ali se razilazim samo u jednom detalju o Isusovom stvarnom porijeklu jer nisam našao utemeljenu potvrdu da je Isus bio i ostao nebesko biće. Naprotiv, apostoli Isusa čak i nakon uskrsnuća i uzašašća opisuju kao čovjeka kojega nebo treba zadržati do vremena obnove, a sve dokaze o tom najranijem kršćanskom gledištu sam iznio u svojoj knjizi.

  • Još jedan stavak koji se nikako ne može primijeniti na meni, a na kojem se temeljila odluka o isključenju je iz poslanice apostola Pavla u kojoj stoji napisano:

“Čovjeka koji širi lažno učenje kloni se nakon prve i druge opomene, znajući da je takav zastranio i da griješi, te je tako sam sebe osudio.“ (Titu 3:10, 11)

Budući da sam u prošlom sazivu pravnog odbora iznosio mnoge stvari u svoju obranu, nemam potrebe to ponovo objašnjavati, onda ovom prilikom ću citirati pismo od 7.1.2015. za koje smatram da ga je potrebno ponovo preispitati jer mi nitko od starješina to nije demantirao, a tu sam izmeđuostalog napisao:

(…) otpadnik može biti onaj koji je skroz ili potpuno odbacio neko temeljno vjerovanje ili ideju (npr. vjeru u Boga i njegovu pripremu spasenja preko otkupne žrtve Isusa Krista). U kršćanstvu je ono vezano za potpuno odbacivanje vjere u Krista, a također se odnosi i na odbacivanje temeljnih učenja na kojima se zasniva kršćanska vjera. Odmetnuće, odmetnik ili otpadnik su pojmovi koji su sami po sebi jasni. Budući da oni u sebi nose misao o potpunom odvajanju, treba jasno definirati što je to odvajanje jer nije svako odvajanje u mišljenju i vjerovanju otpad ili odmetnuće. Pojam odvajanja, ako ga netko želi staviti u neke svoje krute institucionalne okvire može označavati i onoga koji je zadržao temeljna kršćanska učenja i vjerovanja ali je samo u nekim drugim stvarima počeo vjerovati nešto drugačije nego dotad. Upravo je na tome stvorena definicija otpadništva od strane Zajednice koja izmeđuostalog glasi:

Otpadništvo je odstupanje, otpadanje, iznevjeravanje, pobuna, napuštanje, naučavanje lažnih nauka. Otpadnici su osobe koje hotimično šire (tvrdoglavo se drže ili govore) učenja suprotna biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Smatram da se u ovoj definiciji nalazi nešto što izlazi iz biblijskih okvira. Isto je tako bilo u definiranju onoga što bi moglo biti povreda neutralnosti, jer je u tu definiciju također bilo ubačeno i ono što se nije smjelo smatrati grijehom budući da ulazi u kategorije vlastitog ispitivanja, uvjerenja i slobode savjesti. Kad bi svako odstupanje od učenja Zajednice bilo stavljenu u istu razinu kao i kretanje drugim vjerskim pravcem onda su i Jehovini svjedoci sa nekim promjenama u tumačenjima i učenjima otišli u drugom pravcu u odnosu na ono što možemo provjeriti iz knjiga koje su pisali Russel i Rutherford kao utemeljitelji kršćanskih pravaca povezanih sa ranim Istraživačima Biblije. No, Jehovini svjedoci će reći da su unatoč promjenama zadržali isti pravac vjere i da nisu odstupili od kršćanske vjere i temeljnih učenja, pa čak niti od biblijske istine. Npr. ako su Svjedoci odstupili od nekog biblijskog učenja svojim drugačijim tumačenjem, a da to drugačije tumačenje nisu smatrali lažnom naukom kojom su odstupali od biblijske istine, onda nemaju moralno pravo nekom svom članu govoriti da je odstupio od biblijske istine koju naučavaju Jehovini svjedoci ako to nije bila istina koju naučava Biblija. Po ovom mjerilu starješine nemaju pravnog razloga nekom članu skupštine reći da je odstupanjem od tih istih učenja krenuo drugim pravcem vjere i da automatski ima neku svoju religiju. Kad bi svog člana zbog toga sudili i smatrali otpadnikom onda bi to bilo nepravedno u Božjim očima. Prosudite sami i dokažite suprotno.

Činjenica je da je Zajednica Jehovinih svjedoka u svoja jedinstvena učenja uvrstila i ono što nije temelj ni za vjeru ni za spasenje pa je isključivala svoje članove koji su odstupali i od tih njenih učenja koja su se i sama mogla pokazati pogrešnima. Zato su braća postavila pitanje:

"Zašto su Jehovini svjedoci oduzeli zajednicu, odn. Isključili zbog otpadništva neke koji su još uvijek vjerovali u Boga, Bibliju i u Isusa Krista?

Odgovor: „Oni koji izriču takav prigovor ističu da mnoge organizacije koje tvrde da su kršćanske dopuštaju otpadničke poglede. Čak se i neki svećenici ne slažu s temeljnim učenjima svojih crkava, a ipak i dalje uživaju dobar ugled.“...

“... Otpadnička učenja ili različita gledišta nikako se ne slaže sa pravim kršćanstvom (...) Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? (...) To je (izmeđuostalog) postojanje "vjernog i razboritog roba" danas na Zemlji 'kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi', i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka (Mt 24:45-47). (Stražarska kula 1.11.1987.str.31)

Zar ne vidite nelogičnost ove definicije? Ovdje se izmeđuostalog spominje vjerovanje u postojanje “vjernog i razboritog roba“ kao istinito učenje. No, da li je to bilo istinito učenje? Da li je osoba koja nije vjerovala u to njihovo gledište mogla biti isključena? Pogledajmo što piše u nastavku tog članka:

“... ukoliko kršćanin (koji tvrdi da vjeruje u Boga, Bibliju i Isusa), nepokajnički unaprjeđuje lažna učenja, moglo bi se pokazati nužnim da ga se isključi iz Zajednice“ (str 32).

Sve što je bilo suprotno učenju o “vjernom robu“ je automatski bila laž, odnosno lažno učenje. Da li je onda lažno učenje bilo ono učenje o robu koje je Zajednica odbacila? Ako ćemo sve mjeriti istim mjerilima, onda je i Zajednica u svojoj prošlosti unapređivala lažna učenja jer ih je javno širila i iznosila kroz svoju publikaciju. U tom slučaju je drugačije uvjerenje ili mišljenje nekog kršćanina bilo lažno, ali samo u odnosu na (lažnu) tvrdnju Zajednice, a takva njegova laž u odnosu na njenu laž je mogla biti istina. Recimo da sada neki pojedinac ne želi prihvatiti "novo svjetlo" u vezi identiteta “vjernog i razboritog roba“. Je li je on otpadnik, odnosno onaj koji se suprotstavlja biblijskoj istini, ako znamo da se nitko nije mogao smatrati otpadnikom u vremenu kada je cijela Zajednica odstupala od onoga što sada smatra biblijskom istinom? Da li je onda svako pa i najmanje odstupanje ujedno i otpadništvo? Ako nije, onda treba tražiti od Zajednice da u ovom slučaju pojasni i potpuno definira to pitanje otpadništva kako braća poput mene ne bi bila zbunjena različitim kontradiktornim, nelogičnim te dvojakim mjerilima i gledištima.

Kristovo učenje obuhvaća istinu o Bogu, Božjem naumu te moralne zakone i zapovjedi. Svi oni koji ne ostaju u tom ‘Kristovom učenju’ mogu biti isključeni iz skupštine. Onaj tko odbacuje moralne zakone on ustvari odbacuje Kristovo učenje isto kao što netko uči nauke koje su suprotne onome što stoji u Bibliji. (Tit 3:10,11; 2.Ti 2:16-19). Stoga apostol Ivan piše: "Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga (odnosno taj nije u zajednici sa Bogom). Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte! Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima“ (2.Iv 9-11).

"Ići predaleko“ je nešto što se razlikuje od onih razmišljanja i postupaka koji su u okviru onoga što Biblija govori. Izaći iz tog okvira je opasno jer bi se time negiralo samu istinu i Kristovo učenje o tim stvarima što bi dovelo do otpadništva od Boga i njegovih zakona. No ukoliko postoje argumenti koji imaju biblijski temelj, a donekle se razlikuju od nekih tumačenja Zajednice, onda treba te stvari prepustiti da se razjasne, a ne da se osude. Iako je Zajednica mijenjala neka svoja tumačenja, ona smatra da nije išla predaleko i da je i dalje ostala u Kristovom učenju. Stoga tako treba gledati i na nekoga tko se ne može složiti sa njenim tumačenjima, a koji i dalje stoji u okvirima Kristovog učenja. Takav može u svom dubokom istraživanju naići na argumente koji u nekim stvarima govore drugačije od onoga kako je naučen od Zajednice. Može biti uvjeren u ono što je otkrio kroz vlastito uvjeravanje. No, da li je išao predaleko da je zbog toga izgubio zajednicu s Bogom i svojom braćom? Ako ga Bog smatra svojim slugom jer je Božju riječ stavio iznad ljudskih tumačenja koja često mogu odstupati od biblijskog konteksta, onda starješine nemaju moralno pravo njemu i drugima dokazivati da su sagriješili jer bi to bilo prosuđivanje po ljudskim mjerilima a ne Božjim.

Npr. kršćanima je savjetovano da po pitanju držanja određenih dana mogu biti “uvjereni u svoje mišljenje“ (Rim 14:5; Gal 4:10). No što ako netko bude uvjeren u to da je potrebno držati sabat i to mišljenje bude kasnije nametnuto od strane vodećih starješina tako da to postane učenje koje je istaknuto obilježje ili jedinstveno učenje neke kršćanske zajednice? Da li se to može staviti u istu razinu sa temeljnim učenjima koja su postavili Isus i apostoli? Biblija kaže da ne može. Oni koji takva učenja (kao što je npr. i učenje o vjernom robu i sl.) ugrađuju u temeljna učenja dolaze u opasnost da takvim izjednačavanjem umanjuju vrijednost biblijske istine pogotovo kad tvrde da je svako odstupanje od takvih učenja otpadništvo. Za pretpostaviti je da će pojedini kršćani u svom neovisnom proučavanju Biblije doći do drugačijeg i ispravnijeg shvaćanja. Da li je to njihovo “novo“ razumijevanje drugi vjerski pravac ili druga religija? Ne. Kršćanska zajednica sa takvim pogledima možda ide u istom pravcu vjere kao i taj njihov član ali se razilaze u gledištima. Po Bibliji držanje sabata nije grijeh iako takvo učenje odstupa od kršćanskih smjernica, ali bi bilo grijeh kad bi vodstvo zajednice osudilo svog člana koji odstupa od tog učenja jer on, po savjetu apostola Pavla, drži da su mu svi dani jednaki. Ovo je samo primjer kako se mogu stvoriti nepotrebni problemi unutar zajednice kada se neka učenja smatraju biblijskom istinom iako ne bi trebala biti u istoj razini sa temeljnim kršćanskim učenjima.

Kad je riječ o razmaku ili odvajanju onda se po biblijskoj definiciji otpadništva ono odnosi na potpuno odvajanje od zajedničkog pravca vjere. Svako drugo odstupanje u učenju i pravilima treba staviti u granice kojima se zadržava isti pravac vjere, ali se dozvoljava mogućnost vlastitog uvjeravanja i promjene gledišta. Kad se nečije uvjerenje i gledište mijenja u odnosu na službeno tumačenje, onda samo treba stvari ispitati i vidjeti da li se tim odstupanjem stvara odmetnuće ili potpuni razmak od biblijske istine. Npr. tvrdnja da nema uskrsnuća tijela je potpuni razmak od biblijske istine, dok neka različita gledišta o tome tko hoće a tko neće uskrsnuti nisu u toj kategoriji. Netko može vjerovati da Bog neće uskrsnuti ljude poginule u potopu, a drugi u to ne moraju vjerovati jer tvrde da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne. Čak je i Zajednica više puta mijenjala svoje gledište o tome a da nije napravila potpuni odmak od temelja vjere. Svi kršćani vjeruju da je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo. No neki vjeruju da je uskrsao u tijelu. Drugi u to ne vjeruju. I jedni i drugi mogu tvrditi da se njihova razmišljanja i tumačenja mogu potkrijepiti određenim biblijskim stavcima. Tko je od njih otpadnik ako nitko od njih ne odstupa od vjerovanja u Isusovo uskrsnuće? kraj citata

Zaključak: Iako sam sa svojim gledištima izašao u javnost preko svoje knjige i web stranice ja sam se ogradio od bilo kojeg nametanja svojih novih uvjerenja te sve postavio po načelima po kojima takve informacije, do kojih se dolazi neovisnim i temeljitim istraživanjima, budu dostupne kućanstvu vjere koje će trebati znati kako će se prema njima postaviti. Jedan od načina je da sve što čuju, a što se temelji na Bibliji, ispituju i prihvaćaju samo ono u što se mogu uvjeriti.

Od starješina tražim da se ponovno preispitaju sve ove točke za koje smatram da su dovoljan dokaz kojim se može poništiti odluka pravnog odbora. Budući da je u sve ovo sada uključena javnost ona bi trebala biti upoznata sa cijelim ovim pravnim postupkom, pa čak i sa ovom žalbom, jer se samo tako može očekivati da starješine koje će biti uključeni u ovaj postupak razmotre ovu žalbu u duhu Božje riječi i donesu samo jednu moguću odluku koja bi bila ispravna u Božjim očima. S moje strane će javnost biti uključena u određenoj mjeri kako bi se cijeli ovaj postupak vodio na višoj razini u skladu sa božanskim mjerilima za pravo i pravdu. Ukoliko neki starješine uvide da nisu mjerodavni sve ovo preispitati i prosuđivati onda neka odmah odustanu od angažiranja u ovom predmetu kako se ne bi sramotili pred drugima i sebe dovodili sa onim sucima koji su kroz povijest sudili po mjerilima inkvizicije. Ukoliko oni koji se angažiraju osjete da pod pritiskom drugih starješina moraju donijeti samo jednu odluku koju su unaprijed dosudili bez obzira na ovu žalbu, onda bi bilo dobro da odustanu od svog sudjelovanja u nečemu što bi se pred javnošću i mnogim svjedocima moglo pokazati blamažom i sramotnim suđenjem.

4. srpanj, 2016.

 


Dopis 9 - Objašnjenje

 


Prilikom uručivanja gore navedene žalbe sam u mailu napisao:

(Pitanje): Drago, šaljem ti u privitku 'Žalbu' na odluku pravnog odbora. Budući da je javnost sada uključena u ovaj pravni proces, da li bi imao pravo tu javnost upoznati sa ovom žabom i sa cijelim slučajem koji će se voditi jer želim da javnost stoji iza one odluke koja bi bila donesena po pravednim mjerilima, a ne da im se ona nameće bez njihovog saznanja? Ako nemam pravo, možeš li mi dati utemeljen odgovor.

(Odgovor): Danijel, primio sam tvoju žalbu i netko od starješina će te kontaktirati po tom pitanju. No ne znam što misliš pod tvrdnjom da ''je javnost sada uključena'' jer nikakva javnost nije uključena. Uključeni sa samo starješine koji to rješavaju i ti i nitko više pa ako želiš samo to objasni da znamo na što se te riječi odnose.


 

Dragi brate Drago!

Samim tim što tvrdiš da javnost nije uključena je dovoljno da vidiš kako se od samog starta išlo ovu stvar rješavati na krivi način. Naime, u ovaj spor više nisu uključeni samo starješine nego i cijela skupština jer sam sa svojim gledištima izašao pred cijelu skupštinu u namjeri da mi ona sudi a ne starješine koji su sluge vodećeg tijela. Da nisam izašao u javnost starješine uopće ne bi formirali pravni odbor već bi sve ostalo na odluci zadnjeg pravog slučaja kada su moja gledišta ostala u krugu starješina. Ukoliko braća smatraju da sam sagriješio prema Bogu i Božjim mjerilima onda vjerojatno očekuju od starješina da me se osudi. Prije svega bi braća koja me poznaju najprije razgovarala sa mnom o svemu ovome, ali nitko od njih do sada to nije učinio kako bi me privatno ukorio. Trebalo je ostaviti vremena da se vidi da li će to itko učiniti. Razgovor sa mnom su obavila samo dvojica starješina po službenoj dužnosti koji su samo konstatirali da se moje gledište ne slaže sa gledištem Jehovinih svjedoka. Međutim, to nije ništa novo jer me po tom pitanju ni prošli odbor nije mogao osuditi nakon što sam im iznio svoja gledišta o nekim stvarima kao i mnoge argumente u svoju obranu. Da su ta moja gledišta i argumente imali prilike čuti i ostala braća u skupštini ja duboko vjerujem da me nitko od njih ne bi mogao smatrati otpadnikom. Zato sam izašao u javnost kako bi me moja skupština i cijelo bratstvo osudilo samo ukoliko sam stvarno otpadnik po biblijskim mjerilima, a ukoliko nisam onda bi me neki od njih a možda i velika većina i dalje smatrali svojim bratom koji ima svoja drugačija a ne lažna učenja. Ovako, kada vi donosite svoju odluku iza zatvorenih vrata i namećete svima da poštuju vašu odluku onda onemogućavate drugima da vide da li je vaša odluka ispravna ili ne.

Starješine su vidjeli problem u tome što sam sada javno objavio svoja gledišta. Ja s druge strane vidim problem u samom načinu na koji se starješine odnose prema meni kada po nekim ljudskim mjerilima pokušavaju nametnuti svoje neslaganje i rješavati to izvan očiju javnosti koja je na neki način ipak uključena u sve ovo. Uzmi u obzir slijedeće Isusove riječi:

”Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega. A ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka. Ako ne posluša njih, reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.“ (Matej 18:15-17).

Isus je objasnio da se problem grešnika može riješiti iza zatvorenih vrata samo u privatnim situacijama kada jedan brat želi navesti grešnika na pokajanje i rješavanje problema. Tada skupština nije uključena u taj problem. Međutim ukoliko se u privatnom razgovoru to ne može riješiti tada bi problem trebao izaći u javnost jer bi cijela skupština trebala biti svjesna prisutnog grijeha koji je vezan za tu osobu, člana njihove zajednice, čak i onda kada ostali članovi skupštine nisu izravno vezani za slučaj. Pogotovo je to slučaj kada je cijela skupština izravno uključena u problem svog brata. U svakom slučaju, kad stvar dođe pred cijelu skupštinu, onda bi skupština trebala biti uključena u spor. Naravno da neće svaki član skupštine voditi glavnu riječ kod saslušanja i moguće osude nego je to dano u nadležnost starješinama.

U Stražarskoj kuli 15.7.1994. str.23 se kaže: “Ako se stvar nije mogla riješiti, trebala se iznijeti skupštini. To se u početku odnosilo na židovske starješine, ali kasnije na starješine u kršćanskoj skupštini.“ Ova izjava nije potpuno definirana i razmotrena u svjetlu Biblije, pa je Zajednica nametnula pravilo po kojem samo starješine iza zatvorenih vrata vode saslušanje i suđenje optuženih za neki grijeh. No, u svjetlu Biblije je cijela skupština trebala biti uključena u sve što u njihovo ime rade starješine.

Kad je jedan grijeh bio poznat cijeloj skupštini, onda se Pavle obratio cijeloj skupštini od koje je zahtijevao da zajedno donesu odluku koju je on već donio i da tog brata uklone iz svoje sredine (1.Ko 5:1-5). Takav postupak je bio sličan situacijama kada su u povijesti Božjeg naroda starješine rješavali sporove i prijestupe na način da je cijela zajednica bila uključena jer su se pravne stvari rješavale pred 'skupštinom' koja je mogla svjedočiti cijelom pranom procesu - od saslušanja tužitelja, okrivljenika i svjedoka pa sve do izricanja i provedbe kazne. U tom kontekstu je izraz 'skupština' uključivala sve muškarce unutar jedne manje ili veće zajednice, a ne samo izabrane starješine koji su sudili. Starješine bi u nazočnosti svoje braće na javnom mjestu provodili saslušanje i donosili odluke.

Samim tim što se formira pravni odbor bi značilo da je skupština već upoznata s tim slučajem i da će ona moći svjedočiti cijelom pravnom procesu što bi značilo da bi bar svaki kršteni muškarac ili oni dovoljno zreli muževi trebali biti prisutni kod saslušanja. Po biblijskim mjerilima pravni odbor se ne može formirati bez saznanja cijele skupštine. Međutim, danas starješine u našoj kršćanskoj skupštini pravne stvari rješavaju tajno iza zatvorenih vrata tako da skupština nije unaprijed upoznata sa prisutnim problemom pa ne može pasivno i aktivno biti uključena u cijeli slučaj, osim što na kraju čuju za odluku koju bi bespogovorno trebali poštivati. To se ne slaže sa biblijskim kontekstom niti u Bibliji ima odredbi po kojima bi se trebalo postupati drugačije od navedenog tako da starješine naše zajednice nažalost slijede samo ljudska mjerila koja sama po sebi unose nemir u srcima njihove braće, pa se i u tom smislu sve svodi na slijepu poslušnost autoritetu.

U svakom slučaju, kada starješine formiraju pravni odbor, bilo koji slučaj više nije privatan niti iza zatvorenih vrata jer bi po biblijskim smjernicama cijela skupština biti upoznata sa nastalim problemom i načinom na koji će se on rješavati. Budući da se do sada u mom slučaju niti jedan spor nije rješavao na taj način, onda sam išao s tom namjerom da se cijela skupština upozna sa mojim slučajem u kojem su me braća već jednom isključila iz zajednice, dok su drugi put odustali od isključenja i da vide sve pravne i druge probleme koji su vezani za ovu problematiku koju se rješava po institucionalnim a ne biblijskim mjerilima. Ja sam bio tražio od svojih starješina da u slučaj uključim braću koji bi bili svjedoci i oni su to odobrili, ali su zanemarili moje prijedloge te su žurnim postupkom bez moje nazočnosti donijeli odluku o isključenju. Stoga smatram da u nastavku ovog procesa trebate vi kao starješine upoznati cijelu skupštinu koja bi već trebala znati razloge zbog koje ste donijeli odluku o isključenju kao i razloge koje ja dajem u svoju obranu kroz žalbu. Ukoliko to vi ne učinite, ponovo pravite proceduralnu grešku navodeći mene da sve ovo dovedem u onu razinu koje je jedino ispravna. Stoga je moja namjera da ovaj slučaj bude vođen transparentno u nazočnosti moje braće, na način da prije saslušanja pred prizivnim odborom vašu odluku i moju žalbu predočim javnosti koja samo tako može stajati iza vaše odluke i podržati je samo ako je donesena po biblijskim načelima i zakonima. Kako ću to učiniti još ću vidjeti, ali namjeravam bar neku braću upoznati s ovim iako bi cijeloj skupštini mogao sve to staviti na uvid preko moje web stranice.

Zato sam te u vezi ovoga pitao: “Ako nemam pravo, možeš li mi dati utemeljen odgovor?“ Očekujem od tebe da mi odgovoriš na ovo pitanje, ali samo na način koji će biti utemeljen na Božjoj riječi.

Srdačan pozdrav

Tvoj brat Danijel

6.srpanj, 2016.

 


DragoDanijel, primio sam tvoje objašnjenje i ono što ti ja mogu reći je da ću se osobno držati uputa zajednice kojoj pripadam i da mi ne planiramo upoznavati nikakvu javnost. Što se tebe tiče to je tvoja osobna odluka i na nju ne možemo utjecati, a za sam nastavak ovog slučaja i sve tvoje prijedloge trebat ćeš se obratiti braći koja to sada po tvojoj žalbi rješavaju. Oni su odgovorni za daljnji tijek postupka i slobodno možeš kontaktirati brata Tomić Milana za sve daljnje upite i dogovore.

7.srpanj.2016.


 

Brate Drago,

ti kažeš da ćeš se osobno držati uputa Zajednice kojoj pripadaš i to je tvoje pravo, samo što ne želiš vidjeti da korištenjem toga prava starješine gaze prava drugih koji bi više voljeli da se starješine drže uputa Biblije, a ne uputa čovjeka ili vodećeg tijela kojega se nažalost drži za 'boga' (zakonodavca i suca). U tomu ja vidim veliki problem kojeg stalno ističem i kojega sam ovom prilikom želio izložiti javnosti bez obzira što sam se time svjesno izložio vašoj osudi, ali ne i osudi javnosti koja će u cijeloj ovoj priči vidjeti drugu i skrivenu stranu lica ovakvih pravnih slučajeva u kojima se koriste dvostruka mjerila prosuđivanja i to za gledišta kojima se ne potkopava temelj kršćanske vjere bez obzira što se ona u nekim detaljima razlikuju od službenog gledišta koje ne može biti apsolutno mjerilo biblijske istine.

U povijesti Božjeg naroda su sve upute za narod bile transparentne i svima dostupne. Nije bilo uputa koje su znali samo starješine naroda nego je cijeli narod znao što Bog očekuje od svakog pojedinog člana zajednice tako da niti jedan starješina nije mogao raditi po uputama čovjeka niti je mogao voditi pravne stvari i suditi po vlastitim mjerilima. Kralj David je jednom naredio da se prebrojavanje naroda uradi po njegovim uputama pa je stvorio problem sebi i drugima. U drugoj je prilici zajedno sa svećenicima donio uputu o prijenosu kovčega koja se razlikovala od Božjih uputa pa je i tu stvorio problem. U povijesti Božjeg naroda su mnogi propatili jer su starješine uvodili svoja mjerila i pravila. Nažalost, braća znaju koje su Božje upute i smjernice dane svima nama, ali nažalost mnogi ne znaju ili ne obraćaju pažnju tome da vodeće tijelo starješinama daje malo drugačije upute kad su u pitanju vođenje pravnih stvari iza zatvorenih vrata. Jehovini svjedoci toliko visoko uzdižu Božju riječ, ali su se predvodnici zajednice u nekim stvarima udaljili od nje, jer ako se ne uvažava samo jedan mali dio Biblije, nego se on briše iz naših umova kako bi na to mjesto stavili upute Zajednice koje su malo drugačije, onda sve ovo drugo pada u vodu.

Zajednica kojoj pripadamo je uvela svoje gledište po kojem je svako novo ili drugačije gledište koje dolazi od njenih članova izjednačila s 'krivim učenjima', te dalo upute starješinama da sude svojoj braći. S druge strane svoja drugačija i nova gledišta koja se kasnije pokažu pogrešnima ne želi staviti u kategoriju krivih učenja. U tu svrhu je Zajednica uzela neke biblijske stavke i na njima zaštitila svoj autoritet i svoje postavke po kojima sudi drugima. Tako ste i vi u Pravnom odboru uzeli neke biblijske stavke i koristili ih protiv mene i mojih postupaka. Kad čitam te biblijske stavke u kontekstu onoga što su te riječi značile kršćanima u prvom stoljeću, ne mogu a da se ne osjećam povrijeđenim. S druge strane vi kao starješine (čast pojedincima) istovremeno ne vidite vrijednost biblijskih smjernica kojih su se držali pripadnici Božjeg naroda. Vi ih svjesno zanemarujete jer ih je čovjek zamijenio sa svojim uputama i smjernicama po kojima postupate. Zašto?

Kad bi bilo tko uvidio kako Zajednica zanemaruje neke biblijske smjernice i načela imao bi pravo uzeti Bibliju i vidjeti što ona o tome kaže. Ovo što je Pavle napisao u vezi toga nisu prazne riječi pa te molim da ih razmotriš u svjetlu svega ovoga:

“Ako ti sebe nazivaš Židovom (tj. Jehovinim svjedokom) i oslanjaš se na zakon i ponosiš se Bogom i poznaješ njegovu volju i znaš prepoznati što je najvrednije jer si poučen iz Zakona, te si uvjeren da si vođa slijepima, svjetlo onima koji su u tami, odgajatelj nerazumnih, učitelj djece i da imaš osnove znanja i istine u Zakonu — zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samoga sebe? (…) Zar ti, koji se ponosiš zakonom, obeščašćuješ Boga prestupanjem Zakona? Jer, kao što je napisano, “zbog vas se među neznabošcima huli na ime Božje”. (Rim 2:17-24).

“Zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samoga sebe?“ Ovi su teške riječi i unaprijed znam kako bi se ti kao starješina osjećao kada bi sud javnosti koristio ove riječi protiv onih starješina kojima je važnije držati se uputa Zajednice nego uputa koje je Bog od samog početka dao svom narodu. Činjenica je da starješine znaju koje su Božje upute u pravnim stvarima, ali neke od njih smatraju nevažnim iako nemaju nikakvo opravdanje za promjene koje su uvedene od strane vodećih ljudi u Zajednici. Da su se u ovoj stvari uvažavale Božje upute, sada Zajednica ne bi morala biti izložena sudu javnosti u Australiji i šire.

Zajednica uči druge kako se treba podložiti Bogu u svim pa i onim najmanjim stvarima, a ne uči sebe, tj. svoje članove o tome kako se trebaju više podložiti Bogu nego čovjeku. U pravnim procesima koje svjetske vlasti vode protiv Svjedoka, Zajednica pomoću Biblije uči druge pravnike kako trebaju po uzvišenim mjerilima slobode savjesti i govora suditi njima pred cijelom javnošću, a zanemaruje Bibliju kako bi poučila sebe i svoje starješine da sude svojoj braći po istim smjernicama i načelima i to pred javnošću, a ne iza zatvorenih vrata. Ponosi se Božjim zakonom a uvodi neka svoja pravila i zakone po kojima sudi svojoj braći koja se više pokoravaju Bogu nego čovjeku čime se obeščašćuje Boga.

Stoga u Bibliji ne postoji zakon koji bi osudio nekoga čija gledišta se razlikuju od učenja Jehovinih svjedoka jer su se i Jehovini svjedoci kao zajednica više puta našli u situaciji da su neka njihova tumačenja proturječna onome što Biblija uči. Slično je i sa drugim kršćanskim zajednicama jer sve one mogu koristiti i zloupotrijebiti iste biblijske stavke po kojima bi svoje članove osudila zato što se njihova gledišta razlikuju od službenih. Budući da sve te zajednice kao i naša mogu biti svjesne da možda neka njihova gledišta nisu točna, onda se ne bi smjeli olako koristiti biblijskim stavcima po kojima bi u ime Boga osuđivala svoje članove jer Bog takvo nešto ne podupire, a pogotovo ne dvojaka i lažna mjerila. Kad vi olako uzimate biblijske stavke da bi nekoga osudili po tim uputama, zašto onda sve te biblijske stavke ne stavite na vagu kako bi donijeli pravednije i moralnije odluke. Jedan od tih stavaka je : “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje … jer zbog Jehove tako misli“ (Ri 14:5,6). Ako netko već ima svoje mišljenje utemeljeno na Bibliji ono može biti u nekim detaljima drugačije od službenog, a službeno može biti drugačije od izvornog, ali nikako ne bi smjelo biti proturječno istini, a “istina“ je sam Isus Krist. U svim mojim tumačenjima i gledištima ne možeš naći niti jednu misao koja obeščašćuje Boga i Krista, a samim tim ni 'istinu' jer ja ne proturječim toj najuzvišenijoj istini, nego samo onim detaljima (naše i bilo koje druge kršćanske zajednice) koji se ne uklapaju u biblijsku istinu. Sada to može provjeriti cijela skupština (javnost) pa neka mi ona sudi.

U cijeloj ovoj prići ja sam nevažan. Želio sam ovu svoju priču dovesti u onu razinu o kojoj je Zajednica mnogo toga napisala i iznijeti u javnost činjenicu po kojoj vi kao starješine osuđujete ono što je Zajednica uzdizala kao mjerilo kršćanske vrijednosti, čime ulazite u kontradiktornost sa vlastitim mjerilima vrijednosti. Zato mi nije više toliko stalo za vaše mišljenje i prosudbe jer sam dovoljno vidio i znam kuda sve ovo vodi i što se sve iza toga krije, ali nema ništa tajno što se neće otkriti i razotkriti u pravom svjetlu.

Kad je Isus nakon svoje službe dva puta došao u Jeruzalem naišao je na osude vjerskih vođa, a kad je treći put otišao u Jeruzalem znao je kako će sve to završiti jer ih je ovaj put još više izazvao svojim javnim nastupom. Tako sam i ja već dva puta svojim izjavama koje sam temeljio na duhu Svetog Pisma izazvao negodovanje svojih starješina i njihovu revnost da brane svoju vjersku instituciju, a sada ovim javnim objavljivanjem svojih gledišta po treći put dolazim pred starješine koji su odmah formirali pravni odbor i unaprijed me osudili bez da su stvorili sve pravne pretpostavke i mogućnost moje adekvatne obrane. Što onda mogu očekivati od Prizivnog odbora? Kao i Isus žalio sam se na proceduralne pogreške koje ste učinili, ali predosjećam da će se u mom slučaju ovaj put odigrati isto ono što je Isus doživio jer piše: “Isusova primjedba pravičnog bi suca potaknula da poštuje zakonom utvrđen tijek suđenja, ali Ana nije mario za pravdu.“ (WT 1.4.2011).

Kao što si mi napisao, vi ne želite s ovim slučajem upoznati javnost jer se držite uputa Zajednice, ali si mi zato nevoljko dozvolio da ja po svojoj odluci mogu sve ovo iznijeti pred javnost prije nego budem saslušan pred Prizivnim pravnim odborom. Čak i da ste mi to zabranili ja bi to učinio jer ovaj put želim da mi javnost sudi bez obzira kakva će biti vaša odluka. Vi me možete odbaciti jer imate autoritet, ali znajte da će kao i do sada biti onih, ovaj put čak i više, koji će me i dalje smatrati svojim bratom.

Pozdrav

Tvoj brat Danijel

14.srpanj 2016.

PS. Rekao si da se za nastavak ovog slučaja i za sve moje prijedloge trebam obratiti braći koja sada rješavaju moju žalbu jer su oni odgovorni za daljnji tijek postupka. No prije nego sam se uspio obratiti sa svojim prijedlogom, dobio sam poziv od brata Milana Tomić za saslušanje koje je trebalo biti održano 8.srpnja. Tražio sam od dotičnog brata da se termin odgodi iz nekih osobnih obiteljskih razloga i da mi dade mail adresu na koju ću mu se javiti sa odgovorom na jedno njegovo pitanje, ali mi je do danas uskratio tu adresu, pa ću mu se morati obraćati preko tebe. 

 


Pismo 'Prizivnom odboru'

 


 Draga i poštovana braćo,

 

Želim vas obavijestiti da sam ovaj put bio primoran upoznati braću (javnost) s ovim slučajem kako bi se po biblijskim smjernicama sve vodilo ispred gradskih (skupštinskih) vrata a ne iza zatvorenih. Budući da je 'iza zatvorenih vrata' vaša riječ jača od moje ja sam morao odstupiti od pravilnika i uputa Zajednice i svoje, na Bibliji utemeljeno pravo na saslušanje i pravično suđenje zatražiti 'pred gradskim vratima'. Nastavak ovog procesa će zato sada pratiti neka braća kao neutralni svjedoci koji će predstavljati javnost. Tu mogućnost su mi pružili starješine moje skupštine ali je Pravni odbor na svoju ruku proveo ubrzani proces bez mene i bez tih svjedoka što je dovelo u pitanje njihovu ljubav prema božanskoj pravdi.

Ono što je javnost trebala čuti u vezi svega ovoga je sada otkriveno i dostupno svima na mojoj web stranici koja mi služi kao 'grad utočišta' jer je sve manje više rečeno u prošla dva procesa kojeg sam putem transkripata i dopisa dao na uvid svima koji to žele, a posebno starješinama koji bi na ovom slučaju trebali puno toga naučiti. Da nije bilo ovog procesa ne bi došlo do objavljivanja ovih transkripata. Sve što je važno je zapisano kao što je bilo zapisano u slučaju Joba kojega su trojica starješina teretili za grijeh. Taj razgovor između Joba i starješina je stavljen na stranica Biblije tako da ga svi mogu čitati i vidjeti ono što je tim starješinama bilo sakriveno. Joba je od krivih optužbi obranio sam Bog, a ja svoju obranu temeljim na Bibliji, njegovoj riječi, zakonima i načelima koja su iznad ljudskih institucionalnih mjerila.

Više od onog što je do sada rečeno i zabilježeno u mom slučaju se nema što dodati tako da više neće biti potrebno tonsko snimanje. Ono što je rečeno s obje strane i preneseno na papir je bilo dovoljno da se vidi kako starješine imaju potpuno krivo gledište kojega su pokušavali pravdati na način da su svojim izjavama izlazili iz biblijskog konteksta i time pokazali pravo lice sankcioniranja onih ljubitelja Božje riječi kojima se sudi po načelima koja je nametnula Crkva mračnog srednjeg vijeka u obranu svojeg autoriteta. Zato sam bio primoran na neke izjave u transkript ubaciti komentare, prigovore i primjedbe kako bi se to jasno vidjelo.

Budući da su sva tri slučaja povezana i da su se kroz njih mogli uočiti mnoge nepravilnosti u stavovima i gledištima po kojima su starješine donosile svoj sud onda smatram da bi bilo poželjno od starješina Prizivnog odbora da se upoznaju sa prva dva slučaja te da uzmu u obzir dopise koje sam u ovom novom slučaju slao starješinama i sadašnjem Pravnom odboru. Možda će vas obeshrabriti količina teksta ali to nije ništa u odnosu na tisuće stranica koje u nekim slučajevima moraju proučiti svjetski suci. Vama će trebati vremena da to ozbiljno razmotrite, naravno ako se u svemu ovome postavite neutralno. To sada od vas zahtjeva da pred svom braćom koja prate ovaj slučaj biblijskim argumentima pobijete točke moje žalbe ili da u suprotnom pobijete odluku pravnog odbora ili čak da vratite cijeli slučaj na početak na način da se po biblijskim smjernicama najprije povede javna rasprava jer je u pitanju načelo: “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje … jer zbog Jehove tako misli“ (Ri 14:5,6). Ja sam također uvjeren u svoje mišljenje 'zbog Jehove' koji me putem svoje riječi poučava istini s tim da cijenim i istinu koju 'zbog Jehove' uči i naša Zajednica. No, činjenica je da moje gledište proturječi, ne temeljnim istinama koje naučavaju Jehovini svjedoci, nego samo detaljima koji se nalaze u publikacijama Watchtowera, za koje sam čvrsto uvjeren da odstupaju od biblijske istine koju su naučavali apostoli.

Ovaj moj zahtjev za provođenje pravde 'na gradskim (skupštinskim) vratima' je još jedan dokaz da ja u svim svojim gledištima idem toliko daleko da 'odstupam' od gledišta Zajednice samo ukoliko ona odstupa od biblijskih gledišta i smjernica. Ta moja odstupanja su samo u granicama onoga na što imam slobodu savjesti i govora bez da me se zbog toga sudi.

Tamo gdje Zajednica ne odstupa od izvornog biblijskog učenja, onda ni ja ne odstupam od biblijske istine koju naučavaju Jehovini svjedoci. Pitanje je koliko Zajednica u ovim i drugim stvarima odstupa od Biblije kada se zna da provodi tajna saslušanja i suđenja koja Biblija ne podupire? Čak i zabrana tonskog snimanja govori o tome kako Zajednica zazire od suda javnosti dok ujedno zahtjeva od braće da bespogovorno prihvate vaše sudske odluke, što također nije utemeljeno na Bibliji jer to ne ide jedno s drugim. Da li onda starješine imaju moralno pravo meni ukazivati da odstupam od gledišta Zajednice kad ona po pitanju načina saslušanja svjesno odstupa od biblijskih mjerila? Ako Zajednica nije vjerna Bibliji u ovoj maloj stvari dali onda može biti mjerodavna kad od starješina zahtjeva da sude po njenim mjerilima koja u sebi sadrže ista načela kojim se vodila Crkva u prošlosti.

“Od [Konstatina] Crkva je stekla sklonost biti autorativna i neupitna, razvila se u centraliziranu organizaciju, paralelno s carstvom. U optužbama za krivovjerje se pokazala nemilosrdna sa ciljem da eliminira protivnike koji su se usudili usprotiviti vijeću (vodećem tijelu) kršćanske crkve. Svakog koji je izrazio različita mišljenja, ili čak pokušao predstaviti biblijske dokaze koji opovrgavaju dogme i kanone (crkvene zakone) vijeće bi označilo kao heretike. (...) ". (Stražarska kula, 15.5.1986 , str 25.)

Kada je crkva preuzela moć pokušala je na svaki način zadržati, boreći se protiv onih pojedinaca i grupa koji su ukazivali na biblijsku istinu. Kako bi zadržala doktrinarno jedinstvo i stečenu vlast nad narodom, uvela je sud koji je suzbijao slobodu savjesti i uma. To je bilo jasno i C.T.Russellu koji je napisao:

"Nastojanje da se primora sve ljude da misle jednako o svim temama, kulminiralo je velikim otpadništvom i razvojem velikog Papinskog sustava."  (Stražarska kula, 1. rujna 1893, str 1572).

Tako u Probudite se 1.8.1988. str 30. u podnaslovu "Nezarobljena srca i misli“ piše:

“... Jedan povjesničar primjećuje: ”Inkvizicija, premda je nametnula jednoobraznost dogme i izvanjsku poslušnost, nije mogla nadahnuti istinsko poštovanje prema religiji“.

Poznavajući stavove i gledišta većine starješina mogao bi ustvrditi da bi Isus Krist bolje prošao kod Sanhedrima nego kod pravnih odbora Jehovinih svjedoka. Naime da je sve bilo regularno provedeno u procesu protiv Isusa, on bi imao dosta šanse da ne bude osuđen,  ali kod pravnih odredbi Jehovinih svjedoka temeljenih na politici nepovredivosti autoriteta i zabrane iznošenja gledišta koja su samo u nekim malim detaljima drugačija od učenja koja su jedinstvena Jehovinim svjedocima, Isus ne bi imao niti malo šanse da dokaže svoju nedužnost jer starješine ne bi zanimala njegova istinoljubivost, moralnost i vjera nego to što se ne pokorava vjerskom autoritetu i što javno iznosi gledišta koja su proturječna nekim tradicionalnim gledištima.

U ovom mom slučaju i malo dijete bi moglo reći da je jedno gledište u nekim detaljima proturječno drugom. No na vama je puno teži zadatak jer morate na vagu pravednosti staviti puno toga ali se bojim da niste tome još dorasli jer ste ograničeni uputama i gledištima koji su se već pokazali manjkavima pa nikako ne možete prihvatiti neke biblijske smjernice, upute i načela koja sam više puta istakao u svojoj obrani. Činjenica je da razlika postoji ali trebate znati procijeniti o kakvoj razlici je riječ i što ona narušava - temelje vjere ili samo detalje koje bi i Zajednica mogla korigirati bez da je se optuži za širenje učenja koja su proturječna biblijskoj istini. Stoga od vas zahtijevam da detaljno razmotrite optužnicu koja glasi:

Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Možda ne vidite ništa sporno u ovoj izjavi, pa ću je zato usporediti s nekim činjenicama preko kojih Zajednica olako prelazi bez da u njima vidi svoju odgovornost. Pitanje koje vam želim postaviti sada a koje će biti aktualno i na sastanku Prizivnog odbora glasi:

Da li Zajednica svjesno širi učenja koja su proturječna biblijskoj istini (koju naučavaju JS)?

a) Uzmimo u obzir da Zajednica svoja učenja širi putem publikacija Watchtowera. Neka učenja i tumačenja je bila primorana mijenjati, ali su prijašnja učenja i tumačenja ostala u starijim publikacijama. Što je Zajednica radila sa tim publikacijama u kojima su se nalazila učenja koja su preko noći postala proturječna biblijskoj istini koju su mijenjali novim gledištima?

Činjenica je da se te publikacije nisu uništavale niti je Zajednica to zahtijevala od svojih članova. Upravo suprotno, s vremena na vrijeme je preko “Naše službe za Kraljevstvo“ poticala svoje članove po svijetu da raspačavaju te starije publikacije, čime su oni svjesno širili učenja proturječna trenutnim učenjem Jehovinih svjedoka. Zajednica u tome nije vidjela išta sporno. Iako je bila svjesna da se u njima nalaze i zastarjela (proturječna) gledišta, ona je napisala:

U tim publikacijama postoji bogatstvo informacija. One mogu ljudima biti od velike duhovne vrijednosti. Dakle, potrudimo se da tokom ova dva mjeseca raspačamo sve starije publikacije koje naša skupština možda ima na zalihi. Pošto te starije publikacije iznose biblijsku istinu, ponudi ih s pozitivnim stanovištem.  (1/89). Objavitelji starija izdanja mogu ponuditi članovima obitelji koji nisu u istini, onima s kojima proučavaju Bibliju i drugima. (12/2005)

Na zalihama su postojale na tisuće takvih publikacija pa bi uništavanje istih bilo neisplativo jer se za njih mogao uvijek dobiti novac putem dobrovoljnih priloga. S druge strane se isticalo bogatstvo informacija koje su imale tu vrijednost da su mogle zasjeniti one informacije koje su proturječile biblijskoj istini. Kad sam ja u pitanju, činjenica je da nisam nikome nametao svoja gledišta niti sam tražio od bilo koga da ih mora čitati. Zato sam svoju knjigu “Posljednji Adam“ namijenio onima koje Zajednica naziva 'neznabošcima', pa sam naglasio da je Jehovini svjedoci mogu čitati na vlastitu odgovornost kao i sve ostalo. Iako u mojim knjigama ima bogatstvo informacija duhovne vrijednosti, starješine sve to zanemaruju i pokušavaju zasjeniti tvrdnjom da u njima postoje oni detalji koji proturječe gledištima Jehovinih svjedoka. Zar to nisu dvojaka mjerila prosuđivanja. Zajednica može svjesno širiti proturječna gledišta, a kad ih ja objavljujem onda tvrde da sam zastranio i osudio sam sebe prema Titu 3:10,11.  Zajednica može svjesno širiti proturječna gledišta bez da smatra kako će zbog toga biti osuđena i izbačena iz Božje univerzalne Skupštine, a sama osuđuje i izbacuje iz svoje skupštine one koji u nekim detaljima proturječe njenim gledištima.

Razmotrite još jedan primjer kojeg ponovo ističem.

b) Zajednica svjesno proturječi biblijskoj praksi jer je saslušanje i suđenje 'iza zatvorenih vrata' proturječno biblijskom provođenju pravde 'na gradskim vratima'. Starješine 'svjesno' provode to njeno pravilo iako znaju da tu praksu uglavnom koriste sekte i kultovi. Svjesni ste da se takvom nebiblijskom metodom može čak i nesvjesno kršiti prava optuženika koji nema adekvatnu obranu. Zajednica je svoju uredbu nametnula svim starješinama i skupštinama kojima je oduzela autonomiju odlučivanja o tim i drugim biblijskim gledištima, dok ja nikome ne namećem svoja gledišta jer ih svako može slobodnom voljom prihvatiti ili odbaciti.

Prema tome, od vas se očekuje da sve uzmete u obzir, a ne da prijeđete preko jasnih i očitih činjenica koje sam iznio u žalbi i svim drugim tekstovima u kojima iznosim svoju obranu i svoje pravo na drugačije gledište koje ne ide protiv vjere i temeljnih kršćanskih vrijednosti.

S poštovanjem

Danijel Polanec

26. srpanj 2016

PS. Ovo 'Pismo' je stavljeno na uvid i svoj braći koja se zanimaju za ovaj slučaj. Bez obzira kakva će biti vaša odluka, ona će samo pokazati dali iza nje stoji Bog ili čovjek.


Završna riječ obrane

Kada me je član Prizivnog odbora (T.M.) pozvao na saslušanje 8.srpnja, uputio sam poruku s napomenom da se to odgodi “jer još nisam obavio konzultacije sa svojim pravnikom jer do pravnika Watchtovera ne mogu doći“. Na to mi je poslao poruku:

“Uopće ne razumijem tvoju poruku… Nije mi jasno što ti to znači“.

Tražio sam od njega da mi da svoju mail adresu i da ću mu to objasniti, no on mi je nije dao, pa sam mu poslao poruku SMS-om u kojoj stoji:

“Milane, Zajednica ima svoje pravnike kako bi obranila svoja prava pred raznim optužbama ili pravnim procesima pred svjetskim sudovima, ali je potpuno zanemarila biblijske smjernice po kojima je trebala omogućiti pravnu zaštitu i obranu za svoju braću koja mogu (unutar skupštine) biti izložena raznim optužbama bez obzira dali su kriva ili ne. Zar braća moraju kao i Pavle svoju zaštitu tražiti od 'cezara' čiji neutralni sud može puno bolje sagledavati neke sporove unutar Zajednice? Ja imam osigurane troškove pravne zaštite preko 'Ergo' odvjetnika jer mi Watchtower odvjetnik nije na raspolaganju u ovom predmetu koji je ispolitiziran do te mjere da ni Prizivni odbor nažalost neće moći biti nepristran. Dragi brate, ako imaš koji pravni savjet rado ću ga poslušati i razmotriti.

Pravni savjet nisam dobio ali sam u međuvremenu obavio konzultacije sa svojim pravnikom kojega sam našao preko publikacija Watchtovera u članku “Čujte što ću vam reći u svoju obranu“ ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 str.188.). Riječ je o apostolu Pavlu pravniku iz prvog stoljeća koji se školovao kod Gamalijela. Iako je on odavno mrtav, ali njegovo poznavanje pravnih uredbi i vlastiti primjer slobode i obrane zastupanja drugačijeg gledišta u kršćanskoj skupštini i židovskoj zajednici mi pruža temelje za moju obranu. Stoga će se moja završna riječ temeljiti na ovom članku jer smatram da će ona samim tim biti puno jača jer dolazi od vodećeg tijela Zajednice kojemu starješine ne bi trebali proturječiti. Nažalost, po svim kriterijima ovo nije biblijski nego politički proces u kojem Prizivni odbor po organizacijskoj zamisli ne može puno toga učiniti, ali vrijedi pokušati apelirati na njihovu savjest i zdrav razum.

 


“Čujte što ću vam reći u svoju obranu“

Ove Pavlove riječi istaknute u naslovu članka sam više puta koristio i obrazložio pred starješinama a sada i pred ostalom svojom braćom kojima sam svoju obranu dao na uvid. Svoje završne riječi obrane iznosim komentirajući pravna načela koja su ovom članku istaknuta Pavlovim primjerom i njegovim gledištem.

6 Starješine su zatim rekli Pavlu da među braćom u Judeji postoji problem koji se tiče njega. Objasnili su mu: “Vidiš, brate, koliko tisuća vjernika ima među Židovima i svi se oni revno drže Zakona. Ali čuli su o tebi da sve Židove koji su među neznabošcima učiš otpadništvu od Mojsija, govoreći im da ne obrezuju djecu i da ne žive po židovskim običajima” (Djela 21:20b, 21). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.6)

Zanimljivo je da je prije ovoga Pavle ukorio apostola Petra jer je svojim stavom “prisiljavao one iz drugih naroda da žive po židovskim običajima”, zbog čega su se drugi povodili za Petrom postupajući kao i on umjesto da su odluku donosili po svojoj savjesti i razumijevanju (Ga 2:14). Poznavajući Pavla koji je znao razlučiti neke stvari, on bi i danas javno ukorio neke starješine jer prisiljavaju druge da imaju gledišta kojih se ne mogu držati ni članovi vodećeg tijela, jer upravo oni s vremena na vrijeme mijenjaju svoja gledišta o nekim učenjima. Kad oni kažu da mi moramo neku stvar razumjeti upravo onako kako su je oni razumjeli, onda je to 'prisiljavanje' pogotovo ako to drugi ne mogu tako razumjeti. Osim toga pogrešno je povoditi se nečijim autoritetom i zastupati neko gledište ili učenje bez ispitivanja.

Smatram da među braćom u našoj Zajednici postoji problem koji se tiče mene jer da nema tog problema ne bi bilo ni i ovog spora. Kao što su se židovski kršćani revno držali Zakona i kroz tu svoju revnost isticali kako je Pavle 'otpadnik od Mojsija', a time i od zajednice, jer uči drugačije, tako se i moja braća revno drže organizacije i njenih zakona smatrajući da je svako drugačije učenje ili gledište 'otpadništvo' od zajednice, a time i od Krista. Kako je do toga došlo i gdje je bio problem, u gledištu većine ili pojedinca?

7 Zašto se toliko mnogo kršćana još uvijek revno držalo Mojsijevog zakona iako je on bio ukinut prije više od 20 godina? (Kol. 2:14). Godine 49. apostoli i starješine koji su se sastali u Jeruzalemu poslali su skupštinama pismo u kojem su objasnili da se ne-židovski kršćani ne trebaju obrezivati niti držati Mojsijevog zakona (Djela 15:23-29). No u tom se pismu nisu spominjali židovski kršćani, od kojih mnogi nisu razumjeli da Mojsijev zakon više nije na snazi.

8 Je li to značilo da ti židovski vjernici nisu bili pravi kršćani budući da su imali takvo pogrešno gledište? Nije. Oni nisu prije nego što su postali kršćani štovali lažne bogove i potom zadržali poganske vjerske običaje. Mojsijev zakon koji je tim kršćanima bio toliko važan potjecao je od samog Jehove. U njemu nije bilo ničeg demonskog niti je sadržavao išta što bi samo po sebi bilo pogrešno. Međutim … trebali su promijeniti svoj način razmišljanja i uskladiti ga s novim spoznajama koje je Bog otkrio svojim slugama (Jer. 31:31-34; Luka 22:20). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.7,8)

Postoji mogućnost da Zajednica (poput židovskih kršćana) svoju revnost prema Bogu i Božjim zakonima te neka svoja učenja temelji na pogrešnom gledištu koja treba mijenjati. No to ne znači da njeni članovi nisu pravi kršćani jer svoja učenja i gledišta temelje na Bibliji uvjereni da tako uče i vjeruju “zbog Jehove“ (vidi Ri 14:5,6). Ukoliko se pokaže da su neka učenja i gledišta pogrešna trebalo bi ih uskladiti sa spoznajama koje je Bog otkrio svojim slugama u prošlosti. Apostol Pavle je zatražio raspravu o svojem drugačijem gledištu za koje je smatrao da je ispravno tako da je pred apostolima i starješinama u Jeruzalemu, među kojima je bilo dosta onih koji su se držali tradicionalnog gledišta, opravdao svoje drugačije gledište tako da ga židovski kršćani nisu mogli osuditi kao 'otpadnika od Mojsija' iako su zadržali svoje pravo da revnuju za Zakon. Kasnije je u svojoj poslanici Hebrejima detaljno opisao razloge za svoje gledište za koje je smatrao da je ispravno i po kojem bi se moglo jačati vjeru u Božja obećanja i njegove saveze. Zar ja nemam pravo na isto dokazivanje kako me se ne bi gledalo kao otpadnika? Ako mi se to ne omogući, a izvrši presuda, onda takav sud nije pravedan jer nije postavljen od Boga niti sudi po Božjim mjerilima.

Kao što su židovski kršćani imali pogrešno gledište o nekim vjerskim pitanjima, to se još više moglo vidjeti na samoj židovskoj zajednici kojoj je pripadao apostol Pavle. I kršćani i Židovi su bili u opasnosti da nepravedno postupaju prema svojoj braći koja imaju drugačije gledište i da ih bezrazložno izopćuju. Isus je također bio član židovske zajednice, a svojim učenicima je rekao: “Izopćivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svatko tko vas ubije misliti da služi Bogu“ (Iv 16:2-4). Da li je Isus smatrao da starješine židovske zajednice imaju potpuno pravo izopćavati svoju braću koja će svoju vjeru temeljiti na novoj spoznaji? Ne, on je takvo izopćavanje unaprijed osudio. Kad je postao kršćanin Pavle nije bio isključen iz židovske zajednice ali se s tim suočio, pa je branio svoje pravo da i dalje bude smatran članom te zajednice, a ne da ga se izopći optužbama za bogohulstvo, krivovjerje ili otpadništvo. Budući da je bio pripadnik te zajednice onda je kao pravnik znao što je otpadništvo a što nije. No i od njih (kao ranije od židovskih kršćana) je doživio da ga žele osuditi zbog drugačijeg gledišta. No, ono što je važno je to da su i Židovi i kršćani svoje uredbe i temeljna načela zasnivali na zajedničkom Svetom Pismu tako da je Pavle u svoju obranu koristio ta načela. O tome čitamo u istom članku:

16 Na početku svoje obrane pred Sudbenim vijećem Pavao je rekao: “Ljudi, braćo, ja potpuno čiste savjestiživim pred Bogom sve do dana današnjega” (Djela 23:1). No ništa više nije uspio reći. U izvještaju stoji: “Nato je veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pored njega da ga udare po ustima” (Djela 23:2). Bila je to velika uvreda! Veliki je svećenik očito imao predrasude prema Pavlu, jer je naredio da ga seušutka kao kakvog lažljivca prije nego što je čuo ikakve dokaze. Nije nikakvo čudo što mu je Pavao nato rekao: “Bog će udariti tebe, okrečeni zide! Kako možeš sjediti ovdje i suditi mi po Zakonu, a sam prestupaš Zakon zapovijedajući da me udaraju?” (Djela 23:3).

17 Neki od prisutnih ostali su zapanjeni — ne zbog toga što je veliki svećenik naredio da udare Pavla, nego zbog Pavlove reakcije! Upitali su ga: “Zar vrijeđaš velikog svećenika Božjeg?” Pavao je svojim odgovorom pokazao poniznost i poštovanje prema Mojsijevom zakonu. Rekao im je: “Braćo, nisam znao da je veliki svećenik. Jer pisano je: ‘Ne govori zlo o poglavaru naroda svojega!’” (Djela 23:4, 5; 2. Mojs. 22:28). Zatim jepromijenio pristup. Znajući da su neki članovi Sudbenog vijeća farizeji, a neki saduceji, rekao im je: “Ljudi,braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!” (Djela 23:6). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23 st.16,17)

Ono što je Pavle doživio od židovskog sudbenog vijeća, mogao je doživjeti i od Jeruzalemske skupštine kršćana samo da su imali predrasude prema drugačijem učenju a time i prema njemu koji zastupa to učenje. Naime, neki su imali te predrasude ali su one trebale nestati kada se o njegovom gledištu povela javna rasprava. Ja također “čiste savjesti živim pred Bogom sve do današnjeg dana“. No, problem su predrasude koje moja braća imaju prema drugačijem gledištu a time i prema pojedincima poput mene koji to iznose, a vodeće tijelo je krivo za poticanje takvih predrasuda. Takve predrasude su nastale zbog nejasnih informacija vodećeg tijela koje nije razjasnilo razliku između otpadništva i drugačijeg tj. novog gledišta jer se više baziralo na obrani i nametanju svojeg autoriteta. Pavle bi zbog toga s pravom prigovorio današnjem vodećem tijelu, kao što je prigovorio i samom apostolu Petru koji je prisiljavao druge da misle i postupaju kao on.

Kao i Pavle tako i ja s razlogom smatram da me se ne može suditi kao kršitelja Zakona jer po Zakonu nisam bogohulnik. Iznoseći svoje uvjerenje koje sam temeljio na Bibliji, sudbeno vijeće moje zajednice je učinilo sve da me se ušutka što je bilo poput udarca u usta kojeg je doživio Pavle. To je bila velika uvreda i za mene jer me se time željelo okarakterizirati kao lažljivca i otpadnika. S druge strane smatram da kao i Pavle imam pravo prigovoriti svojim sucima ukoliko vidim da oni prestupaju neka biblijska mjerila i načela i da me takvi ne mogu suditi jer sude na način koji nije propisan niti jednom uredbom od Boga.

Pavle je smatran pripadnikom židovske religije i podlijegao je pravnim sankcijama po kojima su proroci i učitelji mogli biti suđeni ukoliko su svojim javnim izjavama druge odvraćali od pravog Boga. Njega su optuživali da uvodi drugačije (bogohulno) učenje. No, on je smatrao da njihove optužbe nisu pravno utemeljene pa je rekao:

“Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!”

Pavle je “objavljivao dobru vijest o Isusu i o uskrsnuću.“, ali je u svoju obranu istakao svoju nadu u uskrsnuće mrtvih, što je podrazumijevalo da je govorio o Isusu koji je prvi uskrsnuo u vječni život, jer su apostoli upravo “na Isusovom primjeru objavljivali uskrsnuće mrtvih“ (Dj 4:2; 17:18). Njegovo gledište o uskrsnuću nije bilo bogohulno ali se razlikovalo od farizeja i saduceja. No, da li je Pavle smatrao da vjerska zajednica ima pravo suditi ga zbog njegovog pomalo drugačijeg uvjerenja koje je temeljio na činjenicama koje oni nisu prihvaćali, ukoliko je kao član zajednice do tada “čiste savjesti živio pred Bogom“? Zajednica u vezi toga kaže:

“18 Zašto je Pavao za sebe rekao da je farizej? Zato što je bio “sin farizeja”, odnosno bio je iz obitelji koja je pripadala toj sljedbi. Zato su ga mnogi i dalje vjerojatno smatrali farizejem.No kako se Pavao mogao poistovjetiti s farizejima i njihovim gledištem o uskrsnuću? Oni su vjerovali da čovjekova duša nastavlja živjeti nakon njegove smrti te da će duše pravednika ponovno dobiti ljudska tijela. Pavao nije vjerovao u ta učenja. On je vjerovao u uskrsnuće kakvo je naučavao Isus (Ivan 5:25-29). Ipak, slagao se s farizejima utoliko što su i on i oni vjerovali da će umrli jednog dana uskrsnuti — za razliku od saduceja koji nisu vjerovali ni u kakvo uskrsnuće.“ ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23. st.18)

Što vidimo u ovome? Time što je rekao da je 'farizej' od rođenja Pavle je ukazao da s njima dijeli ista temeljna gledišta i uvjerenja u okvirima Svetog Pisma. Zajednica u ovom pravnom slučaju ističe jednu razliku između dva gledišta o uskrsnuću tijela, a također i nešto što je bilo zajedničko jednom i drugom vjerovanju? Što je trebalo prevagnuti kako bi se Pavla oslobodilo optužbe - da li ono u čemu je Pavlovo gledište proturječilo učenju farizeja ili ono što je bilo zajedničko jednom i drugom učenju? Samim tim što se Pavle branio od krivih optužbi nam govori da nije postojao pravni temelj da ga se osudi zbog drugačijeg gledišta, niti bi Pavle, da je kojim slučajem sudio svojem bratu u sličnoj situaciji zanemario tu činjenicu.

Očito postoji temeljno učenje koje je zajedničko dvjema stranama koje unutar tog učenja imaju neka proturječna gledišta koja ne potkopavaju vjeru u Božja obećanja. Činjenica je da jedni i drugi svoja gledišta mogu temeljiti i na Bibliji i na vlastitom tumačenju biblijskih stavaka. Da li jedni druge smiju osuđivati zbog razlika koje nisu toliko bitne ukoliko postoji ono što je puno važnije a što je zajedničko jednima i drugima. Po tom principu je Pavle smatrao da ga se ne može osuditi zbog njegovog drugačijeg uvjerenja, a to potvrđuje i Zajednica u ovom članku. Iako se njegovo gledište i nada u uskrsnuće mrtvih u nekim detaljima razlikovala od gledišta farizeja on je smatrao da se ta razlika koja proturječi njihovom učenju ne može koristiti za osudu jer je zajedno s njima dijelio temeljnu istinu o uskrsnuću, a to je uskrsnuće tijela koje je jasno izraženo u Bibliji.

Saduceji s druge strane nisu vjerovali u uskrsnuće jer su vjerojatno svoju spoznaju temeljili na djelomičnoj istini i primjerima uskrsnuća osoba koja su poslije opet umrli. Pavle ih nije mogao osuditi jer nisu imali onu vjeru u uskrsnuće koja se treba temeljiti na vjeri u Krista koji je svojim uskrsnućem “ukinuo smrt, a rasvijetlio život i neraspadljivost“ (2.Ti 1:10). S druge strane, kršćani koji svoju nadu polažu u Krista su mogli biti optuženi za krivo učenje ukoliko su nijekali uskrsnuće tijela, jer bi time nijekali i Isusovo uskrsnuće. Npr. Himenej i Filet su “odstupili od istine“ i potkopavali vjeru drugih jer su imali svoju verziju uskrsnuća, “govoreći da je uskrsnuće već bilo“ (2.Ti 2:18). Ako je Pavle ovu dvojicu žigosao kao lažne učitelje onda treba vidjeti prema izvještaju iz 1.Timotejeve 1:19,20, da su Himenej i Filet “odbacili vjeru i čistu savjest i doživjeli brodolom vjere“, te su hulili na istinu, tj. na Krista jer je on 'istina' koja je rasvijetlila uskrsnuće tijela i vječni život. Njihova verzija uskrsnuća je potpuno odbacila temeljno kršćansko učenje o uskrsnuću Isusa koji je bio prvina onih koji će uskrsnuti u vječni život na zemlji. Takva verzija odbacuje i pravu vrijednost otkupnine i spasenja po Kristu kojom se treba ispuniti Božji naum sa zemljom pa nikako ne može biti u istoj kategoriji onog gledišta kojim netko vjeruje u uskrsnuće tijela, ali ima svoju verziju po kojoj, osim uskrsnuća tijela koje će nastupiti u budućnosti, vjeruje da postoji i uskrsnuće izvan tijela (koje se navodno odigrava od 1918-te godine). Kad ova verzija u uskrsnuće izvan tijela ne bi bila točna i dalje ostaje temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela po kojem se određuje kršćansko vjerovanje. Isto tako, ako neće uskrsnuti svi nepravednici, a netko vjeruje da hoće, i obrnuto, onaj koji drugačije vjeruje u odnosu na većinu ne potkopava temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela. To su samo različita gledišta od kojih niti jedno ne potkopava temelje kršćanske vjere u uskrsnuće tijela i svega što je s tim povezano. Da li bi onda Pavle osudio brata koji u svoju obranu ističe one zajedničke temelje vjere koja zasjenjuju neke razlike u gledištima? Odgovor se nameće sam po sebi.

Osim toga Pavle je znao da u sudbenom vijeću postoje različita gledišta. Iako je znao da saduceji uopće ne vjeruju u uskrsnuće tijela, on je iznio svoje uvjerenje koje je dijelio s farizejima. Kako mi to može služiti kao primjer u svojoj obrani? Činjenica je da je vodeće tijelo dugo vremena svoje odluke o uredbama, pravilima i učenjima donosilo dvotrećinskom većinom što znači da nisu svi članovi tog tijela morali imati isto gledište (poput farizeja i saduceja). Iako su bili primorani podrediti se gledištu većine, ova druga grupa neistomišljenika je mogla s vremena na vrijeme otvarati to pitanje zbog svog čvrstog gledišta koja je temeljila na Bibliji i biblijskim primjerima. Članovi vodećeg tijela moraju biti svjesni da i među ostalim vjernicima postoje različita gledišta. Vodeće tijelo može članovima zajednice dati razloge za ono što su odlučili uvesti kao novo gledište ili uredbu, ali ne smiju nikoga isključiti iz zajednice ukoliko se dotični ne može složiti s njima. Najviše što mogu u tom slučaju učiniti da dotičnom bratu oduzmu neke dužnosti ili imenovanja, ali ga ne mogu isključiti zbog različitog gledišta jer bi mogli bezrazložno osuđivati brata kao što su u sličnim situacijama bili starješine židovske i kršćanske zajednice prvog stoljeća.

Problem je u tome što članovi naše zajednice ne znaju što se dešava iza zatvorenih vrata te ne znaju da o nekim stvarima članovi vodećeg tijela imaju različita gledišta. Tako su npr. po pitanju civilne službe među njima godinama postojala neslaganja, pa je bilo sasvim pogrešno što starješine lokalnih skupština to nisu znali, jer da su znali, ne bi isključivali iz zajednice one koji bi po svojoj savjesti odlučili prihvatiti civilnu službu. Starješine nažalost još uvijek nemaju pravo ići protiv uredbi vodećeg tijela pa je u ovoj situaciji vodeće tijelo pogriješilo što nije odmah, kad je vidjelo da se i oni ne mogu složiti oko tog pitanja, tu stvar prepustilo savjesti svakog pojedinca.

Isto je i kod drugih stvari, bilo da se radi o uredbama ili gledištima oko nekih tumačenja. Oni moraju dozvoliti tu slobodu u različitim gledištima dok god postoje neslaganja oko njih i ne bi smjeli nikoga zbog toga isključiti iz Zajednice, ali mogu postaviti uredbu da se one koji se ne slažu sa trenutnim službenim gledištem i kojima savjest ne dozvoljava da postupaju ili da druge uči stvarima u koje nisu sami uvjereni, da takav ne može imati službene dužnosti u skupštini. Primjer Emlyna Thomasa kojega sam često spominjao pokazuje da je on bio svjestan toga da zbog svog drugačijeg gledišta neće moći više biti pastor, ali je i on poput Pavla branio svoje pravo na drugačije gledište zbog kojeg ga se nije smjelo osuditi. O tome piše:

“Emlyn nije odmah svoja saznanja podijelio s drugima. No neki vjernici u njegovoj crkvi u Dublinu primijetili su da u svojim propovijedima ne spominje Trojstvo. Znao je da njegova otkrića neće naići na odobravanje, pa je napisao: “Ne mogu očekivati da ću nastaviti služiti kao svećenik nakon što se izjasnim u vezi sa svojim vjerovanjima.” U lipnju 1702. dvojica njegovih suradnika pozvala su ga na red zbog toga što u propovijedima nije spominjao Trojstvo. Emlyn je priznao da više ne vjeruje u taj nauk i rekao je da je spreman povući se iz svećeničke službe.“ (Stražarska kula, 1.4.2014)

S obzirom da starješine u nekim slučajevima mogu smatrati da je neki brat pogriješio jer misle da je izašao iz okvira Svetog Pisma, sudbeno viječe može sagledati sve ono što brat iznosi u svoju obranu pogotovo ako se zna da se brat u svakom pogledu drži Božjeg zakona po kojemu živi. Pogledajmo kako je na Pavlovu obranu reagiralo sudbeno vijeće.

19 Pavlova je izjava podijelila Sudbeno vijeće. Izvještaj kaže: “Nastala je velika vika. I neki pismoznanci s farizejske strane ustali su i žestoko se suprotstavili, govoreći: ‘Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku. Ali ako mu je duh ili anđeo govorio, onda...’” (Djela 23:9). Sama pomisao na to da se Pavlu obratio anđeo bila je krajnje neprihvatljiva saducejima jer oni nisu vjerovali da postoje anđeli! Svađa između Židova toliko se zaoštrila da je tisućnik opet morao spašavati Pavla (Djela 23:10). ('Temeljito svjedočimo' pogl. 23. st.19)

Kao što vidimo, ovo sudbeno vijeće je bilo otvoreno za javnost, pa je čak i sam rimski tisućnik prisustvovao njihovom procesu u kojem se vidjelo kako koji član vijeća razmišlja. Dok su jedni uvažavali Pavla kao člana svoje zajednice ne nalazeći ništa loše na njemu što bi trebalo osuditi jer su čak dozvoljavali mogućnost da svoje uvjerenje i nadu temelji na svom čvrstom uvjerenju putem nebeskih objava, drugi to nisu uvažavali. Da ne bi dolazilo do svađa unutar sudbenog vijeća onda treba tu stvar regulirati tako da se ne osuđuje nikoga koji svoje čvrsto uvjerenje i gledište temelji po nadahnutim objavama, bilo da je riječ o uvidu u Sveto Pismo pa sve do toga da postoji mogućnost da mu se anđeo obratio. No, u mom slučaju su starješine prihvatili mogućnost da ja imam točna gledišta temeljena na svom dubokom i temeljitom istraživanju, ali da s njima ne smijem izlaziti u javnost, što je uredba koja nema svoje uporište u Bibliji, pa me ne mogu ni suditi po Božjem zakonu i načelu. Jednom ranijom prilikom je Sudbeno vijeće oslobodilo apostole ali su im strogo zabranili da ne govore o onome što su vidjeli i čuli. No, ta zabrana je bila ljudska a ne Božja pa joj se apostoli nisu pokorili.

Ja znam da se nakon svega ovoga što sam iznio u svoju obranu starješine ne bi mogle složiti oko toga da li me treba strogo ukoriti ili ne. Naime, kad bi izabrali sedamdeset starješina iz raznih skupština koji bi bili upoznati sa cijelim ovim slučajem uzimajući u obzir primjere iz Biblije i moju obranu, onda bi među njima također bilo podjele. No kad su u pitanju samo trojica starješina Prizivnog odbora od kojih neki čak i ne smiju braniti drugačije gledište jer bi time doveli u pitanje svoje imenovanje (Tomić), a neki čak i službu zbog koje imaju materijalnu korist od Zajednice koja ih financira (Vidić), onda treći starješina (Marinov), čak i kad bi stao u moju obranu, njegova riječ ne bi prevagnula. Iako bi oni trebali biti neutralni u prosuđivanju, veliko je pitanje da li to mogu biti jer iznad njih stoje istaknuti starješine (biskupi). U vezi Emlyna se unaprijed znalo da će biti osuđen jer piše:

“U svom djelu True Narrative of the Proceedings (Prava istina o suđenju) izjavio je: “Teretilo me se da sam napisao i objavio knjigu u kojoj sam navodno pohulio na Boga zlobno ustvrdivši kako Isus Krist nije jednak Bogu Ocu.” Suđenje je bilo čista farsa. Emlynu su zajedno sa sucima sudila i sedmorica biskupa Irske crkve. Nije mu bilo dopušteno da išta kaže u svoju obranu. Poznati odvjetnik Richard Levins kazao mu je da će ga “progoniti poput kakvog vuka” i da mu neće dopustiti da se brani. Na kraju suđenja Richard Pyne, koji je bio na čelu Suda, rekao je porotnicima da su “gospoda biskupi ovdje” ako oni ne donesu očekivanu odluku. Tim im je riječima možda dao naslutiti da će biti kažnjeni ako Emlyna proglase nedužnim.“ (Stražarska kula, 1.4.2014)

Pitanje je da li se starješine boje da će biti kažnjeni od onih biskupa iznad sebe ukoliko bi me oslobodili optužbe? Mene se tereti da sam napisao i objavio knjigu u kojoj iznosim da je Isus svoj početak imao na zemlji a ne na nebu. Da li sam time pohulio na Boga i zlobnim riječima ustvrdio da Isus nije biće kakvim ga oni vide? Bojim se da i starješine koji sude u ovom mom slučaju ne mogu suditi po svojoj savjesti jer im je nametnuta kolektivna savjest kojom se brani službeno učenje. Oni se više boje istaknutog čovjeka koji je iznad njih nego Boga čija su načela i mjerila iznad ljudskih. Osim toga oni svjesno pokazuju pristranost. Naime, ukoliko imaju stav da je riječ jednog istaknutog starješine ili vodećeg tijela prihvatljivija iako se može pokazati pogrešnom, od riječi nekog običnog brata koja se može dokazati ispravnom, onda je to pristrano. "Braćo moja, je li moguće da vjerujete u našega Gospodina Isusa Krista, slavu našu, a istovremeno pristrano postupate?"... “Mudrost odozgo … nije pristrana“ (Jk 2:1; 3:15-18). Starješine koji ne uvažavaju mudrost odozgo, nego onu ljudsku mudrost potiču probleme što se može vidjeti i u ovom sporu. Zato mora postojati netko tko je iznad njih i tko je neutralan, a koji bi se trebao zauzeti za pravo i pravdu. Za Pavla se zauzeo čovjek koji nije bio član zajednice ali je bio odgovoran da se unutar Rimske vlasti provodi zakon koji štiti svakog građanina. U ovom slučaju bi jedina mjerodavna osoba mogla biti državni službenik koji bi bio upoznat sa slučajem i koji bi mogao zaštiti moja prava. No smatram da to nije potrebno ukoliko starješine uvaže gledišta apostola Pavla koji je po autoritetu bio iznad njih, a ujedno i pravnik.

Da bi mogao sa slobodom iznositi svoje uvjerenje unutar židovske zajednice kojoj je pripadao, Pavle se s pravne strane trudio “…u obrani i zakonskom potvrđivanju prava na propovijedanje dobre vijesti“, a samim ti i na javno objavljivanje svojih uvjerenja (Fil 1:7). Ono što je iznosio je bilo malo drugačije od onoga u što su vjerovali mnogi Židovi jer je njegova vjera bila nadopunjena spoznajom o Mesiji (Kristu). Zbog toga je morao braniti svoje pravo na javno objavljivanje svojeg vjerovanje tražeći pred zakonodavcima da to ne smatraju otpadničkim ili bogohulnim. Dok je kao farizej ranije revnovao za svoje otačke običaje on je osuđivao svoju braću koju je progonio zbog njihovog novog i drugačijeg uvjerenja. Na svom primjeru je uvidio gdje je pogriješio jer se nesvjesno našao kao borac protiv Boga.

“Time što je odbacio karijeru farizeja i postao sljedbenik Isusa Krista, Pavao je u praksi primijenio savjet svog bivšeg učitelja da se treba čuvati ”da se kako ne nadjete kao bogoborci“. Kad je prestao progoniti Isusove učenike, Pavao se prestao boriti protiv Boga. Umjesto toga, postavši Kristov sljedbenik, postao je jedan od ’Božjih suradnika‘“ (1. Korinćanima 3:9, St). (Stražarska kula, 15.7.1996. str.29)

Pavle (Savle) se zbog revnosti za židovsku vjeru našao kao 'bogoborac' jer je progonio svoju židovsku braću koja su svoju vjeru nadopunili prihvaćanjem Isusa za Mesiju, što je bilo novo i drugačije od službenog gledišta vjerskog vijeća, ali je sada kada se i sam našao u situaciji da ga drugi u njegovoj zajednici optužuju za uvođenje novih gledišta, uvidio da se i kršćani mogu naći kao bogoborci ukoliko osuđuju svoju braću sa drugačijim gledištima u koja su čvrsto uvjereni ukoliko se prije toga ne provjere Pisma i iznesu dokazi. Čak i kad se iznesu dokazi, gledišta se nisu nametala vjerskim autoritetom nego se svakoga upućivalo da sami ispitaju te dokaze pa je Pavle rekao: “Sve ispitujte da se u to uvjerite, držite se onoga što je dobro!“ (1.So 5:21). Ono što je dobro to je ono što izgrađuje našu vjeru. Istinu kojom se utvrđivalo temelje vjere je trebalo braniti od lažnih učitelja, ali tamo gdje je bila u pitanju djelomična ili nepotpuna spoznaja je bilo omogućena nadogradnja novim gledištima koja je trebalo ispitati i objaviti, ali bez nametanja. Pavle je ispravio svoj neprijateljski stav, pa nije u skupštine unosio kruta i nerazborita pravila i stavove. To isto očekujem i od svojih starješina koji bi morali još puno toga učiti kako bi ispravno postavljali stvari u svojim skupštinama i ne dozvoliti se da se u ovom i bilo kojem drugom slučaju nađu kao borci protiv Boga i svog brata. 

 


 

Bez obzira kako će starješine uključeni u ovaj spor odlučiti, to će više govoriti o njima nego o meni.

 


Pisma jednog prijatelja

Kada sam stavio svoj slučaj u javnost obratio mi se brat koji je bio dugo godina starješina u Makarskoj (u kojoj sam i ja služio nekoliko godina od njenog osnivanja), ali je zbog onoga što je vidio i doživio nedavno napustio Zajednicu zajedno sa svojom obitelji jer je uvidio stvari koje su nespojive sa duhom prave kršćanske skupštine, a koje se prikrivaju onim što je samo vanjska forma koja na prvi pogled mnogima lijepo izgleda. Svoj kontakt s njim sam uspostavio preko facebuka. Nakon što je posjetio moju web stranicu je napisao:


 

Pozdrav Danijel, čestitam na knjizi 'Posljednji Adam' i svakako bih je želio pročitati. Koliko vidim ti si puno toga napisao što, iz iskustva znam, nije nimalo lako. Iako se moj interes u određenoj mjeri odmakao od uskog djelokruga Biblije, te su teme uvijek intrigantne. Ako te to ispunjava želim ti još novih knjiga. Puno pozdrava tebi i tvojima, Željko.

 


 

Pozdrav Željko, prije dva mjeseca se pokrenuo treći pravni postupak vezan za moja istraživanja Biblije pa sam prije dva dana na svoju web stranicu unio novi meni ISW (Istražni sud Watchtowera) u kojem iznosim ovaj slučaj kao i prijašnja dva, pa ako te zanima možeš pratiti i vidjeti kako je teško pred starješinama braniti svoj stav i ukazivati na krive temelje na kojima se temelji njihov stav po kojemu sude ljudima poput mene koji su kroz cijelu povijest bili trn u oku vjerske institucije. Ako si pročitao neke uvodne riječi mogao si primjetiti da sam napisao još jednu knjigu "Pred istražnim sudom Stražarske kule - istinom protiv istine", a vezana je za moj prvi slučaj. Tu ću knjigu uskoro staviti na svoju web stranicu jer želim da javnost bude upoznata sa onim što se govori i dešava iza zatvorenih vrata. Ovo je jedini način da otvorim oči svojoj braći i drugima koja bi trebala vidjeti ono što se sakriva od njih. Lijep pozdrav tebi i tvojoj obitelji. Danijel

 


 

Ćao Danijel, žao mi je što te još cijede. Vjerojatno znaš i sam, tu nema pobjede osim ako te samo ratovanje ne ispunjava. I ja sam prošao sličan princip ispiranja mozga jer sam se htio uvjeriti u nemogućnost ne samo promjene stava nekih ljudi, nego makar i samog dopiranja do njihove pretpostavljene svijesti. No shvatio sam da toga nema, jednako kao što njima nije bitna Istina, Biblija, čak ni ono što bismo nazvali ispravna vjera. To je samo zatupljena i ispolitizirana organizacija kloniranih sljedbenika. Mi smo se stoga samostalno isključili ne dajući im priliku da nas, makar i lažno, optuže za bilo što. Inače na procesu koji smo vodili (tada još petorica bivših starješina protiv lažljivih licemjera Verstovšeka i Budišćaka) tzv. Odbor ni u jednom trenutku procesa nije otvorio Bibliju a na svaki moj biblijski navod mahali su pismom tzv. Zajednice. Srećom oslobodili smo ih se i više se zaista ne zamaram tim zatupljivačima. Ovo sam ti spomenuo ne da mijenjam tvoj stav ili tvoju borbu, nego kao znak da razumijem kroz što prolaziš, ali, ponovit ću, to je put bez izlaza i što je jednako tragično ta tzv. braća NE ŽELE da ih osvijestiš jer oni ne žele gledati svojim očima. Pratit ću ono što objaviš na stranicama i rado ti, ako ti to može pomoći, dokumentirati neka iskustva iz moje bivše skupštine ili onoga što sam proživio kroz 15 godina starješinstva iako nemam ni osvetoljubivih ni plemenitih pobuda prema Organizaciji i ljudima. Više me ne zanimaju. Drži se i ustraj u onome što te vodi. Pozdrav tebi i tvojoj obitelji ( neka ti oni budu najvažniji). Željko

 


 

Danijel, pročitao sam dosadašnje tekstove o pravnim odborima. Moram te pohvaliti za argumentaciju i istraživacki trud. To je na znatno višem nivou od znanja ili interesa večine starješina. Možda ti sebi ne želiš priznati ali i tvoji tekstovi diskvalificiraju Organizaciju kao jedini i nepogrešivi komunikacijski kanal između neba i zemlje. Time je svodiš na razinu bilo koje teološke institucije što naravno psi čuvari ne mogu dozvoliti. Bilo bi zanimljivo vidjeti (zašto to nisi pokušao) kako bi ti Betel odgovorio tj. da raspravu iz domene pravnog slučaja podigneš na teološku raspravu. Ja znam iz osobnog iskustva da je rezultat uvijek isti ali pomaže u osvješćivanju. U svakom slučaju želim ti ustrajnost u tvojoj misiji, čekam nastavak i moj komentar o knjizi kad je pročitam.

 


 

Željko, točno je da moji tekstovi diskvalificiraju Organizaciju kao jedini i nepogrešivi komunikacijski kanal između neba i zemlje. To sam objavio u knjizi 'Tajne...' svezak 7 (Gospodinov upravitelj 1 i 2 dio) i to sam u mom drugom pravnom slučaju dao starješinama da pročitaju kao i tekst knjige "Pred istražnim sudom Stražarske kule...". Zanimljivo je da su mi u prizivnom odboru rekli kako sam svojim kritičkim stavom uvrijedio vodeće tijelo, ali mi nisu niti jednim protuargumentom mogli reći da to nije onako kako ja vidim jer sam iznio samo činjenice. Zato sam se začudio kad su nakon par mjeseci vijećanja donijeli odluku da ukidaju odluku pravnog odbora koji me je isključio zbog mojih gledišta. Ovaj put sam namjerno išao do kraja sa svrhom da javnost bude uključena dok traje ovaj treći proces. Danas sam u korespodenciji sa bratom Debakom (predsjedavajućim pravnog obora) ubacio pismo koje sam mu jutros poslao kao odgovor na njegovu izjavu iz zadnjeg maila, kako bi ga bar malo osvijestio iako znam da mu je riječ organizacije važnija od Božje. Kad spominješ Betel, ne znam kako bi mogao ovu pravnu stvar podigiti na višu razinu, osim da s vremenom sve starješine dođu u posjed mojih tekstova preko ove web stranice što će vjerojatno neki bar iz znatiželje i učiniti. Ovih dana ću ti poslati knjigu 'Posljednji Adam' i nadam se da ćeš biti ugodno iznenađen onim što ćeš saznati.

 


 

Danijel, za tvoju informacijiu ja sam ukupno vec izdao tri knjige, od kojih su dvije tiskane preko tiskare Redak. Ti si vjerojatno nabavio Granicu no posljednja se zove Male stvari. Sve tri su u domeni književnosti što je oduvijek moja ljubav samo prije nije bilo vremena. Druga moja preokupacija je duhovna istina ili barem put k tome. Zato sam toliko dugo bio Svjedok boreći se za Istinu i zato više nisam tu jer krivudavi put Istine vodi u drugom smjeru. Betel sam spomenuo u smislu da si mogao tražiti npr. objašnjenje nečega što se ne uklapa a sto ti starješine nisu u stanju razjasniti. Tada bi vidio koliko duboko seže prijevara. Ovako samo istureni borci poput imenovanih neznalica iz odbora vode borbu a varalice su izvan dosega. Naravno ovo je samo moje razmišljanje i moje osobno iskustvo. Radujem se čitanju knjige i budi siguran da ću biti iskren kritičar.

 


 

Danijel, kao što sam obećao evo mog mišljenja o knjizi 'Posljednji Adam'.

Prvo, pohvala jer iz iskustva znam da nije lako napisati niti tridesetak stranica suvislog teksta a kamo li stotine . Jezik jasan, argumentacija biblijski utemeljena, tema logično razrađena i stilski oblikovana. Zaista čestitke. U nekoliko sam se navrata pitao stoji li iza svega samo nesumnjiv i ogroman istraživački rad i trud, no nemoguće je nešto takvo napisati bez duboke ljubavi i poštovanja prema vjeri, a na koncu, ni duh, ljudski ili od Boga nadahnut, ne smije se ne registrirati.

Drugo, zamisao. Nema puno ideja i to biblijski utemeljenih koje bacaju potpuno drukčije svjetlo na tisućljetnu dogmu. Možda baš to govori o snazi dogme i skliskom terenu vjere na kojem su mnogi ostavili glave, pa je u neke stvari bilo bolje ne dirati. No, tu se moram ograditi u vezi mojih sadašnjih stavova za koje se ne bi moglo reći da su vjerski. Prije  Svjedoka bio sam najbliže definiciji agnostika pa mi se čini da se tome ponovo vraćam. Stoga moje vrednovanje teksta nema vjerski aspekt nego je više odvagivanje različito tumačenih dokaza. A tu smo tek na nestabilnom terenu jer, znaš i sam, od današnjeg prihvačenog sadržaja Biblije, do apokrifnih tekstova (ne samo Evanđelja) pa gnostičkih spisa, etiopske Kebra Nagast -prastarih svetih tekstova i Evanđelja njihove crkve za koju neki smatraju da je jedina zadržala izvorna Evanđelja, pa do svih povijesnih prijepora o postojanju i ulozi Isusa, sve do tvrdnji da su to samo prijepisi puno starijih Sumerskih tekstova itd. Onda nadnaravne stvari i događanja, materijalizacije duhovnih stvorenja, polemike o duhovnim nebesima, uskrsnuće i ponovo itd. Dakle od samog nabrajanja zaboli glava i tek je pitanje vjere, slučaja ili ranije formiranog stava priklanjanje nekoj od mogućnosti. Ti si izabrao onu koja odgovara tvojoj vjerskoj spoznaji i analizirajući je, nema nimalo više dokazivih manjkavosti od bilo koje druge. Istina, nisam o tome prije na takav način razmišljao ali potpuno je moguće, a biblijski stavci, ako nisi vjerski zaslijepljen, mogu potkrijepiti takvu ideju. Tu sam se zaista iznenadio jer sam u početku bio uvjeren da ih neću moći sagledati u novom svjetlu. Ono što ja znam (a ja sam ti, nažalost, kako sam u jednoj svojoj knjizi napisao, kao ET,  zalutalo biće velike glave  s previše podataka neupotrebljivih u ovakvom svijetu) jest da je sigurno već za vrijeme života apostola Ivana došlo do nazovi otpadništva. Tko je što govorio, što je iskopano a što nije ili je skriveno, te tko je na kraju odnio pobjedu teško je procijeniti, no rezultati koje vidimo po organiziranim religioznim institucijama su jadni, promašeni i ne daju rezultat. A ja sam, istražujući povijest ljudskog roda došao i do podataka da je najveći dio povijesti falsifikat. Od kada je to počelo, tko stoji iza toga i zašto, gdje je rep a gdje glava? Nemam pojma.

No, da se vratim knjizi. Možeš definitivno biti ponosan na svoje djelo. Ali popratni rezultat je tvoje vjerojatno isključenje. Što ćeš sad? Čekati da se Svjedoci transformiraju? Ili ćeš osnovati novu Zajednicu sljedbenika? Ili ćeš nastaviti istraživati i objavljivati uvjeren da promoviraš istinu? Iskreno se nadam (pokušavajući se u to uvjeriti) da ćemo jednoga dana, nakon smrti saznati istinu. Često se, također, nadam da ćemo nakon smrti samo umrijeti i ugasiti sve procese i bilo kakvu buduću nadu. I kad bih još nabrajao otkrio bih da bih želio vjerovati, jer to je sve čovjeku s obzirom da ne zna ništa. Želio bih da ti barem tvoji dojučerašnji suvjernici makar i potajice iskažu cijenjenje za trud i iskrenost, pa i junaštvo. A možda i daju svoj tajni stav, slaganje ili poticaj. Moje iskustvo, nažalost, govori da svi, prije ili kasnije utihnu, poklope se ušima i nastave sisati bez želje ili mogućnosti za duhovnim rastom. Tako na kraju ostaneš sam, tj. sa svojom obitelji i svega jednim ili dva prijatelja.

Nadam se da ćeš ovo moje pismo doživjeti kao pohvalu, ohrabrenje i poticaj. Nisam htio dublje ulaziti u teologiju jer, iz prve si ruke vidio kako rasprave završavaju. Još jednom, ne daj se i nastavi svojim putem ako misliš da moraš i budi zadovoljan gdje god da te taj put odvede.

Puno pozdrava


 

Željko

Ćao Danijel, žao mi je što sve vodi prema tvom isključenju pa iako se ti lavovski boriš (i čini se da ti je stalo da ostaneš) to je Sizifov posao. Sve je točno u onome što si napisao u završnoj riječi osim što ovo nije biblijski nego politički proces. Postoje pravila, koliko god glupa, a ti ih kršiš, koliko god u dobroj vjeri. I tu sva priča završava. Nažalost prizivni odbor po izvornoj organizacijskoj zamisli ima za cilj razmotriti samo dvije stvari. 1. Je li prvotni pravni odbor formiran temeljem opravdanog biblijskog načela. 2. Je li eventualno pokajanje nastupilo prije odluke odbora o isključenju. Sve ostalo su varijacije na temu i ne ovise gotovo ni u čemu o volji starješina. Osim toga sve što si nam objavio je, kako oni mogu reći, tvoja verzija slučaja, dok njihovu verziju ne znamo niti je možemo dobiti. Čak ni ti nećeš dobiti nikakakv zapisnik o slučaju osim odluke i to usmene. Pišem ovo kao da govorim o odlukama županijskog suda u Splitu jer su oba suda jednako daleko od Boga. Volio bih da griješim ili da se nešto pozitivno pomaknulo pa da te recimo ne proglase krivim, ali mislim da je to ravno SF-u (naučnoj fantastici). No to nije razlog za tugu, jer imaš iskrene zamisli, dubok uvid u Bibliju, pišeš knjige i imaš obitelj koja te podupire.  Uz tebe sam, drži se i vjeruj da je istina ovog sudskog procesa na tvojoj strani. Pozdrav, Željko.

 


U nastavku ću iznijeti analizu sa sastanka u kojem je Prizivni odbor postupio upravo onako kako je opisano u gornjem pismu.


Prizivni odbor

U drevnom Izraelu a kasnije u kršćanskoj skupštini sudski sistem nije poznavao Prizivni (drugostupanjski) sud koji bi preispitivao odluke prvostupanjskog suda, što je samo dokaz da je vodeće tijelo uvelo svoje uredbe po mjerilima svjetskih sudova. Takav sud ima i katolička crkva. Međutim, smisao prizivnih sudova nije ponovno saslušanje optuženika nego razmatranje pisanih žalbi, dok se kod Jehovinih svjedoka ipak vrši saslušanje na temelju uložene žalbe. Zbog toga sam tražio od starješina da prizivni sud koji je razmatrao moju žalbu svoju odluku obrazloži pred svjedocima, a ne samo preda mnom. Želio sam da sve ostane u ušima tih svjedoka koji bi mogli posvjedočiti i uvjeriti se da li je sve bilo pravedno i pošteno. Braća koju sam pozvao su se odazvala na dan 15.8.2016 u 19.30. ali im starješine nisu dozvolili da budu prisutni, pa sam cijeli razgovor snimio radi javnosti koja je trebala biti svjedok cijelog događaja.

Apostol Pavle spominje situacije u kojima netko “ima tužbu protiv drugoga“ i u kojima nije trebalo doći “na sud pred nepravedne, nego pred svete? (1.Ko 6:1-6). Kad netko dođe na sud pred 'nepravedne' onda je taj sud bio izložen očima javnosti kao u slučaju kada je Pilat sudio Isusa pred narodom. Isto tako doći na sud pred 'svete' je značilo doći na sud pred kršćansku skupštinu jer izraz 'sveti' se često koristi za cijelu zajednicu vjernika koju predvode starješine. Izabrani starješine su trebali u tom slučaju biti u ulozi sudaca koja su sudila pred cijelom zajednicom vjernika (Dj 9:32,41). S obzirom da po odredbama vodećeg tijela nisam došao na sud pred cijelu zajednicu, nego pred sud 'Watchtowera' kojega su zastupali starješine kao njegovi zastupnici, ja sam ipak omogućio onima koji to žele da imaju uvid u transkript sudskog saslušanja i moje obrane. I ovaj put sam u transkript unio primjedbe, prigovore i komentare koje je po pravilu trebao iznijeti moj branitelj. No, čak i da sam imao branitelja koji bi me zastupao, njegova riječ se ne bi uvažavala zbog krutog stava i gledišta kojim su starješine Prizivnog odbora pod svaku cijenu nastojali nadglasati čak i Bibliju kao najviši autoritet. Da je to tako vidjet će se po načinu na koji su i ovaj put branili institucionalna načela više nego biblijska.

 


Transkript (15.8.2016.)

Saslušanje pred Prizivnim odborom

  • Prisutni: Tomić Milan, Vidić Alen, Marinov Zoran (Prizivni odbor)
  • Debak Drago, Jurko Jozo (Pravni odbor) 
  • Danijel Polanec

 

Milan: Mi smo od tebe dobili žalbu na odluku koju je pravni odbor donio i ti si učinio određenu žalbu… Recimo, iskreno govoreći, ja bi volio čut od tebe odmah na početku motiv tvoje žalbe, koji je?

Danijel: Motiv je tu (zapisan). Ja nemam više šta dodati.

Milan: Evo tu su argumenti koje ti navodiš, ali cilj, cilj te žalbe, nazovimo je tako. Eto, ja sam je pažljivo pročita i zato bi ja volio iz tvojih usta baš čut što želiš postići sa tom žalbom?

Danijel: Da se ukine odluka pravnog odbora zbog navedenih stvari.

Milan: Na temelju čega?

Danijel: Tu sam naveo par proceduralnih pogrešaka koje su učinjene ali i sama tužba kao takva nije bila utemeljena na onome što smatram da je biblijski.

Milan: Mi kao prizivni odbor, ti to znaš, ovaj …kao prizivni odbor smo sigurno pažljivo proanalizirali ono tvoje, mi imamo dvije stvari koje su u ovom trenutku primarne. Prva stvar, je li postoji temelj za pravni odbor i druga stvar, je li bilo prisutno kajanje u vrijeme održavanja pravnog odbora.

Primjedba: Ove dvije stvari su po njima primarne, međutim, čak ako postoji temelj za pravni odbor i ako se dotični nije kajao, treba uzeti u obzir da bilo koja proceduralna greška može poništiti odluku pravnog odbora i predmet rasprave vratiti na početak. U mom slučaju je trebalo ustvrditi samo da li je bilo temelja za pravni odbor, dok drugu stvar nisu mogli ustvrditi jer u vrijeme održavanja pravnog postupka nisam bio prisutan. Ja sam u svojoj žalbi istakao da po mjerilima Biblije nije postojao temelj za procesuiranje, da nije bilo grijeha zbog kojeg bi se trebao kajati i da su u provedenom postupku učinjene neke proceduralne pogreške.

Milan: (nastavak) Što se toga tiče, ja sam, i mi smo pažljivo proanalizirali tvoju da tako kažemo žalbu… zašto ja kažem nazovimo žalbu? Tako što na nekoliko mjesta zahtijevaš, ja zahtijevam ovo, ja zahtijevam ono. U žalbi se to malo drugačije piše.

Prigovor: Ja nisam zahtijevao bilo što. Jedino što sam na dva mjesta u žalbi zahtijevao je da se ukine odluka pravnog odbora. Da li sam imao pravo zahtijevati da Prizivni odbor postupi na određeni način? Više od deset godina sam u svom poslu povezan sa radom odvjetnika i znam kako se piše žalba na presude. Po pravilima pisanja žalbe sam čak mogao napisati prijedlog u kojem stoji: 'Poništava se odluka Pravnog odbora'. Naime, kad dokazuješ da je tvoja žalba pravno utemeljena onda u žalbi možeš napisati prijedlog kako bi trebao drugostepeni sud odlučiti u skladu sa navodima žalbe. Time se zahtijeva od suda da postupi pravedno i u skladu sa navedenim dokazima.

Milan: (nastavak) Jedno od točaka koja se navodi, kaže: 'Postupak je proveden bez mog prisustva'. Volio bi od tebe čut što ti taj argument znači i zašto to navodiš?

Nadopuna: Odgovor na ovo pitanje je već dobio u žalbi u kojoj stoji:

Nakon razgovora kojeg su dvojica starješina (Jurko Jozo i Klašnić Teo) proveli sa mnom kako bi utvrdili činjenice i razloge mojih postupaka, sam pismenim putem iznio opravdani prigovor na sam razgovor (vidi pismo od 7.5.2016). S obzirom da sam u tom razgovoru trebao starješine upoznati s razlozima zašto sam izašao u javnost sa svojim gledištima, nadao sam se da ću imati priliku to i objasniti, ali se sve svodilo na to da su oni unaprijed donijeli svoje zaključke bez da su prethodno upoznali moja gledišta. Čak su i sami priznali da nisu pročitali i razmotrili moju knjigu, pa su se bazirali na pojedinim rečenicama koje su izdvojili letimičnim i površnim pregledavanjem knjige. Što mislite kako sam se mogao osjećati nakon jednog takvog površnog razgovora koji je imao za cilj samo formalno izvršiti prvi korak prije formiranja pravnog odbora. Zamislite kako su s jedne strane na Isusova 'nova učenja' gledali njegovi učenici koji su imali uvid u sve što je govorio i činio, a kako su s druge strane na njegove izjave gledali vjerski poglavari kojima je smetalo ono što je javno iznosio, a koji su iz konteksta izdvajali njegove pojedine izjave u namjeri da ga uhvate za riječ i osude kao bogohulnika. Znajući u kom smjeru će se odvijati ovaj slučaj, a zbog duševne boli koju sam zbog toga osjećao, ja se nisam odazivao na telefonske pozive starješina. U međuvremenu sam starješinama svoje skupštine napisao dopis sa prijedlogom na koji način bi se trebalo o svemu ovome razgovarati, uključujući i svjedoke koji bi trebali dokazati da ih moja gledišta nisu a niti mogu odvući od zajedničkog pravca vjere, kao i potrebu da mi ostave vremena kako bi svjedoke upoznao sa svojim slučajem. U vezi toga sam im napisao:

(…) Kako ne bi ponovno dolazilo do formalističkih saslušanja koja su unaprijed inscenirana s namjerom da osude svako drugačije gledište i odstupanje, onda predlažem da vi i ja dovedemo svjedoke koji bi mogli svjedočiti za i protiv ovakvih drugačijih gledišta, a za to treba ostaviti vremena tako da se po ovom pitanju možemo čuti za nekoliko mjeseci po savjetu mudrog Gamalijela koji je rekao da u ovakvim situacijama kad pojedinci ili grupa njihove braće s čvrstim uvjerenjem tvrde da govore samo ono u što su se uvjerila, treba ostaviti vrijeme da se iskristalizira istina o onome što optuženi zastupa i govori. Ja sam se već u nekoliko primjera osvjedočio da sam zastupao istinu dok je u isto vrijeme na snazi bilo drugačije gledište. No, vama izgleda nije sporno što moja gledišta mogu biti točna nego što ona trenutno odstupaju od učenja vodećeg tijela i što sam ih iznio u javnost. No da li sam učinio grijeh ili neko zlo time što sam iznio istinu u koju sam se uvjerio pomoću Biblije i drugih povijesnih dokaza? (…) (pismo 20.5.2016).

Nakon toga mi je starješina Klašnić Teo napisao da se slaže sa mojim prijedlozima, ali da se jedan takav razgovor ne može voditi dopisnim putem pa je napisao:

(…) Stoga ti se obraćamo ovim putem i molimo te da se javiš kako bi porazgovarali o već spomenutoj temi. Kao nadglednici u skupštini, a na temelju našeg zadnjeg sastanka, želimo razgovarati o zaključcima istog. No, smatramo da je to najbolje napraviti neposredno, a ne pisanim putem. (…)

Na temelju ovog dopisa, u kojem se jasno vidi da još uvijek ima prostora za razgovor, sam se ponadao da će starješine ipak obaviti još najmanje jedan razgovor a ne da se ide u procesuiranje. Međutim, oni su postupili drugačije, vjerojatno kako bi ubrzali proces, te su mi poštom poslali dopis kojeg nisam preuzeo od poštara. Kad su vidjeli da im se vratila pošta, održali su sastanak pravnog odbora iza zatvorenih vrata bez mene te donijeli svoju odluku. Smatram da je ta odluka sama po sebi ništavna jer su svjesno zanemarili svoju riječ a ujedno pokazali nepoštovanje prema meni i mojoj riječi. (završen citat).

Milan: Jedna od točaka koja se navodi – “Postupak je proveden bez prisustva“. Volio bi od tebe znat što ti taj argument znači i zašto to navodiš?

Danijel: Zato što je prvi razgovor koji smo vodili, tj. starješine sa mnom… ja sam dao prigovor na taj razgovor. Smatrao sam da nije bio na način na koji je trebao biti proveden. Neke stvari nisu bile definirane do kraja. Osjetio sam da unaprijed postoje neki stavovi od starješina o kojima se nije moglo raspravljati na tom sastanku nego bi bilo možda poželjnije da se o tome razgovaralo prije. Znači, nakon toga znao sam da je to samo jedna procedura, tek toliko da se može formirati pravni odbor.

Nadopuna: Da bi bilo koji razgovor na ovu temu mogao biti konstruktivan i svrsishodan, trebalo je najprije razgovarati o onome što sam prigovorio, a to je stav kojega starješine imaju i zbog kojeg ne mogu adekvatno sagledati ovaj problem sve dok imaju to 'brvno u očima'. Starješine su saznali i vidjeli da sam izdao knjigu “Posljednji Adam“ i otvorio web stranicu u kojoj sam objavio knjige “Tajne nebeskog kraljevstva“ i “Evangelizacija po Watchtoweru“. (Tada još nisam objavio knjigu “Pred istražnim sudom Watchtowera“). Ono što je bilo objavljeno su moja saznanja do kojih sam došao nakon provedenog istraživanja Biblije. Prije nego sam izašao u javnost oni su imali prilike čitati i saznati do kojih zaključaka sam došao tako da su mogli cijeli postupak riješiti na drugi način. Naime, da sam svojim javnim istupom sam sebe automatski učinio otpadnikom, onda ne bi trebali sazivati ni razgovor sa mnom nego bi tu stvar riješili bez mene, pogotovo zato što su mi na prošlom Prizivnom odboru zabranili da javno objavljujem svoja istraživanja. Ja ih očito nisam poslušao jer sam u njihovoj zabrani vidio problem u potpuno pogrešnom stavu zbog kojeg svjesno ili nesvjesno svi starješine u strukturi organizacije odstupaju od biblijskih smjernica i načela. O tom problemu sam ih ranije upoznao kroz knjigu “Pred istražnim sudom Watchtowera“, tako da su u svojoj zabrani mogli vidjeti kako postupaju isto kao i farizeji koji su Isusovim učenicima zabranili da javno govore o onome što su vidjeli i čuli. Međutim, oni su ipak željeli provesti pravnu proceduru (u nekoliko koraka) po kojoj najprije treba razgovarati s onim tko je navodno 'sagriješio' kako bi onda utvrdili postoji li temelj za optužbu i onda formirali pravni odbor na kojem bi dotičnoga pokušali navesti na pokajanje. Način na koji su starješine pristupili ovom problemu govori da moj javni istup nije bio temelj za formiranje pravnog odbora, nego se on trebao ustvrditi na tom razgovoru koji bi trebao vidjeti koji su bili moji motivi i to su mi dali do znanja kad su me pozvali da o tome razgovaramo. Ukoliko su moji motivi bili ispravni onda ne bi postojao ni temelj za optužbu. Svoje motive i razloge sam im objasnio u prvom dopisu (1. svibanj, 2016.) prije tog razgovora, a na privatnom razgovoru 'iza zatvorenih vrata' sam ih samo ponovio. Međutim, starješine nisu htjele prihvatiti moje motive jer su zastupali određena pravila i stavove koja su imala više dodirnih točaka sa stavovima koja je zastupala Katolička crkva protiv navodnih heretika, nego sa stavovima koja sam branio na temelju Biblije. S obzirom da je proveden razgovor (iza zatvorenih vrata) kao prvi korak, na kojem sam pokušao dokazati da u mojem postupku nema temelja za grijeh, onda sam pismenim putem prigovorio na način na koji je vođen taj razgovor. (vidi dopis 7. svibanj 2016) Zasmetalo mi je što su oni htjeli ustvrditi moje motive, a na kraju se sve svodilo na to da nije u pitanju motiv nego činjenica da sam izašao u javnost. Nisu prihvatili ni to što sam se javno ogradio od bilo koje namjere da svoja gledišta bilo kome namećem i da ih koristim na nedostojan način.

Milan: Nije to, tu razumijem tebe, ali argument 'bez prisustva' to me zanima. Meni nije jasno da su starješine tebe posjetile. Poslije su oni tebe nekoliko puta pokušali dobit. Ti si njima možda slao mail vjerojatno nakon svakog njihovog poziva jer te nisu uspjeli dobit. Međutim, što tebi znači ovaj argument 'bez prisustva'?

Danijel: Smatrao sam da sam na pravnom odboru ja trebao biti prisutan.

Milan: A zašto nisi bio?

Danijel: Pa zato što sam tražio od njih da se o toj tematici koju sam naveo, da se na neki način još uvijek može razgovarati (2.korak) prije formiranja pravnog odbora. Tražio sam da starješine uzmu u obzir moju želju da tu budu i svjedoci, znači, s njihove i s moje strane, a da bi mogao imati svjedoke trebao sam stupiti s njima u kontakt.

Milan: Što za tebe znači riječ 'svjedok'?

Danijel: Osoba koja će na neki način znat moj stav, moja gledišta; vidjet da li ta osoba može u mom gledištu i stavu osjetiti ono što ja želim dokazati da ja nisam protivnik ni Boga ni Krista ni Biblije; da gledište takvo kakvo imam može s jedne strane ojačati moju vjeru a da također ne može nekoga pokolebat  u vjeri jer vjera je nešto što je temelj svih nas koji vjerujemo u Boga i Krista. Znači da oni kao takvi mogu reći osobno kako oni doživljavaju ili mene ili neko moje gledište.

Milan: Ako se nisi odazivao na njihove pozive, kako si mislio da ćete razgovarati?

Danijel: E sad, ja sam na njihov poziv, …

Milan: Ja govorim o pozivima, učestalim pozivima tokom petog mjeseca recimo do prve polovine šestog mjeseca. Tu je određeni broj poziva na koje se ti nisi odazivao. Kako si ti mislio razgovarati?

Danijel: Nisam se odazivao jer sam smatrao da njihov poziv ima smisao samo da me se pozove na pravni odbor. Ja nisam želio da se na takav način … (nisam dovršio misao)

Nadopuna: Prvi poziv od brata Tea i Joze su bili nakon mog prigovora. Imao sam razlog da se ne javim kako bi ih naveo da mi pismenim putem najprije odgovore na moj prigovor, odnosno da mi se jave sa prijedlogom koji bi uključivao 2.korak prije formiranja odbora, a ne da mi službeno jave kako se moram pojaviti pred pravnim odborom. Pričekao sam nekoliko dana i onda 20. svibnja napisao prijedlog.

Milan: To si ti mislio tako, ali…

Danijel: Ako mislite da sam pogriješio (što se nisam odazivao) to je druga stvar.

Milan: OK, zato te i pitam. Ja te zato i pitam jer znaš kako mi formiramo pravni odbor.

Danijel: Samo da nešto kažem. Kad je bilo riječ o tome, kad su bili ti pozivi, znao sam da se nakon razgovora s dvojicom starješina formira pravni odbor. Smisao poziva je da te se pozove na taj pravni odbor, ali ja još nisam bio spreman i zato sam odugovlačio dok se …

Milan: 1.6.2016. je upućen (pismeni) poziv tebi za 13.6.2016, a razgovori (pozivi) o kojima ja govorim odvijaju se tokom petog mjeseca, odnosno pokušaji da te se pozove.

Nadopuna: On neizravno priznaje da je bio formiran Pravni odbor zbog kojih su uslijedili pozivi i da su mi tek nakon neuspjelih telefonskih poziva napisali pismeni poziv.

Milan: (nastavak) Ti si sebi dao pravo da zaključiš, nećeš se javljat, nećeš se odazvat i kad prisiliš pravni odbor da bez tebe riješi, e onda je argument da se to nije smjelo bez tebe rješavat.

Nadopuna: Ovdje ponovo priznaje da je pravni odbor bio formiran prije nego su uslijedili telefonski pozivi. No, on ovdje tvrdi da nisam imao pravo prigovoriti što je pravni odbor održan bez mene jer sam ih prisilio na to svojim neodazivanjem. Ne želi vidjeti da ja nisam bio protiv pravnog odbora i da sam pismenim putem od starješina samo tražio malo vremena u kojem bi se proveo nastavak razgovora 'iza zatvorenih vrata' pred određenim svjedocima s moje i njihove strane. Zato sam reagirao na Milanovu insinuaciju i rekao mu:

Danijel: Ne, ne nije tako. Ja sam znajući da sad slijedi pravni odbor želio prije toga definirat neke stvari i zato sam uputio pismeni dopis starješinama moje skupštine da prije formiranja pravnog odbora uvaže ono što bi volio da se napravi (kako bi se izbjegao pravni odbor). Odgovor koji sam dobio od strane brata Tea je da se to može uvažit, znači da ja mogu dovest svjedoke (razgovor pred svjedocima – 2.korak), da se nećemo dopisnim putem o tome raspravljat i ja sam nato pristao. Nakon toga dolazi pismo od brata Debaka, a znam s kojim ciljem. Samim tim sam znao da je odbor već formiran i da je on očito član pravnog odbora. Ja to pismo nisam htio prihvatit jer sam smatrao da je ono protivno onome što smo ja i Teo u dopisnim putem dogovorili. Znači ako mi je rečeno da možemo nastaviti razgovor, ali ne dopisnim putem, a nakon toga dobivam pismo od strane brata Debaka, znači, očito to nije to, nije stvar dogovora.

Milan: Evo samo malo da te podsjetimo na neke stvari. Prvi dopis ti šalješ 1.svibnja 2016. Drugi dopis ti šalješ 7.svibnja. Treći dopis šalješ 20.svibnja.

Danijel: Da, ali koji je dopis nakon…

Milan: Molim…

Danijel: Bitan je onaj prvi dopis nakon razgovora sa starješinama na koji sam dao prigovor. Nakon prigovora su nastupili ti telefonski pozivi na koje ja nisam htio odgovoriti jer znam… (on me prekida)

Milan: Nego si samo slao dopise…

Danijel: … zato što znam da braća očito nisu imala interes ni želju da meni napišu poruku s odgovorom, kao što inače pišu, ili e-mailom ili SMS-om, da žele tako i tako postaviti stvari. Telefon meni nije ništa značio (jer nema dokaza kao pisani trag). Ako sam ja njima mogao napisati dopis mailom, zašto oni nisu meni mogli napisati dopis u vezi onoga što sam prigovorio i tražio?

Nadopuna: Dokazi govore da su oni formirali pravni odbor prije nego su uputili prvi telefonski poziv prema meni, a na koji se ja nisam odazvao zbog iskustva kojega sam imao u prethodnom slučaju (prije godinu i pol dana). Naime, kad sam u prethodnom slučaju odgovorio na telefonski poziv jednog starješine, on je samo službeno rekao da je pravni odbor formiran i da oni žele da se ja tog određenog dana pojavim pred njima. Ukoliko ne dođem, onda će oni donijeti odluku bez mene na temelju postojećih činjenica. Ovaj put sam to htio izbjeći jer sam smatrao da nema biblijske osnove za pokretanje pravnog postupka kao što nije bilo ni u prva dva slučaja.

Milan: Zašto to ne bi razgovorom, “Ajmo se nać tu i tu da razgovaramo“. Koji je to problem. Imamo uši za razgovor.

Primjedba: Ova bi njegova izjava, da je točna, mogla pobiti moju primjedbu oko sazivanja i vođenja pravnog odbora bez moje prisutnosti. Ali starješine uopće nisu tako postupili. Nakon što su vidjeli da se ne odazivam na telefonske pozive, jedan od njih (brat Teo) mi je napisao dopis elektronskom poštom i tako uspostavio komunikaciju sa mnom jer sam odgovorio na taj dopis. Međutim, umjesto da su nastavili komunikaciju i predložili da razgovaramo o mojem prijedlogu, oni su mi po bratu Debaku (koji nije starješina moje skupštine) poslali pismeni poziv, ali ne na privatni razgovor nego na pravni odbor, tako da ova njegova primjedba ne stoji jer njome nije mogao opravdati postupak pravnog odbora koji je očito žurnim postupkom želio provesti postupak pa makar i bez mene. Činjenice govore da starješine nisu imale 'uši za razgovor' i brat Milan je, da je želio objektivno sagledavati situaciju mogao znati da je po tom pitanju zaista učinjena proceduralna greška, pa ne bi rekao ovo što je rekao jer je time samo želio opravdati njihov postupak. Osim toga, nije činjenica da se nisam odazvao na poziv pravnog odbora jer poziv nisam preuzeo pa nisam ni znao njegov datum. Pismo nisam preuzeo jer sam bio ljut što su zanemarili moje primjedbe. Iako sam preko brata Tea dobio naznaku da će biti obavljen još jedan razgovor u kojem ću moći dovesti svjedoke, oni su postupili drugačije i tako prekršili svoju riječ. Sumnjao sam da su to učinili pod pritiskom pokrajinskog nadglednika koji je u to vrijeme bio u skupštini kako bi žurnim postupkom skinuli jedan problem sa dnevnog reda. Žurni postupak je bio potreban jer su se bojali toga što će braća misliti o starješinama koji su me prije nekoliko godina isključili iako nisam izašao u javnost, a sada kad sam izašao u javnost to još nisu učinili. Svako odugovlačenje je bio problem za njih. Po meni su starješine bili pod pritiskom da to riješe što prije, pa makar i bez mene. Morali su me pod svaku cijenu isključiti jer ne znam kako bi se mogli opravdati braći u skupštini i onoj u podružnici da to nisu učinili. Prizivni odbor je također bio pod tim pritiskom pa je ovaj razgovor vođen na način da se svaka moja primjedba poništi.

Danijel: Inače, ako se netko ne odazove na (telefonski) poziv, pošalje mu se SMS poruka ili poruka na mail. Zašto ne? Kad sam vidio da se tako ne želi komunicirati sa mnom, nego samo službeno, onda nisam ni ja htio odgovarati na njihove pozive (zbog lošeg iskustva iz prethodnog slučaja).

Nadopuna: Ovdje završava dokazivanje oko prve proceduralne greške. Jedini način da pobiju moju primjedbu je bila prethodna izjava da su starješine mene pokušali pozivali na privatni razgovor a ne na pravni odbor, što nije točno. Kad je brat Milan vidio da se ne može tvrditi kako pravni odbor nije bio formiran prije nego mi je upućen prvi telefonski poziv i da je samim tim njegova prethodna izjava bila samo pokušaj da se zanemari moja opravdana primjedba i da se opravda sazivanje pravnog odbora bez mog prisustva, onda je odmah prešao na drugu točku. Uopće nije zaključio da li je ili nije po tom pitanju bilo proceduralne greške zbog koje bi se poništila odluka pravnog odbora i vratilo slučaj na početak. Čak ni ostali starješine nisu reagirali nego su šutjeli. Očito je navedena proceduralna greška učinjena jer sam još u žalbi dokazao da su čak prekršili svoju riječ i obećanje da ćemo “razgovarati neposredno a ne pisanim putem“ i onda bez moje prisutnosti obavili sastanak i donijeli odluku o isključenju. Prizivni odbor je odmah u toj situaciji pokazao da stoji u obrani Pravnog odbora, a ne u obrani mojih navoda koje sam u svojoj žalbi iznio i dokumentirao. Smatrajući da je krivicu na neki način uspio prebaciti na mene i moje neodazivanje na pozive, Milan je nastavio sa drugom točkom:

Milan: Drugi je argument – 'iza zatvorenih vrata'.

Danijel: Da.

Milan: Nisam razumio što znači ta riječ?

Primjedba: On kaže da nije razumio što znači ta riječ,  a o tome je bilo riječi i na prethodnom slučaju kada sam to posebno naglasio, a i sada u samoj žalbi gdje sam iznio više nego dovoljno biblijskih činjenica koje točno opisuju razliku između vođenja pravnih slučajeva 'iza zatvorenih vrata' i ispred gradskih (skupštinskih) vrata'. Osim toga u Stražarskoj kuli od 1.4.2011. koju sam bio naveo u žalbi jasno piše:

"(...) Mojsijev zakon propisivao je da suđenja moraju biti javna (5. Mojsijeva 16:18; Ruta 4:1). Međutim Isusovo je suđenje bilo skriveno od očiju javnosti. Nikome nije bilo dopušteno obratiti se sudu u njegovu korist niti se itko usudio to učiniti.

(...) Ana je svojim postupcima bezočno ignorirao pravilo da se suđenje za djelo koje je zahtijevalo smrtnu kaznu ne smije odvijati tijekom noći. Osim toga ispitivanje svjedoka i utvrđivanje činjenica u sudskom postupku trebali su se zbivati pred očima javnosti, a ne iza zatvorenih vrata…“

Ovdje se jasno razlučuju dva načina vođenja pravnih postupaka u biblijska vremena. Ako brat Milan ovo što sam naveo nije razumio kako je onda mogao pristupiti cijelom ovom slučaju? No, očito nije mogao prihvatiti da se ja (kao laik) mogu pozivati na Bibliju i dokazivati da je njihova praksa vođenja pravnih procesa 'iza zatvorenih vrata' (koje je uvelo vodeće tijelo) pogrešna.

Danijel: Iz cijele biblijske prakse koja je bila prisutna, a to ja vama ne moram posebno objašnjavati jer je to vama jako jasno, svi ti pravni postupci koji su provedeni u prošlosti, a koje je Biblija zabilježila su bili javni procesi. Znači, ne iza zatvorenih vrata, da… (Milan me prekida)

Milan: Zato i kažem, vratimo se na skupštinu. Nemoj mi ti… ti pokušavaš otići 'kod gradskih vrata' u vrijeme Abrahama i starog Izraela. Mi govorimo o kršćanskoj skupštini, o periodu nakon Isusove smrti na ovamo. Gdje tu imaš 'zatvorena vrata' i 'otvorena vrata'?

Danijel: Ima zapisano u Bibliji.

Milan: Gdje to imaš?

Danijel: Pavle je pisao skupštini u Korintu vezano za onaj slučaj (kada je brat oženio svoju maćehu)… On je cijeloj skupštini objasnio kakav je problem u pitanju. Znači, cijela skupština je mogla znat o čemu je stvar. Od samog početka (optužbe) do samog kraja (osude i primanja nazad) je cijela skupština mogla znati o čemu je stvar. Pavle je rekao da takvoga dovedu 'pred skupštinu' pred zajednicu (vjernika). Zajednica mora toga biti svjesna. Ipak smo jedno 'tijelo', da bude svjesna problema koji je tu prisutan od samog početka do kraja. Ta ista zajednica (vjernika) se mora znati postaviti prema toj osobi na način koji treba.

Nadopuna: Ovdje koristim izvještaj iz 1.Korinčanima 5:1-5: gdje se Pavle obraća cijeloj skupštini i u vezi brata koji je sagriješio prema Božjem moralnom načelu, kaže: “ … Ne biste li (vi kao vjernici u skupštini u kojoj se to desilo) umjesto toga trebali tugovati i ukloniti iz svoje sredine onoga koji je počinio to djelo? A ja, odsutan tijelom, ali prisutan duhom, već sam presudio, kao da sam s vama, onome koji je tako postupio, da u ime našega Gospodina Isusa, kad se vi skupite (cijela zajednica vjernika), a i ja ću duhom biti s vama po sili našega Gospodina Isusa, takvoga predate Sotoni...“ (završen citat). Da se Pavle zaista obratio cijeloj skupštini se vidi u rečenici nakon ovoga gdje im piše: “U pismu sam vam napisao (kome je napisao? cijeloj zajednici) da se prestanete družiti s bludnicima.“ (st.9). Prema tome, grešnika je cijela skupština trebala ukoriti na način da su svi na jednom od svojih sastanaka, na kojem je bio i taj grešnik, trebali razjasniti što o tome govori Božja riječ i “takvoga“ odstraniti iz svoje sredine na način da su mu dali do znanja da on s njima više ne može dijeliti zajedničke duhovne aktivnosti.

Milan: Evo, samo malo. Činjenica da to što to se nalazi u određenoj poslanici smatraš da je to razglabala čitava skupština i donosila skupština odluku što će se dogoditi tom čovjeku ili predstavnici koji su vodili skupštinu i zastupali je u ime Jehovino i Isusovo i kako on kaže u Otkrivenju da ih drži u svojoj desnici i upravlja s njima?

Primjedba: To što je Isus u svojoj desnici držao starješine i upravljao s njima nije bilo ništa drugačije nego što je Bog preko pojedinih starješina upravljao Izraelom i svakim plemenom i gradom. U starom Izraelu su postojali izabrani starješine koji su u određenom trenutku mogli odigrati ulogu suca. Ti suci nisu smjeli oduzeti pravo zajednici da bude uključena u sudske sporove kao svjedoci ili promatrači. Zajednicu nisu predstavljali suci nego muževi tj. starješine svih obitelji toga grada ili mjesta. Tada se izraz 'starješina' nije odnosilo na vjerske učitelje nego na svakog zrelog čovjeka kao poglavara svoje obitelji. Zajednicu svakog grada i mjesta su predstavljali ti starješine kao poglavari obitelji, a među njima su se izabirali sposobni ljudi kao suci koji su rješavali sporove i tužbe. Kad su suci to rješavali na gradskim vratima, onda su svi ostali starješine mogli prisustvovati tome i biti svjedoci cijelog slučaja.

U Zakonu je pisalo za gradove utočišta: “Ti gradovi neka vam služe kao utočište od krvnoga osvetnika, da ubojica ne pogine prije nego što stane na sud pred zajednicu.“ (4.Mo 35:12) Osoba koja je počinila težak grijeh je trebala stati pred suce i pred zajednicu tj. pred cijeli narod kojeg su predstavljali starješine svake pojedine obitelji u tom mjestu. Sudac nije mogao biti u svojstvu tužitelja i svjedoka, a optuženom se nije moglo suditi bez najmanje dva svjedoka. Ukoliko je nečiji grijeh bio takav da se takvoga trebalo ukloniti iz sredine onda je cijela sredina tj. cijela zajednica morala biti uključena jer je na kraju 'sva zajednica' trebala dignuti ruku na takvoga. Točno je da nije svaki pojedini član zajednice (grada) trebao biti prisutan ili pozvan na raspravu, ali je svim starješinama (kao poglavarima obitelji) bilo dano do znanja da kao članovi zajednice (skupštine) mogu znati unaprijed za spor ili optužbu protiv nekoga i da mogu doći pred gradska vrata koja ne smiju biti zatvorena pogotovo kad se odlučivalo o nečijem životu. Biblija jasno pokazuje da je izraz 'sva zajednica' uključivao poglavare obitelji, odnosno zrele muškarce koji su mogli biti prisutni kao neutralni promatrači zajedno sa svjedocima koji su po zakonu morali svjedočiti. Tako su u jednom slučaju svjedoci koji su vidjeli učinjeni grijeh doveli počinitelja pred suce, Mojsija i Arona (izabrane suce), i pred 'cijelu zajednicu'. U jednom drugom izvještaju stoji: “Svjedoci neka prvi dignu ruku svoju na njega da ga pogube, a onda neka digne ruku sav narod (sva zajednica). Ukloni zlo iz svoje sredine!“ (4.Mo 15:32-36; 5.Mo 17:2-7; vidi izraz 'sva zajednica' u 2.Mo 35:1; 3.Mo 24:14; 1.Kr 8:1-5,14; 12:3). Zanimljivo je da je i apostol Pavle 'skupštini' u Korintu rekao: “Uklonite zloga iz svoje sredine!” čime je citirao gore navedenu odredbu iz Božjeg zakona koja stoji odmah iza odredbe po kojoj je 'sav narod' (sva zajednica) trebala aktivno sudjelovati u postupku prema grešniku (1.Ko 5:13). To podrazumijeva da su se sporovi i optužbe u prvoj kršćanskoj skupštini rješavali po mjerilima koja su oduvijek vrijedila unutar Božjeg naroda. Nije se ništa promijenilo. U Zakonu je stajalo i to da ukoliko suci nekog grada nisu mogli znati kako suditi u određenim sporovima i tužbama, onda su se obratili vrhovnom svećeniku i sucu koji su od vremena Davida služili cijelom narodu iz Jeruzalema, a koji su svoje odluke trebali temeljiti, ne samo na slovu Zakona nego na njegovom duhu (5.Mo 18:8-11). Kasnije je uvedena služba Sanhedrina gdje je sedamdeset muževa iz naroda bilo unaprijed određeno da učestvuju u rješavanju težih problema i sporova, ali ni oni nisu smjeli provoditi postupke i donositi odluke iza zatvorenih vrata.

Milan: (nastavak) Razumiš što te pitam? Zašto misliš, ako se kaže 'skupština' ili recimo, mi kad kažemo, ne znam, neko je donio, odnosno država je donijela neku odluku. Država smo svi mi. Nismo svi donijeli odluku. Donijela je gore vlada i sabor, oni su donijeli odluku ali se poistovjeti i smatra se da je država izabrala njih i oni su donijeli odluku.

Danijel: Da, ali javnost ima priliku prisustvovati takvim sjednicama i vidjet o čemu se razgovara, tko ima kakvo mišljenje, tko je za, tko je protiv.

Milan: (on se smije) Ovdje su mogućnosti rješavanja bez ičega. Ne može se donositi odluka na takav način.

Danijel: Može se, može, samo što… (prekida me)

Milan: To nije uobičajeno i pogotovo nije uobičajeno kad je Isus Krist, on je dao jasno savjet tamo kad je u Mateju rekao ona tri koraka: Ajde prvo ti iđi s njim, pa onda s dvojicom i ako te ne posluša, e onda će cijela skupština doznat da on više nije brat i gotovo. Nikad o tome ne raspravlja cijela skupština.

Nadopuna: U biti, on tvrdi da su po Isusovim riječima starješine trebale iza zatvorenih vrata sami presuditi i isključiti grešnika, a onda to objaviti skupštini koja će tek tada doznati da dotični više nije član zajednice. No, da li je to točno? Kakav je savjet dao Isus? U izjavi koju je Isus iznio se najprije iznosi postupak iza zatvorenih vrata, a na kraju postupak ispred gradskih vrata. U Mateju 18:15-17, stoji:

“Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo (iza zatvorenih vrata) na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega. A ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka (iza zatvorenih vrata). Ako ne posluša njih, reci skupštini (cijeloj zajednici - ispred gradskih tj. skupštinskih vrata). A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.“

Isus je ovdje naveo da se s bratom koji sagriješi najprije privatno razgovara tj. iza zatvorenih vrata (daleko od očiju javnost). Nakon toga, ukoliko ne posluša trebalo je dovesti svjedoke i to je ono što sam ja tražio od starješina, da učine drugi korak i na slijedećem razgovoru da budu prisutni svjedoci koji će (također 'iza zatvorenih vrata') moći posvjedočiti da li je moj postupak protivan biblijskim načelima zbog čega bi trebao biti pozvan na odgovornost. Ukoliko je to potrebno onda se ide na treći korak, dovođenje grešnika pred skupštinu i to više nije 'iza zatvorenih vrata' već pred očima javnosti.

Kad je Isus dao spomenuti savjet i kao treći korak rekao da dotičnoga treba dovesti pred skupštinu, on niti jednom riječju nije dao do znanja da je to drugačije nego što je bilo do tada kada su dotične zaista dovodili pred skupštinu po Mojsijevom zakonu koji je propisivao da suđenja i rješavanje problema moraju biti javna, pogotovo kad je u pitanju težak grijeh. Kako onda Milan i bilo tko drugi može tvrditi da se Isus tada postavio kao zakonodavac i da je u spomenutoj situaciji ukinuo postojeću praksu i uveo jednu novu i suprotnu uredbu, koja sama po sebi daje mogućnost sucima da postupaju nepravedno. Čak i Zajednica to komentira kao nešto negativno jer je napisala: 

“Budući da je lokalni sud bio smješten na gradskim vratima, nije bilo pitanje je li suđenje javno! (5.Mo 16,18-20) Nema sumnje da su javna suđenja pomogla utjecati na suce da budu pažljivi i pravedni, kvalitete koje ponekad nestaju na saslušanjima u tajnim prostorijama.“ (Probudite se, 22.1.1981.)

Zar bi Isus, koji je bio svjestan ljudske nesavršenosti, promijenio praksu koja je bila kvalitetnija i uveo onu koja može biti štetnija po optuženike? Očito se takva praksa nije promijenila osnivanjem kršćanske skupštine, niti ju je Isus promijenio. Prema tome, gornja izjava od strane starješina je još jedan primjer gdje se izlazi iz konteksta Biblije kako bi se tvrdilo nešto što nema nikakvu logiku. Čudi me kako starješine širom svijeta ne vide ovo i na pišu vodećem tijelu da to malo bolje razjasni. Kao da su svima vezane oči da ne vide logiku pa tvrde nešto što nije točno. Kršćanska skupština je mogla obilovati duhovno zrelom braćom, ali nisu svi oni trebali biti postavljeni za nadglednike i đakone. Međutim svi su oni po statusu bili jednaki jer je Krist rekao da je svakom muškarcu glava Krist (a ne starješina) tako da su sva zrela braća pojedine skupštine mogla biti uključena u donošenje potrebnih odluka i po potrebi se staviti na raspolaganje 'pastirima' i 'evangelizatorima' za određene zadatke u svojoj skupštini. U ovom slučaju su takva zrela braća mogla predstavljati 'skupštinu' jer nema logike da 'skupštinu' predstavlja pravni odbor. Pravni odbor je samo pravno tijelo koje treba saslušati optuženika pred svjedocima i pred 'skupštinom', odnosno, kao što je bila praksa, optuženika je trebalo dovesti pred imenovane muževe i pred cijelu zajednicu. No u mom slučaju su meni presudili bez mog prisustva, bez prisustva svjedoka i bez prisustva zrele braće koja bi predstavljala skupštinu. Zato sam, imajući sve ovo na umu rekao Milanu, ono što je bilo u skladu sa biblijskim mjerilima:

Danijel: Ako ne posluša ni skupštinu, a to znači da 'cijela skupština' mora unaprijed znat za taj problem.

Milan: Ko mora znat?

Danijel: Krist je rekao, ako takav ne posluša ni 'skupštinu' tj. zajednicu vjernika.

Milan: Točno, a tko je 'skupština'? Šta je riječ 'skupština'? Šta je to?

Danijel: Pa zajednica vjernika.

Milan: Pa to nije ova ovdje skupština nego zajednica kršćana u cijelom svijetu. Pa ne može cijela zajednica kršćana doći i prisustvovati.

Primjedba: On je mene dobro razumio, ali je želio obezvrijediti moje riječi pa je tvrdio da se riječ 'skupština' odnosi na sve vjernike po svijetu čime je obezvrijedio i Isusove riječi koje su napisane u točno određenom kontekstu. Kad je u Izraelu zajednica prisustvovala takvim procesima, nije bila pozvan cijeli izraelski narod iz svih dijelova zemlje ili države, ali su na lokalnoj razini bila otvorena vrata svima koji su tu živjeli, a pogotovo zrelim muževima koji su predstavljali cijelu zajednicu ili skupštinu. Oni su pripadali skupštini toga mjesta i pred Bogom su svi imali istu odgovornost da drže svoju obitelj i zajednicu duhovno čistom. Zato sam rekao:

Danijel: Skupština može biti i lokalnog karaktera.

Milan: Ma ja kažem da se mi ne možemo hvatat za riječi, aha, tu piše 'skupština', znači mora bit to. Prava smisao riječi 'skupština', grčka riječ odnosi se na čitavu zajednicu braće. To kako ćemo tu riječ iskoristiti, jer imamo jednu, drugu, treću skupštinu – jedna je skupština.

Primjedba: Ovo što je rekao nije bilo u redu jer je time želio izbjeći ono kontekstualno značenje tog izraza koji se često koristi u Bibliji. On očito želi vodu prebaciti na svoj mlin iako njegove riječi ne drže vodu. U biti on je taj koji u ovom slučaju koristi riječ 'skupština' drugačije od onoga što je mišljeno. Kad je Isus spomenuo da dotičnoga treba dovesti pred 'skupštinu onda je mislio na zajednicu vjernika unutar jednog grada ili mjesta, a ne na zajednicu pravog Boga ili 'skupštinu Božju' koja se odnosi na cijeli Božji narod bez obzira gdje se on nalazi. Milan je toga svjestan i da je obratio pažnju mogao je iz konteksta znati na što se misli kad se u Isusovim ili Pavlovim riječima spominje 'skupština' uključena u sudske sporove. Čak i Zajednica u Stražarskoj kuli spominje “jeruzalemsku skupštinu“ kao lokalnu zajednicu (Stražarska kula 15.3.2010. str.6). U vezi pojma 'skupština' izmeđuostalog piše:

Grčki ekvivalent tom hebrejskom izrazu je riječ ekklesía koja dolazi od dvije grčke riječi, koje znače “iz” i “pozvati”. Može se odnositi na bilo koju okupljenu grupu ljudi, kao što je bio “skup” koji je Demetrije nahuškao protiv Pavla u Efezu (Djela apostolska 19:32, 39, 41). (…) zanimljivo je da riječ ekklesía, kad se odnosi na kršćansku skupštinu, u grčkom dijelu Biblije ima najmanje četiri različita značenja. (…) Četvrto, još uže i češće značenje riječi “skupština” odnosi se na kršćane koji sačinjavaju samo jednu skupštinu, naprimjer skupštinu koja se sastaje u privatnoj kući. Pavao je spomenuo ‘skupštine Galacije’. U toj velikoj rimskoj provinciji bilo je više skupština. Pavao je dvaput koristio množinu (“skupštine”) kad je govorio o Galaciji, u kojoj su se nalazile i skupštine u Antiohiji, Derbi, Listri i Ikoniju. (Stražarska Kula, 15.4.2007. str.23).

Okupljena grupa ljudi su oni koji su po pravu mogli biti pozvani da svjedoče određenom saslušanju i procesuiranju, ne samo kao suci nego i kao svjedoci i promatrači, a po nekom pravilu tu grupu ili 'skupštinu' su mogli sačinjavati duhovno zrela braća iz te lokalne skupštine, a ne samo imenovani starješine. Za razliku od prvih kršćana koji nisu imali hijerarhiju, a nisu je imali ni 'Istraživači Biblije' za vrijeme brata Russella, zajednica Jehovinih svjedoka je po bratu Rutherfordu stavila naglasak na hijerarhijsku strukturu starješina prema kojoj ostala braća u skupštini koja nisu imenovana nemaju pravo predstavljati 'skupštinu'. Rutherford je ukinuo autonomiju skupština pa je hijerarhijsku strukturu poduzeća Watchtower sa predsjednikom i pomoćnicima (upravno tijelo) preslikao na skupštine u koje je postavio jednog glavnog starješinu kao 'slugu grupe' sa pomoćnicima, a taj sluga grupe je trebao biti podložan njemu kao predsjedniku Društva. Da li je Isus mogao prihvatiti takvu strukturu kršćanske skupštine koja je odudarala od mjerila po kojima je djelovala prva skupština? 1972. godine je takva struktura ukinuta i postavljeno starješinstvo koje je predvodio predsjedavajući. No, i dalje je bila prisutna hijerarhija koja sama po sebi ne daje pravo i mogućnosti da se svu zrelu braću gleda ravnopravne članove skupštine koja imaju pravo biti odgovorni u održavanju skupštine čistom i da kao takvi budu prisutni kod donošenja odluka od strane imenovane braće koja sude grešnicima. Prema tome, Milan, ne samo da ne poznaje biblijske činjenice, nego ne poznaje povijest vlastite organizacije pa samim tim ne želi dati meni za pravo da ukazujem na proceduralnu grešku koja je prisutna u pravnim procesima. On ide izvan onoga što Biblija navodi samo kako bi obranio pravilo koje je uvelo vodeće tijelo.

Danijel: Problem je u tom što vodeće tijelo neke stvari nije jasno definiralo od samog početka. Na primjer, najprije je reklo da su 'vjerni rob' svi pomazanici (144000) a sad kaže da su samo njih par (nekoliko pojedinaca). Opet se ne zna točno tko je ko. Da li je ovo istina ili je ono istina (jer i jedna i druga teza imaju svoje nelogičnosti o kojima sam im pisao). Ja kad čitam Bibliju (u vezi pravnih postupaka), znam što ona govori po tom pitanju, a praksa kod vođenja tih pravnih postupaka, koliko vidim je drugačija. Praksa kod Božjeg naroda Izrael je bila jedna. Nigdje ne piše da se to mora promijeniti. Niti ju je Isus mijenjao, niti su apostoli to mijenjali. Ostalo je isto samo što očito neke riječi koje su spomenute u Bibliji, a koje imaju šire značenje, kao riječ 'skupština', mi pokušavamo, ne mi nego neki pojedinci (starješine) koji kažu to više nije tako (pred gradskim vratima) nego je to drugačije (iza zatvorenih vrata). Kad se kaže 'cijela zajednica' onda to ne mogu biti ne samo imenovane osobe (učitelji i pastiri) nego i druga braća koja su duhovno zrela i koja mogu donositi odluke u skupštini (ovisno o kontekstu).

Primjer: Kad su apostoli rekli braći: “Braćo, pronađite među sobom sedam ljudi na dobrome glasu, koji su puni duha i mudrosti“ (Dj 6:3), onda je vidljivo da apostoli nisu sebe nametnuli kao autoritet, nego su dozvolili drugoj braći da između sebe izaberu i odluče tko će od njih biti postavljen nad određenim zadatkom. Skupštine su po tom principu djelovale unutar sebe tako što su braća između sebe postavljali đakone i starješine, a apostoli i drugi postojeći nadglednici bi to potvrdili polaganjem ruku. Ako su braća između sebe znali procijeniti tko je među njima duhovna i razborita osoba koja zaslužuje određenu čast da služi svojoj braći, onda su među sobom mogli donositi i odluke o onima koje je trebalo odstraniti iz svoje sredine i starješine bi to potvrdile. U nekim su skupština znalo biti samo jedan starješina koji je služio drugima, pa je razumljivo što je surađivao sa ostalom duhovnom braćom u svojoj skupštini u situacijama kada je trebalo ukloniti grešnika iz skupštine. Kasnije je kroz ustrojstvo Katoličke crkve to promijenjeno pa su glavnu riječ u odlučivanju imali samo biskupi (nadglednici), zbog čega se stvorilo drugorazredni stalež laika kao slijepih poslušnika.

Milan: Činjenica je jedna, da si živio u 5. stoljeću ti ne bi znao niti riječ tko je 'vjerni rob', niti bi možda mogao čitati Bibliju na svom jeziku. Da si živio u 8. bilo bi ti možda još gore, Da si živio u 20-tom imao bi određenu spoznaju, u 21. stoljeću malo veću, u 22. će biti još malo veća, vjerojatno.

Danijel: Biblija je uvijek ista. Nema toga da će netko sada znat više od onih prije. Ili, ovo će se znat a ovo se neće još znat (spoznat). Neke stvari se mogu odmah znati, ali kad su tradicionalne (tvrdnje pogrešne) onda … (opet me prekida)

Milan: Tebi je jasno, Biblija je ista i jedna, ali jedno učenje ima jedna religija, a drugo uči druga, a treće treća i četvrto četvrta a pojedinci peto. A jedna je Biblija i svaki kaže: 'moj temelj je Biblija'. O tome ti ja govorim.

Primjedba: S ovom rečenicom je završio razglabanje o drugoj točki bez da je donio zaključak kojim bi ustvrdio da je moj drugi prigovor bio pogrešan. Ostali starješine se nisu uključili u razgovor iako su vidjeli da Milan u vezi pravnih procesa iznosi tvrdnje koje Biblija ne podupire. Zašto nitko od njih nije stao na moju stranu ili u moju obranu? Meni je već tada sve bilo jasno i sve mi je opet izgledalo kao urota. Mogao sam se ustati, pozdravit ih i otići, ali sam želio ostati do kraja da vidim kako će se postaviti prema ostalim mojim primjedbama u žalbi. Izjave brata Milana su bile samo pokušaj da se obezvrijedi moja primjedba vezana za postupke 'iza zatvorenih vrata' tako da su svi zajedno olako prešli preko toga misleći da su pobili moju primjedbu koju sam temeljio na Bibliji. No, kad starješine na osnovu svojeg gledišta i van konteksta tumače Bibliju, kao što je riječ o spomenutim Isusovim i Pavlovim riječima, onda je to dokaz kako oni ne prezaju čak ni od Boga, samo kako bi održali postavke vjerske institucije koju brane. Bez da je itko od prisutnih starješina dao svoju primjedbu, Milan je prešao na treću točku moje žalbe.

Milan: (nastavak) Ti kad kažeš 'zaštita od tužitelja', na što si mislio, što to znači?

Danijel: Tko je bio tužitelj u ovom slučaju?

Milan: U kojem?

Danijel: U mom slučaju.

Milan: I ja bi volio znat tko je bio.

Danijel: Pa, oni koji su razgovarali sa mnom.

Milan: Zašto misliš da su oni tužitelji?

Danijel: Pa ako nitko (od braće) nije došao pred starješine i rekao da ih je moj stav ili moje gledište do te mjere povrijedilo ili da je došao prije toga meni i rekao, tako i tako stoje stvari, možemo li o tim stvarima porazgovarati. No. Činjenica je da su dvojica starješina sa mnom o tome razgovarala i kad oni u tom razgovoru nešto zaključe, oni su ti koji pred ostale starješine donesu svoj stav, svoje gledište; mi mislimo tako i tako; a onda se nakon toga formira pravni odbor, onda je vidljivo tko je tužitelj.

Nadopuna: Mnoga braća su saznali za moju knjigu koju sam objavio, ali nitko od njih nije postupio kao tužitelj, čak ni starješine. Međutim, Pravni odbor je formiran na temelju onoga što su zaključili dvojica starješina koji su razgovarali sa mnom. Oni su mogli imati unaprijed stvoreno gledište o mojem javnom istupu, ali su željeli saznati moje motive, jer motivi, ukoliko su proturječni biblijskim načelima, mogu biti razlog da me se optuži kao otpadnika. Ja sam ukazivao na svoje iskrene motive i to opravdavao činjenicama koje sam podupirao biblijskim gledištem i primjerima koja sam nalazio, ne samo u Bibliji nego i primjerima koja je i naša Zajednica navodila u svojim publikacijama. Prema tome, samo njih dvojica su mogli stvoriti jedno zajedničko gledište o meni i optužiti me pred ostalim starješinama koji su na osnovu njihovih izjava smatrali da imaju temelja za formiranje pravnog odbora. 

Kad netko zaključi da je brat učinio grijeh zbog kojeg bi ga se trebalo dovesti pred pravni odbor onda je taj ujedno onaj koji tuži brata, pa je samim tim i tužitelj. Isus je jednom ukazao tko je tužitelj kad je rekao: “Brzo riješi spor s onim tko te tuži, dok si još s njim na putu prema sudu, da te tužitelj tvoj ne bi predao sucu, a sudac stražaru, pa da te ne bace u zatvor“ (Mt 5:23-25). Pretpostavljajući da su me dvojica starješina nakon razgovora sa mnom optužila pred ostalim starješinama u skupštini, ja sam napisao dopis u kojem sam pokušao riješiti spor sa njima prije nego me dovedu pred pravni odbor jer sam imao primjedbe na njihov stav.

U drugoj situaciji koju Biblija spominje možemo vidjeti da je Klaudije Lizija upravitelju Feliksu doveo apostola Pavla pred židovsko Sudbeno vijeće jer je htio “ustanoviti zašto ga Židovi optužuju“ i ustanovio da ga “optužuju za neka sporna pitanja koja se tiču njihova Zakona, ali da nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.“ Zato ga je doveo upravitelju Feliksu kojemu je rekao: “A kako mi je javljeno da se protiv njega kuje zavjera, odmah sam ga poslao k tebi, a tužiteljima sam zapovjedio da pred tobom kažu što imaju protiv njega” (Dj 23:26-30). U ovom izvještaju vidimo da su Židovi bili tužitelji, a ne Sudbeno vijeće. Suci su samo trebali saslušati tužitelje i ustanoviti da li je Pavlovo drugačije gledište razlog da ga se osudi na smrt ili okove. Budući da to nisu nikako mogli dokazati, onda su Židovi protiv njega jedino mogli skovati urotu ili zavjeru kojom su dali do znanja da više drže do svoje vjerske organizacije nego do 'istine' s kojom neki pojedinci iznose novo gledište. S obzirom da su u mom slučaju tužitelji ujedno ušli u sastav pravnog odbora, onda su morali zastupati pravila kojima se više štiti institucija nego 'istina' koju iznosi pojedinac pa je cijeli postupak više ličio na urotu nego na pravedno suđenje.

U trećoj situaciji je Fest tražio da se Pavle kao “optuženik suoči s tužiteljima i dobije priliku da se brani od optužbe. Stoga, kad su se ovdje skupili,“ - rekao je Fest kralju Agripi – “nisam nimalo oklijevao, nego sam sutradan sjeo na sudačku stolicu i zapovjedio da dovedu tog čovjeka. Kad su tužitelji pristupili, nisu ga optužili ni za kakvo zlodjelo koje sam ja očekivao, nego su s njim imali nekakve sporove o svojim vjerovanjima.“ (Dj 25:13-19). U izvještaju se navodi da su “glavari svećenički i starješine židovski iznijeli su optužbe protiv Pavla“. U mom slučaju su jedino dvojica starješina mogla iznijeti optužbu protiv mene, pa su samim tim oni bili tužitelji. Zato sam u žalbi tražio zaštitu od tužitelja, tj. zaštitu od njihovih optužbi i krivo utemeljene optužbe tražeći mogućnost da se pred njima adekvatno branim i da mi starješine omoguće pravedno suočavanje sa njima i sa svjedocima.

Milan: Kako bi ti gledao na to da si ti sam sebe tužio? Npr. da te samo podsjetim. Bio je tamo Drago i bio sam i ja. Na prošlom prizivnom odboru razgovarali smo o ovakvim stvarima i što smo tebi tada jasno rekli, što je u tom trenutku… i zašto nisi bio isključen? Prije koliko? Prije godinu i pol dana. Što je tad bilo?

Primjedba: Za Pavla su također židovski starješine i svećenici mogli reći da je sam sebe optužio jer ih nije poslušao nego je i dalje govorio o nečemu što su mu oni ranije zabrani. Naime, kad je prvi put bio u Jeruzalemu “on je odvažno govorio u Gospodinovo ime“ pa su ga Židovi htjeli ubiti. Morao se pritajiti pa su ga braća uputila za Tarz, nakon čega je Pavle i dalje među Židovima objavljivao Krista (Dj 9:28-30). Sada kada se ponovo pojavio među njima u javnosti, oni su ga uhvatili i optužili da “uči protiv (Božjeg) naroda, Zakona i Jeruzalema“ (Dj 21:27,28). Bez obzira na to što je Pavle i dalje u javnosti zastupao novo učenje i što su neki mogli reći da je sam kriv što je doveden pred Sudbeno vijeće jer nije šutio, on nije optužio sam sebe, nego su drugi njega optuživali navodeći svoje razloge. Osim toga, Sudbeno vijeće nije moglo optužiti Pavla bez njegove prisutnosti. Oni su znali da on javno djeluje, ali su čekali da ga se uhvati i dovede pred sudbeno viječe te da mu se pravedno sudi pred tužiteljima i svjedocima. No, pravni odbor u mom slučaju je donio odluku bez prisutnosti mene i svjedoka.

Danijel: Imate li vi to igdje zapisano što ste rekli?

Milan: Nebitno, ja toliku memoriju imam da točno znam što je rečeno.

Danijel: Izmeđuostalog, bilo je rečeno, a to je ono što znam da nisam bio zla osoba, jer zle osobe su te koje imaju zle motive i kao takve mogu biti isključene.

Milan: To ti nije bilo tako rečeno. Danijele, to ti nije bilo tako rečeno.

Primjedba: Točno da to nije bilo tako rečeno, ali sam ipak želio naglasiti ono što je tom prilikom izjavio Drago kad je rekao: “Danijele ti nisi zla osoba…“. Za mene je ta izjava bila važna jer ju je naglasila i Zajednica u svom članku u kojem piše: “Otpadnici spadaju među one koji pokazuju mržnju prema Jehovi, buneći se protiv njega. Otpadništvo je, u stvari, pobuna protiv Jehove. (…) Kad oni namjerno odaberu takvu zloću nakon što su spoznali što je ispravno, kad zlo postane toliko ukorijenjeno da je nerazdvojni dio njihove naravi, tada kršćani moraju mrziti (u biblijskom smislu te riječi) one koji su nerazdruživo prionuli uz zloću.“ (Stražarska kula, 1.10.1993. str.19). S obzirom da me nisu mogli okaraktezirati kao zlu osobu, onda je sve drugo što je tom prilikom bilo rečeno za mene bilo manje bitno jer je u sebi sadržavalo pravilo koje je tražilo od mene da šutim pod prijetnjom isključenja. No, očito je za starješine najvažnije bila ta zabrana s kojom su mi zaprijetili, kao što je takva zabrana bila važna i za židovsko Sudbeno vijeće koje je zaprijetilo apostolima koji također nisu bili zle osobe. Bilo bi poželjno da se u sudbenom vijeću nađe netko poput Gamalijela koji je tadašnjim starješinama dao do znanja da mogu zbog svog stava i svoje revnosti pogriješiti i time se staviti kao protivnici Boga.

Milan: (nastavak) Mi smo razgovarali o tvojim osobnim učenjima, o tvom razumijevanju biblijske istine i dijeljenje tog sa drugim osobama. U jednom dopisu si i sam priznao i napisao. Ti se sjećaš šta smo mi tebi rekli.

Danijel: Ja to ne mogu smatrati osudom jer mene Biblija ne osuđuje po tom pitanju.

Milan: Nebitno, ja ti govorim što je pravni odbor rekao, ako se sjećaš.

Danijel: Odluka Prizivnog odbora ili pravnog odbora, ako se temelji na nekim stvarnim argumentima koje Biblija podupire mogu biti prihvaćene, a ako ne …

Milan: Onda je to tvoja stvar da li ćeš ih prihvatiti.

Danijel: Da.

Milan: Tebi je bilo rečeno, ti si nam tada rekao, da nisi s nikom sa strane o svojim razmišljanjima i razmatranjima Biblije nisi javno razgovarao. Starješine koje su bile u pravnom odboru nisu imale niti jednog svjedoka koji bi mogao potvrditi da si ti to javno širio. Iz tog razloga smo ti rekli: Danijel, ti možeš imati svoje razmišljanje, ti možeš istraživat, ti možeš proučavat i na ovakav način, sve i nema problema do onog trenutka dok to ne bude javno plasirano. Onoga trenutka kada to bude javno plasirano ti prelaziš granicu tolerancije i tada ćemo morati sazvati pravni odbor. Doslovno je tim riječima rečeno.

Nadopuna: Ova izjava dovoljno govori o različitim stavovima starješina. Prvi odbor (2010.godine) nije imao niti jednog svjedoka niti dokaz da sam ja u to vrijeme javno širio svoja gledišta pa me je ipak isključio samo zbog mojih drugačijih gledišta što je potvrdio i Prizivni odbor. Drugi Pravni odbor je to isto učinio, ali je Prizivni odbor prihvatio moju obranu i odbacio njihovu odluku. Prvi odbor (2010.god.) je tražio da uništim svoju knjigu i nisu me htjeli primiti sve dok nisu od mene čuli da sam to učinio. Ovaj drugi Prizivni odbor me nije isključio iako je bio svjestan da nisam uništio knjigu kao što sam to bio rekao prvom odboru, što je bio dokaz da očito nisam ni trebao poslušati naredbu prvog odbora. Prvi Prizivni odbor je rekao da me isključuju jer neke moje misli i stavovi nisu usklađeni sa vjernim i razboritim robom, a drugi Prizivni odbor je na temelju svega onoga što sam im predočio zaključio da me ne mogu zbog toga isključiti. Ako je bilo očito da su starješine drugog Prizivnog odbora prešli preko toga što nisam poslušao prvi odbor, onda mi je to bilo dovoljno da ne poslušam ni njihovu zabranu oko javnog objavljivanja jer sam imao za to podršku, ne samo iz Biblije nego i iz određenih izjava u publikacijama koja sam im predočio. Prema tome, trebalo je samo ispitati i vidjeti da li sam ja sada povrijedio bilo koju Božju zapovijed ili zabranu. No, oni se nisu bavili tim pitanjem nego samo s činjenicom da nisam poslušao njih i njihovu zabranu što po meni nije bilo mjerodavno. Trebalo je vidjeti da li je njihova zabrana bila postavljena od upravnog odbora Watchtowera ili od Boga i tek onda vidjeti da li sam ih zaista trebao poslušati.

Ono što nema smisla u njihovom stavu je to što su imali prilike čuti i vidjeti kakva su moja gledišta. Npr. da sam im nekim slučajem napisao pismo u kojem navodim svoja nova gledišta i da sam im to kasnije potvrdio u razgovoru tvrdeći da više ne vjerujem ni u Boga, ni u Krista ni da je Biblija Božja riječ, jer se istina nalazi u drugoj religiji, onda bi me s potpunim pravom odmah isključiti bez obzira što to nije javno izjavljeno. Tu oni ne bi mogli tolerirati jer je nespojivo sa kršćanskom vjerom. Međutim u stvarnoj situaciji ja sam starješinama svoje skupštine napisao i izjavio samo to da se pravi kršćani nalaze u svim kršćanskim zajednicama te da Zajednica zastupa krivo učenje o Kristu tvrdeći da je on bio i ostao anđeo. Također sam im dao na znanje i koja su to moja gledišta koja su drugačija od službenog učenja i kakav je moj stav prema vodećem tijelu kojeg ne smatram vjernim i razboritim robom u svjetlu njihovog tumačenja. Iako me je pravni odbor zbog toga isključio, Prizivni odbor to nije potvrdio samo zato što ta gledišta nisam javno iznosio. Time su samo potvrdili da moja gledišta nisu otpadnička iako ih oni u svojoj izvanbiblijskoj definiciji mogu zvati otpadničkim. No, oni bi trebali zastupati Božju definiciju otpadništva koja ima svoju težinu bez obzira da li je iznesena tajno ili javno. Naime, ukoliko netko čak i tajno zastupa ideje i gledišta koja druge navode na otpadništvo onda takvu osobu treba isključiti, a ne čekati da ona to javno iznosi jer u Zakonu stoji napisano:

“Ako bi te brat tvoj, (…), pokušao u tajnosti nagovarati: ‘Hajde da služimo drugim bogovima’, (…)  nemoj pristati na ono što želi i nemoj ga slušati. Neka ga ne žali oko tvoje, nemoj se sažaliti na njega niti ga štititi, nego ga pogubi“ (5.Mo 13:6-9)

U svjetlu ovoga, moja gledišta i način na koji sam ih iznosio pred starješinama je dovoljan dokaz da ih nisam pokušavao u tajnosti odvraćati od pravog obožavanja. To znači da se moj stav i moje drugačije gledište moglo i trebalo tolerirati od strane starješina jer nije diralo u temelje vjere a imalo je i biblijske i druge argumente o kojima bi se moglo raspravljati. To su i sami potvrdili svojom odlukom. Zašto onda ne dozvoljavaju toleranciju u situaciji kada to drugačije gledište bude obznanjeno javno pred drugima, a ne samo pred starješinama? Ako to starješine mogu tolerirati jer to nije grijeh, zašto ne dozvole da i drugi to toleriraju? Zašto stvaraju pravila i zabrane kojih nema u Bibliji? I kad se te zabrane i pravila krše, onda to smatraju grijehom koji zaslužuje najstrožu osudu. Na taj način izjednačuju pravednika sa nepravednikom jer sude po svojim mjerilima.

Danijel: Ja nisam htio tada vama proturječiti a vi govorite o nekom stavu tolerancije. Ja sam objasnio prije toga što je tolerancija s nekoliko biblijskih primjera.

Nadopuna: Kad su donijeli odluku da me ne žele isključiti samo zato što nisam svoja gledišta javno objavio i što nisam zla osoba, onda sam uvidio da su postupili potpuno drugačije nego prvi odbor. Činjenica je da sam na njihovu odluku izravno utjecao jer sam im argumentirano dao na znanje da čine grijeh ukoliko me osude i isključe zbog mojih gledišta s kojima ne dovodim u pitanje temelje kršćanske vjere. No, kad su mi zaprijetili da će me isključiti ukoliko to javno objavim onda tada nije bilo pravo vrijeme da im proturječim iako sam znao da njihova zabrana nema biblijskog temelja. Zato sam ostavio da o tome raspravimo tek nakon što izađem u javnost.

Milan: Nije bitno što si ti htio ili ne, ali je li tako bilo rečeno?

Danijel: Ja sam vaš stav kao takav sagledao u jednom drugom svjetlu. Kao što sam rekao ja u tom momentu (kod prethodnog slučaja), kad je to rečeno, nisam vam htio proturječiti (i tražiti da mi se da sloboda javnog iznošenja svojih gledišta). Kad se govorilo o toleranciji još u tom odboru sam govorio o toleranciji i što je tolerancija u ovakvim slučajevima. Znači čak i drugačija gledišta kao takva mogu biti tolerirana iako nisu usklađena sa gledištem većine i službenim gledištem jer Biblija jasno pokazuje da tolerancija omogućava da se drugačija gledišta mogu javno objaviti ili iznositi bez da se time narušava nečija vjera. O tome sam često govorio. Zajednica je po meni pogriješila što takve stvari nije jasno definirala, dok je Biblija jasna po tom pitanju i svaki koji čita Bibliju može te stvari tako razumjeti. I ja sam ih tako razumio. Znam da postoje braća koja također to tako razumiju, ali kad se (putem publikacija Zajednice i preko starješina) otpadničko gledište i drugačije gledišta izjednačava ili kad se lažno učenje izjednačava sa novim učenjem (kojeg iznosi pojedinac) i stavlja u isti koš, to je jako veliki problem koji stvara Zajednica a ne ja ili drugi pojedinci.

Milan: Doći ćemo do toga.

Danijel: E pa dobro.

Nadopuna: Ono što je za Isusa bilo prihvatljivo za farizeje je bilo grijeh jer su stvorili svoje ideje pa je svako drugo gledište u odnosu na njihovo bilo pogrešno.

“Vjerski su vođe potkopavali autoritet Božjeg Zakona i time što su ga prikazivali pretjerano strogim, čak okrutnim. Kad su Isusovi učenici prolazeći nekim poljem ubrali nekoliko klasova pšenice, neki su farizeji tvrdili da su time prekršili zakon o suboti. Isus je upotrijebio jedan biblijski primjer kako bi obranio Božju Riječ od takvog neuravnoteženog tumačenja. Osvrnuo se na događaj kada su David i njegovi ljudi ogladnili pa su pojeli kruh koji je bio stavljen pred Boga u hramu, što je bio jedini zapisani slučaj korištenja takvog kruha izvan svetišta. Isus je time farizejima pokazao da uopće nisu shvatili smisao Jehovinog milosrđa i suosjećanja (Marko 2:23-27). (Pođi za mnom, pogl.10. str.104)

Izbaciti nekoga iz zajednice jer koristi svoju slobodu istraživanja, uvjeravanja i drugačijeg mišljenja je jako strogo pa i oni poput farizeja Božji zakon prikazuju pretjerano strogim i okrutnim jer ga stavljaju u institucionalne okvire.

Milan: Do toga ćemo doći. Mi sada govorimo o “zaštiti od tužitelja“ (3.točka) i “tužitelji nisu smjeli biti članovi pravnog odbora“ (4.točka). Tebe nitko nije tužio. Na taj način na koji ti to analiziraš da su Jozo i Teo tvoji tužitelji proizlazi da je netko na primjer učinio preljubu i nema nitko od braće da dođe reći, ali znaš da je učinio preljubu i ne možeš ništa. Šutiš i čekaš da netko dođe od braće i bude tužitelj. Ili netko, ne znam, nešto pokrade. U novinama piše o tome, ali nitko od braće nije tužitelj i nije došao reći. Šutiš i ne možeš mu ništa. U principu svatko od nas sa svojim postupkom sebe optužuje ili ne optužuje i u konkretnom slučaju ti ovdje nemaš tužitelja. U konkretnom slučaju ti si namjerno zanemario ono što ti je Prizivni odbor prošli puta rekao i na taj način si sam sebe tužio. Prema tome, ja znam ti možeš imati svoje gledanje ali i ima nas isto koji gledamo na te stvari i ne mora se slagati sa tvojim gledištem ali točno znam šta smo ti bili rekli i to je ostalo zapisano.

Nadopuna: Kao prvo, starješina ne treba čekati da otvori pravni proces tek onda kad netko od braće dođe to reći starješinama. Ako starješina sazna za grijeh on će poduzeti određene stvari kao i svaki drugi član skupštine. To što je netko starješina ne znači da on mora čekati da netko tko nije starješina to sazna i dođe pred starješine. Ukoliko u nekoj situaciji starješina zna za nečiji grijeh, on će biti tužitelj jer će iznijeti tužbu pred tom osobom i pred drugom braćom, a po potrebi će se formirati odbor u kojem će članovi odbora saslušati tu osobu pred tužiteljem. Samim tim tužitelj (ukoliko je starješina) ne može biti član pravnog odbora. To što je on starješina mu ne daje za pravo da bude i tužitelj i sudac i moglo bi se tražiti njegovo izuzeće. Stoga braća Jozo i Teo koji su u razgovoru sa mnom ispitivali moje motive i vjerojatno iz svog kuta gledišta predočili stvar skupštinskom odboru, nisu mogli biti u sastavu Pravnog odbora zbog čega sam tražio da se ukine njihova odluka jer nije mogla biti mjerodavna. Samim tim sam tražio izuzeće te dvojice starješina i da se pravni postupak ponovi i to je činjenica preko koje su oni olako prešli.

Kao drugo, činjenice koje sam iznosio su govorile da su oni na prošlom sazivu Pravnog i Prizivnog odbora zanemarili toleranciju i slobodu koju mi Bog dopušta i onda mi pod prijetnjom isključenja zabranili da svoja gledišta plasiram u javnost. Ja ih nisam poslušao. Zašto? Kad bi se analizirao prošli pravni slučaj onda bi se vidjelo da su starješine sami sebe optužili kao bogoborce (one koji se bore protiv Boga) jer su postupili kao i farizeji protiv Isusovih apostola zabranivši im da unutar svoje vjerske zajednice javno iznose ono u što su bili čvrsto uvjereni. Time što su iznosili gledište koje nije bilo službeno prihvaćeno, oni nisu prekršili niti jedno Božje načelo jer se svaka nova izjava koja ima uporište u Bibliji treba provjeriti i ispitati. Stoga nisam imao obavezu da i ja postupim u skladu sa tom zabranom, pa sam sada iznio javno svoja gledišta u koja sam čvrsto uvjeren bez da s obezvrjeđujem kršćansku vjeru. Ovaj treći proces je bio na neki način nametnut s moje strane upravo zbog toga što sam namjerno postupio protivno njihovoj zabrani, jer je njihovo objašnjenje koje su donijeli u drugom procesu bilo potpuno drugačije od gledišta zbog kojeg su me starješine prvog i drugog procesa isključili. Smatrao sam da među starješinama zaista postoje različiti stavovi o ovoj problematici ali da su prisiljeni postupati protiv svoje braće samo zato što zastupaju ljudska organizacijska načela a ne biblijska. Koliko god im netko drugi ukazuje na problem oni će ga zanemariti unatoč biblijskim argumentima koje oni olako odbacuju. Ova četvrta točka kao procesualna pogreška je očito za njih bila bez čvrstih argumenata pa su prešli na petu točku.

Milan: (nastavak) Još jedna stvar gdje si tamo naveo da te je jedan brat oklevetao. Jeli tako? Ako se ne varam kao argument. Ti si poslije naznačio da je to Jozo i rekao si šta i kako i tamo navodiš, ne znam kakav bi to bio nekakav argument u tvojoj tužbi, zašto se njega nije, ne znam koju si riječ upotrijebio, nebitno koja je riječ. Mene sad iskreno zanima. Ti čitavo vrijeme se pozivaš na Bibliju. Zašto se u toj situaciji nisi pozvao na Bibliju? Znaš šta Biblija u takvoj situaciji kaže?

Danijel: Znam.

Milan: Šta?

Danijel: Ja sam tu stvar htio vama predočiti, znači upoznati starješine da tu stvar preispitaju.

Milan: Isus nije tako rekao? Što je Isus rekao?

Danijel: Da idem kod tog brata koji ima nešto protiv mene.

Milan: Je si li otišao?

Danijel: Nisam jer je već bio formiran pravni odbor i želio sam da se ta stvar rješava … (prekida me)

Milan: Ti si mogao otići neovisno od toga. Ti imaš odgovornost. Isus nije rekao otiđi kod njega ali ako je formiran pravni odbor nemoj ići. Gotovo je. Ti, ako se držiš Isusovih riječi, ako se držiš Biblije, cilj tog koraka nije kazniti nekoga nego mu pomoć. Ako ti stvarno misliš da je on zastranio, kršćanska ljubav nalaže, trči, čupaj ga, idem mu pomoć, ići ću petnaest puta kod njega ako treba samo da ga iščupam iz toga.

Primjedba: Ove njegove riječi imaju smisla ako ih se gleda iz tog kuta. Međutim, cjelokupna situacija u koju je bio uvučen brat Jozo se ticala svih starješina uključenih o ovu problematiku pa mi je namjera bila da im kroz njegov primjer klevete prikažem problem u kojega su svi oni uključeni svojim odlukama, pa sam im sve to naveo u pismu koje je uslijedilo nakon toga. Želio sam im dati do znanja da krivo prikazivanje pred drugom braćom može biti problem ukoliko starješine donesu odluku o isključenju. Naime, kad su Isusa ubili kao bogohulnika, mnogi Židovi su mislili da je to zaslužio jer su ga svećenici prije tog pred drugima krivo prikazali i oklevetali.

Danijel: Ja sam kod prvog razgovora u kojem su bili brat Jozo i Teo Klašnić vidio kako je brat Jozo dao na znanje kako on gleda na moje istraživanje Biblije i kako je reagirao, tako da njegov način na koji reagira na moje izjave je već tada pokazao da ja ne mogu s njim razgovarati o tome na način da ja idem njemu nešto dokazivat, a to kako on doživljava mene i moje riječi, moje izjave, to je sad njegov problem.

Milan: To je osobna stvar.

Danijel: Ja to nisam smatrao problemom u tom smislu da ja sad njega moram ispravljati. Dozvolio sam da on ima o meni gledište kakvo god želi i nisam … (on me prekida)

Milan: Ali ti govoriš o kleveti. Kleveta je ozbiljna stvar koja zahtjeva, ona se, ne može se prijeći preko toga. Kad je u pitanju kleveta to nije grijeh koji kaže 'pokrij'. To moraš riješiti s bratom.

Danijel: Evo ovako. Ja sam, imajući u mislima primjere drugih i kako su drugi (optuženi kao otpadnici) proživljavali stvari kada su imali drugačija gledišta osjetio upravo kao i oni. Ja sam želio, ne želio, nego čak sam radije prihvatio nečiji prijezir i klevetu i nisam želio ići protiv toga jer sam vidio da tu ne mogu puno toga promijenit.

Milan: To nije biblijski ali se na Bibliju pozivamo čitavo vrijeme. To nije biblijski, to nije bratski, to nije Isusov način funkcioniranja.

Primjedba: Ja u biti i nisam želio postupiti po ovom njihovom prijedlogu kojega je Isus savjetovao nego sam želio postupiti malo drugačije zbog samog pravnog procesa u koji je taj brat  bio uključen, jer ni Isus nije u sličnim situacijama postupio po tom prijedlogu. Ja sam naime kroz ove procese pokušao starješinama reći da me njihova etiketa 'otpadnika' vrijeđa jer nije biblijska. Za mene je i to bila veća kleveta od ove koju je Jozo iznio pred jednim bratom. U svojim sam im pismima pokušao dokazati da griješe u svojim gledištima prema meni jer su me pred braćom prikazali u krivom svjetlu, a da nisu braći dozvolili da saznaju pravu istinu o meni kako bi sami uvidjeli da li su moja gledišta otpadnička. Oni su me prisilili da izađem u javnost kako bi braća vidjela gdje je problem, u meni ili u njima i njihovom stavu. Napisao sam starješinama dosta toga kako bi im to objasnio, a oni su i dalje mene gledali kao otpadnika. To što je Jozo mene prikazao kao onoga koji Isusa smatra Đavlom je samo način na koji je on pokušavao sebi i drugima prikazati mene kao otpadnika. To je bio samo potvrda njihove zajedničke urote protiv mene. Isus je bio u istoj situaciji unutar svoje vjerske zajednice. Neki su o njemu govorili klevete, izmeđuostalog da surađuje sa vladarem demona. Ali on nije išao onome koji je to rekao kako bi to u duhu ljubavi raščistio jer je to bilo zajedničko gledište određenih grupacija među farizejima. Kao što je on osuđivao njihov stav i krivo gledište, tako sam i ja starješinama ukazivao na njihov pogrešan stav koji svi zajedno imaju prema meni. Jozo je svoje mišljenje iznio pred jednim bratom, a možda i pred drugima. Međutim, oni su svi zajedno od samog početka mene pred drugima oklevetali kao otpadnika, tako da nisam imao potrebe posebno se obraćati samo bratu Jozi da to raščistim u duhu ljubavi, kad sam vidio da je nedugo prije toga na razgovoru preda mnom rekao da je moje gledište o Isusu otpadničko. Nije tada dozvolio da mu objasnim da to nije točno pa sam mu tom prilikom dao svoju fasciklu u kojoj se na 22 stranice nalazi 'Pismo prizivnom odboru' kako bi ga upoznao sa činjenicama po kojima me ne može nitko od njih gledati kao otpadnika. Zato nisam imao potrebe ići bratu Jozi, jer sam ga već suočio sa činjenicama, koje on očito nije proučio pa sam to predočio starješinama kako bi oni, ukoliko ne podržavaju takvo njegovo gledište, postupili na način da ga izdvoje iz ovog procesa. No oni su ga zadržali kao člana odbora što je meni bilo sporno, pogotovo što bi isključenje za neke kojima je on takvo nešto rekao, moglo potvrditi da sam zaista zastranio od Boga i Krista, što opet ne bi bilo istina. To što su brata Jozu zadržali kao člana odbora samo pokazuje da nisu smatrali njegovu izjavu nimalo spornom čime su svi zajedno sudionici jedne takve klevete a samim tim i urote.

Danijel: Ali i ovo što je vezano za moj slučaj nije biblijski. Puno stvari ovdje nije biblijski.

Milan: O tome pričamo. Ne može se ovdje naznačiti u žalbi – “Jedan brat mene okleveta, zašto niste njega“. To nije nikakav argument. Želim ti reći da neki argumenti koje navodiš ne stoje.

Danijel: Ali kad sam ja već unaprijed rekao da postoji taj brat među njima, a da je on kasnije stavljen u pravni odbor, to mi je bio problem. Nisam htio na neki način … (on me prekida)

Milan: Ti imaš isto tako pravo tražiti izuzeće nekog i to uopće nije problem.

Primjedba: Činjenica je da ne postoje pisani pravilnik u kojem bi braća bila upoznata sa svojim pravima među kojima je i pravo na izuzeće starješine. No ja sam na neki način neizravno tražio izuzeće tog starješine tako što sam želio dati do znanja starješinama svoje skupštine da ukoliko su formirali pravni odbor a imaju među sobom tog starješinu kojeg u tom pismu nisam imenovao, da tu stvar sami ispitaju kako ne bi unaprijed učinili proceduralnu grešku. Smatrao sam da će se taj brat sam očitovati među njima i reći da je on to rekao prije nego ja pred njih dođem s njegovim imenom. Međutim, oni su i dalje zadržali tog starješinu i bez moje prisutnosti donijeli odluku o mom isključenju. No Milan, odnosno i drugi starješine Prizivnog odbora koji se i dalje nisu uključivali u razgovor su stali na stranu Pravnog odbora koji je po meni učinio proceduralnu grešku, pa su prešli na slijedeću točku.

Milan: (nastavak) I još jedna stvar koja je bitna. Kažeš: “Svjesno su zanemario raspravu na višem nivou i odmah su išli na drugi korak – osudu.“ U tvom slučaju takav argument uopće ne stoji. Počevši od prošlog prizivnog odbora i svega ostalog, toliko puta si savjetovan, toliko snažno i jasno ti je bilo rečeno da ovaj argument ne stoji i ja ne znam kako bi ga nazvao. Ja ne znam je si li ti svjestan šta znači ovo napisano nakon svega onoga što smo razgovarali na (prošlom) Prizivnom.

Danijel: Ti možeš meni postaviti jednu granicu i smatraš da je to ta granica (pokazujem rukom u visini svojeg ramena), ali Biblija mi postavlja drugu granicu (pokazujem rukom iznad svoje glave). Ja ako prijeđem ovu (nižu) granicu, ja griješim prema tvojem gledištu ali ne prema biblijskom. Tu je problem. Ja taj problem non-stop ističem. Vi želite postaviti neku granicu govoreći mi da moram razmišljati onako kako vi razmišljate. Moraš šutjeti ako znaš istinu (do koje si došao). To su stvari (ograničenja) koja nisu biblijska. Ja ako želim postupiti onako kako meni savjest nalaže i po primjerima koja sam našao u publikacijama (zajednice), - ja sam vam čak takav primjer istakao (u dopisima), ona meni daju razlog da postupim tako, a vi, to je vaša savjest kako će te na to reagirati – da li će te me osuditi ili nećete; da li će te me prosuditi po biblijskim mjerilima ili ljudskim, to je vaša stvar.

Milan: To nije biblijski.

Danijel: Ovdje (u ovom procesu) puno toga nije biblijski, puno stvari.

Milan: I jedna stvar koja me stvarno interesira. Nakon što si napisao da zahtijevaš da se poništi odluka pravnog odbora, tvoja slijedeće rečenica kaže:

“Bojim se da će starješine prizivnog odbora to svjesno ignorirati samo kako bi podržali službena a ne biblijska mjerila, a time i svoju službenu poziciju u skupštini.“

Danijel: To je moje gledište. Ja tako stvari doživljavam od samog početka.

Milan: Na temelju čega?

Danijel: Na temelju činjenica.

Milan: Uvažio si činjenice prošlog Prizivnog odbora.

Danijel: Te činjenice (prošlog Prizivnog odbora) kao takve ne stoje.

Milan: Stani malo. Prošli Prizivni nije ovako postupio. Da li to znači da je ugrozio neke svoje službene pozicije u skupštini ili je išao za unaprijed onim što su mu definirali ljudi? Danijel, tvoje osobno iskustvo ti govori da ovo što si napisao je omalovažavanje, vrijeđanje i klevetanje, u ovom trenutku Drage i mene, jer na prošlom Prizivnom mi smo poništili odluku Pravnog odbora i ti koji si to doživio nakon godinu i po dana imaš hrabrosti mirne savjesti ovako nešto napisati. Ja to ne mogu razumjeti.

Primjedba: On i svi ostali starješine su i te kako mogli to razumjeti iz svih dopisa koja sam napisao do svoje žalbe. Točno je da je prošli Prizivni odbor poništio odluku Pravnog odbora, ali je veliko pitanje zašto su starješine tako postupili. Da se nisam borio argumentima (koji sada svatko može proučiti na ISW 2) oni bi postupili drugačije i isključili me kao i u prvom slučaju zbog mojih drugačijih gledišta koja me po njima automatski odvajaju od kršćanske zajednice. Činjenica je da me je i drugi pravni odbor neslužbeno isključio zbog istog razloga. Zašto me onda Prizivni odbor u ovom drugom slučaju oslobodio optužnice? U biti ja sam ih argumentima naveo da to više ne tvrde i da postupe potpuno drugačije od starješina pravnog odbora tako da je ono što je starješinama u prvom i drugom slučaju bilo temelj za isključenje, sada više to nije bio. Ovaj treći slučaj je sam po sebi poseban jer sam namjerno išao protiv njihove zabrane izlaska u javnost. To sam učinio kako bi istakao nove argumente koji mi to dozvoljavaju i bio bi pravi presedan kad bi me starješine ovog Prizivnog odbora na temelju tih dodatnih argumenata oslobodili optužbe. Kad sam naglasio da će oni u ovom slučaju radije htjeti zadržati svoje službene pozicije u skupštini, onda ih nisam htio uvrijediti nego sam im neizravno apelirao na njihovu savjest kako bi dobro razmislili o argumentima koja sam temeljio na Bibliji i tako naveo da i ovaj put, na temelju novih argumenata, ponište odluku Pravnog odbora. No, znao sam da će to biti teško jer bi došli na udar drugih starješina iznad njih koji bi im oduzeli starješinstvo jer bi time svjesno proturječili zahtjevima vodećeg tijela koje ne želi da bilo tko javno iznosi pred drugima svoja drugačija gledišta i tumačenja. Prema tome oni su bili prisiljeni pod svaku cijenu podržati pravilo organizacije.

Danijel: Zato što sam ja u prošlom Prizivnom odboru… (on me prekida)

Milan: Ne, reci, jesmo li mi podržali Pravni odbor prošli put? Je li Prizivni podržao Pravi odbor prošli put?

Danijel: Ne, ali ja sam razmatrao ovaj slučaj, a ne onaj prošli.

Milan: Ne, ne, stani malo. Kako ti znaš kako će ovaj odbor donijeti odluku?

Danijel: Da, ali ja sam u toj rečenici rekao da se ja bojim da će tako bit.

Nadopuna: Što su oni po mojem mišljenju mogli svjesno ignorirati kako bi zadržali svoje pozicije u skupštini? Milan nije pročitao kontekst nego samo drugu rečenicu, a prethodna rečenica kaže da je Pravni odbor

“... svjesno, unatoč jasnom upozorenju, proveo sudski postupak iza zatvorenih vrata što je proturječno Božjim pravednim mjerilima i zahtjevima koja su uvažavali Izraelci i prvi kršćani. No bojim se da će starješine (ovog) prizivnog odbora to svjesno ignorirati … “.

U ovom dijelu žalbe je bilo riječi o sudskim postupcima koji nemaju biblijska mjerila, a koja starješine svjesno provode bez da su se ikad pokušali suprotstaviti zahtjevima vodećeg tijela koji je te uredbe postavio po svojim ljudskim mjerilima. Zašto starješine radije ulaze u takve postupke kao članovi pravnih odbora nego da se tome suprotstave i onda još provode isključenja koja nemaju biblijski temelj? Osim toga, pokazalo se prije nekoliko minuta da je zaista točno ono što sam napisao jer je ovaj Prizivni odbor zaista svjesno ignorirao činjenicu da su se u biblijska vremena sudski sporovi odvijali pred očima javnosti tj. ispred gradskih (skupštinskih) vrata. Zašto su to i ovaj put učinili i to na način da su iznosili svoja ljudska gledišta koja nisu mogli potkrijepiti Biblijom? Da li sam se imao pravo bojati da će u ovom slučaju (bez obzira na prošli slučaj) starješine više držati do svojih službenih pozicija nego do biblijskih argumenata? Očito da. Kad mi je brat Drago telefonskim putem obavijestio da je Pravni odbor donio odluku o isključenju ja sam mu napisao:

“Znam da ste bili primorani donijeti odluku bez da ste uzeli u obzir sve ono što sam vam predočio u svojim dopisima u kojima sam branio svoj stav. Imali ste priliku saznati gdje vi griješite prema Bogu i svom bratu, ali su vam vezane ruke i morate postupati onako kako je to naložio čovjek. Za mene je to dokaz da imate tvrdokorno srce. Pripisujete grijeh onome koji ga nema, a ne vidite gdje sami griješite. Uopće vas ne zanima po kojim načelima su u biblijskoj prošlosti vođeni pravni procesi i tko je mogao biti označen za otpadnika, jer imate upute i gledišta na kojima se pokušava održati "jednoumlje" i autoritet pojedinih ljudi koji ovise o slijepim poslušnicima a ne o ljudima koji služe Bogu svojim razumom. U počecima naše zajednice to nije bilo tako, ali kad je počelo hijerarhijsko ustrojavanje, stvari su se promijenile i to me boli. Nemoj se ljutiti ali u cijeloj ovoj priči ima toliko nedosljednosti od strane starješina na svim razinama što samo potvrđuje da ste u službi čovjeka a ne Boga. Bog ima svoja mjerila koja vi ne želite uzeti u obzir. Koliko god mislili da branite Božje gledište o otpadništvu, vi se ne pokoravate Božjoj riječi koja jasno razlučuje ono što vi uporno ne želite vidjeti. (…) Do sada mi niste uspjeli dokazati grijeh na temelju Pisma, nego ste ga dokazivali na temelju postavki koja su uveli braća na vodećim mjestima bez da ste i sami preispitali njihovu vjerodostojnost jer ste u službi čovjeka. Što se tiče žalbe, ja ću je napisati jer je i Isus imao primjedbu na suđenje ljudskih sudaca, ali nemam se razloga braniti pred vama po pitanju onoga što zastupam jer unaprijed znam, kao i Isus, da od toga nema koristi, budući da imate unaprijed stvoreni stav i gledište kojim više branite organizaciju i svoje mjesto u njoj nego čovjeka koji se potpuno pokorava Bogu.“

Kad sam tražio od brata Drage da se nastavak ovog slučaja održi pred očima javnosti, kako to Biblija zahtijeva, on mi je napisao:

“Danijel, primio sam tvoje objašnjenje i ono što ti ja mogu reći je da ću se osobno držati uputa zajednice kojoj pripadam i da mi ne planiramo upoznavati nikakvu javnost.“

Prema tome, moja bojazan je bila opravdana i s pravom sam zaključio da će starješine u ovom novom slučaju više držati do uputa zajednice koje nemaju vjerodostojnost, nego do onih biblijskih mjerila koja sam im istakao. Znao sam da to čine samo kako bi zadržali svoje službene pozicije. Naime, da su prekršili uputu zajednice i dozvolili javno saslušanje, oni bi vjerojatno izgubili imenovanje pa su odbacili moj zahtjev da na ovom saslušanju budu bar neka braća koja su već bila došla na moj zahtjev. Da li sam onda rekao laž ili klevetu? Da li sam ih uvrijedio kad sam rekao da će radije nastojati zadržati svoje službene pozicije nego moju stvar prosuđivati po biblijskim mjerilima?

Milan: Ne, ti se ne bojiš. Ti tvrdiš da ćemo mi zbog toga što želimo zadržati, evo ti pročitaj ovu rečenicu. Mi želimo zadržati neke svoje funkcije, neke položaje. Ja stvarno to ne razumim.

Prigovor: Smatram da je on to dobro razumio jer sam u završnim riječima obrane napisao:

“…Bojim se da i starješine koji sude u ovom mom slučaju ne mogu suditi po svojoj savjesti jer im je nametnuta kolektivna savjest kojom se brani službeno učenje. Oni se više boje istaknutog čovjeka koji je iznad njih nego Boga čija su načela i mjerila iznad ljudskih. Osim toga oni svjesno pokazuju pristranost. Naime, ukoliko imaju stav da je riječ jednog istaknutog starješine ili vodećeg tijela prihvatljivija iako se može pokazati pogrešnom, od riječi nekog običnog brata koja se može dokazati ispravnom, onda je to pristrano. "Braćo moja, je li moguće da vjerujete u našega Gospodina Isusa Krista, slavu našu, a istovremeno pristrano postupate?"... “Mudrost odozgo … nije pristrana“ (Jk 2:1; 3:15-18).“

Osim toga, on je zajedno sa drugom dvojicom starješina iz odbora razmatrao ovu moju žalbu i kao što se već moglo naslutiti dogovorili su se da sve navode moje žalbe odbace koristeći svoje viđenje. Kao što će se vidjeti iz cijelog ovog razgovora niti jednom nisu dopustili da moja riječ bude prihvaćena nego su moje riječi vadili iz konteksta kako bi ih koristili protiv mene. Da su postupili drugačije i uvažili bar jednu moju primjedbu, morali bi poništiti odluku pravnog odbora. Ukoliko bi zaključili da nije bilo biblijskog temelja za isključenje onda bi to bio presedan. Doveli bi u pitanje svoje imenovanje jer bi se njihova odluka ovaj put razmatrala na višem nivou i vjerojatno je ne bi mogli opravdati pred visokopozicioniranim starješinama koji su iznad njih, a koji su također prisiljeni da provode odluke vodećeg tijela kojeg zastupaju pred mnogim skupštinama u podružnici Watchtowera. Npr. kad su petorica starješina u Makarskoj dovela u pitanje postupke jednog visokopozicioniranog starješine kojeg je podružnica poslala u njihovu skupštinu onda su jedan za drugim izgubili imenovanje. Čak je starješina i misionar (brat Zilavec) poslan od vodećeg tijela, a koji je meni sudio, pristrano stao na stranu tog starješine te je rekao da su ta petorica koja su se mu suprotstavili otpadnici. Međutim kasnije se pokazalo da je ovaj starješina zaista provodio svoju volju i da su ostali starješine (pokrajinski nadglednik i misionar) u tom momentu najprije branili njega i više isticali ono što piše vodeće tijelo nego što piše u Bibliji. No, kad je ovaj starješina pokazao svoje pravo lice i bio isključen, onda su ovi starješine iz Podružnice mogli vidjeti ono što su namjerno ignorirali u pokušaju da ga brane. Očito je problem u tome što manje više svi oni sebe i organizaciju brane pod svaku cijenu pa im nije toliko važna riječ ili primjedba nekoga tko je manji u njihovoj hijerarhije.

Danijel: Ja tako gledam na stvari i to je ono što mene tišti.

Milan: A zašto ne koristiš iskustvo i ne budeš ujedinjen i surađuješ s nama, nego 'ja se bojim ovo, 'ja želim ovako', 'ja razmišljam onako a vi ovako', 'vi morate ići u mom smjeru'. Zašto? Zašto misliš da to tako treba bit?

Danijel: Pa da bi stvari koje … (on me prekida)

Milan: Jel' misliš da mi tebe optužujemo suprotno Bibliji, a istovremeno sebi daješ za pravo da nas omalovažavaš i vrijeđaš? Što misliš da smo mi neki poslušnici kojima je naređeno - morate tako i bit će tako i gotovo? Inače nećeš biti starješina u skupštini. Ne razumim. Ja kad sam doša u Jehovinu organizaciju nisam ni zna da postoje starješine. Šta su to starješine bolje od drugih?

Primjedba: Očito su se našli uvrijeđeni zbog moje izjave da su više u službi čovjeka nego Boga, pa su cijeli ovaj postupak razmatranja moje žalbe obezvrijedili do te mjere da su sve moje primjedbe u žalbi odbacili.

Danijel: Čim se otvori pravni odbor (protiv brata koji ima drugačija gledišta), a Biblija takve procese ne podržava jer ona dozvoljava do neke granice drugačija gledišta sve dok ta gledišta nisu navedena kao otpadnička u smislu da je takav automatski otpadnik od Boga i navodi nekoga na otpadanje od Boga i čim braća ne toleriraju takve stvari nego odmah formiraju pravni odbor, znači opet iza toga stoji određeni stav, stav koji je nametnut starješinama (od visokopozicioniranih starješina Watchtowera), a starješine moraju tako postupati kako ... (on me prekida)

Milan: Zašto misliš da nam je nametnut?

Danijel: Pa čitao sam puno stvari … (on me prekida)

Milan: Šta misliš da mi nismo suglasni s tim i sa svojim ograničenim razumom u odnosu na tebe prihvaćamo da je to tako. Ti si možda iznad nas, međutim koliko je Isus bio iznad svojih učenika. Koliko je bio? I šta im je rekao, puno puta? "Pa ljudi moji ja vama ne mogu reći. Pa šta vam je." Pa dogodilo bi se to i to. Šutit ću. I iša je ispred njih onoliko koliko je smio ići. I sad najedanput, ne znam, u 21. stoljeću javi se neko da ja hoću kilometar ispred vas i vi morate trčat za mnom i gotovo. Ko te zašto pita.

Prigovor: Onaj koji se pojavio u 20.stoljeću sa svojim gledištima je bio brat Rutherford. On je išao, ne kilometar ispred, nego kilometar lijevo, pa kilometar desno i onda tvrdio – ovo je put idite za mnom. Da bi ga što dosljednije slijedili uveo je pravila protiv onih koji bi rekli bilo što proturječi njegovom gledištu koje je bilo ujedno gledište organizacije koju je on ustrojio po svojim mjerilima. Govoriti protiv njegovog gledišta bilo je kao govoriti protiv Jehovine organizacije koju Jehova navodno vodi preko njega. Taj stav su nakon njega nastavili provoditi ostali predsjednici Društva Watchtower, pa je takav stav postao misao vodilja vodećeg tijela koje je preuzelo vodstvo 1972. godine. Takav stav je sada toliko zamotan u celofan da nitko više ne vidi da se u njemu nalazi toliko toga što se ne može povezati sa Bogom. U vezi toga bi citirao jedan članak u kojem stoji:

“Najviše štete Zakonu nanijeli su upravo oni koji su tvrdili da ga naučavaju i čuvaju. (…) Neki su učitelji Zakona tvrdili da slijede Ezdrin primjer i osnovali su ”Veliki sabor“, kako su ga nazvali. Među njegovim izrekama bio je i nalog: ”Načinite ogradu oko Zakona.“ Ti su učitelji smatrali da je Zakon poput dragocjenog vrta. Kako nitko ne bi dirao u taj vrt prestupanjem njegovih zakona, stvorili su daljnje zakone, ”Usmeni Zakon“, kako bi spriječili ljude da se približe takvim pogreškama. Netko bi mogao tvrditi da su židovski vođe s pravom tako mislili. Nakon Ezdrinog vremena Židovima su vladale strane sile, osobito Grčka. Kako bi se suzbio utjecaj grčke filozofije i kulture, među Židovima su se pojavile skupine religioznih vođa. (Vidi okvir na 10. stranici.) S vremenom su neke od tih skupina počele konkurirati levitskom svećenstvu kao učitelji Zakona, čak su ga i pretekle. (Usporedi Malahiju 2:7.) Do 200. pr. n. e. usmeni je zakon počeo utjecati na život Židova. Isprva se ti zakoni nisu smjeli zapisivati, kako ih se ne bi smatralo jednakima pisanom Zakonu. No postupno je ljudsko razmišljanje dobilo prednost pred božanskim, tako da je na koncu ta ”ograda“ čak nanijela štetu onom istom ”vrtu“ koji je trebala štititi. (Stražarska kula, 1.9.1996. str. 11).

'Veliki sabor' je bio velik jer je izraz 'velik' ukazivao na njegovu veličinu i njegov autoritet. Isto tako izraz 'Vodeće tijelo' u svom nazivu ima pojam 'vodeći' koji sam po sebi traži da se trebamo dati voditi po njemu, odnosno po ljudima koji su u sastavu vodećeg tijela. Veliki sabor je stvorio ogradu sa svojim tumačenjima i pravilima, a Vodeće tijelo ih je u tome samo kopiralo jer je i ono u svojem statutu uvelo određena pravila i odredbe kako bi spriječili druge da prestupaju Božje zakone. I jedni i drugi su išli toliko daleko da su u grijeh ubrojili i ono što nije grijeh. (primjer – civilna služba, transplatacija organa, transfuzija krvi, drugačije gledište i sl.). Ta pravila i gledišta su najprije bili usmeni zakon kojeg su na javnim govorima iznosili predsjednici Društva i drugi članovi upravnog i vodećeg tijela. Nakon tih izjava su oni zapisani u priručnicima i časopisima za proučavanje što je utjecalo na život svih članova zajednice. Samim tim što su zapisani u tim publikacijama, oni su postali jednaki pisanom Biblijskom zakonu te je ljudsko gledište u nekim stvarima dobilo prednost pred božanskim što je samo naštetilo onom istom 'vrtu' kojeg je trebalo štititi. Stoga ja nisam išao kilometar ispred svoje braće iako su oni dobili dojam da sam u nekim razmišljanjima, kako je rekao Milan, iznad njih, nego su oni u nekim gledištima zaostajali kilometre iza gledišta Isusa i njegovih apostola. Zato sam rekao:

Danijel: Ne ići za mnom niti ići za bilo kojim čovjekom. Biblija je otvorena knjiga svima nama. Znači, ona je izvor informacija i mi možemo iz tog izvora istraživati, jačati svoju vjeru, ali šutjeti i bit pod nekim zavjetom šutnje i ako nešto kažeš samim tim si otpadnik, to je ono što mene boli.

Milan: Mi nismo rekli da netko nešto ne može reč, ali učenja koja se protive… evo recimo kad si ti počeo učit Bibliju i proučavat; od koga si to dozna sve ono što si dozna - iz svoje glave ili si ipak u nekom periodu prihvaća određene informacije koje su ti bile servirane?

Danijel: Zavisi kako sam išao prema tim informacijama. Da li sam ih prihvaćao zato što iza njih stoji neki ljudski autoritet ili sam ih prihvaćao kao gledišta koja su imali prvi kršćani. U početku sam kao i svatko tko nije toliko vješt u proučavanju Biblije prihvaćao osnov i informacije onakve kave jesu zato što iza toga stoji autoritet (koji mi se nametnuo kao Božji). Kasnije kad sam uvidio da nisu neke stvari usklađene sa Biblijom onda sam naravno išao u ispitivanje i istraživanje. I vidio sam da se neke stvari mogu argumentima pobiti.

Nadopuna: U ovom drugom dijelu svog kršćanskog života sam postupio na način koji je opisan u jednom starijem časopisu kojeg je pisao brat Russell vezano za izjavu apostola Pavla: “Sve ispitujte, dobro zadržavajte!” (1. So 5:21)

“Ma koliko poštivali proricanje ili javni govor, Gospodinov bi se narod ipak trebao učiti da srazmjerno tome ono što čuju ne primaju bez odgovarajućeg ispitivanja i kritike: trebali bi se uvjeriti u sve stvari koje čuju, pokazivati da u svom umu razlučuju da li su te stvari logične i poduprte Biblijskim argumentima ili su samo nagađanja i špekulacije. Što god prođe taj ispit božanske riječi kao i da li je u skladu sa Svetim Duhom toga će se onda moći čvrsto držati, a odmah će s druge strane odbaciti sve što ne prođe taj ispit. (Sionska Kula Stražara, 1903. str.26)

Milan: To je osobna stvar, o tome ne pričamo. Ali ti si, predao si se Jehovi.

Danijel: Da.

Milan: Je si li na krštenju odgovorio na ona dva pitanja?

Danijel: Jesam.

Nadopuna: Ta dva pitanja su se nalazila zapisana u Stražarskoj kuli (1.2.1974. str.20) a čitala su se pred kandidatima za krštenje:

1 - Da li vjeruješ u Jehovu Boga Oca, da spasenje pripada Jehovi i da je Isus Krist njegov Sin u čijoj su krvi tvoji grijesi oprani i po kome primaš spasenje od Boga?

2  - Da li si se predao da vršiš Njegovu volju, kako ju je On otkrio po Isusu Kristu i kroz Bibliju pod osvjetljujućom silom Duha svetoga?"

Milan: I držiš li se obećanja?

Danijel: Da.

Milan: Tačno na ona dva pitanja na koja si odgovorio?

Danijel: Tačno.

Milan: U potpunosti?

Danijel: Ta dva pitanja (na koja sam potvrdno odgovorio) su kasnije promijenjena. Ja sam se krstio '84. a '86. su pitanja bila drugačije postavljena.

Nadopuna: Ta dva pitanja su od '86. bila drugačije postavljena, tako da je prvo pitanje ostalo isto a drugo je od tada glasilo:

2) Jesi li razumio da te tvoje predanje i krštenje označava kao jednoga od Jehovinih svjedoka u zajednici s duhom vođenom Božjom organizacijom?" (Stražarska kula, 1.3.1986. str. 31).

Dakle, od 1986. Jehovini svjedoci se krštavaju prihvaćajući Božju volju izraženu preko "organizacije", a ne preko svetog duha, kao ranije i to je ključni trenutak kada je organizacija sebe postavila na mjesto Krista a svoju riječ na mjesto Biblije. Odnosno, svaki član treba javno priznati da Bog svoju volju otkriva preko organizacije, pa se svaki član krštava u ime organizacije, a ne u ime Isusa Krista. Ja se nisam krstio u ime organizacije i priznajem samo svoje krštenje u ime Isusa Krista jer su se u to ime krstili svi prvi kršćani. Svojim se krštenjem nisam označio kao član organizacije nego kao član Isusove univerzalne skupštine kojoj pripadaju svi oni koji su Kristovi, a takvi se kroz cijelu povijest kršćanstva silom prilika ili dobrovoljno nalaze unutar raznih kršćanskih zajednica u kojima još uvijek postoji pšenica i kukolj u različitim omjerima. Pravi Kristov sljedbenik ne može izbjeći svoj suživot sa kršćanima koji su slični kukolju, a takvih ima i među Jehovinim svjedocima.

Milan: Pitam, kad si ti bio komentirao (odgovarao na ta pitanja). Ima ovdje i starijih (misli na brata Jozu).

Nadopuna: Milan je očito kršten godinama poslije mene, pa je odgovorio na ono novije pitanje po kojem se zavjetovao da će biti prepoznatljiv kao član organizacije koju vodi vodeće tijelo bez obzira što je ono do tada dokazalo da nije nadahnuto od Boga jer su često iznosili svoja pogrešna viđenja i tumačenja. Čak su to i sami priznali. Kako onda on i drugi starješine mogu tvrditi da je organizacija Jehovinih svjedoka vođena Božjim svetim duhom i zahtijevati od novih članova da to priznaju prilikom krštenja. Činjenica je da su Božji narod Izrael u dalekoj prošlosti vodili oni koje je sam Bog izabrao ali i oni koji su organizaciju sa hramskim sjedištem u Jeruzalemu uzdizali iznad Božje riječi i proroka, a odanost njima i organizaciji je bila zamka u koju su mnogi upali jer su time obezvrijedili svoj savez sa Bogom. Oni su isto imali Božju riječ i Zakon kojeg su koristili za duhovno vodstvo Božjeg naroda. Tumačili su Božji zakon stvarajući svoja tumačenja i ograde oko svake riječi. Zato im je Isus prigovorio što im je veće značenje u životu imalo kad bi se zavjetovali hramskim zlatom a ne hramom pa im je rekao:

“Teško vama, slijepi vođe, koji kažete: ‘Ako se tko zaklinje hramom, to nije ništa, ali ako se tko zaklinje hramskim zlatom, obavezan je ispuniti zakletvu.’ Budale i slijepci! Pa što je veće, zlato ili hram koji je posvetio zlato? (…) Tko se zaklinje hramom, zaklinje se njime i onim koji prebiva u njemu. Tko se zaklinje nebom, zaklinje se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu“ (Mt 23:16-22).

Vjerski vođe Jehovinih svjedoka su Božju univerzalnu skupštinu kao 'hram' sveli na organizaciju koju je uspostavio čovjek, a koja nema niti jednog dokaza da ju je Bog posvetio, očistio i pomazao svetim duhom. Bez obzira što su tu organizaciju obložili 'zlatom' i tako učinili vidljivom i hvalevrijednom po velebnim građevinama (sjedište centrale, podružnice, Beteli, štamparije i dvorane), ona im je toliko važna da su od 1986. zahtijevali od svojih članova da se obavežu ispuniti svoj zavjet Bogu na način da se krštenjem daju zavjetovati kako će biti odani vodećem tijelu koji stoji iza te organizacije. Ja se nisam Bogu zakleo hramskim zlatom nego 'hramom' – Isusovom univerzalnom skupštinom koju on vodi od dana kada ju je Bog posvetio 33. godine.

Danijel: Pa predao sam se Jehovi. Nisam se predao čovjeku niti organizaciji. To je ono što je ključno uvijek i svima je to naglašeno prilikom krštenja.

Milan: Zašto ti ja to govorim? Malo prije sam spomenuo. Da si živio u 5-tom stoljeću, nitko od nas da smo živjeli ne bi znao ni tko je 'vjerni rob' ni vodeće tijelo ni …

Nadopuna: Ovim je htio reći da mi danas bez organizacije Jehovinih svjedoka ne bi mogli služiti Bogu na ispravan i prihvatljiv način i da sada moramo Bogu obećati da ćemo biti vjerni njegovoj organizaciji koju on vodi preko vodećeg tijela. To me podsjeća na vrijeme srednjeg vijeka kada su barbarski narodi prihvaćali kršćanstvo te su se prilikom krštenja i vladar i narod trebali obavezati na vjernost crkvi i papi. Organizacija Jehovinih svjedoka je to isto uvela prilikom krštenja postavljajući pitanje u kojem se vjernost organizaciji izjednačava sa vjernošću Jehovi. Smatram da je nedolično koristiti čin krštenja kako bi se prisegnulo na vjernost čovjeku i organizaciji.

Točno je kako Milan kaže da u 5-tom stoljeću nitko nije znao tko je 'vodeće tijelo' u ovakvom obliku kakvog imaju Jehovini svjedoci, ali je ono kao takvo ipak postojalo kao biskupski zbor na čelu s papom. Od 1919 do 1972. je na sličan način u Društvu Watchtower postojalo upravno tijelo na čelu s predsjednikom koji je predvodio skupštine po cijelom svijetu. Osim toga, u 5-tom stoljeću su tadašnji kršćani znali tko je 'vjerni rob' jer su u njemu vidjeli svog papu i biskupe. Neki su čak u nekima od njih vidjeli 'zlog roba'. Zato nije točno da u ono vrijeme, a pogotovo u prvom stoljeću kršćani nisu znali na koga se odnose ti pojmovi.

Danijel: Možda su neki u to vrijeme (u prvim stoljećima kršćanstva) znali tko je 'vjerni rob'.

Milan: Znali su?

Danijel: Moguće da su neki znali.

Milan: Moguće? Ja vjerujem da nisu znali.

Danijel: Ja vjerujem da jesu.

Nadopuna: Prije godinu i pol dana, dok se vodio drugi proces sam njemu i drugim starješinama u odboru dao na uvid razrađenu temu o “Gospodinovom robu“ ali je pitanje da li je to pročitao i istražio kako bi vidio na čemu temeljim svoje drugačije gledište. Iako ima dosta biblijskih argumenata po kojima su prvi kršćani znali tko je taj 'rob', postoji jednostavan način da to utvrdimo ukoliko sebi postavimo i odgovorimo na par pitanja:

P: Da li su u 1. stoljeću prvi kršćani živjeli u očekivanju kraja i Isusovog dolaska?

O: Da.

P: Da li su trebali biti budni kako ih taj dan ne bi zatekao nespremne?

O: Da, jer je Isus rekao: “Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!“ (Mt 24:44).

P: Koja rečenica se nalazi odmah iza ovih riječi?

O: U nastavku piše: “Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako radi!“ (st.45,46)

P: Ako su očekivali Isusov dolazak, tko je onda trebao biti u njihovoj sredini da im daje duhovnu hranu kako bi bili potpuno budni i spremni?

O: Pa 'vjerni i razboriti rob'.

P: Kada je Isus trebao naći tog roba da vjerno radi na svom zadatku kojeg je dobio?

O: Pa u vrijeme kad on bude pred vratima, tj. neposredno prije svog dolaska jer piše: “Učite iz usporedbe o smokvi! Kad joj grana potjera i prolista, znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je Sin čovječji blizu, pred vratima!“ (Mt 24:32,33)

P: Ako su u svoje vrijeme vidjeli neke prorečene znakove blizine 'ljeta' i zbog toga očekivali Isusov dolazak, da li je onda u to vrijeme među njima u skupštinama trebao biti prisutan i taj 'rob'?

O: Očito je trebao biti među njima.

P: Da li su mogli očekivati kraj u svoje vrijeme ako među njima još nije bio postavljen taj 'rob'?

O: Ne.

P: Da li su se onda prvi kršćani trebali znati “tko je taj 'vjerni i razboriti rob' kojega je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme, prije njegovog dolaska?“

O: Očito DA.

P: Zašto su to morali znati?

O: Pa morali su znati jer je bilo sasvim razumljivo da taj rob i sluge zajedno budno i spremno čekaju Isusov dolazak. I jedni i drugi su trebali vjerno ispunjavati svoje kršćanske dužnosti koje im je Isus dao. Da među njima nije postojao taj 'rob', onda ne bi ni očekivali kraj, nego bi najprije čekali da Isus postavi tog roba. Činjenica da nisu čekali da ga Isus postavi u skupštini govori da je taj 'rob' već bio postavljen i da im je davao duhovnu hranu.

Prema tome, bilo bi smješno reći da su kršćani očekivali Isusov dolazak, a da među njima nije postojao taj 'rob' koji im je trebao davati potrebnu duhovnu hranu. Vjerovali su da je Isus tog 'roba' postavio u svojoj skupštini odmah kod posvećenja svoje skupštine 33. godine. U poslanicama se može vidjeti kako se apostoli i starješine opisuju u svojstvu tog 'roba' (Ri 1:1; Gal 1:10; 6:17; Kol 4:12,13; 2.Ti 2:24; Jk 1:1; 2.Pe 1.1; Ju 1:1). Istom logikom se može utvrditi da je Isusova prisutnost trebala nastupiti nakon svih specifičnih znakova završetka ovog svijeta. Naime, kada su prvi kršćani vidjeli znakove završetka tadašnjeg (židovskog) sistema stvari (ratove, glad, potrese, bezakonje itd.) ti znakovi su im ukazivali da mogu uskoro očekivati Isusovu prisutnost (parousiu), za razliku od Jehovinih svjedoka koje je vodeće tijelo uvjerilo da je Isusova prisutnost započela 1914. godine, odnosno neposredno prije specifičnih znakova kraja (ratovi, glad, potresi, bezakonje itd.). To je svjesno proturječje s onim što je Isus rekao.

Prvi kršćani su vidjeli da su im pastiri i učitelji tj. starješine u skupštinama davali duhovnu hranu i držali ih budnima s obzirom na Isusov dolazak, a samim tim i na njegovu ponovnu prisutnost među njima. Stoga nikako ne možemo tvrditi da oni nisu znali tko je 'vjerni i razboriti rob'. Nažalost kako je vrijeme prolazilo pojavio se i 'zli rob' (pojedini starješine u raznim skupštinama) koji nije razumio volju svog gospodara o čemu govori Isusovo upozorenje odmah nakon spomenutih riječi.

Ova kratka i jednostavna analiza govori kako vodeće tijelo uzima iz konteksta Isusove riječi i onda ih prilagođava sebi tvrdeći da su samo oni taj 'rob' kojega je Isus postavio tek 1919. godine čime indirektno omalovažavaju apostole i sve druge vjerne muževe koji su od tada služili u svojstvu 'Gospodinovog roba'. Ovim krivim gledištem o 'Gospodinovom robu' vodeće tijelo nastoji zadržati svoju ideju da je Bog 1919. godine po njima uspostavio vidljivu zemaljsku organizaciju, a za to nemaju niti jedan dokaz koji bi to potvrdio, a kamo li da je to bilo potvrđeno nekim nadnaravnim događajem kao što je to bilo neminovno potrebno učiniti 33. godine. Ako je bilo potrebno nadnaravnim očitovanjem svetog duha 33. godine izdvojiti jednu od mnogih židovskih vjerskih grupa kao onu koju je Bog priznao, zar ne bi isto trebao učiniti i 1919. godine kako bi iz svih kršćanskih grupa izdvojio jednu jedinu? Zato je ovo novo tumačenje po kojem je Isus vjernog roba postavio tek 1919. godine upitno i samo po sebi špekulativno jer se njime pokušava dati božanski autoritet jednoj grupi starješina koja je Isusove riječi prilagodila sebi. Kako ćemo onda gledati na starješine koji sami sebe uzvisuju i daju na važnosti koju im Isus nije dao u mjeri koju su za sebe uzeli?  Zato Milan, koji više vjeruje vodećem tijelu nego Bibliji misli i tvrdi da nitko od prvog stoljeća do danas nije znao tko je taj 'rob' sve do 2013. godine kada je vodeće tijelo donijelo svoje novo (špekulativno) tumačenje.

Milan: Na isti način, kad je Russell počeo proučavat i okupio oko sebe jednu grupu, imali neku određenu spoznaju, ali mi danas znamo kakva je bila. Super je što su krenuli tim smjerom ali prilagođeno onom vremenu. Svjetlo je kako kaže Biblija, sve jače i jače svjetlilo i to ide naprijed. Prema tome, neko… ili Isus je jasno rekao, vjerni i razboriti rob je taj, to nije pojedinac, to je grupa.

Primjedba: Ako je Isus to jasno rekao, zašto je onda u počecima samo Russell kao pojedinac smatran 'vjernim robom'? Ako je Isus 1919. godine izdvojio tu grupu, zašto se sve do 1927. tvrdilo da je to bio samo Russell? Ako je 1919-te godine postojala ta grupa, zašto se odmah nisu kao takvi identificirali pred drugima? Ako ih je Isus izabrao i postavio kao apostole (poslanike i svjedoke), zašto su onda oni od tada pa nadalje tvrdili da oni nisu taj 'rob' nego da je to cijela skupština pomazanika (njih 144000)? To bi bilo kao i da je Isus bio postavljen za Mesiju od Boga, a da je sebi i drugima uporno tvrdio da on nije Mesija nego da su to svi koji se krste svetim duhom. Očito su od samog osnivanja svoje grupe pokušavali neke Isusove riječi prilagođavati svojim gledištima i idejama, a sada kada je očito da su pogriješili se opravdavaju da je to 'svjetlo' bilo zamagljeno. Ono što je bilo jasno prvim kršćanima, vodećem tijelu još uvijek nije jasno. Stoga, vodeće tijelo možemo dovesti u vezu samo sa onim 'robom' koji nije razumio volju svog gospodara, pa je mnoge stvari postavio po svojoj ideji i na kraju sebe i sve članove učinio zarobljenicima te svoje ideje. Čak su i sami sebe imenovali i postavili u ulogu koju Isus još nikome nije dao jer su sve do 2013-te tvrdili da ih je Isus 1919-te godine postavio nad cijelim svojim imanjem što se pokazalo da nije bilo točno. Naime, desetljećima su članovi vodećeg tijela sjedili na stolici koju su sami sebi postavili tvrdeći da ih je Isus posjeo na tu stolicu kada ih je postavio nad cijelim njegovim imanjem. Na takav način su za sebe stvorili lažnu reputaciju i uzdigli se iznad drugih 'robova' tražeći za sebe slavu koja im nije data. O tome sam pod temom “Gospodinov rob“ (knjiga 'Tajne neboskog kraljevstva') pisao prije desetak godina i Milan je to imao prilike čitati kad sam im dao da razmotre moje gledište koje nema niti jednu nelogičnost jer je u potpunosti temeljeno na biblijskim i drugim povijesnim činjenicama.

Milan: (nastavak) Isus je svojim učenicima u molitvi… osnovni bit molitve, poznata kao prvosvećenika molitva u evanđelju po Ivanu, što Isus naglašava? Ujedinjenost, mi smo jedno, jedno. Ako svatko ima svoju ideju, možemo li biti jedno?

Prigovor: Dovoljno je da netko postavi svoju pogrešnu ideju, kao što je ideja o 'vjernom robu', o Jehovinoj organizaciji i 1914-toj godini i onda je nametne cijeloj zajednici. Tada je teško očekivati da ćemo po pitanju nekog biblijskog gledišta biti jedinstveni jer će se uvijek pojaviti pojedinci koji će uvidjeti te krive ideje. Takvih krivih gledišta je bilo na desetine. Međutim, čak ni različita gledišta o tim i drugim temama ne moraju umanjiti temeljno gledište o Bogu i Kristu kako bi se zadržalo jedinstvo duha među pravim kršćanima. Najveća greška vodećeg tijela je kada sva takva upitna gledišta službeno smatraju 'istinom' i onda ih snagom autoriteta i doktrinarnog jedinstva nameću cijeloj zajednici.

Danijel: Evo ovako… Krist je svoje učenike uputio u neke stvari. On je znao da su u židovskoj sinagogi i farizeji i saduceji, čak i njegovi učenici. Svi su imali jedno obožavanje, pravo obožavanje Jehove Boga kroz Mojsijeve zakone. On nije rekao svojim učenicima: “Izađite između njih, isključite se iz te zajednice“, nego je rekao: “Izopćavat će vas iz sinagoga“. Znači, on je njih vidio u zajednici s njima bez obzira na različita gledišta ali je ujedno i rekao da ono što oni (vjerski učitelji) govore da slušaju ali da ono što oni čine, a što nije bilo u duhu Pisma, ne čine. Znači, dao im je slobodu da unutar te zajednice žive u skladu sa svojim razumijevanjem, a ne sa onim nametnutim od strane vjerskih vođa.

Milan: Zašto misliš, da recimo… meni tu jedna stvar nije jasna. Koristiš izraz 'razumijevanje' i 'nametnuto'. Kako? Ti imaš osjećaj da se tebi nešto nameće. Imaš li osjećaj da ti namećeš nešto?

Danijel: Ja ne želim nikome ništa nametati. Ja samo iznosim gledište. Informacija kao informacija – ti je možeš pročitati i proučiti je, vidjeti da li su argumenti na mjestu ili nisu, odbaciti ili prihvatiti. To je bio smisao informacija (ili izjava koje su pojedini kršćani iznosili) i u prvom stoljeću. Apostol Ivan, kad je rekao: “Ispitujte nadahnute izjave“, tj. izjave koje su temeljene na nadahnutom Pismu, “vidite da li su od Boga“. Nije rekao: “Nemojte ih ispitivati, slušajte samo mene jer sam ja član apostolskog tijela.“ On to nije rekao, nego: “Čut će te takve izjave, ispitujete i što je od Boga, prihvatite, ako ne, odbacite“. Znači, on je tako rezimirao stvari. A nama se kaže kroz Stražarsku kulu: “Vi morate imati razumijevanje onako kako ima vodeće tijelo.“ To je nametanje.

Milan: Ti odlaziš u period kada nije bila napisana Biblija, u period kada su dolazile određene poslanice i tako dalje, i onda je jedan način, apostoli su živi i tako dalje, a mi govorimo o vremenu kad je Biblija tu dvije tisuće godina. Ona je ta koja je mjerodavna.

Primjedba: Niti jedan apostol nije tvrdio da je u tijeku pisanje Biblije niti su zahtijevali da se pišu evanđelja i poslanice kao nastavak Biblijskog kanona. Oni koji su pisali evanđelja i poslanice su sami bili potaknuti da ih pišu određenim pojedincima i skupštinama do kojih nisu mogli osobno doći. Za njih je Biblija već postojala kroz Hebrejske svete spise pa je napisano: “Sve je Pismo (hebrejski sveti spisi) nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo.“ (2.Tim 3:16,17). U skladu s biblijskim učenjem su u svojim poslanicama iznosili određena načela i smjernice koje su trebali uvažavati svi kršćani. Npr. apostol Ivan nije rekao da Biblija još nije kompletirana i da zato oni mogu koristiti načelo ispitivanja drugih nadahnutih izvora informacija, a kad bude kompletiran novi kanon, onda to načelo više neće vrijediti. Evanđelje i poslanice koje su pisane su služile za informiranje i poučavanje kršćana, ne svih, nego samo onih kojima su poslanice namijenjene. Tek kasnije su ta 'pisma' uvedena u kanon u korist svih vjernika. Kršćani su se s njima služili za ispravno postavljanje stvari i upravo su ih te poslanice usmjeravale da izvan nadahnutog Pisma ispituju i izjave koje dolaze iz različitih izvora tako da je i dalje mjerodavno ono načelo koje je apostol Ivan zastupao. Ništa se do danas nije trebalo mijenjati. Međutim, Crkva srednjeg vijeka je uvela nova načela kojima je branila svoj autoritet i nametnula svoje doktrine koje su drugi morali bespogovorno prihvatiti onako kako su ih razumjeli crkveni oci. Vodeće tijelo je očito prihvatilo to institucionalno načelo, a ne ono koje je zastupao apostol Ivan.

Danijel: Ali načela su ostala ista i smjernice.

Milan: Točno je da su ostala ista. Međutim ono što si maloprije pokušao govorit, 'pogrešno učenje' i 'novo učenje' – logično je da je to različito, ali ko je mjerodavan za 'novo učenje'? To je bitno. Tko će odredit tko je mjerodavan? Jehovina organizacija na temelju Biblije kaže da je to 'vjerni i razboriti rob' i na temelju svog istraživanja kažeš da svatko od nas može napraviti 'novo učenje'. To je bit.

Prigovor: Da li Jehovini svjedoci kao vjerska organizacija mogu svoje ustrojstvo temeljiti na krivom gledištu? Lako je utvrditi da 'vjerni rob' nije jedna mala grupa starješina koji su sami sebe proglasili autoritetom. Tko je onda mjerodavan da odlučuje što je 'istina'? Biblija ne kaže da će postojati centralno tijelo koje će iz jednog izvora prehranjivati kršćane cijelog svijeta, nego je 'vjernog roba' dovela u vezu sa pastirima i učiteljima unutar svake pojedine skupštine. Jedan od članova 'Gospodinovog roba' je bio i apostol Ivan, ali kao što smo vidjeli, on je kršćane upućivao da slušaju i ispituju izjave drugih kršćanskih učitelja (starješina) te da ih odbace ili prihvate. On nije tvrdio da navodno postoji tamo negdje neka grupa starješina (vodeće tijelo) koji su mjerodavni za to. U to vrijeme nije bila formirana jedna takva grupa muževa koja je trebala izučavati Bibliju, donositi zakone i uredbe i onda ih iz jednog izvora širiti putem pisama po svim skupštinama. Stoga današnje vodeće tijelo svoje postojanje ne može bazirati na ustrojstvu kršćanske skupštine u prvom stoljeću ali ga može temeljiti na crkvenom ustrojstvu koje je kao takvo ustanovljeno stoljećima nakon smrti apostola. Od tada Biblija više nije bila mjerodavna za svakog pojedinog kršćanina nego se mjerodavnom smatra riječ crkvenog vijeća bez obzira što je ta riječ mogla odstupati od biblijske istine.

Danijel: Gledaj, ne kažem da svatko može imati 'novo učenje' nego 'novo učenje' mora biti usklađeno sa onim što Biblija govori.

Nadopuna: Jehovini svjedoci (kao pojedinci koji neovisno istražuju) mogu u vezi pojma 'vjerni rob' svaki za sebe uvesti 'novo učenje' koje odstupa od službenog tumačenja. Međutim, kad bi sva ta njihova 'nova učenja' skupili na jedno mjesto vidjelo bi se da se ona slažu u osnovnim stvarima tako da ne bi dobili skup različitih 'novih učenja' nego jedno 'novo učenje'. Toga sam postao svjestan kada su mi se javila neka braća i rekli da su i oni došli do istih zaključaka kao i ja. Prema tome, mora postojati, ne vodeće tijelo, nego neko mjerodavno tijelo starješina koji dobro poznaju Bibliju, a koji će imati pristup istraživanjima do kojih dolaze njihova subraća.

Danijel: (nastavak) Kad sam istraživao Bibliju na temu 'tko je Gospodinov rob' još prije više od deset godina, na temelju svih argumenata do kojih sam došao, istražujući Bibliju i publikaciju Zajednice, napisao sam da nije točno da je Isus Krist 1919-te godine postavio 'vjernog roba' nad cijelom svojom imovinom. Ja sam rekao da to nije točno. Kroz cijeli taj period sve do danas su oni (vodeće tijelo) desetljećima govorili nama: "Krist nas je (1919-te) imenovao i postavio nad cijelom svojom imovinom."

Milan: Točno.

Danijel: Sad kažu: “Nismo (bili) imenovani.“

Milan: I

Danijel: Zamislite da je netko sebe (pred drugima) prikazao da je on netko i nešto, a Biblija, odnosno Pavle je o takvima govorio kao o 'samozvanim apostolima'. To je netko tko je sam sebe postavio na neki položaj i nametnuo svoj autoritet. Pavle je tada govorio o nekim osobama u prvom stoljeću. Ako netko sam sebe postavlja u neki položaj koji nije dobio od strane Krista i skupštine, a nameće drugima takav autoritet, ja njega mogu poštivati kao čovjeka, kao brata, ali da mi nameće svoj autoritet na takav način da sebe uzdiže i proglašava za nešto, a nije to. To je problem Zajednice (i vodećeg tijela).

Milan: Ali ja tebe razumijem, ali to je stvar izbora. Ja u jednom trenutku kad bi osjetio da Jehovina organizacija meni remeti, stvara probleme i tako dalje, nema šanse da bi se zadrža sekund. Nema šanse da bi me itko zadrža. Doviđenja, vi imate svoje ja idem tražit nešto drugo.

Primjedba: Zašto neki poput njega zanemaruju očite činjenice. Da su svećenici drugih kršćanskih zajednica uzeli za sebe takav autoritet oni bi ih odmah prikazali u lošem svjetlu, ali kad vodeće tijelo tako nešto napravi onda nikom ništa. Kritiziraju Katoličkog Papu što je za sebe uzeo mjeru autoriteta koju mu Isus nije dao, a kad vodeće tijelo uzme sličnu mjeru autoriteta onda to više nije važno. Preko toga olako prolaze jer navodno organizacija ima puno dobrih strana. I Izraelci su se tako osjećali bez obzira što su religiozne vođe samoinicijativno sjeli na Mojsijevu stolicu jer su previše bili vezani za organizaciju kao uređenje unutar kojega su postojale mnoge dobre strane. No, kad se pod svaku cijenu brani vjerski autoritet, onda članovi ne vide da su postali robovi čovjeka, bez obzira što taj čovjek ima dobre namjere i što je stvorio organizaciju koja dobro funkcionira. Svaka kršćanska zajednica koja ističe biblijska mjerila života neće svjesno stvarati probleme svojim članovima s kojima bi ih doslovno istjerali i zato sve one imaju nove članove koji su tu našli svoje mjesto kao što su mnogi našli svoje mjesto među Jehovinim svjedocima. Međutim to nije razlog da zatvaramo oči samo zato što nam je tu dobro.

Danijel: Krist nije rekao svojim učenicima: “Bježite iz sinagoga jer nećete sa svojom židovskom braćom u vjeri imati zajedničko mišljenje“, nego im je čak rekao da budu dio iste zajednice jer su svi bili Židovi u savezu s Bogom pod Mojsijevim zakonom. Kasnije u vezi Pavla kad su ga pokušali Židovi optužiti za bogohulstvo, Pavle je rekao farizejima da je on njihov brat, farizej, i da ga nemaju razloga osuđivati za otpadništvo… (jer s njima dijeli ista temeljna gledišta i uvjerenja).

Milan: Ali šta misliš ti za one svoje navode koje ti navodiš? Šta ti radiš?

Danijel: Iznosim mjerila koja su bitna.

Milan: Može li biti da ti optužuješ? Može li se koristiti riječ da ti napadaš? Može li se reći da ti vrijeđaš 'vjernog i razboritog roba' ili ljude koji sebe smatraju 'vjernim robom'? Šta misliš, ti si, vidio sam iz svega onoga, više puta si citirao 'Kule', vjerojatno si pažljivo istraživao i birao što ćeš istaknuti tamo. Ja sam u jednoj 'Kuli' iz '94-te godine, od 1.7. našao izjavu Russella iz 1909. godine. Sigurno će ti biti poznata i zanima me što ti misliš? Kaže:

”… tadašnji predsjednik Društa Watch Tower, pisao je o onima koji su ostavili Jehovin stol i počeli loše postupati sa svojim prijašnjim surobovima. U Kuli stražari od 1. listopada 1909 (engl.) pisalo je: „Svi koji se odvajaju od Društva i njegovog djela, umjesto da sami napreduju ili da izgrađuju druge u vjeri i u krepostima duha, izgleda čine suprotno — nastoje naškoditi Stvari kojoj su nekada služili i, s manje ili više pažnje, postupno padaju u zaborav, nanoseći štetu samo sebi i onima koji imaju sličan svadljiv duh. (...) Ako neki misle da s drugih stolova mogu dobiti istu ili još bolju hranu, ili da mogu sami proizvesti istu ili još bolju hranu — pustite ih neka idu svojim putem. (...) No dok spremno puštamo druge da idu kuda god žele kako bi našli hranu i svjetlo koji ih zadovoljavaju, iznenađujuće je što oni koji postaju našim protivnicima postupaju potpuno drugačije. (...) Umjesto da muževnim načinom svijeta kažu: ’Našao sam nešto što mi se više sviđa; doviđenja!‘ oni očituju gnjev, zlobu, mržnju, svađu, ’tjelesna i đavolska djela‘ u takvoj mjeri u kakvoj ih nikad nismo zapazili ni kod svjetovnih ljudi. Izgleda da su ispunjeni ludošću, sotonskim bijesom. Neki od njih nas udaraju i zatim tvrde da smo mi udarili njih. Spremni su govoriti i pisati zlobne neistine i toliko se poniziti da čine podle stvari.“

Recimo, ja kad čitam: „vjerni rob ovakav“, „vjerni rob onakav“, „starješine ovakve“, „starješine moraju ovo“, „starješine unaprijed odluče ovo“, „vi ne razumite ono“, „ja sam došao do spoznaje“… Evo kako je to 1909-te pisano.

Prigovor: Ako je citirao Russella, tako je mogao citirati i mene i vidjelo bi se što sam to zaista rekao i u kojem kontekstu. Njegova insinuacija nema smisla. Da li je on mogao mene vidjeti u ovim riječima kao onoga koji „očituje gnjev, zlobu, mržnju, svađu, ’tjelesna i đavolska djela‘ u takvoj mjeri u kakvoj ih nikad nismo zapazili ni kod svjetovnih ljudi“. Ako nije, zašto je onda citirao ove Russellove riječi? Uzmite u obzir da je u prošlom sazivu Prizivni odbor u kojem je bio i on, zaključio da u meni i mojim izjavama nisu vidjeli nikakvu zlobu iako su imali prilike pročitati moju knjigu “Pred istražnim sudom Stražarske kule“ i svezak “Gospodinov rob“, u kojoj sam iznio činjenice o zloupotrebi autoriteta od strane vodećeg tijela i drugih starješina. Način na koji sam iznosio činjenice i moj motiv su bili toliko jasni da me unatoč tome nisu isključili, nego su poništili prvostupanjsku odluku. Da li se onda na mene odnosi gornja izjava: “Spremni su govoriti i pisati zlobne neistine i toliko se poniziti da čine podle stvari.“ Očito ne. Upravo suprotno, u mojim su  izjavama mogli naći mnoge prijedloge za koje sam smatrao da bi ih bilo potrebno učiniti kako bi se izvršila reformacija u korist cijele zajednice vjernika. Sve što sam izjavio je bilo objektivno iznošenje činjenica i konstruktivna kritika koja je trebala biti prihvaćena tako da nisu mogli ni tada a ni sada tvrditi ni dokazati da sam 'nastojao naštetiti Stvari kojoj sam služio'. Jedan brat iz Beograda koji mi se javio nakon što je naišao na moju web stranicu mi je napisao: „Dopada mi se kod tebe što u svojim tekstovima (koje sam do sada pročitao) ne pripisuješ automatski loš motiv Vodećem telu (mada ima mesta gde se to lako može učiniti).“ Kraj citata. Prema tome, bitan je motiv onoga koji čita moje izjave. Ukoliko me unaprijed vidi kao otpadnika, onda će moje tekstove doživjeti subjektivno i zasmetat će mu svaka izjava koja je kritički usmjerena prema starješinama, a neće vidjeti činjenice koje to opravdavaju. Ovakve insinuacije su očito trebale poništiti sve što sam iznio u svoju obranu, samo kako bi me se ovaj put isključilo, ne zato što sam učinio neki grijeh kojeg nisu mogli biblijski dokazat, nego što je još uvijek nespojivo s Jehovinim svjedocima da netko od njihovih članova u javnost iznosi svoja drugačija gledišta. Umjesto da je citirao gornje Russellove riječi, koje nemaju nikakvu vezu sa mnom, on i cijeli odbor su se trebali pozabaviti Russellovom izjavom koju sam im više puta predočio:

"Mi nismo od onih koji isključuju kršćansku braću zbog nekih razlika u mišljenju; ali kada je riječ o onima koji idu do točke negiranja samih temelja kršćanstva moramo im se suprotstaviti u lice, jer oni postaju neprijatelji križa Kristova" (Stražarska kula, prosinac 1882. str.423).

Ovdje Russell spominje one kojima se treba suprotstaviti u lice, a to su oni koje je spomenuo u izjavi koju je Milan citirao. No, ono što je važno zapaziti, sadašnje vodeće tijelo svoj autoritet brani tako što isključuju kršćansku braću zbog razlika u mišljenju koja uopće ne potkopavaju temelje kršćanstva što je u suprotnosti sa biblijskim načelima koja je Russell zastupao. Zato Milan i ovdje uzima iz konteksta cjelokupno gledište Russella i na temelju jedne izjave pokušava u negativnom svjetlu prikazati moje izjave samo kako bi me diskreditirao u daljnjem razgovoru kao onoga koji se svojim kritičkim gledištem odvaja od zajednice i protiv nje i njenih učenja iznosi neistine. Htio je reći da ja koji pripadam klasi 'služinčadi' svojim izjavama tučem 'roba' tj. upravitelja. No Isus nije o tome govorio već je rekao da će njegov 'rob' biti taj koji može doći u situaciju da počne “tuči sluge i sluškinje“ (Lk 21:33). U ovom smislu izraz 'tući' ukazuje na nametanje svoje volje ili podjarmljivanje. Takav je u ono vrijeme bio robovlasnički odnos 'gospodar-rob', pa Isus ukazuje na situaciju kada se njegov 'rob' postavlja u autoritativan položaj 'gospodara naše vjere' (2.Ko 1:24). Stoga je apostol Petar savjetovao starješinama tj. Gospodinovim robovima da ne gospodare onima koji su vlasništvo Božje, nego da budu uzor stadu“ (2.Pe 5:1-3). No, kad starješine vodećeg tijela, a time i ostali starješine zastupaju njihova pravila i odredbe, onda se dovode u ovakve situacije da nameću svoju volju samo kako bi im se članovi zajednice potpuno podložili. Kad sam progovorio protiv takve podložnosti onda nisam išao s namjerom da ikoga vrijeđam pa sam rekao:

Danijel: Ali Milane, pročitaj bilo koju moju rečenicu i iznesi mi je ovdje i pokaži da sam ja baš na takav način rekao. Rečenica kad je ti tako kažeš je takva kad je izvadiš iz konteksta, a ne kad je gledaš u kontekstu i zato može loše zvučati. Ja sam čak i dao jedno pismo prošle godine vezano za takav način izražavanja, u kojem obrazlažem zašto ponekad koristim neku tešku riječ i zašto starješine stavljam u neki okvir, ali opet sam to opravdao jer i Biblija se ponekad na takav način izražava ili pojedinci prema nekom autoritetu ali bez zle namjere. Autoritet uvijek može osjetiti da je napadnut i reagirati na svoj način, ali kad pojedinci unutar te zajednice ili skupštine pokušavaju na neki način naći svoje mjesto, a unaprijed se takve već deklarira kao otpadnike, znači, bilo koja njihova riječ automatski se gleda kao otpadništvo i takvog se pojedinca deklarira kao takvoga. Takva osoba onda nema mogućnosti da sebe opravda jer je unaprijed osuđena. Ja sam kroz časopise našao dosta tih članaka gdje se unaprijed definira otpadništvo u krivom svjetlu. Znači, sve se stavlja u isti koš, tako da su ti pojedinci unaprijed osuđeni, oklevetani…

Milan: A zašto misliš da su oklevetani? Imaš li pravo ti donijeti definiciju otpadništva kako ti misliš? Imaš li pravo na to? Jehova ti je dao slobodnu volju, ko ti brani.

Danijel: Biblija to jasno pokazuje.

Milan: A zašto ti sprječavaš Jehovine svjedoke da imaju svoju definiciju otpadništva? Zašto sprječavaš katolike da imaju svoju definiciju otpadništva? Zato što ti se ne sviđa neka. Ne sviđa ti se.

Prigovor: U jednom dopisu sam im objasnio kako Biblija definira otpad, a kako Zajednica. Ta definicija je trebala biti usklađena sa Božjim zakonom. Međutim, oni koji tumače Zakon mogu u svojoj revnosti dodati svoje definicije kako bi u njega unijeli što više detalja koji obezvrjeđuju slobodu savjesti i duh Pisma čime nanose štetu Božjem zakonu. O tome čitamo:

“Najviše štete Zakonu nanijeli su upravo oni koji su tvrdili da ga naučavaju i čuvaju. To se dogodilo nakon vremena vjernog pismoznalca Ezdre koji je živio u petom stoljeću pr. n. e. Ezdra se snažno borio protiv iskvarujućih utjecaja drugih nacija i naglašavao je čitanje i naučavanje Zakona (Ezdra 7:10; Nehemija 8:5-8). Neki su učitelji Zakona tvrdili da slijede Ezdrin primjer i osnovali su ”Veliki sabor“, kako su ga nazvali. Među njegovim izrekama bio je i nalog: ”Načinite ogradu oko Zakona.“ Ti su učitelji smatrali da je Zakon poput dragocjenog vrta. Kako nitko ne bi dirao u taj vrt prestupanjem njegovih zakona, stvorili su daljnje zakone, ”Usmeni Zakon“, kako bi spriječili ljude da se približe takvim pogreškama. Netko bi mogao tvrditi da su židovski vođe s pravom tako mislili. Nakon Ezdrinog vremena Židovima su vladale strane sile, osobito Grčka. Kako bi se suzbio utjecaj grčke filozofije i kulture, među Židovima su se pojavile skupine religioznih vođa. (Vidi okvir na 10. stranici.) S vremenom su neke od tih skupina počele konkurirati levitskom svećenstvu kao učitelji Zakona, čak su ga i pretekle. (Usporedi Malahiju 2:7.) Do 200. pr. n. e. usmeni je zakon počeo utjecati na život Židova. Isprva se ti zakoni nisu smjeli zapisivati, kako ih se ne bi smatralo jednakima pisanom Zakonu. No postupno je ljudsko razmišljanje dobilo prednost pred božanskim, tako da je na koncu ta ”ograda“ čak nanijela štetu onom istom ”vrtu“ koji je trebala štititi. (Stražarska kula, 1.9.1996. str. 11)

Židovski vjerski vođe su u strahu da narod više ne griješi do te mjere da ih Bog ponovo istjera iz njihove zemlje uveli svoje granice i ograde oko Zakona protiv čega je Isus prigovorio farizejima.

“Farizeji su smatrali da biblijske zapovijedi moraju tumačiti rabini svake generacije prema naprednim idejama. Stoga Encyclopaedia Judaica kaže da ”nisu nailazili na velike poteškoće usklađujući učenja Tore sa svojim naprednim idejama, ili utvrđujući kako se ukazuje na njihove ideje ili kako se one daju naslutiti u riječima Tore“. (…) ”Posebno su značajne“ bile ”farizejske inovacije u vezi sa sabatom“, stoji u The Jewish Encyclopedii. (…) Ako se činilo da bi neka aktivnost mogla dovesti do nezakonitog rada, farizeji su je zabranili. Čak su išli tako daleko da su regulirali liječenje i izražavali ljutnju zbog Isusovih čudotvornih iscjeljivanja na sabat (Matej 12:9-14; Ivan 5:1-16). Međutim, ti religiozni inovatori nisu se zaustavili na uvođenju novih običaja kojima se pokušalo stvoriti ogradu, ili zid, za zaštitu biblijskih zakona. (Stražarska kula, 15.3.1995. str.26)

Činjenica je da je Vodeće tijelo u pokušaju da zaštiti svoj autoritet i u strahu da ne dođe do raskola do kojeg je već jednom došlo u prvim desetljećima prošlog stoljeća, uvelo inovacije oko definicije otpadništva (i drugih učenja) i time načinilo ogradu i granice preko kojih se nije smjelo ići, čime su išli protiv slobode savjesti. Npr. Božje odredbe o sabatu su određivale što je u duhu Božjeg zakona bilo grijeh, a farizeji su uveli svoje ideje kako bi zabranili ono što bi po njima bilo nezakonito. Tako su regulirali liječenje i prigovorili Isusu što je liječio na sabat i to javno pa je za njih grijeh bilo, ne sam čin liječenja, nego što je to radio suprotno njihovoj zabrani. Međutim, za Isusa, koji je poznavao duh Zakona, to nije bio grijeh i nije se zbog toga trebao kajati. Na sličan način, meni su moji starješine dozvolili da ja i druga braća možemo imati svoje drugačije gledište, jer to nije grijeh, ali su zabranili da se to iznosi javno što je grijeh u skladu sa njihovom definicijom. Prema tome, ja kao i svaki drugi razumni član kršćanske skupštine, imam pravo prigovoriti takvim odredbama koji nisu usklađeni sa duhom Božje riječi. Naravno da mi se onda ne sviđa takva definicija, pogotovo:

Danijel: Zato što je otpadništvo definirala Katolička crkva kad je stvorila centralizaciju i autokraciju unutar kršćanske zajednice. Ona je branila svoj autoritet i nametnula otpadništvo od autoriteta, a u Bibliji takvo otpadništvo ne postoji. Postoji samo otpadništvo od Boga. I to je razlika. Svaki autoritet će sebe braniti pokušavajući da nametne svoju volju i svatko tko drugačije misli, osjeća ili razmišlja, automatski njega se … (on me prekida)

Milan: Ja razumim što ti želiš reći, ali zašto misliš da ti govoriš ispravno? To me interesira.

Danijel: Zato što sam od prvog dana osjetio da se tako postupa i prema meni kao što su se tako mnogi već osjetili unutar drugih kršćanskih zajednica i kroz prošlost i kad nije postojala zajednica Jehovinih svjedoka. Takva postavka… (on me prekida)

Milan: Šta tebe onda zadržava u jednoj zajednici i grčevito se boriš bit dio zajednice koja ti ne odgovara?

Danijel: Što je i Pavla zadržavalo da i dalje bude priznati član židovske zajednice, da se bori protiv farizeja koji su ga pokušali optužiti?

Milan: Zašto su ga pokušali optužiti?

Danijel: Za bogohulstvo. On je branio svoje pravo na drugačije mišljenje (unutar židovske vjerske zajednice). On ga je htio čak ozakoniti.

Milan: Pavle nije bio dio farizejskog društva? Pavle je bio dio kršćanske skupštine. To je isto kada ja kažem zašto ja neću biti s ovima koji me napadaju u svijetu. Naravno da neću, boriš se protiv njih. Branit ću se.

Danijel: Maloprije sam rekao da je Isus rekao svojim učenicima: “Izopćavat će vas iz sinagoga“. Znači oni su (kao članovi židovske vjerske zajednice) bili dio tih sinagoga, a u sinagoge su radi pravog obožavanja zajedno išli i saduceji i farizeji i kršćani kao članovi pojedinih vjerskih grupa. Oni su imali ta javna okupljanja na tim mjestima, a kršćani su dodatno imali i svoja vlastita (privatna) okupljanja u domovima gdje su imali svoje sastanke. Ali opet očito su imali mogućnost biti dio te šire (vjerske) zajednice koja je morala imati toleranciju prema različitim gledištima, gdje je temelj svega bila Božja riječ (koja je bila temelj njihove vjere i nade), a gledišta kao takva su trebala biti usklađena sa Božjom riječi. Ne ih nametati dok se ne uvjeriš. Svatko je mogao i čuti i ispitati i dokazivati.

Nadopuna: Situaciju u vezi Pavlovog slučaja unutar kršćanske skupštine sam također objasnio u tekstu “Posljednja riječ obrane“ jer je riječ o istim načelima tolerancije koja je Pavle iznosio i pred kršćanskom skupštinom i pred židovskom vjerskom zajednicom. Kršćani i Židovi su po tom pitanju imali isti način utvrđivanja što je to otpadništvo, pa su i jedni i drugi na isti način reagirali kad bi se nekoga krivo optužilo za bogohulstvo i krivovjerstvo.

Milan: Ako je onda bila sinagoga, danas je Katolička crkva i ako će mene izbacivat iz katoličke crkve to znači da neću biti dio njih. Ja ću namjerno otići od njih.

Nadopuna: Nije točno da je danas sinagoga isto što i Katolička crkva, jer su se za razliku od židovskih vjerskih grupa koje su pripadale židovskoj sinagogi, kršćanske grupe institucionizirale i umjetno stvorenim “ogradama“ odvojile jedne od drugih. Kad je Isus rekao svojim učenicima da će ih izopćavati iz sinagoga, onda je mislio da su oni po svojoj prirodnoj pripadnosti židovskoj vjerskoj zajednici trebali biti u zajedništvu sa Židovima na kojima se temelje Božji savezi. Na isti način, svi kršćani pripadaju jednoj Skupštini koja se temelji na novom savezu kojeg je Bog preko Isusa sklopio sa 'malim stadom' vjernih Židova, a kada su joj se priključili drugi narodi onda su počele podjele na ove i one govoreći: “Ja sam Pavlov”, “A ja Apolonov”, “A ja Kefin”, “A ja Kristov” (1.Ko 1:12)

Apostoli i drugi evanđelizatori su do danas osnovali mnoge skupštine po svijetu, ali su očito neke od njih slijedile čak i samozvane apostole zbog kojih je dolazilo do podjela. Samo oni kršćani koji su govorili: “Ja sam Kristov“ su nadilazili te podjele kako bi sve kršćane gledali kao svoju braću u jedinstvu s Kristom. Zato, ako danas neka kršćanska zajednica tvrdi da svoje korijene vuče iz prvog stoljeća treba vidjeti da li možda slijedi upravo one kršćane koji su prije svega slijedile Kristove zastupnike i razvijale stav isključivosti. Tako danas imamo one koji govore: “Ja sam Katolik“, “A ja sam Jehovin svjedok“, “A ja sam Adventista“ itd. No iza tih imena raznih zajednica opet stoje ljudi koji su se nametnuli kao Kristovi zastupnici. Čak i kada govore: “Ja sam Kristov“ tj. “Ja sam kršćanin“, to nema svoju pravu vrijednost jer kršćane drugih crkava (skupština) nastoje gledati kroz pripadnost toj crkvi a ne kroz pripadnost Kristu i pravoj kršćanskoj skupštini koja je kroz stoljeća nadilazila crkvenu instituciju.

Prvi kršćani su po izvornom značenju izraza 'katolik' svi bili katolici je ta riječ znači 'opća skupština', a uključivala je sve tadašnje skupštine u Judeji i izvan nje, odnosno židovske i nežidovske kršćane. Svi su oni sačinjavali jednu 'skupštinu Božju'. No, onaj tko je u ono vrijeme izbačen iz svoje lokalne skupštine bio je ujedno izbačen iz katoličke (opće) skupštine odnosno iz 'skupštine Božje'. Međutim, sada je svaka institucija uvela svoje katoličanstvo pa je opća (katolička) zajednica sastavljena samo od skupština unutar svake institucije, pa se za svaku kršćansku zajednicu može govoriti da je katolička unutar sebe. Unatoč tim podjelama na institucionalnoj razini, biblijska načela su trebala zadržati svoju izvornu vrijednost jer su po njima kršćani unutar svoje zajednice i dalje trebali tolerantno postupati prema onima s drugačijim gledištima, a koji ne idu do točke negiranja samih temelja kršćanstva.

Danijel: Ne, Katolička crkva (kao institucija) je otišla u drugu krajnost ali stavovi koje je nametnula Katolička crkva da bi branila svoj autoritet su kasnije nastankom drugih kršćanskih zajednica prenesena na njih. Ista stvar.

Milan: Meni je to OK. Nego ja sam jednostavno želio, ovaj prokomentirati ove navode iz tvoje žalbe. Ti sa svoje točke gledišta i onako kako si ti to vidio, ti možeš imati neke argumente. Niti jedan od ovih argumenata ne stoji niti ga ja mogu opravdati bilo čim. Za razliku od prošlog Prizivnog odbora gdje sam jednoglasno bio za onu odluku jer nismo našli nikakav temelj da ti onda budeš isključen. Prema tome…

Danijel: Ja sam htio naglasiti – temelj je (za isključenje) biti lažni učitelj, otpadnik, znači ne samo djelima nego i razmišljanjem. Znači ako ja tada nisam bio otpadnik niti razmišljanjem niti postupcima…

Milan: Mi nismo govorili o razmišljanjima. Ponovo ti govorim jasno i glasno, evo Drago neka ponovi, da ja ne moram opet jer je i on bio prisutan. Šta smo ti rekli?

Drago: Šta smo ti više puta rekli?

Primjedba: U prošlom slučaju je Pravni odbor našao temelj za isključenje, a Prizivni nakon moje žalbe nije našao temelj za isključenje. U svojoj sam žalbi i drugim dopisima dao dosta argumenata u kojima dokazujem da moje drugačije gledište i razmišljanje nema ništa sa otpadništvom, tako da je tadašnji Prizivni odbor u kojem su sudjelovali Drago i Milan, odbacilo odluku o isključenju. Tom odlukom su poništili i prvo isključenje par godina ranije koje se također temeljilo na osudi drugačijeg gledišta. Međutim sada mi žele reći da je moje drugačije gledište ipak otpadničko, ali me ipak tada nisu isključili jer navodno nisam to javno objavljivao. Takvo rezoniranje nema smisla, jer oni s jedne strane kažu da predstavljaju 'skupštinu' pred koju treba doći svaki grešnik da bi ga skupština javno osudila, a sada ta ista 'skupština' sastavljena od starješina pred koju sam javno iznosio svoja gledišta me nije mogla isključiti. Naime, moja gledišta su čuli nekoliko starješina iz moje skupštine i nekoliko njih iz drugih skupština koji su sudjelovali u Prizivnim odborima. Ti starješine su moja braća koja su svjedočili mojim riječima i postupcima, ali nisu našli temelj za isključenje. Sada žele dokazati da sam prešao granicu jer su moja gledišta mogli saznati i ona braća koja nisu starješine, pa ispada da su u ovoj zajednici stvorili podjelu na kler (starješine) i laike (obićne vjernike). Takvu podjelu je u srednjem vijeku napravila Katolička crkva po kojoj je samo kler (svečenici) predstavljao Crkvu kao Kristovo tijelo, dok su vjernici bili izvan toga. Osim toga, ovakav način njihovog rezoniranja samo pokazuje da su oni samo produžena ruka Watchtovera koji je pod svoju upravu uzeo njih i skupštine JS.

Danijel: Ali Biblija jasno kaže tko je lažni učitelj. Znači onaj tko iznosi laž o Bogu, o Kristu, o Božjim zakonima i načelima, onaj koji zavodi druge. Znači takav može biti dobra osoba ali ako tako gleda, možete ga isključiti. Ali ako nije u tom kontekstu, a ima drugačije razmišljanje… (on me prekida)

Milan: Evo jedno pitanje ali iskreno za tebe pitanje. Da li se tvoje razmišljanje i učenje o Isusu Kristu poklapa sa učenjem i razmišljanjem Jehovinih svjedoka i vjernog i razboritog roba?

Danijel: U 99% se poklapa.

Nadopuna: Ovim sam želo reći da ključna učenja o Kristu su ona koja se poklapaju. Naime, učenje da je Isus Mesija (Pomazanik tj. Krist); da je kao čovjek od Boga bio postavljen za njegovog glavnog Zastupnika i Posrednika, Evangelizatora, Pastira i Učitelja; da je bio spreman u korist svih ljudi podnijeti patnju i smrt kako bi bili oslobođeni smrtne kazne koja je došla po Adamu; da je od Boga bio uskrsnut kao prvina od mrtvih; da je uznesen na nebo gdje je postavljen za kralja koji će u vremenu obnove biti postavljen nad svom zemljom s kojom će vladati u Božje ime i preko kojega će Bog uskrsavati umrle te suditi svijetu. U 1% sam stavio inkarnaciju i sve ono što je s tim povezano, a što ne mijenja gore navedena učenja i vjerovanja bez obzira da li netko prihvaća inkarnaciju ili ne. Naime, ne slažem se da je Isus bio i ostao arhanđeo Mihael jer je Mihael samo jedan od više arhanđela istog ranga; ne slažem se da je s Bogom bio posrednik u stvaranju doslovnog neba i zemlje jer vjerujem da je Bog preko njega počeo stvarati sve ono što je 'novo' i što je povezano sa 'novim nebom i novom zemljom', te 'novim stvorenjem'; ne vjerujem da je uskrsao kao 'duh' s nematerijalnim tijelom jer je on sam za sebe rekao da će njegovo ljudsko 'tijelo' (kao hram koji će neprijatelj uništiti) nakon tri dana biti ponovo podignuto; ne vjerujem da će on vladati s doslovnog neba, nego sa zemlje. Ovo što ulazi u 1% su gledišta koja kršćanske zajednice različito tumače, a da ne mijenjaju temelj vjere u Krista.

Milan: Ne pitam te to. DA ili NE? Ako je 99% onda je NE.

Danijel: Ista stvar je i sa vodećim tijelom. Oni isto ne mogu reći da su 99% usklađeni sa Biblijom.

Nadopuna: Ako je Zajednica samo 99% usklađena sa Biblijom onda je po ovom kriteriju ona otpadnička jer u javnost iznosi 1% laži. Ako ćemo po tome vrednovati sva gledišta i uvjerenja, onda Jehovini svjedoci ne mogu za sebe govoriti da iza njihove vjerske organizacije stoji Bog, a kamo li da je ona Božja organizacija. Zašto onda ide toliko daleko da mojih 1% želi okarakterizirati kao otpadništvo, a zanemaruje da je 1919. godine, kada je navodno Isus priznao 'Istraživače Biblije' (JS) u njihovim učenjima bilo na desetine gledišta koja su kasnije odbačena kao kriva i lažna? Ako je Isus tada mogao prihvatiti njih unatoč mnogim krivim gledištima, zašto onda Milan i ostali starješine žele mene odbaciti? Zar to nije licemjerno?

Milan: OK. Ja mislim da sam bio jasan. Pitam te o ovome. Prema tome, maloprije … (ja ga prekidam)

Danijel: Ali to je problem. To nije tolerancija.

Primjedba: Ovom postavkom po kojem traži da se nečije gledište mora 100% slagati sa gledištima Zajednice je dokaz netolerancije.

Milan: Mi ne pričamo o toleranciji. Pričamo o biblijskim učenjima 'vjernog i razboritog roba'. Prema tome …  (ja ga prekidam)

Danijel: Ali taj 'rob' sam sebi kontrira. 1927. kaže: 'Mi jasno razumijemo tko je vjerni rob', a sad nakon toliko godina i desetljeća kaže ne, mi smo krivo razumjeli.

Milan: Je li to pošteno reći?

Alen: Dapače, to pokazuje da su jako ponizni.

Milan: To je jako pošteno. Ne može biti veća veličina osobe da kaže: “Prije godinu dana sam ja zabrlja ovo i sad znam puno bolje.“

Primjedba: U biti, vodeće tijelo uopće nije reklo da su krivo razumjeli iako se to podrazumijeva prema izdanju Stražarske kule od 15.7.2013. u kojoj je iznijeto ovo novo i drugačije gledište od dotadašnjeg, a u kojem uopće nema niti jedne njihove izjave isprike. Samo su rekli:

“... dodatno pažljivo proučavanje i duboko razmišljanje pod molitvom pokazali su da je potrebno točnije razjasniti značenje Isusovih riječi o vjernom i razboritom robu.“ (str. 20)

Ja tu ne vidim ponizno priznanje da su zabrljali i da su sebe i nas godinama držali u zabludi. Na sebi svojstven diplomatski način su izbjegli to reći i onda ustvrdili kako će nam sada to razjasniti malo bolje. A kad se usporede ta dva različita tumačenja onda je među njima velika i ogromna razlika, ne 1% nego 90% jer je sve manje-više izmijenjeno. Akteri u toj priči o 'vjernom robu' viši nisu apostoli, pa čak ni Russell, nego samo predsjednici Društva Watchtower, članovi upravnog a kasnije i vodećeg tijela. Vrijeme je također potpuno izmijenjeno, sada u tu grupu ulaze samo oni starješine koji su postavljeni od 1919-te godine, a prije je bilo od 33. godine. Po prijašnjem tumačenju su već 1919. godine postavljeni nad cjelokupnim Isusovim imanjem, a sada je to smješteno u budućnost. Prije se uporno tvrdilo da se po Isusovim riječima među Gospodinove robove mogao pojaviti 'zli rob', pa su ga čak identificirali, a sada je to izbačeno kao nemoguća misija, jer on sada uopće ne postoji niti će se ikada pojaviti. Identitet 'vjernog roba' i sve što je povezano s njim su totalno izmijenili tako da je veliki dio onoga što smo do sada učili bila totalna laž i zabluda koju smo morali bespogovorno prihvatiti unatoč tome što je to izlazilo iz biblijskih okvira i unatoč tome što se to razlikovalo od gledišta prvih kršćana. Međutim i ovo novo gledište je prepuno kontradiktornosti tako da se nikako ne može reći kako su ovaj put pažljivije proučavali Bibliju, a kamo li da su pošteno priznali svoju zabludu u kojoj su nas desetljećima držali zatvorenog uma.

Danijel: Ali ako je netko suočen sa argumentima …

Milan: A tko ih je suočio? Sami su došli istraživanjem. Nitko ih nije došao optužiti.

Primjedba: Vodeće tijelo starješina inače ne dozvoljavaju da im svoje argumente iznose ona braća koji se ne slažu sa njihovim gledištima i koji bi na bilo koji način ugrozili njihovu poziciju prvih ljudi u Zajednici. Ja bi volio da ih je netko suočio sa biblijskim gledištem jer su ponovo svojom interpretacijom izašli iz biblijskog okvira kao i u svojim počecima kada su samo brata Russella smatrali jedinim 'Gospodinovim robom', a nakon toga 1927. godine došli kako kažu, do jasnijeg razumijevanja koje se opet nije pokazalo točnim, a kamo li jasnijim. U Stražarskoj kuli od 1.2.1995. na str.13. stoji:

“...Tijekom narednih godina, Jehova je progresivno svraćao pažnju svojih slugu na te važne pojedinosti. Godine 1927, to je uključivalo jasno razumijevanje da je ”vjerni i razboriti rob“ čitavo tijelo (144000) duhom pomazanih kršćana na Zemlji...“

Čudno mi je kako je cijelo to vrijeme moglo opstati navodno 'jasno razumijevanje' ako je veliki dio toga bio pogrešan i iz sadašnjeg kuta gledanja potpuno nejasan? Međutim, cijelo to vrijeme su mnogi pojedinci vjerojatno kao i ja uviđali da to ne može biti točno. Slično je i sa ovim novim gledištem kojega su opet bez preispitivanja i bespogovorno prihvatili samo oni kojima je riječ vodećeg tijela zakon. (vidi “Tajne nebeskog kraljevstva“ – svezak 7 'Gospodinov rob' 2.dio)

Danijel: Ako oni neku stvar mijenjaju više puta onda ne znam koliko tu može biti uključeno čisto razumijevanje.

Milan: Ti imaš pravo na mišljenje. Zašto ne. Ja vjerujem drugačije. Ja vjerujem da su uz pomoć Božjeg svetog duha došli do ispravnijeg razumijevanja.

Primjedba: Čak i kad nekoga od Jehovinih svjedoka suočite da je vodeće tijelo imalo pogrešno razumijevanje, oni to zanemaruju jer su sada istaknuti starješine napokon uz pomoć svetog duha došli do ispravnog razumijevanja. Gdje je bio sveti duh prije toga? Pogotovo gdje je sveti duh kad oni više puta mijenjaju jedno te isto gledište? Zato sam im rekao:

Danijel: I pitanje 'naraštaja' – pet, šest puta se promijenilo. Najprije je ovako, pa onda onako, pa opet ovako.

Milan: Pa možda će još pet puta (mijenjati). To mene ne interesira. Ja ga prihvaćam.

Primjedba: Ovom rečenicom je Milan sebe prikazao kao pravog Jehovinog svjedoka na isti način kao što se očekuje od pravog katolika. Naime, pravi katolik je svaki onaj koji ne propituje svoju religiju. Isto tako postupa i pravi Jehovin svjedok. No pravi kršćanin sve ispituje i prihvaća samo ono u što se može uvjeriti. Prema tome, ovakav stav prihvaćanja čak i onih gledišta koja nisu istinita od strane vjerskog autoriteta, kakvog je izrekao Milan, najviše pogoduje Sotoni koji može preko čovjeka omogućiti da na ljude djeluje kolektivna zabluda. Tada za sve njih svaka takva pojedina laž postaje istina kojoj se prilagođavaju biblijski stavci. Ne vjerujem da članovi Vodećeg tijela žele bilo koga svjesno prevariti, ali svojim stavom dozvoljavaju da vjernici više vjeruju njima nego biblijskoj interpretaciji istine. Stoga je bitan stav svakog pojedinog vjernika. Ukoliko vjernici bez preispitivanja vjeruju u sve što govori vjerski autoritet, onda takvi, kako kaže apostol Pavle “nisu prihvatili ljubav prema istini … I zato Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi povjerovali laži" (2.So 2:10,11). Bog očito dopušta da netko tko bespogovorno prihvaća i ona pogrešna gledišta i učenja vodećeg tijela može čiste savjesti osuđivati onu braću sa drugačijim gledištem koje se može pokazati ispravnim. To će tako biti sve dok 'istina' vodećeg tijela bude važnija od stvarne biblijske 'istine'. Zašto onda ovi starješine idu u službu propovijedanja i zamjeraju članovima drugih crkava što bespogovorno prihvaćaju ona učenja i gledišta koja su (po njihovom mišljenju) pogrešna, kad i oni tako čine? Zašto ih pokušavaju uvjeriti da trebaju više vjerovati u učenja koja se mogu potvrditi Biblijom, a ne ona (kriva) učenja koja su postavljena na raznim crkvenim saborima i vijećima, kad ni sami tako ne postupaju? Zar to nije licemjerno od svih članova zajednice Jehovinih svjedoka koji na ovaj način kažu da je za njih važno samo ono što uče istaknuti vjerski vođe, dok od članova drugih kršćanskih zajednica, kojima dolaze na vrata, traže da ne vjeruju svojim vjerskim vođama. Prema tome, ako je po kršćanskim mjerilima važno prihvatiti ono što uči vjerski autoritet, onda Jehovini svjedoci nemaju potrebu propovijedati drugima koji također tvrde da je za njih vjerski autoritet isto najvažnija stavka kršćanstva. Također nemaju potrebe osuđivati takve i još ih po tim mjerilima nazivati lažnim kršćanima koje Bog ne priznaje jer bi po tim mjerilima i Jehovini svjedoci bili lažni kršćani. 

Danijel: Ali to nije dokaz da možeš imati u takve osobe potpuno povjerenje ukoliko na takav način mijenja svoje iskaze (i gledišta).

Milan: Ma ja ti kažem – imaš ti pravo na to. Tebe nitko ne prisiljava. Imaš slobodnu volju. Bog nam je dao slobodnu volju i ko nam brani imati svoje mišljenje i ne imati povjerenje.

Danijel: Ali ako ti kažeš svoje mišljenje pa me zbog tog mišljenja sudiš (i izbacuješ iz zajednice) samo zato što nije usklađeno sa tvojim – to je problem.

Milan: Ne, ne – ja te ne sudim na račun toga. Ja sam to pitanje tebi postavio na temelju tvoje tvrdnje tri rečenice prije tog pitanja. Ti si rekao da tvoje, ne znam, upotrijebio si riječ da imamo ista učenja na temelju Biblije i onda znajući neke misli koje sam pročita, ne znam je li to bilo iz dopisa, iz ovoga, iz onoga, ja znam što si pisao o Kristu, i zato sam ti postavio pitanje: “Danijel, reci mi … i kad si reka 99%, ja ću ti reći da nije ni 99%.

Danijel: Tako su i farizeji pokušali uhvatiti Isusa na riječ i to nije pošteno.

Milan: Ako ćemo u postocima mjeriti ne znam da li će biti i 50%.

Nadopuna: Ako se moje mišljenje o Isusovom identitetu po broju detalja ne slaže 99% sa gledištem zajednice, ali nije točno da se ne slaže ni 50%. Moglo bi se reći da se slaže bar sa 90% detalja. Neke sam već naveo, a sada ću ih još jednom istaći. Naime, zajedničko gledište je: Isus je rođen od žene; on je kao čovjek učinjen Gospodinom i Mesijom (Kristom); on je Božji zastupnik, najveći čovjek i učitelj; drugi Adam; onaj koji je umro za naše grijehe; onaj kojega je Bog uskrsnuo nakon čega je postao naš otkupitelj i spasitelj; onaj koji je uzašao na nebo gdje je postavljen za Gospodara Skupštine i kralja Božjeg kraljevstva; onaj koji će uskoro doći i vladati svijetom u Božje ime sve dok ne bude ukinuta smrt čime će završiti ulogu drugog Adama. S druge strane, ne slažem se samo u tome da je Isus bio arhanđeo Mihael i da je prilikom uskrsnuća opet postao nebesko biće. Ova razlika je puno manja od one koju je serviralo vodeće tijelo novim gledištem o 'Gospodinovom robu' koji od prijašnjeg gledišta odstupa u više od 90% detalja. Kako bi ja i drugi vjernici trebali gledati na takva kriva učenja koja su kroz protekla desetljeća postala tradicionalna i za koje se sada može utvrditi da su se temeljila na ljudskoj mudrosti? Evo što piše u Stražarskoj kulu:

"Da bi neka osoba imala Božju podršku, logično je da mora naučavati samo ono što Bog otkriva u svojoj Riječi i da ne smije slijediti učenja koja se temelje na ljudskoj mudrosti ili tradiciji." (Stražarska kula, 1.6.2001. str. 14)

Prema ovoj izjavi, ja sam imao Božju podršku jer nisam slijedio krivo učenje o 'Gospodinovom robu'. Imam dovoljno dokaza i razloga da tvrdim kako Jehovini svjedoci slijede učenje o Kristu koje se također temelji na ljudskoj mudrosti i tradiciji. No, kad je Milan pokušao da istakne razliku u mojem gledištu kako bi to bio temelj za osudu onda sam mu rekao:

Danijel: To nije pošteno.

Milan: E dobro.

Danijel: Tako su i farizeji pokušali Kristu reći “Reci nam…“. (kako bi rekao nešto što se ne bi slagalo 100% sa njihovim gledištem). Znači, vodeće tijelo kao takvo kad daje neke izjave vezano za tumačenja Biblije, ni sami nisu sigurni da li je ta izjava točna, ali je nameću kao da je (100%) točna. Zašto unaprijed ne kažu: “Ovo je sada naše gledište. Na vama nije da ga prihvatite kao takvo. Možete imati vlastito gledište po tom pitanju ali to je sada onako kako mi razumijemo“. Zašto ne daju slobodu da mi ne prihvaćamo nešto zdravo za gotovo samo zato što su oni tako rekli? I to je problem.

Milan: Onda to ne bi bila organizacija nego dezorganizacija.

Danijel: Nije, nije točno. U prvom stoljeću ista stvar koja je bila vezana za Zakon. Bila su dvije grupacije koje su imala svoja drugačija gledišta ali su imali jedinstvo duha. Tolerirali su te različitosti u gledištima. A kod nas je to praktički… (on me prekida)

Primjer: Židovski kršćani su mogli u svom obožavanju držati zakon o sabatu i to smatrati prihvatljivim jer je taj zakon sastavni dio Božjih deset zapovijedi. No, drugi kršćani nisu smatrali da je to i dalje Božji zahtjev, pa je Pavle rekao da svako bude uvjeren u svoje mišljenje. Oni su svoja mišljenja iznosili javno bez da su time utjecali na raspad skupštinskog jedinstva.

Milan: Znaš što se dogodi u jednoj vojsci kada se postave takva mišljenja? Raspad. Dogodi se raspad.

Prigovor: Ovo je čista insuinacija. On uopće ne razlikuje 'autoritet zadatka' i 'duhovni autoritet'. U jednoj vojsci mogu biti ljudi različitih političkih i vjerskih uvjerenja koja mogu javno iznositi i o kojima mogu javno raspravljati bez da to utječe na njihovu ratnu spremnost da se bore za zajednički cilj. Stoga, kad je u pitanju zadatak da brane svoju državu onda ta različita gledišta nisu toliko bitna koliko usklađenost oko vojnih zadataka. Tako i u kršćanskoj skupštini različita gledišta mogu biti prisutna a da ipak svi kršćani zajedno rade na zajedničkom zadatku i cilju. Međutim, problem je u tome što su se starješine tako organizirali i postavili kao zapovjednici (vođe, generali, komandiri itd.) koji predvode zadatak propovijedanja u kojeg su uključili sve članove zajednice, pa sve unutar zajednice svode na autoritet zadatka po kojem sve mora biti usklađeno i uniformirano, čime zloupotrebljavaju svoj duhovi autoritet. Oni taj problem ne žele vidjeti pa su cijelu zajednicu uniformirali kao sjeverna Koreja svoju komunističku državu pod vodstvom svog vođe gdje nema mjesta drugačijem gledištu zbog kojeg možeš izgubiti glavu. Zato sam rekao:

Danijel: Primjer je država. Država može regulirati stvari da sve funkcionira a da ipak postoji više stranaka, više religija, više mišljenja i da bude mir.

Milan: (smije se i kaže): To je takav mir da je milina.

Danijel: Ali se mir može postaviti. Postoje države koje su jako kvalitetno postavili stvari.

Nadopuna: Čak je i Zajednica pohvalila te državne sisteme koji su postavili zakone kojima se omogućava sloboda vjeroispovijesti i gdje se ljude manjinskih vjerskih zajednica i grupa štiti od diskriminacije. Kad su članovi zajednice Jehovinih svjedoka došli na udar netolerancije i diskriminacije zbog svojih drugačijih uvjerenja i gledišta, Vodeće tijelo je preko svojih odvjetnika išlo do međunarodnog suda kako bi se izborili za njihova vjerska prava. Ako državni sistemi mogu svoje građane uvjeriti da toleriraju i 'ispituju' drugačija uvjerenja, a ne da ih automatski osuđuju, onda se pitam zašto vodeće tijelo nije isto tako postavilo odredbe, pogotovo zato što je to biblijski zahtjev kojeg su postavili apostoli. Apsurdno je da držani službenici koriste biblijska načela, a ova Zajednica ih svjesno odbacuje.

Alen: OK. Mogu li. (Alen se ubacuje u raspravu i traži riječ)

Milan: Može, može!

Alen: 1. Korinćanima 15:33. To sam cijelo vrijeme htio reći i ubacit se (u raspravu). Stvari su vrlo jednostavne. Nisu komplicirane. “Bog nije Bog nereda, nego Bog mira“. Ne navodi se da je Bog reda nego Bog mira. I to nam sve govori. Pametan si čovjek. Da li vjerujemo da Bog ima svoju organizaciju ovdje na zemlji i svoj kanal koji je vjerni i razboriti rob? Da bi organizacija funkcionirala mi moramo poštivati statut te organizacije. Dakle sad govorimo o organizacijskim stvarima. Ako ti iznosiš svoje gledište, a ja iznosim svoje gledište, zašto moje gledište ne bi bilo istina? Ako ti već ideš sa stava da je tvoje gledište istina koja je u kontri sa učenjima 'vjernog i razboritog roba' onda više nije da je Bog, Bog mira, nego bi bio Bog nereda. Koristeći ovo načelo ti ćeš jedno, Drago će drugo, Jozo će treće, Milan će četvrto i on svoje peto.

Primjedba: Ovo je potpuno pogrešna argumentacija jer Biblija jasno pokazuje da su kršćani imali savjet da imaju svoje gledište jer jedni vjeruju da u svom obožavanju mogu držati neke dane svetima po Božjem zakonu, a drugi vjeruju da su svi dani isti. Zar to nije razlika u gledištima po pitanju obožavanja Boga? Bog ipak može u toj situaciji biti 'Bog mira' ukoliko je zajednički zadatak svih kršćana da njeguju toleranciju i mir. Nered u bilo kojoj vjerskoj organizaciji i društvu se nameće od strane onih koji ne toleriraju drugačije mišljenje i uvjerenje. Oni kažu da stvaraju mir, ali ga stvaraju i održavaju po svojim strogim mjerilima i pravilima. Kada nemaju načina da stvore mir putem tolerancije, onda neki politički i vjerski autoriteti unaprijed žele među svojim članovima i građanima stvoriti mir na umjetan način tako što ga nameću strahovladom prijeteći kaznama prema onima koji traže i pokazuju slobodu iznošenja drugačijeg gledišta, pa na kraju izgleda kako je to društvo ili vjerska organizacija jedinstvena u svemu – društvo u kojem svi uživaju nekakav duhovni raj. Zato sam rekao:

Danijel: Postoje temeljne stvari. Ja sam uvijek to naglašavao. Postoje stvari koje su temeljne i njih nitko ne može poremetiti jer su to temeljne vrijednosti, temeljne istine, kao na primjer u bilo kojoj organizaciji postoji temelj koji mora svako prihvatiti. Nadogradnja kao takva, gledište kao takvo, sloboda u razmišljanju, sloboda u postupanju mora postojat. Ako ćeš ti kao u komunizmu stvarati mir tako što ćeš sjeći svako drugačije gledište i onda reći: “Mi ćemo sada uspostaviti mir, bit će savršeno, ali ne smiješ gledati i govoriti drugačije, ne smiješ govoriti protiv ovoga gledišta, protiv ovog autoriteta i bit će sve savršeno.“ Može! Danas tamo u sjevernoj Koreji sve savršeno funkcionira, manje-više, svi su kao jedno (stado), zato što nitko ništa ne smije reći protiv, ali kad ti dozvoliš slobodu, tu se onda pokazuje da su braća, ajmo reć, privržena više Bogu nego čovjeku. Drugačija gledišta kao nadogradnje koje se danas sutra mogu mijenjati (primjer gledišta o 'vjernom robu') ih ne mogu pokolebati ukoliko ne diraju u temelje vjere. Treba suditi onoga koji dira u temelje, a ne onoga koji dira u nadogradnju koja može biti upitna. Zajednica je više puta rušila i nadograđivala nadogradnju koju je mijenjala ali ne voli kad je netko sudi zbog toga niti sama sebe sudi zbog toga. Temelj je Jehova, Krist, Božja riječ i neka osnovna učenja o Kristu, o uskrsnuću. To je temelj.

Alen: Po onome što sam vidio. Tvoji temelji su u velikoj, velikoj razlici na odnosu…

Danijel: Reci mi koji? Ja tako ne vidim stvari.

Alen: Ja sam ih vidio.

Danijel: Ti si vidio, ali reci mi.

Alen: Evo, tvoje učenje da Krist nema predljudsko postojanje.

Primjedba: Gledište o inkarnaciji nije temelj vjere jer se to učenje nigdje ne spominje u Bibliji. Nitko od apostola nije tražio od obraćenika da povjeruju u inkarnaciju kako bi se mogli krstiti. Svi koji su postajali vjernici su svoje uvjerenje temeljili na tome da je Isus kao potomak Davidov bio od Boga postavljen za Gospodina i Krista i da je on taj čovjek preko kojega će Bog uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji. Postoje jasne činjenice koje potvrđuju da Isus nije imao predljudsko postojanje. Zato sam rekao:

Danijel: To je gledište koje je nastalo tek u drugom stoljeću. Inkarnacija…

Alen: Ti u to vjeruješ.

Danijel: Ali reci mi, niti jedan Židov u prvom stoljeću nije vjerovao u inkarnaciju Mesije, niti danas vjeruje.

Nadopuna: Isusovo postojanje ima svoje mjesto u vremenu prije nego je bio rođen ali samo u Božjoj proročanskoj riječi jer je najavljen i opisan kao osoba koju su ljudi mogli vidjeti u svoje vrijeme prije nego je rođen i postavljen za Krista.  Kao takav on je postojao u proročanskoj 'riječi'. To je predpostojanje o kojem Biblija govori, ali ne ono doslovno jer se npr. za proroka Jeremiju kaže da ga je Bog poznavao prije nego se rodio jer piše: “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi majke tvoje, poznavao sam te. Prije nego što si iz utrobe njezine izišao, posvetio sam te. Za proroka narodima postavio sam te” (Jr 1:5). Prije nego se Isus žrtvovao moglo se u proročanskim slikama vidjeti 'Janje koje je zaklano' (Ot 13:8). U tom smislu je i Isus postojao i postavljen za Mesiju (Krista) tako da ga je i Abraham mogao u Božjoj 'riječi' vidjeti prije rođenja pa je Isus s pravom rekao da je prije Abrahama on već bio postavljen za Mesiju (Iv 8:58). Pretkršćanski Božji sluge i svi Židovi nisu očekivali inkarnaciju anđela niti su Isusovi učenici, dok su bili s Isusom, u njemu vidjeli inkarnirano nebesko biće. Čak ni nakon uskrsnuća nisu promijenili svoje gledište nego su i dalje o njemu govorili kao o čovjeku koji je uskrsao i koji će kao kralj u Božje ime doći i vladati svijetom (Dj 17:31). Budući da ova jednostavna činjenica pobija Isusovo predljudsko postojanje, Alen više nije želio to pobijati nego je prešao na drugu temu:

Alen: Danijele, ja mislim da me ti možeš razumit. Ja ne želim sada razgovarat o tome što je sad pitanje istine ili ovoga ili onoga. Mi govorimo o onim stvarima koje su bile stvari od prošlog Prizivnog odbora. Što ti se reklo na Prizivnom odboru? Kako se trebaš ponašati. Stvari su krenule u drugom smjeru. Osnovao se Pravni odbor i sad smo mi ponovno dio Prizivnog odbora i razmatramo tu stvar zbog koje se pokrenuo Pravni odbor.

Primjedba: Ovo je dokaz da njih ne zanima 'istina' o Isusu pa nije ni želio komentirati činjenicu da Židovi nisu očekivali inkarniranog Mesiju. On je naglasak stavio na moj postupak koji se nije slagao sa onim što su starješine prošlog Prizivnog odbora zahtijevali od mene, a to je prijetnja isključenjem u slučaju da sa svojim istraživanjima i zaključcima izađem u javnost. Ja ih iz opravdanih razloga nisam poslušao i to sam im dao na znanje u prvom pismu. Od njih sam samo zahtijevao da razmotre na temelju Biblije da li sam time prekršio, ne njihovu zapovijed i zabranu, nego da li sam prekršio Božji zakon i biblijska načela koja su važila među Božjim narodom (Izraelcima i kršćanima). Kako bi objasnio zašto ih nisam poslušao rekao sam:

Danijel: Evo ovako. I David kao kralj, pomazani kralj, imao je autoritet, imao je vlast u rukama, zastupao je Božji autoritet. On je u jednoj situaciji isto zapovjedio da se postupi tako i tako. Joab, njegov vojskovođa, njega je u početku poslušao, ali ne do kraja jer je smatrao da je Davidova riječ bila glupost i pokazalo se da je to točno. Ja (na isti način) kad smatram da vi od mene želite da postupim tako i tako (da šutim), ja ću vas do određene granice poslušati, ali kad vidim da to nije usklađeno sa Biblijom (Božjim načelima i smjernicama), moja savjest mi kaže NE. I sad koga ću više poštivat, Boga ili čovjeka?

Alen: OK, ajmo napravit rošadu. Ti budi na mom mjestu, ja ću biti na tvom. Mi duboko vjerujemo da nam je Jehova povjerio autoritet, da smo starješine u kršćanskoj skupštini i da moramo dobro paziti koje osobe, braća, sestre, nebitno, naučavaju određene nauke i kako to može utjecati na kršćansku skupštinu.

Primjedba: Kad je Isus govorio o svom 'robu' ili upravitelju kojemu je dao zadatak da brine o duhovnim potrebama ostalih ukućana njegove skupštine, onda im nije dao zadatak da izbacuju iz skupštine one koji su njegovi, a koji se uvjeravaju u sve što 'upravitelj' govori i naučava. No, Isus je govorio i o onom svom 'upravitelju' koji će se prema drugim ukućanima postaviti autoritativno. Naravno, i on će tvrditi da mu je Krist povjerio autoritet da brine za skupštinu, samo što ne želi vidjeti gdje on griješi i u kojim situacijama zloupotrebljava svoj autoritet. O tome sam pisao u knjizi “Pred istražnim sudom Watchtowera“ pa ću to ovdje citirati:

“Budući da je Isus delegirao određenu mjeru autoritetu svojim apostolima i drugima koji će ga zastupati na zemlji, onda je važno uvidjeti da li ga religiozni vođe raznih kršćanskih crkava oponašaju ili možda zloupotrebljavaju dani im autoritet. Ja sam sada nakon isključenja još više postao svjestan zloupotrebe autoriteta od strane starješina koji moraju braniti pogrešne stavove koje je uvelo Vodeće tijelo kao najviši autoritet zajednice Jehovinih svjedoka. Uz autoritet idu odgovornost i moć. Ima više vrsta moći. Jedna od njih je prisilna moć koja se odnosi na...

“...sposobnost kojom (vodstvo) prijeti ili kažnjava one koji se ne ponašaju na željeni način. Oni mogu biti degradirani, otpušteni, isključeni ili proći kroz neugodne sankcije koje mogu biti poduzete protiv njih. Moć vođa da ukoravaju ili prigovaraju, također je primjer prisilne moći samo u blažem obliku“. 

To je njihovo pravo koje zasnivaju na odgovornosti koje su imali apostoli i starješine u prvom stoljeću, samo je veliko pitanje da li u primjeni te moći prelaze granicu dopuštenog i time zloupotrebljavaju dani im autoritet. Autor također spominje legitimnu moć za koju kaže:

“Ljudi prepoznaju da je moć legitimna samo kada se njezine norme slažu s njihovim vlastitim nizom nutarnjih vrijednosti. Stoga ako je koncepcija vodstva koju imaju članovi crkve surađivačka i usmjerena prema ljudima, oni će smatrati nelegitimnim i autoritativnim svaki oblik vodstva koji je centraliziran... S druge strane, ako ljudi gledaju na crkvu kao na hijerarhijsku instituciju u kojoj je uloga vođa da kažu što treba biti učinjeno, oni će priznati pravo vođe da donosi jednostrane odluke kao savršeno legitimne i odbaciti načine vodstva koji su usredotočeni prema ljudima kao slabe i nedjelotvorne“

Danijel: E sad mi reci, kako može bilo koje moje gledište utjecati na skupštinu?

Alen: Kako može tvoje gledište utjecati? Kažem ti koji je autoritet nama postavljen. Mi smo duboko uvjereni da posjedujemo istinu.

Danijel: I ja sam duboko uvjeren da posjedujem istinu. I sad kako su u sličnoj situaciji postupili u prvom stoljeću. Ako su dvije strane bile duboko uvjerene da zastupaju istinu (o određenoj stvari), u to vrijeme židovski i nežidovski kršćani, onda nisu smjeli jedni druge osuđivati zbog toga nego je stvar išla na viši nivo da se o tome povede rasprava. Ako sam ja duboko uvjeren u svoju istinu (o nekom učenju), a ti u svoju, ne možeš ti mene osuđivati ni ja tebe. To nije razlog za osuđivanje niti se zbog toga mora formirati odbor. Mora postojati netko tko tu stvar treba razmotriti dok je otvoreno to pitanje. Zato sam ja naveo ovu točku (u žalbi) da se ne može zanemariti rasprava koja je potrebna u tim situacijama i koja bi trebala biti prvi korak, a onda izvršiti drugi korak da bi se ta stvar osudila. To je s vaše strane krivo (postavljanje stvari).

Nadopuna: Oni koji su čitali moje tekstove ne mogu biti navedeni na stranputicu od Boga i Biblije. Npr. od jednog brata (bez obzira iz koje je zajednice) sam dobio slijedeći e-mail:

Poštovani gospodine Polanec. Moje ime je Marin i upravo sam pročitao neke stvari koje su me snažno potakle na razmišljanje. Nikada nisam pročitao nešto tako precizno u kontekstu i sa smislom...Svaka čast...Želim Vam čestitati na hrabrosti koju ste iskazali i proživjeli boreći se za svoje stavove.To je hvalevrijedno. U kršćanskom svijetu vlada totalna zbunjenost. Nezna se više ko pije a ko plaća. Nema konteksta ni logike.! Eto toliko. ... Blagoslov Vama i Vašoj obitelji.Pozdrav.!

Milan: Danijele, je li ti znaš o čemu ti tu pričaš?

Danijel: Znam, i to jako dobro znam.

Nadopuna: Što se tiče jedinstva pod svaku cijenu, onda to može biti štetno po svakog pojedinca a na kraju i po samu zajednicu. Sjetimo se katoličke inkvizicije po kojoj su jedni sudili a masa ljudi podržavali javna pogubljenja heretika. U jednom našem časopisu piše:

"Koncept religioznog jedinstva pod svaku cijenu opasan je. Religiozna revnost lako može prerasti u fanatizam. Ova se tragedija može izbjeći ako se vjerno drži biblijskih načela. Primjer kršćana iz prvog stoljeća dokazuje da je to tako. U vezi metoda koje su prvi kršćani koristili da bi održali doktrinalni sklad, ”The New Encyclopedia Britannica“ objašnjava: ”Tokom prva tri stoljeća kršćanstva, kazne za heretike bile su isključivo duhovne prirode, obično ekskomunikacija (isključivanje)“. To je bilo u skladu s biblijskim uputstvom: ”Čovjeka krivovjerca nakon prve i druge opomene izbjegavaj“ (Titu 3:10, Douay). (Probudite se 88.8.1.str 31 – Inkvizicija (vidi cijeli članak)

U ovom članku se najprije kaže da je koncept religioznog jedinstva pod svaku cijenu opasan, a zatim se kaže da su prvi kršćani održavali religiozno jedinstvo isključivanjem iz zajednice. No prvi kršćani nisu bili fanatici. Izbjegavali su se družiti samo s lažnom braćom i krivovjercima koji su pokušavali nametnuti svoja lažna učenja o Kristu i koji su kršćane htjeli odvući od Krista i puta spasenja (Tit 3:9-11; 1.Ti 6:20). One koji su griješili protiv Božjeg moralnog zakona su javno obilježavali kao grešnike i izbjegavali se s njima blisko družiti, ali su činili sve da takve opominju kao braću. Nisu izbjegavali one koji su istraživali Pisma i pomagali da se znanje o Kristu umnoži. Njih nisu nazivali krivovjercima. Oni su ispitivali nadahnute izraze i provjeravali kroz Bibliju da li su od Boga ili ne. Dozvoljavali su rasprave pa čak i različita razmišljanja u vezi nekih tema koje nisu bile jasno definirane, pazeći da ih to ne bi odvuklo u isprazne razgovore, bezumna ispitivanja, svađe i sukobe. Nisu uvodili dogmatska učenja koja su se morala prihvaćati po svaku cijenu. Stoga postoji razlika između biblijskog načela koje uvažava jedinstvo različitosti i načela zajednice koje ide u krajnost kako bi se pod svaku cijenu zadržalo religiozno jedinstvo. Osim toga, točno je da se tokom prva tri stoljeća isključivalo heretike, ali je točno i to da su skupštine u to vrijeme imale različita gledišta i učenja o nekim stvarima, pa su jedni druge smatrali hereticima. U jednoj od tih skupštini si mogao zastupati istinu a biti označen heretikom.

Milan: Ti kad kažeš židovski kršćani, nežidovski kršćani. U to vrijeme jedne kršćanske grupacije pojavile su se dvije struje. Nije jedna osoba u pitanju. To su dvije struje. Može bit pet stotina na jednoj strani, pet tisuća na drugoj strani. I to je vrijeme kad se piše Biblija. To je logično da se ide i da su određena braća otišla i posavjetovala se i pod vodstvom svetog duha sve objasnili i to je rezultiralo ujedinjenošću i rezultiralo je napretkom. To je sasvim normalno. Ali kad se jedan pojedinac pojavi i nastoji neke stvari ti to ne možeš poistovjetiti sa prvim stoljećem.

Danijel: Možda nije ista stvar, ali bi trebala biti, jer ako se poistovjećujemo sa prvom kršćanskom skupštinom i da činimo kao i oni i da imamo njihova gledišta, njihova uvjerenja. Ja smatram da su oni tada znali tko je 'vjerni i razboriti rob' a ti (kao Jehovin svjedok) kažeš da nisu znali.

Milan: Ja tako nisam rekao, ja sam rekao u 5-tom stoljeću, ja nisam rekao u 1. stoljeću.

Primjedba: To je u biti isto, jer sada po novom gledištu vodeće tijelo tvrdi da kršćani prvog stoljeća nisu znali tko je 'Gospodinov rob'. Ako to tvrdi vodeće tijelo, onda to tvrdi i Milan jer je maloprije rekao da će on prihvatiti sve što oni tvrde bez obzira da li je to istina ili ne. Citirat ću njegove riječi:

“Pa možda će (vodeće tijelo) još pet puta (mijenjati svoje gledište). To mene ne interesira. Ja ga prihvaćam.“

Od tih pet gledišta, samo jedno može biti točno, a možda čak niti jedno ukoliko postoji neko drugo gledište koje je točno. Čak ako je to jedno gledište ipak točno, onda je čak četiri puta prihvaćao lažnu tvrdnju, tumačenje, definiciju ili pak učenje samo zato što bespogovorno prihvaća autoritet vodećeg tijela, a da nije ispitao legitimnost tog ljudskog autoriteta.

Danijel: Ako su oni (prvi kršćani) tada znali (tko je Gospodinov rob), a mi danas kažemo sasvim suprotno, onda …

Milan: Ne znam tko govori suprotno.

Danijel: Oni tada nisu bili ostavljeni bez odgovora na to pitanje.

Zoran: Jel ti vjeruješ, jel ti vjeruješ da je vodeće tijelo kanal koji nas hrani kao Jehovine svjedoke?

Danijel: Dužnost vjernog roba… (on me prekida)

Zoran: Ne… 

Nadopuna: Želio sam reći da se vodeće tijelo poistovjetilo s 'vjernim robom' čija je dužnost duhovno hraniti kršćanske vjernike. Također sam želio potvrditi njegovu izjavu da je 'vodeće tijelo' kanal, ali ne kao kanal preko kojeg Bog svaku svoju riječ, objavu, prenosi do nas preko njih, nego samo kanal preko kojeg određena gledišta i učenja iz Biblije koju oni tumače dolazi do nas putem njihovih publikacija. Ali takve kanale imamo i u drugim religijama. Svećenik proučava Bibliju i onda to iznosi u propovijedima. I on je kanal za Božju riječ i njegova je dužnost da iznosi ispravnu duhovnu hranu koja će druge jačati u vjeri i zajedništvu sa Kristom i drugim pravovjernim kršćanima. Pitanje je samo koliko je onaj tko sebe predstavlja kao 'kanal' od Biblije do vjernika, dobro upoznat sa Biblijom i njenim učenjem. No, Zoran nije htio da ja objašnjavam tu temu nego da mu odgovorim sa 'da' ili 'ne' – tj. da li vjerujem u to da je vodeće tijelo taj 'Gospodinov rob' kojega je Isus 1919-te godine postavio. 

Danijel: Ne, neću odgovorit tako na to pitanje jer je to sad hvatanje u zamku. Vi ste imali priliku čitati, ne znam da li ste svi, tematiku vezano za pitanje 'tko je Gospodinov rob'. Ja sam tu stvar analizirao na temelju Biblije, biblijskih argumenata tako da vjerujem ono što je Krist rekao da njegov 'rob' ima dužnost hraniti, a da li je to njih 144000 ili sada po novome samo par pojedinaca u vodećem tijelu, to je stvar koja (po mojem dubokom uvjerenju) još uvijek nije definirana unutar zajednice Jehovinih svjedoka. Ona je sad takva, službena, desetljećima prije toga je službeno bila drugačija, a moje gledište o tom pitanju možete pročitat.

Milan: Ako želimo.

Danijel: Naravno.

Zoran: Vidi ovdje (u tvojoj žalbi) jedna rečenica, jedna misao.

“Vodeće tijelo kaže: “Mi možemo javno objavljivati gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju su naučavali prvi kršćani ali ne očekujemo da će nas zbog toga Bog izbaciti iz svoje univerzalne organizacije, ali kad neki pojedinac objavljuje svoja gledišta koja nisu u skladu sa biblijskom istinom koju mi naučavamo onda ćemo mi takvoga izbaciti iz svoje zajednice.“

Na temelju čega si donio taj zaključak?

Danijel: Pa na temelju onoga što piše u publikacijama Zajednice.

Zoran: Znači oni kažu: “Mi možemo griješiti, ali kad bude koji pojedinac, bez obzira gdje u svijetu griješio (po tom pitanju),  vi takvoga morate izbaciti.

Danijel: Tako su oni postavili stvari. To je tako postavljeno unutar skupštine Jehovinih svjedoka.

Nadopuna: Ukoliko se drugačija gledišta stavljaju u istu kategoriju kao i lažno učenje kojim se obezvrjeđuje pravo obožavanje, onda bi Bog odbacio zajednicu Jehovinih svjedoka zbog njihovih gledišta koja nisu bila usklađena sa Biblijom, na isti način na koji Zajednica odbacuje svoju braću zbog njihovih gledišta koja nisu usklađena sa publikacijom vodećeg tijela. Bog bi Zajednicu odbacio na temelju odredbe po kojoj su Izraelci trebali postupiti:

LAŽNO UČENJE - "Ako u nekom od gradova svojih koje ti daje Jehova, Bog tvoj, da u njima prebivaš, čuješ da se govori: ‘Ljudi nevaljali iz tvoje su sredine izašli kako bi zaveli stanovnike grada svojega, govoreći: “Hajde da služimo drugim bogovima”, koje ne poznajete’, tada to istraži, izvidi i temeljito se raspitaj o tome, pa ako se utvrdi da je to istina i da se nešto tako odvratno doista dogodilo u tvojoj sredini, udari stanovnike toga grada oštricom mača. Uništi grad i oštricom mača pobij sve što je u njemu (...) Neka od njega dovijeka ostanu samo ruševine i neka se nikada ne obnovi!" (5.Mo13:12-16)

Ovdje je riječ o stanovnicima jednog grada koje bi Bog odbacio jer bi stali na stranu onih koji su svojim lažnim gledištem zaveli cijeli grad i naveli ga na odbacivanje pravog Boga. No, ako bi takvo otpadništvo izjednačili sa drugačijim gledištem kojima se ne odbacuje Boga, onda bi Zajednica, koja odbacuje pojedince, a koja je više puta svojim drugačijim i krivim gledištem dovela u zabludu cijeli 'grad' trebala biti odbačena od Boga jer bi po mjerilima Zajednice ova Božja zapovijed trebala glasiti na slijedeći način: 

KRIVO GLEDIŠTE "Ako u nekom od gradova svojih koje ti daje Jehova, Bog tvoj, da u njima prebivaš, čuješ da se [iznosi krivo gledište], tada to istraži, izvidi i temeljito se raspitaj o tome, pa ako se utvrdi da je to istina i da se nešto tako odvratno doista dogodilo u tvojoj sredini, udari stanovnike toga grada oštricom mačaUništi grad i oštricom mača pobij sve što je u njemu (...) Neka od njega dovijeka ostanu samo ruševine i neka se nikada ne obnovi!" (podcrtani tekst je izmjenjen radi uspoređivanja)

Zoran: I oni kažu: “Mi možemo griješiti“?

Danijel: To oni tako ne kažu javno (i otvoreno), ali iz svih onih navoda koje postoje u časopisima koje možemo pročitati ispada da oni to tako kažu.

Zoran: Jesi li došao do tog zaključka na temelju ovih promjena do kojih je došlo vezano za 'naraštaj' i neke druge stvari koje su izašle u Kulama u 95-toj godini.

Danijel: Oni su i sami rekli da nisu nadahnuti. Samim tim svjesno znaju da kad iznose neku informaciju kao svoje gledište, da ne mora biti točno. Ali kad kažu da ti i ja moramo to gledište ili informaciju prihvatiti kako su ga oni razumjeli to je iznad onoga što Biblija traži od svakog pojedinca. Ako apostoli kažu: “Ispitujte“, a ne: “To automatski prihvatite jer sam ja apostol“, onda je to problem koji je netko stvorio unutar Zajednice. I sad sam ja dio tog problema jer izlazim iz granica koja je postavila Zajednica. Tako i država (u kojoj živimo) može postaviti neki zakon koji krši ljudska prava (jer nije usklađen sa međunarodnim ljudskim pravima) i reći da je to naše gledište. Ako to prekršiš ti si kriv prema tom zakonu, ali oni tim zakonom krše ljudska prava (koja su međunarodno priznata i prihvaćena). Tako i u Zajednici. Ako neko postavi granice zbog kojih se želi sankcionirati sve one koji idu preko tih granica, a Biblija ima svoje puno šire granice, samim tim se krše neka moja prava. Ja tako vidim i osjećam stvari.

Zoran: Što je Isus rekao vezano za njih: “Evo vam vjernog i razboritog roba koji će vas hraniti u pravo vrijeme“

Danijel: Da, tako je rekao.

Nadopuna: Razgovor oko ove teme se ne može konstruktivno voditi jer oni 'Gospodinovog roba' poistovjećuju samo sa vodećim tijelom, dok ja smatram da tog 'roba' predstavljaju svi starješine u ulozi nadglednika, pastira i učitelja od samog osnivanja kršćanske skupštine u 1. stoljeću. Stoga, dok oni misle na vodeće tijelo, ja u svoje komentare uključujem, ne samo njih nego i sve starješine kao odgovorne zadatku kojeg je Isus postavio pred njih.

Milan: Da li ja onda vjerujem onome što mi dolazi od 'vjernog i razboritog roba' kroz 'Kulu' i publikacije ili uvijek tražim i odupirem se nečemu?

Danijel: Stvar je svakog pojedinca, i mene i vas, da svaku izjavu koja je korisna i izgrađujuća da je prihvatimo jer ona izgrađuje našu vjeru. Krist je unaprijed rekao: “A što ako taj rob ne bi razumio volju svog gospodara (pa bi počeo tući sluge i sluškinje).“ Samim tim, on može, ako ne razumi volju svog gospodara, može nametnuti teret drugoj braći. Krist je samim tim rekao tadašnjim svojim učenicima da im daje odgovornost, ali da se među njima netko može postaviti u smislu tog 'roba' koji nije razumio volju svog gospodara. Samim tim takav može postupati krivo, a oni koji su podložni njegovoj autoriteti, kao onoga koji zastupa ili iznosi Božju riječ (u skupštini), mogu osjetiti da nešto ne štima, znači da netko svojim autoritetom onemogućava njemu da osjeti Božje vodstvo.

Zoran: OK. Znači kad 'razboriti rob' nešto kaže mi razumijemo, mi smo poslušni. Jeli tako? A kad ne razumijemo da li nam daje slobodu da rovarimo, ili imamo prema Hebrejima jedan drugi izraz kojeg trebamo koristiti u 13.poglavlju (13:17: „Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni“)

Danijel: Nikad u skupštini nitko nije digao ruku i samim tim pokušavao nametnuti braći osjećaj da netko rovari (protiv starješina), a to su javni sastanci gdje se to može napraviti. To nitko ne radi pa ni ja, ali … (on me prekida)

Zoran: Ne, nisam mislio na to nego općenito. Znači poslušni smo kad razumijemo, ali imao izraz u Hebrejima 17.poglavlju 13. redak, jedan izraz kojeg ne razumijemo ali mi ipak shvaćamo da stoji vjerni i razboriti rob iza kanala Jehove i Isusa, a to je 'podložnost'. Znači nemamo neku baš slobodu da bi sad mi razmišljali na svoj način i dovodili, ne samo svoje gledište nego i gledište druge braće u pitanje i tako dalje i tako dalje.

Danijel: Dovoditi u pitanje nečiji autoritet, nečije gledište, to je stvar slobode. Ta stvar mora postojati (do određene granice). Biblija uvijek daje tu mogućnost da bilo tko, odnosno Jehova je čak ljude iz naroda izabrao da dovedu u pitanje autoritet nekih njegovih (pomazanih) slugu koje je on postavio da vladaju narodom. Znači, to nije nešto samo po sebi zlo. Ako ti (kao autoritet) već unaprijed stvoriš ideju da je to zlo onda će svi tako gledati, ali Bog nije tako postavio stvari. Znači u svakom slučaju zavisi u kojoj sredini živiš. Ako živiš u sredini gdje je netko unaprijed stvorio razmišljanje da je to zlo (dovoditi u pitanje autoritet vlasti kao u komunizmu) kada netko daje konstruktivnu kritiku, a u drugoj situaciji gdje netko čak zahtijeva da ta konstruktivna kritika bude ipak prisutna, onda ta ista osoba u dvije različite situacije će biti drugačije tretirana. Tako da 'podložnost' kao takva i poslušnost može biti prisutna (do određene granice). I Krist je rekao: “Sve što oni kažu slušajte“ ali dao im je jednu granicu, “ako vidite da ta nije usklađeno sa Božjim duhom i sa duhom Pisma, onda nemojte slušati" (i on je tako postupao i dao nam primjer). Znači apsolutna podložnost nikad nije prihvatljiva, ali relativna da. Znači, autoritet nikad ne bi smio sebe nametnuti kao onoga kojega ti moraš obavezno slušati samo zbog nekih ciljeva. Cilj je npr. doktrinarno jedinstvo. To je cilj koji je kroz cijelu povijest stvarao probleme mnogim pojedincima i braća (iz vodećeg tijela) o njima (tzv. hereticima) jako dobro pišu (samo zato što su više slušali Boga nego vjerski autoritet)

Zoran: Vidi još jedna situacija. Inače u literaturi i u Bibliji kaže: “Vi morate biti jedinstveni“. Ako bi ja iznosio neka tuđa gledišta, svoja razmišljanja u skupštini, je li skupština sada više jedinstvena?

Danijel: Postoji jedinstvo duha, a postoji i doktrinarno jedinstvo.

Nadopuna: Fanatizam je povezan sa konceptom religioznog jedinstva kada se prema ljubitelju Biblije ponaša kao prema čovjeku koji zaslužuje osudu. Katolička crkva je ubijala navodne heretike kako bi održala religiozno jedinstvo iako se mnoge njene doktrine ne mogu dokazati pomoću Biblije. Isto je tako i sa nekim doktrinama naše Zajednice. Tako je Zajednica osim onih temeljnih vjerovanja dodala i mnoga tumačenja i doktrine koja je stavila u istu razinu sa temeljem naše vjere. Onaj tko npr. vjeruje u Krista, ali ne u to da je on 1914-te godine došao i uspostavio svoje kraljevstvo, ne može biti član zajednice Jehovinih svjedoka. Za razliku od prvih kršćana koji su na temelju Pisma sami mogli utvrditi da li su nečije izjave nadahnute od Boga ili ne, Zajednica zahtijeva da se bez prigovora prihvate sve njene doktrine jer u suprotnom možemo biti isključeni, bez obzira što ta osoba svoju vjeru i nadu polaže na Krista. Ako bi netko od nas zanemario ponuđena objašnjenja i argumente svoje Zajednice i priložio mnogo više biblijskih stavaka koji daju jednu jasniju ili čak drugačiju sliku temeljenu na Bibliji – što bi mu se desilo? Na njega se ne bi gledalo s odobravanjem iako je postupio poput plemenitih kršćana u Bereji koji su ispitivali u Bibliji i uvjeravali se da li je to tako kako se propovijeda. Kad bi nam Berejci bili uzor, onda bi Zajednica i na mene gledala kao na plemenitu osobu, a ne kao svog neprijatelja. Nažalost, velika većina vjernika ne postupa mudro ni plemenito jer svoje ispitivanje vrše pomoću pisanih tekstova koji nisu nadahnuti, a koji su često tako pisani da mogu uvjeriti svakoga tko nije dobro upoznat sa Biblijom. Dokaz tome je gledište o 'vjernom robu' kojeg su desetljećima prihvaćali na jedan način, a da nikad nisu pokušali vidjeti sve nelogičnosti koji se nameću sami po sebi. Slično je i sa učenjem o Isusu i drugim učenjima u kojima ne vide pravu istinu jer im se ova nekako uklopila u njihove umove kao što se uklopila i ta pogrešna slika o 'vjernom robu'.

Zoran: Je li skupština jedinstvena? I koliko treba osoba da bi se pokazalo da skupština nije jedinstvena? Koliko treba osoba?

Danijel: Unutar vodećeg tijela poznato je da su se neka gledišta donosila dvotrećinskom većinom. Znači, braća ne moraju biti svi jedinstveni po pitanju nekog gledišta. Tako je i unutar skupštine. Evo da danas napraviš jednu anonimnu anketu kako bi vidio da li su sva braća suglasna sa nekim određenim gledištima, ti ćeš po toj anketi vidjeti da (braća) nisu jedinstvena, ali kad oni javno i službeno (na sastancima) iznose neke stvari onda je to tako i dobiješ sasvim drugačiju sliku. Jednu sliku dobiješ iz jednog kuta a sasvim drugu kad bi se to sagledalo jednom tajnom anketom i po statistici bi bilo sasvim druga slika. Znači, jedinstvo kao takvo … (Milan me prekida)

Milan: To je velika hrabrost tako nešto spomenuti, to napamet da ja tvrdim da neki brat se boji pa će javno reći jedno, a tajno će reći drugo. To je znaš koja hrabrost reć.

Primjedba: Očito starješine ne poznaju svoje stado jer ih sve vide u konceptu kolektivnog uma. Velika većina starješina čak nemaju ni vremena ni želje detaljno istraživati Bibliju i povijest svoje organizacije pa misle kako su većina, ako ne i sva braća jedinstvena u prihvaćanju svega onoga što tumači vodeće tijelo. Činjenica je da se u počecima ove zajednice desio raskol zbog nejedinstva u gledištima. Nakon što je formirana organizacija Jehovinih svjedoka vodstvo je unaprijed, kako bi to spriječilo, sve koji drugačije misle, deklarirala kao zle otpadnike i onda još uvela strah od isključenja neistomišljenika nakon čega bi dotični bili izolirani od svih pa čak i od svoje obitelji. Stoga je među članovima ipak popriličan broj onih koji ne daju javno do znanja da se ne slažu s nekim gledištima, ali žele biti dio zajednice iz različitih razloga. Zato šute o svojim drugačijim gledištima pa na javnim sastancima daju komentare u skladu sa onim što piše, a ne s onim što misle. Čak ako se ne slažu sa nekim tumačenjem, oni će u tom članku dati samo onaj komentar koji ne dovodi u pitanje njihovo gledište, ali će izbjeći reći ono s čim se ne slažu. Ja sam isto tako jedno vrijeme postupao, a znam i još nekoliko braće koji to tako rade. No, u svijetu ima dosta onih koji zbog neslaganja odlaze, dok samo pojedinci bivaju isključeni jer su to svoje gledište izrazili pred drugima ili pred starješinama. Zato sam rekao Milanu:

Danijel: Ali ako se unaprijed osuđuje drugačije gledište i odmah ga smatraš otpadničkim, gotovo je. Onda će braća radije tu stvar držati za sebe. Ja je nisam držao za sebe, a druga braća to drže za sebe. Ja znam neku braću koja imaju neka gledišta slična mojima ali nikad tu stvar nisu javno rekla.

Nadopuna: ovo je dio dopisa jednog brata koji mi se javio nakon što se upoznao sa mojim gledištima: 

Zdravo,
nedavno sam saznao za tvoj sajt i nalazim dosta interesantnog i logičnog razmišljanja. Još uvek sam JS, ali samo na papiru. Pre oko godinu dana sam definitivno shvatio da Svedoci nisu, i ne mogu biti Božja orgnizacija, ali još nisam poslao pismo za isključenje. Učiniću i to u nekom skorijem periodu. Čitao sam tvoj tekst Evangelizacija po WT-u. U nekim stvarima nisam išao toliko duboko poput tebe, ali u onome što jesam i što sam i sam istraživao došao sam do identičnih zaključaka. To me je dosta ohrabrilo.

Drugi dopis je također napisan u tom smislu:

Brate Danijele, ja sam eks svedok iz Beograda, i frapantna je sličnost izmedju tvog i mog slučaja izopštenja kao i sličnost u zaključcima do kojih smo dosli.

Treći dopis je poseban jer otkriva činjenicu da zaista ima braće i starješina koja se ne slažu sa učenjima vodećeg tijela. 

Tek sam otkrio da postoji ova web stranica! Stvarno je nikad prije nisam posjećivao ni čitao išta s nje! Poznajem gotovo sve ljude koje spominješ u transkriptima! Ali nešto drugo me iznenadilo: istražujem Bibliju otvorena uma i srca, a ne onako kako nas Watchtower Zajednica uči cijeli život (samo iz "publikacija"), činim to zadnjih 8 godina - i nevjerojatno - svi tvoji zaključci koje tu čitam gotovo se 100% podudaraju s mojima! Kao da smo to zajedno pisali! A prvi put vidim ovaj sajt i čujem za tebe! Heureka!
Kad ti je Stephen Zilavetz rekao da imaš sreću da u Hrvatskoj nema baš puno "otpadnika" (otpadnici = ljudi koji misle svojom glavom) koji bi te podupirali, bio je jako u krivu! Ja ih znam barem 10 koji se s jako puno toga ne slažu! Trenutno služim kao starješina i čak znam da nisam jedini starješina koji se ne slaže s učenjima Watchtower Zajednice! A znam i za jednog pokrajinskog nadglednika kojeg i ti spominješ da baš nije na čisto s nekim stvarima. Tako da se Stephen može samo tješiti mišlju da nas nema! Jednog dana vrlo će se iznenaditi!!!

Milan: Ja govorim o onome, o uvjerenju, o onome što slijedim, o onome što sam prihvatio i onome što sam zavjetovao i što je Zoran malo prije govorio, poslušnost i podložnost. Činjenica je jedna, ja neke stvari ne moram razumit ali do sada sam se uvjerio da me 'vjerni i razboriti rob' vodi ispravnim putem i ono što nerazumim ja ću prihvatit. O tome ja govorim.

Zoran: Ako mi se sve ruši onda ja neću biti tu. Onda me ništa ne veže tu.

Milan: Ja imam svoje osobno iskustvo. Ja se sjećam kad sam tek počeo proučavat '89 u jesen. Mene je toliko zanimala knjiga 'Otkrivenje' a na hrvatskom je nije bilo. Da mi je bilo znat neke stvari, ali nema, ne može. Ali ja sam tada sebi reka, nema problema, doći će. Kad meni bude trebalo doći će knjiga. I nakon toga je izašla knjiga 'Otkrivenje' (na hrvatskom jeziku). Prema tome, razbijati glavu o nekim stvarima … (ja ga prekidam)

Danijel: Ali to je moja sloboda. Zašto bi ja morao, ajmo reći, rasti u spoznaji, u vjeri, u nadi do one granice koju ste vi (starješine) postavili.

Milan: Ne, to nismo rekli.

Danijel: Ali tako ispada.

Nadopuna: U svakom odnosu ljubav treba biti ispred ljubomore. Ljubomora može biti nešto pozitivno ali kad pređe granice postaje bolesna i poništava djela ljubavi. Takva ljubomora ograničava slobodu drugih članova i nameće pravila koja uništavaju njihov duh. Do koje mjere se trebamo prilagođavati takvim ljubomornim ljudima? Da li je važnije urazumiti takve ili im se prilagođavati kako ih ne bi spoticali?

Isto tako je i sa spoticanjem. Braća se mogu spotaknuti o drugu braću koja govore ili postupaju nerazumno. Zajednica stoga stalno ističe kako treba paziti da svojim izjavama i drugačijim gledištima ne spotičemo druge. To može biti razumno samo ako se radi o duhovno nezrelim osobama koji su skloni spoticanju. Ali ako je ta duhovna nezrelost postala bolest koja duže vrijeme ograničava normalni život ostalih kršćana, onda treba liječiti njihovo neduhovno gledište, a ne stvarati propise kojim se ograničava sloboda savjesti i govora ostalih članova Zajednice samo kako bi se udovoljilo takvoj bolesnoj nezrelosti kojima su skloni svi oni koji slušaju više vjerski autoritet nego Boga. Na takav način skupštine imaju samo prividno stanje da sve savršeno funkcionira među članovima koji se više uče slušati što kaže vjerski autoritet a ne toliko razmišljati o tome što zaista piše u Bibliji.

Da li se treba u skupštini ograničiti sloboda pojedinaca kako bi se prilagodio suživotu sa duhovno bolesnim osobama koji se spotiču o stvari koje Bog ne osuđuje? Ili treba takvu braću na vrijeme urazumiti kako bi sloboda u Kristu došla do izražaja? Jer ako duže vremena moraš ograničavati svoju slobodu, onda je to dokaz da je ova druga strana sklona spoticanju nametnula svoje nezrelo gledište. Zašto da nečiji nerazumni stavovi ograničavaju slobodu drugih? I zašto Zajednica to podupire time što osuđuje one koji postupaju u skladu sa biblijskim načelima i smjernicama? Zašto ove koji razmišljaju izbacuju iz svoje sredine samo da bi se udovoljilo takvoj većini sklonih spoticanju?

Međutim, takav problem se nije inicirao sam od sebe. Problem je u tome što se zbog događaja iz prošlosti, kada je u jednom kratkom periodu velika većina braće napustila Društvo kojim je upravljao predsjednik J.F Rutherford zbog neslaganja sa njegovim tumačenjima, dobio dojam kako Društvo može propasti, pa se je unaprijed stvorio navodni strah od mogućeg spoticanja od drugačijih gledišta. Taj strah od neslaganja sa učenjima Zajednice je bio razlog da se zanemare neka načela slobode pod izlikom mogućeg nejedinstva i spoticanja tako da su svima nametnuta ograničenja samostalnog ispitivanja. Pod takvim ograničenjima se onemogućava da braća razmišljaju i postupaju po duhu Pisma pa im je za sve potrebna potvrda od čovjeka i njegovog gledišta zapisanog u izdanjima Zajednice. U tom smislu starješine strogo paze na granice koje su postavili članovi vodećeg tijela i time samo podržavaju prividno stanje jedinstva.

Milan: Nemoj zloupotrebljavat riječi. Ti možeš ići koliko god hoćeš, a ne da ti to serviraš meni da ja skupa s tobom pokušavam ići.

Danijel: Ja sam se ogradio. Na mojoj web stranici jasno piše da ja svoje informacije stavljam na raspolaganje radi istraživanja. Znači, one iz tog kuta gledano daju jedan pogled na određenu biblijsku tematiku. Znači to je sloboda kako pristupiti informacijama. Svako istraživanje se nikad ne radi (da zauvijek bude tajna). Može jedno vrijeme biti tajna, ali kad dođe vrijeme ta se istraživanja objave. Svi sada imaju uvid u ta istraživanja, mogu ih prihvatiti ili ih ne moraju prihvatiti. Braća iz vodećeg tijela puno informacija dobiju iz vanjskih izvora. Zašto ne bi dobili informacije od svoje braće koja isto tako imaju u sebi taj dar da se bave tim istraživanjima i da te informacije nekako…

Milan: Tko ti brani?

Danijel: Pa Zajednica (vodeće tijelo i starješine). Ja sam tako u prvom odboru prije par godina bio pozvan na odgovornost. Meni su sudili jer sam se navodno stavio u ulogu vodećeg tijela koje jedino ima pravo tumačiti Bibliju. Ja sam rekao ne, nije istina (tj. nisam se stavio u tu ulogu). Ja imam informacije koje imam. Čak sam i dao prijedlog Betelu (podružnici) i starješinama da bi bilo poželjno imati odbore za istraživanja gdje bi pojedina braća bilo gdje u svijetu, koja imaju taj afinitet kao ja, ako bi došli do nekih zaključaka, informacija, argumenata, imali kanal do vodećeg tijela na način da se taj odbor formira u trenutku kada starješine dotične skupštine, npr. ove skupštine, odnosno (u situaciji) kada bi ja tako vama starješinama dao informaciju i ako bi vi vidjeli opravdanost vi bi onda sa tim argumentima išli pred podružnicu koja bi mogla, na osnovu tih argumenata, koji su sami po sebi opravdani, oformiti taj odbor za istraživanje koji se sastoji od te braće koja su za to nadležna. I oni bi vidjeli, ako je ta stvar prihvatljiva sa novim argumentima, zašto ne otići pred vodeće tijelo da oni tu stvar prihvate ili ne. Tako sam ja od samog početka gledao na stvari. Ali takva stvar očito nije prihvaćena jer su mi starješine rekli da ako taj prijedlog dolazi od mene, sami tim je loš (neprihvatljiv). Očito netko unaprijed stvara neka svoja mjerila (kako bi uzdigao svoj autoritet i imao svoje sljedbenike koji ga poslušno slijede).

Milan: Ja ti drugu stvar pokušavam reć. Mi danas uslijed svega ovoga što doživljavamo, jedva stižemo radit na sebi i pomagat braći. I sada da se ja opterećujem o nekakvim doktrinarnim učenjima hoće li se malo promijenit ovako ili onako.

Danijel: Ne, nije to opterećenje (bar ne bi trebalo biti).

Milan: Bit kršćanstva je život, ponašanje, ujedinjenost, življenje, a ne da ja sada cili dan vrtim u glavi hoće li ova nauka biti ovako, hoćemo li možda promijeniti ovo. I onda pisat vodećem tijelu…

Danijel: Ovo je samo dio kršćanskog života jer je sam Pavle govorio o djelomičnoj spoznaji koja će jednog dana imati potpunu spoznaju. Čim postoji djelomična spoznaja postoje i braća koja bi vrlo rado kao i anđeli htjeli zaviriti u neke stvari. Zašto ne, jer neka braća imaju tu želju zaviriti u neke stvari. Ima onih kojih je baš briga. Oni će pročitat, sutra će već zaboravit. Njih nije briga za neku informaciju. Njih zanima samo ono osnovno. Ali ja nisam takav. Ja ako imam neku informaciju i smatram da je ona istina, zašto je ne bi rekao? Zašto se o toj stvari ne bi raspravilo na višem nivou? Ako su u prvom stoljeću dvije strane imale svoje gledište, svaka je vukla na svoju stranu, jer su bili uvjereni da je njihovo gledište ispravno, pa čak i da je pogrešno opet se išlo na raspravu o tom pitanju. A u našoj zajednici se odmah stvorila granica do koje smiješ ići, nesmiš ništa govoriti, trebaš šutjeti. I to je problem. Ja sam dio tog problema samo zato što ga je Zajednica nametnula (po svojim mjerilima).

Milan: Ja ne mislim tako.

Alen: To je tvoj problem Danijele. Zašto to nije nama problem? Misliš da smo mi glupi?

Danijel: Sad je rekao brat Milan zašto to nije vaš problem (jer imate važnijih stvari).

Milan: Ti se uhvati u koštac sa bitnim stvarima. Mi vjerujemo da su ovo posljednji dani, da će brzo kraj i da će … treba raditi na sebi, treba spašavati, pomagati braći, pomagati obitelji.

Danijel: Kroz dvije tisuće godina uvijek je ista stvar provijavala (u kršćanskom životu), a to su 'posljednji dani' u kojima su (kršćani) razvijali one osnovne stvari - vjeru, ljubav, nadu i jedinstvo duha među braćom. To je uvijek bilo prisutno, ali su pojedinci ipak istraživali doktrinarne stvari. Znači, možemo tvrditi sad su 'posljednji dani' (i da treba raditi na izgrađivanju vjere), ali ne bi smjeli zanemariti i ispitivanje svoje vjere. Krist je spomenuo (jedno načelo): “Držite jedno a nemojte zanemariti drugo“. Uvijek se mogu naći neke granice. Ti ćeš biti učitelj jer imaš taj dar služenja skupštini. Netko će imati dar ohrabrivanja. On možda neće biti imenovana osoba ali će se znati u skupštini postaviti na takav način bez da ga netko tjera da to čini. On će imati taj osjećaj da braći pomogne, ohrabri ih. To su darovi duha i darovi služenja koja su svima nama dana (u različitoj mjeri). Ako ti sa svojim darom služenja sebe uzdižeš, a drugog brata koji ima duh razlučivanja nadahnutih izjava osuđuješ samo zato što je, dok je rasuđivao te nadahnute izjave, rekao ovo je ispravno, a ovo nije, onda ti sudiš taj duh (koji je u njemu), a to je naš zajednički duh (iz istog izvora). To je problem kojega ja vidim i doživljavam.

Milan: Ti imaš pravo na takvo gledanje.

Danijel: Zato jer su unaprijed postavljene takve stvari (i starješine ih podržavaju). Ne smiješ govorit, trebaš šutjet i to imati samo za sebe kao onaj brat (Thomas Emlyn). Ja ga smatram svojim bratom, jer ga je i Zajednica tako opisala (u članku “Thomas Emlyn – bogohulnik ili borac za istinu“). On je isto tako osjećao, da neće moći unutar svoje zajednice služiti kao pastor (duhovni pastir), samo zato što ima drugačije gledište o Bogu. On nije smatrao da mora izaći iz te zajednice nego da neće moći iznositi svoje uvjerenje samo zato što postoji službeno gledište. Ali će se zato povući (i objaviti svoja saznanja jer se potajno nadao da će jednog dana njegova zajednica odbaciti krivo gledište). I ja sam se od samog početka povukao jer sam znao da neću moći svoja nova gledišta iznositi u svojim komentarima ili (kao starješina) sa podija. On je dao do znanja zbog čega ima takvo gledište i Zajednica ga u svojem časopisu pohvaljuje kao i druge takve osobe koji se ne boje iznositi svoje gledište (unutar svoje zajednice) za koje smatraju da je istina. Ona ih smatra da su odvažni da su primjer drugima.

Nadopuna: Citirat ću dio iz gore navedenog članka:

“U današnje vrijeme mnogi se boje zastupati biblijska učenja (unutar svoje zajednice). No Emlyn je bio spreman odlučno braniti istinu iz Božje Riječi (unutar svoje zajednice). Kazao je: “Ako čovjek ne smije zagovarati važne istine koje su jasno izražene u Svetom pismu, zašto da onda uopće čita i proučava Božju Riječ?” Emlyn nije želio razvodniti istinu iz Svetog pisma. Primjer koji su nam pružili Emlyn i ljudi poput njega trebao bi nas potaknuti da razmislimo jesmo li spremni zastupati istinu (unutar svoje zajednice) čak i kad zbog toga moramo podnositi ruganje i prezir. Što nam je važnije — ugled i odobravanje okoline ili pak istina iz Božje Riječi?“ (Stražarska kula, 1.4.2014)

Danijel: (nastavak) Samim tim što se naša Zajednica smatra jedinom pravom religijom, ona sa svojim mjerilima, ogradama, granicama, ograničenjima, ne dozvoljava da se takvi pojedinci pojave u njenoj sredini, a ako se pojave onda ih osuđuje. To je veliki problem. I ja sam dio tog problema.

Milan: Ja nemam više pitanja.

Zoran: Ja bi samo još nešto pitao. Koji je razlog što si slao različite mejlove braći po Hrvatskoj? Koji je to razlog?

Napomena: Nisam slao mejlove, nego sam slao SMS-ove onoj braći koju poznajem i koje imam u svom adresaru. Njima sam sa kratkom SMS porukom dao do znanja da za njih imam pripremljeno jedno pismo koje se nalazi na mojoj web stranici jer sam želio da znaju neke stvari o meni, a ne da to čuju od drugih koji ne znaju pravu istinu nego samo nagađaju i krivo prikazuju stvari iz svog ugla.

Danijel: Zato što sam želio da ovaj problem u koji sam ja uključen bude stvar javnosti. Ako sam već izašao u javnost, braća moraju znati moj stav i moje gledište, a također i optužbu (zbog koje sam neslužbeno bio isključen). Također i moje razloge zbog kojih ja pokušavam sebe braniti jer nemam branitelja i nitko mi ga nije dao, a to je netko tko bi mogao razumjeti moj stav i gledište jer znam da starješine moraju zastupati gledište Zajednice, ali znam da ponekad ta gledišta nisu uvijek mjerodavna jer se kroz nekoliko primjera pokazalo da su starješine do neke granice, dok su bila podložna tim nekim gledištima vodećeg tijela, da su osuđivala braću, a kad se gledište promijenilo više ih nisu osuđivala (primjer civilne službe – jedno je vrijeme bio grijeh, a poslije to više nije bio grijeh). To je stvar Zajednice. Ona je tako postavila stvari, a oni koji osjećaju problem su pojedinci koji su u startu kad se suoče s nekim problemom, suoče i sa gledištem Zajednice i osudom od strane starješina koji zastupa ono što vodeće tijelo u tom momentu tako nalaže. I taj brat, iako nije povrijedio ni Boga ni braću, ali su stvari postavljene takve kakve jesu, on je unaprijed osuđen kao takav.

Zoran: OK, ali njima, zašto si onda njima poslao (sms poruku)? Neću ih sad imenovati. Znam ih na desetke jer su mi se javili po Sarajevu (na kongresu). Evo i bratu Jozi i meni i drugoj braći.

Danijel: Želio sam da oni budu svjedoci, da sami vide u čemu je problem i da sami odgovore na neka pitanja koja sam im postavio, da imaju uvid u problematiku koja je prisutna.

Zoran: OK. Da li da budu jači u vjeri ili?

Danijel: To nije stvar vjere i jačanja vjere. Ja sam naglasio što znači suditi brata pred gradskim ili skupštinskim vratima gdje zajednica vjernika treba biti unaprijed upoznata sa problemom koji je prisutan jer smo mi kao skupština jedno tijelo. Znači tijelo mora osjećati što ga boli, a ne da se tek kasnije na sastanku kaže da je on isključen, a da nitko ne zna ni zbog čega niti kako, ni zašto jer nitko nije imao priliku njega zastupati u obrani ili čut njegovu obranu, a moraju pošto-poto poštivati odluku starješina koja ne mora biti čak ni mjerodavna, jer neka iskustva braće to pokazuju, i zato sam to iznio u javnost, da braća budu svjesna zbog čega me se optužuje i razloge moje obrane.

Milan: Danijele, samo nešto. Koristiš jedan izraz koji ne znam koliko je primjeren i koliko onda uopće možeš razumjeti sve ovo. Tko je tvoj tužitelj, a tko je tvoj branitelj? Ti kažeš da nemaš branitelja.

Danijel: Branitelj mi je apostol Pavle. Ja sam ga naveo u svojoj završnoj riječi obrane.

Milan: Ne, branitelj ti je bio pravni odbor i branitelj smo ti nas trojica. Sam očigledno ti ne prihvaćaš da je naš cilj bio da se tebi pomogne, a ne da se tebe osudi. Ali mi tebi možemo pomoć onoliko koliko ti dopustiš. Mi ne možemo tebi na silu pomoći. I oni isto tako. Prvi pravni odbor. Cilj toga pravnog odbora nije bio osuda tebe. Cilj pravnog odbora je da se tebi pomogne i oni su tvoji branitelji. Ti tužitelja uopće nemaš. Tebe nitko ne optužuje. I zadnji korak pokušaja da se nekome pomogne je pravni odbor jer one druge korake si odbijao očigledno. To smo na početku spomenuli, nisi se odazivao, nisi ovo, nisi ono, jedan put su te uspjeli posjetiti itd. Prema tome, to je malo obrnuta teza. Nazivaš nas tužiteljima…

Danijel: Ali čim postoji optužnica onda mora postojati optužba.

Nadopuna: Optužnica po kojoj je donesena zadnja presuda je glasila: “Svjesno širenje učenja proturječnih biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.“ Pravno gledajući, oni koji iznose tužbu protiv nekoga su tužitelji. Branitelj je onaj tko brani tvoj postupak i zato sam uzeo primjer apostola Pavla koji je u ovoj situaciji mogao biti moj branitelj jer je koristio ona načela koja je sud trebao uzeti u obzir.

Milan: Ne postoji optužnica. Postoji problem za koji mi smatramo da je na temelju određenih argumenata da je problem i želimo pomoći. Pokušaš na ovaj način, ne ide. Pokušaš, ne ide…

Prigovor: Ova retorika je specifična za ovakve i slične situacije. Oni najprije nešto proglase grijehom na temelju nekih svojih argumenata kojim se podupire doktrinarno jedinstvo i potpuna podložnost autoritetu, a onda se nameću kao dušobrižnici koji ti žele pomoći. Pod svaku cijenu ti žele dokazati da je problem u tebi i onda ti usput nameću svoj program pomaganja. Prošli prizivni odbor je u taj program uvrstio pravilo šutnje. Da li je to pružanje duhovne pomoći onome tko vjeruje u ono što je vidio i čuo i tko se uvjerio u to što je istina ili je to nešto sasvim drugo? To je za mene diktatura u kojoj postoji jedna vrsta prisilnog pomaganja nekome da pod prijetnjom isključenja mijenja svoj stav ili gledište. Nema te diktature u ljudskoj povijesti koja nije zbog svoje ideologije i politike proglašavala nekoga neprijateljem sistema i grešnikom. Jedan od efikasnijih načina kojim su se borili protiv takvih je proglašavanja takvih ludim čime bi ih izdvojili od društva kako bi ih društvo smatralo neuračunljivim, a zatim bi ih prisilili da mijenjaju svoje mišljenje kroz određene programe pružanja pomoći koje neki nazivaju 'pranjem mozga'. Crkva je u prošlosti ubijala svoje neistomišljenike, a danas to više nitko ne radi jer su mnoge crkvene zajednice u zamjenu prihvatili drugi vid obilježavanja takvih nazivajući ih otpadnicima. Zajednički sinonim svih tih ljudskih vjerskih sistema je 'Jeruzalem' koji je ubijao proroke, navodne protivnike sistema. Protivnika samo treba svesti na 'otpadnika' i njegove ideje i gledišta proglasiti otrovom za zajednicu i uništiti mu kredibilitet pred drugima.

U društvu se koriste psiholozi koje društvo smatra dušobrižnicima a koji nekoga proglase ludim i zatim mu pomažu svojim metodama. Iako starješine nisu kvalificirani psiholozi, ali kao dušobrižnici koriste metode pomaganja takvima da se uklope u njihov program mijenjanja gledišta i stavova. Oni imaju za cilj pomaganja skupštini i svakom pojedincu i to je za mene hvalevrijedna služba koju ja cijenim, ali u ovakvim slučajevima oni su samo pijuni u vjerskom sistemu koji zahtijeva jednoumlje i prisilnu šutnju kako bi se održao (umjetni i prisilni) red i mir.  Članovi takve zajednice nisu ni svjesni da se nad njima vrši prisila jer se stavlja naglasak na blagoslove koji su prisutni u takvom sistemu. To me podsjeća na situaciju u drevnom Izraelu kad je narod tražio da ima kralja kao i drugi narodi čime su prihvatili i sistem upravljanja njihovim životima od strane čovjeka, a u ime Boga. Bog je to dozvolio, a narod je nažalost, vidjevši samo dobre strane, postao rob tog sistema pa je prorok Jeremija zapisao što je Bog rekao:  “proroci lažno proriču, a svećenici tlače narod koristeći vlast svoju. A narod moj to voli.“ (Jer 5:31a). Očito se većina ovaca daju voditi od takvih pastira, jer se zadovolje lažnom sigurnošću. No pitanje koje sam ja u jednom pismu postavio starješinama je slično pitanju koje je Bog postavio: “Ali što ćete učiniti kad tome dođe kraj?” (Jer 5:31b). Doći će vrijeme koje je Biblija prorekla, gdje će vjerski sistemi preko noći prisilno izgubiti svoju vlast nad ljudima. Robovi sistema će se osjećati izgubljenima, a oni koji se već sada svojim umom i srcem izdvojili i izašli iz takvih sistema iako su u njima tjelesno prisutni, će i dalje biti svoji na svome jer pripadaju samo jednom narodu i imaju samo jednog vođu. Prema tome, oni su mi pokušali pomoći da se ja prilagodim sistemu i gledištu većine, ali nisu uspjeli. Zašto?

Danijel: Zato što sam ja uključen od prvog momenta u ovaj slučaj. On ima evo tri faze do sada. Ja sam svjestan svega onoga što je rečeno. Svjestan sam kako su starješine već u prvom sazivu neke stvari tumačili, kako su neke stvari vadili iz konteksta samo da bi me se gledalo u određenom (negativnom) svjetlu. Od samog početka sam osjećao da su stvari krivo postavljene. Ovo je, opet kažem, situacija gdje možda nisam ni toliko bitan ja nego starješine kao takve koji očito moraju pod svaku cijenu braniti određene stavove koje je Zajednica postavila.

Milan: Ali to nije točno.

Danijel: Kako nije?

Milan: Oni su bili i mi smo bili tu zbog tebe, a ne Zajednice.

Danijel: Je, pogledaj, ali što znači pomoći?

Milan: Nemoj brkat stvar. Ti  misliš da smo mi ovdje došli zaštititi Zajednicu i tebe osuditi. To nije točno.

Danijel: Ali čim ti vidiš u nečemu grijeh, a ja ga u tome ne vidim onda …

Milan: Ali možda nemaš dobre naočale. Ja možda, možda ja imam bolje naočale od tebe. Možda ti imaš bolji argument.

Danijel: Ali, ako mi se Biblijom ne može dokazati grijeh …

Milan: Ako nas šest, nas šest, vidimo istovjetno, a ti jedini vidiš na drugi način, pa jeli na mjestu se upitat: “Stani malo“. Ili je na mjestu osudit nas: “A vi zastupate Zajednicu, vi ne smijete drugačije.“

Danijel: Opet kažem, primjer pokazuje da ponekad i starješine kad moraju braniti neka gledišta vodećeg tijela, da će pošto poto učiniti sve da bratu dokažu da je u krivu. A na kraju se uspostavi, kad se promjeni gledište da je brat bio u pravu. I zato kažem, ne valja osuđivati neke stvari, niti brata ni ono što on iznosi dok se ta stvar, ajmo reć, ne raspravi na nekom višem nivou. Ako ja imam neko gledište o nečemu, o vjerskom pitanju i imam sve argumente koji to dokazuju – ne mora nitko od starješina to osuditi. Neko će od starješina reći; “Da, tu si u pravu“; drugi će reć: “Nisi“, zavisi kakvo starješine imaju gledište i kako je tko potkovan Biblijom. Onda tu stvar treba, prije bilo kakve osude, prije formiranja pravnog odbora, netko drugi je treba rješavati. Ti kažeš da nemaš vremena jer se moraš bavit sa skupštinom. Možda postoje druga braća. Zato kažem, mora postojati netko za te stvari, kao što postoje odbori za gradnju i braća za gradnju dvorana. Oni će sve staviti sa strane i posvetiti će se tome.

Milan: Mi ne pričamo o tome. Očito ti ne razumiš o čemu ja govorim ili ne želiš u tom smjeru razgovor.

Primjedba: Ja sam dobro razumio o čemu je on govorio i što je želio reći. Činjenica je da njih šest (troje iz pravnog i troje iz prizivnog odbora) mogu na ovu stvar gledati isto, a samo ja drugačije. No da su dozvolili da sa mnom budu braća koju sam pozvao kao svjedoke na ovaj razgovor, od kojih je jedan bio starješina, onda bi vidjeli da postoje i ona braća koja ne gledaju isto kao i oni.

Alen: Znaš u čemu je stvar. Do jutra mi možemo ovako pričat i ne kazati ništa. U samoj povijesti ljudi su govorili: “Jehova je preko nas govorio“, pa kako su završili.

Danijel: Mislim da razumijem.

Alen: Neki ljudi su govorili Mojsiju i Aronu: “Jehova govori preko nas.“

Danijel: Ja ne govorim da Jehova govori preko mene nego da iza svega toga mora biti… (on me prekida)

Alen: Zato ti kažem. Govorimo o Jehovinoj organizaciji na zemlji, strukturi. Mojsije i Aron su bili nesavršeni ljudi i činili su greške. Bilo je određenih ljudi koji su se bunili protiv toga autoriteta kroz povijest. Juzija kao kralj bunio se protiv autoriteta i sad treba gledati recimo kroz kršćansku skupštinu u prvom stoljeću kako su završili određeni ljudi koji su se bunili protiv autoriteta koje je Jehova postavio. Ti sad ideš u jednu smjera a mi možemo okrenut i u drugom smjeru. Ali to sad nije stvar o kojoj želimo s tobom razgovarati.

Primjedba: Vodeće tijelo je u svojim publikacijama uglavnom isticalo grijeh pobune protiv autoriteta, a rijetko kad je govorilo o zloupotrebi autoriteta na jedan iskren način. Naime, postoji članak u kojem spominju situacije gdje starješine i putujući nadglednici mogu zloupotrijebiti svoj položaj, ali niti jednom nisu iskoristili bilo koji biblijski primjer gdje bi sebe mogli dovesti u sličnu situaciju zloupotrebe moći. Oni ne žele dirati u sebe, a kamo li dozvoliti da drugi koristi biblijske primjere kako bi njima ukazao gdje i na koji način zloupotrjebljavaju svoj autoritet (Stražarska kula, 1.12.1986. str.25 članak: “Čuvaj se zloupotrebe moći“). Vodeće tijelo se prezentira samo u najboljem mogućem svjetlu, tako da se i njihove greške prikazuju kao nešto što je samo po sebi razumljivo i prihvatljivo. Na taj način skoro svaki član zajednice postaje potpuno podložan vodećem tijelu jer ga doživljavaju kao Krista koji nikad nije sagriješio i zloupotrijebio svoj autoritet. No, upravo su starješine vodećeg tijela ti koji javno govore drugima: “Jehova govori preko nas“, što se više puta pokazalo netočnim. Biblija jasno pokazuje kako će završiti oni koji citiraju Božju riječ, a onda u nju ubace svoju riječ koja se na kraju pokazala netočnom čime umanjuju autoritet samog Boga kojega su zastupali. Kolateralne žrtve takvih izjava su bili mnogi koji su otišli iz Zajednice i mnogi koji su u njima vidjeli samozvane proroke. O tome sam već komentirao kada sam napisao:

“... Preko publikacija je Društvo Watchtower često ljude uznemiravalo o blizini Jehovinog dana i kraja ovog svijeta. Čak su i prvi kršćani zbog takvih izjava bili uznemireni pa ih je apostol Pavle smirivao riječima:

"A što se tiče prisutnosti našega Gospodina Isusa Krista i našega skupljanja k njemu, molimo vas, braćo, ne dajte se brzo pokolebati u svom prosuđivanju niti uznemiriti nekom nadahnutom izjavom ni nekom riječju ni nekim navodno našim pismom, o tome da je Jehovin dan već ovdje“ (2.So 2:1,2).

Pavle ovdje ne priznaje one "nadahnute izjave“ koje su dolazila od nekih učitelja i samozvanih apostola koji su vjerojatno na svoj način tumačili Isusove riječi i apostolska pisma čime su svojim izjavama o blizini Božjeg dana uznemiravali druge kršćane. Takvih je uznemiravajućih izjava i prosuđivanja bilo i od strane ove Zajednice koja je na svoj način tumačila Isusove riječi i apostolske izjave. Kako onda da se ja odnosim prema takvim ‘navodno nadahnutim izjavama’ koja dolaze putem publikacija Zajednice? Da li da ih priznam kao jedini Božji komunikacijski kanal ili da budem oprezan kako se ne bi dao “pokolebati u njihovom prosuđivanju“ i “uznemiriti nekom njihovom nadahnutom izjavom“ kao što je to bio slučaj sa milijunima drugih do sada? Ako je Pavle odbacio takve izjave koje su dolazile od samozvanih apostola, onda one nisu mogle imati ništa sa tadašnjim kanalom nadahnutih izjava koje su dolazile od Gospodinovih apostola. Kako onda sve ove gore spomenute pogrešne i uznemiravajuće izjave mogu biti dio nekog jedinstvenog kanala pomazanika kojim se Bog služi? Ako se Isus nije takvim kanalom služio u prvom stoljeću, onda se vjerojatno ne bi služio ni sada. On je očito prepustio stvari onima koji žele predvoditi njegovo stado, jer je unaprijed upozorio da će se s njima obračunati kad dođe. Do tada on neće imati neki jedinstveni kanal preko koga će direktno davati svoje izjave. No, svaka zajednica sama za sebe može imati taj kanal, ali ne kanal preko koga Isus govori nego kanal po kojem oni svojem stadu prenose svoje vlastite izjave koje bi trebale biti usklađene s nadahnutom Riječi iz Biblije. Da li su usklađene sa Biblijom ili nisu je stvar ispitivanja na koje ima pravo svaki vjernik.

Zar Isus nije upozorio svoje učenike govoreći: “Pazite da ne budete zavedeni! Jer mnogi će doći u moje ime i govoriti “Ja sam Krist (pomazanik)“ i “Vrijeme se približilo“. Nemojte ići za njima!“ (Lk 21:8). Čak i Isus ovdje traži od svojih sljedbenika da budu oprezni upravo kako ne bi bili zavedeni preko izjava koje škakljaju uši onima koji i sami žele da Bog napokon izvrši kraj. Takve izjave dobivaju na težini ako iza njih stoje oni koji sebe smatraju Božjim pomazanicima. Tako je još u svoje vrijeme C.T.Russell napisao da njegova “grupa kršćana spada u razred Svetaca ili posvećenih vjernika koji su pomazani Svetim Duhom a koji zajedno s Isusom čine Jehovinog Pomazanika – KRISTA“ (Božanski plan vjekova 1906. str.81,82). To je slično kao da su svi oni kao grupa u Isusovo ime govorili u jedan glas: “Ja sam Krist (pomazanik). Vrijeme se približilo“. No, Isus je već unaprijed rekao: "Nemojte ići za njima“. Kako je onda Isus mogao za svoj jedinstveni kanal (1919. godine) izabrati upravo one koji su sebe isticali kao jedine pomazanike, a protiv kojih je unaprijed progovorio, bez obzira na njihove najbolje namjere. Čak ako je i vidio njihove dobre namjere, opet je upitno da će Isus koristi nekoga tko može druge čak nesvjesno zavoditi i uznemiravati svojim viđenjima i tumačenjima. To je nespojivo sa načinom kojim je Isus poučio svoje apostole.“ (završen citat).

Naravno, kad bi u ovom razgovoru vodeće tijelo doveli u taj negativni kontekst onih koji govore: “Jehova je preko nas govorio“, onda bi morali reći kako će završiti oni koji predvode i oni koji ih slijede. Alen je samo otvorio tu temu, ali o njoj ne želi razgovarati jer je vjerojatno znao da bi ja spomenuo ove gore navedene misli koje sam citirao. Na taj način ne želi vidjeti puno veći grijeh onih ljudi koje on slijedi, pa je u nastavku prebacio temu na moj navodni grijeh što nisam poslušao prošli Prizivni odbor.

Alen: (nastavak) Znači, mi želimo razgovarati o onome što smo krenuli na početku. Stvari koje su tebi bile rečene na Prizivnom odboru, o tim stvarima o kojima si došao do određenih zaključaka drži za sebe, nemoj ih govoriti drugima i je, Jehovina organizacija funkcionira tako, tako i tako. Te stvari koje si radio po uputama Jehovine organizacije ovdje na zemlji se okarakteriziraju kao otpad. Ti si prekršio stvari koje su ti bile rečene na Prizivnom odboru, i zato je oformljen Pravni odbor i zato sad ponovno razmatramo o tebi na Prizivnom odboru. To je stvar o kojoj mi pričamo.

Danijel: Ali ako ćeš Jehovinu organizaciju mjeriti po onome što ona uči, a sutra se promjeni to učenje onda samim tim pada (takva od ljudi postavljena) Jehovina organizacija.

Alen: Ali želiš li biti dio Jehovine organizacije? Ako ja želim biti dio Jehovine organizacije, pripadat toj organizaciji onda ću prihvaćati njene upute. Ja sam duboko uvjeren da Jehovina organizacija, organizacija Jehovinih svjedoka naučava istinu. Ono što si ti govorio, male stvari koje su bile – tko je vjerni i razboriti rob, što je ovo, što je ono, za mene osobno nisu bile važne. Neće uzdrmati temelj moje vjere i povjerenja u 'vjernog i razboritog roba' nego ga smatram izuzetno poniznim. Znači i dalje želim služiti Jehovi poštujući organizacijsku strukturu koju je on postavio ovdje na zemlji. I upute su tu jasne.

Danijel: To je tvoje pravo.

Nadopuna: On ovdje ističe da te 'male stvari', odnosno moja po malo drugačija gledišta, koja je očito saznao kroz čitanje moje web stranice, 'neće uzdrmati temelj njegove vjere', a to je upravo ona važna stvar koju sam od samog početka navodio u svoju obranu, tvrdeći da moja gledišta ne idu protiv kršćanske vjere i da samim tim nikako ne mogu biti otpadnička.

Zastupati mjerila i pravila organizacije nije nešto samo po sebi loše i to je njegovo pravo koje ne bi trebao nametati drugima. Ali ako netko tvrdi da je Jehova Bog 1919. godine utemeljio svoju zemaljsku organizaciju na način da je izabrao jednu malu grupu kršćana i postavio za svojeg svjedoka (proroka), onda mora imati dovoljno jasnih dokaza za tu tvrdnju jer to nije stvar vjere nego dokaza. Budući da tih dokaza nema onda su on i svi članovi zajednice Jehovinih svjedoka zarobljenici jedne ljudske ideje koju se ničim ne može potvrditi. Bilo je mnogo pokušaja povezivanja određenih događaja sa biblijskim izvještajima i proročanstvima, ali se vidjelo da je to bila samo špekulacija. O tome sam pisao u 'Izjavi prizivnom odboru' (ISW-2). Npr. kad su u prvom stoljeću neki samozvani Mesije stupili na scenu vjerojatno su citirali sveta Pisma kako bi druge uvjerili da su oni od Boga postavljeni i pomazani tako da su ih ljudi slijedili sve dok se nisu razočarali u njih. Sada u ovo vrijeme unutar zajednice kršćana Jehovinih svjedoka imamo ljude u vodećem tijelu koji također citiraju sveta Pisma na način da druge uvjere da u oni od Boga postavljeni i pomazani i mnogi unutar Zajednce slijede njih umjesto Krista. Na temelju nekih biblijskih stavaka izvađenih iz konteksta za sebe tvrde da su samo oni taj 'vjerni rob' kojeg je Isus postavio. Kako to da ih članstvo zajednice i dalje prihvaća kao takve ako se 2012-te ustvrdilo da nije točno da ih je Isus postavio 1919-te godine nad cijelom svojom imovinom. Kako onda bilo tko može jednu zajednicu kršćana izdvojiti i tvrditi da su oni jedna i jedina Božja organizacija?

Mnogi Svjedoci ne poznaju pravu povijest svoje Zajednice pa olako iznose tvrdnje koje samo lijepo zvuče ali ih ne mogu potkrijepiti. Naime, nitko od članova te prve grupe (koju je navodno Isus izabrao) nije bio 1919. godine svjedok jednog takvog posebnog svečanog događaja na zemlji kao što je to bilo 33. godine kada je izabrana jedna mala grupa i posvećena nadnaravnim djelovanjem svetog duha. Osim toga, nitko u to vrijeme nije znao istinu o tome tko je 'Gospodinov rob', a kamo li da je Isus navodno te godine postavio svog 'roba' da brine o njegovom imanju. Narednih godina i desetljeća nitko od članova zajednice nije davao svjedočanstvo u vezi toga jer nitko nije bio svjedok takvih događanja, pa je bilo previše smjelo smatrati se svjedocima nečega o čemu nisu mogli dati svjedočanstvo. Osim toga, u to vrijeme je Rutherford (drugi predsjednik društva Watchtower) raspustio skupštinske starješine i oduzeo autonomiju skupštinama 'Istraživača Biblije' koje su po svom sistemu upravljanja bile bliže skupštinama prvog stoljeća, a onda uveo svoju hijerarhijsku strukturu po sistemu upravnog tijela koje je važilo za poduzeće Watchtwer. Ta organizacijska struktura nije bila utemeljena na biblijskim mjerilima, a trajala je sve do 1972. godine. Kako onda itko može reći da je Bog 1919-te godine postavio svoju organizacijsku strukturu ovdje na zemlji kada puno toga nije imalo veze sa Božanskim izborom i djelovanjem. Čak su u to vrijeme imali preko četrdeset gledišta koje su do danas promijenili ili odbacili, pa je apsurdno što tvrde da su 'istine' koje su naučavali bio kriterij po kojem je Bog njih tada izabrao, a druge zajednice odbacio.

Milan: Alen to ne govori zato što je plaćen od organizacije. On sam zarađuje za sebe ... U svakom slučaju ako nema nitko više ni jedno pitanje nas tri bi ovdje ostali jedno desetak minuta pa da pričekate svi skupa.

 


Pauza: U tih deset minuta trojica starješina Prizivnog odbora su trebala donijeti jednoglasnu odluku koja je po mom mišljenju bila unaprijed utvrđena na činjenici da se onu braću koja iznose u javnost svoja drugačija gledišta treba pod svaku cijenu isključiti, jer bi svaka drugačija odluka dovela u pitanje starješine koje bi tom drugačijom odlukom automatski pokazali nevjernost vodećem tijelu. Samim tim je ovo saslušanje bilo suvišno kao i moja žalba koju su odbacili po svim točkama kako bi potvrdili mjeru isključenja Pravnog odbora.


 

Milan: Evo, mi smo sve skupa proanalizirali. Još jedanput analizirali čitavu situaciju i naš zaključak u ovome trenutku – nismo mogli naći nijedan propust Pravnog odbora, odnosno nas trojica kao Prizivni odbor podržavamo ovo što su oni napravili. Pri tome opet kažemo, ovo što su oni radili, što mi radimo nije suđenje, to je pokušaj da u skladu sa savjetima koje imamo i poukom pokažemo da se pomogne osobi i u skladu sa tim u Mudrim izrekama 28:13, što je bitno kakvi su tvoji ciljevi, namjere u bliskoj budućnosti; 28:13, drugi dio stavka kaže: “… tko ih priznaje i ostavlja“ – misli se na tvoj način razmišljanja – “ukazat će mu se milosrđe.“ Prvi dio kaže: “tko krije prijestupe svoje, neće imati uspjeha“. Drugim riječima, poticaj za tebe isto ono što je bilo u prošlom Prizivnom odboru. Nije problem istraživat Bibliju, nije problem dolaziti do određenih tvojih saznanja, ali počet to slat okolo i dati na javni uvid, to postaje razjedinjavajuće i to postaje problem. I kad smo proanalizirali sve ono do sad, vidimo da tvoj stav ostaje nepromijenjen, samim tim nikakvo pokajanje ne postoji, a ona druga činjenica,  temelj koji su oni postavili, je ono što mi prihvaćamo, što znamo na temelju Biblije, također postoji taj temelj.

Danijel: Temelj, mislite biblijski temelj?

Milan: Da. Temelj za otpadničko djelovanje u okviru Jehovine organizacije. Dakle Jehovina organizacija je jasno definirala sa 'Kulom' i 'vodećim tijelom' preko kojega se dobija određene pouke i informacije. Ono što ti javno daješ na uvid je u suprotnosti jednim dijelom, a to onda u okviru Jehovine organizacije djeluje… (ja ga prekidam)

Primjedba: Ovo sam želio čuti jer je s ovim samo potvrdio da je organizacija Jehovinih svjedoka tj. vodeće tijelo preko časopisa 'Stražarska kula' (koja nije nadahnuta) donijela svoju definiciju otpadništva kojom se krše neka biblijska načela. Takvu definiciju nije mogao donijeti ni apostol Pavle koji je kao pravnik dobro poznavao Božji zakon. Da su Jehovini svjedoci zaista Božja jedinstvena organizacija na zemlji onda bi imati samo Božje zakone i načela, a ne i ona ljudska koja s jedne strane razvodnjavaju pravedna mjerila, a s druge strane ograničavaju slobodu korištenja svoje savjesti. Tako rade ljudske organizacije, svjetovne i religiozne, koji mogu postaviti svoje zakone i mjerila i po njima suditi sve dok ne budu izložene višem sudu zbog kojeg mogu biti optužene za kršenje osnovnih ljudskih prava koja je Bog dao zapisati, ne samo u svojoj pisanoj riječi, nego i u ljudskim srcima. Zato sam rekao:

Danijel: Ta mjerila je postavio čovjek, a ne Biblija i Bog. Kako može na primjer da netko kaže to je 'Jehovina organizacija' ako se neka temeljna načela krše, a Bog ih je tako postavio i kroz Bibliju možemo vidjeti kako su se stvari rješavale u prošlosti, a čovjek kao autoritet unutar zajednice Jehovinih svjedoka se nameće baš u tom smislu kao da se tako moraju postaviti stvari i poštivati ih, da se ne smije govoriti, da se mora šutjeti itd. Istinu ne može čovjek držati za sebe. Onaj tko je svjestan nekih stvari i vidi grijeh (pogreške) a šuti, grijeh mu je, a meni savjest ne dozvoljava da ako znam da je nešto do čega sam došao istina, da to zadržim za sebe, a Zajednica je ta koja ima načina da stvar rješava na način, kao što sam rekao, ispitivanjem i po onim primjerom prvih kršćana, da se sazove polemika o tom pitanju, da se ta stvar vidi, da li je u cijelosti ili nekom dijelom pogrešna ili je čak u cijelost istina. Znači to su stvari koje su biblijske. Ako Zajednica u startu te stvari negira i kaže da mi to tako ne radimo, pitanje je koliko se drže prakse kršćanskih načela, biblijskih smjernica koja su meni jasna. Ja sam ih kao takve predočio vama. Nitko nije rekao tako stvari ne stoje, ali kad netko od starješina kaže: “To je statut Zajednice“, ali tko je pisao taj statut? Statut nije nadahnut. Biblija je ipak nadahnuta. Zato ne mogu, koliko god vidim vašu želju, vašu revnost za nešto … (Milan me prekida)

Milan: Mi smo istražili ono što Zajednica piše. Mi nismo to apriorij prihvatili. Shvaćaš? Mi smo to svojim razumom i logikom istražili i slažemo se s onim. I niti jednu zamjerku nismo našli.

Primjedba: Način na koji oni istražuju ono što vodeće tijelo piše uopće nije ispitivanje i uvjeravanje kakvog Biblija zahtjeva. Npr. već sam objasnio da je novo tumačenje vezano za identitet 'vjernog i razboritog roba' toliko izmijenjeno da uopće nema puno toga zajedničkog sa prošlim tumačenjem. Kako je onda netko tko je otvorenog uma istražio tu tematiku mogao prihvatiti jedno takvo tumačenje koje u sebi sadrži toliko krivih postavki i onda reći da nisu našli ni jednu zamjerku? Pitanje je da li su ikad i pokušali tražiti zamjerku jer oni traženje zamjerke povezuju s onima koji nemaju povjerenje u vodeće tijelo. Samo oni koji su koristili razum i logiku su mogli u svom istraživanju vidjeti da se puno toga ne slaže sa onim što je Isus rekao i mislio. Isto tako je i sa pojmom 'otpad' koji se koristi u Bibliji. Biblija daje jasnu definiciju, a Zajednica je uvela 'otpadništvo od autoriteta' koju je preuzela od katoličke crkve. Stoga je njihova logika i razum ograničen onim što je napisano na tu temu, pa su i na tumačenja koja nisu bila razumna i logična govorili da su ih bez ikakve zamjerke svojim razumom i logikom prihvatili. Ako ništa u Bibliji ne ukazuje da moramo tako razmišljati, vjerovati, zamišljati i postavljati određena gledišta, načela i pravila, zašto ih se onda mora prihvatiti kao mjerodavne i istinite. Evo jedan primjer kojeg sam jednom već objavio: Npr. u Stražarskoj kuli od 1. rujna 1916. je pisalo:

Zamišljali smo da će se djelo Žetve sakupljanja Crkve [pomazanih] provesti prije svršetka Vremena neznabožaca [1914]; no, ništa u Bibliji nije ukazivalo na to. (...)“

Slično su pogrešno zamišljali i u vezi nekih drugih stvari. Tako je najprije 1923. godine od strane J.F. Rutherforda, drugog predsjednika Društva, odbačeno ispravno tumačenje po kojem će Isus nakon Harmagedona suditi i odvajati ljude jedne od drugih prema svojoj prispodobi o 'ovcama i jarcima'. Uvedeno je drugačije, odnosno krivo tumačenje po kojem se to odvajanje vrši od 1914. godine, s čime se dao naglasak na važnost sudjelovanja u službi propovijedanja. Kod uvođenja tog novog razumijevanja ili novog svjetla je izgledalo kao da iza toga stoji sveti duh jer su napisali:

Kada svjetlo nezadrživo raste, (...) ono rezultira točnijem razumijevanju Isusovih prispodoba. (...). Dugo se mislio da će ova usporedba (o ovcama i jarcima) biti ispunjena tijekom Kristove 1000-godišnje vladavine. Ali onda su Jehovini Svjedoci vidjeli (jasno razumjeli) da se to jednostavno nije moglo primijeniti u tom trenutku. (...) Dakle, to mora biti ispunjeno sada, kada ustoličeni Isus sa neba okuplja narode za presudu, o čemu svjedoče činjenice koje vidimo da se ispunjuju. (Stražarska kula, 1.12.1981, str 23-25)

“Tako se godine 1923. ispravno razumjelo Isusovo veliko proročanstvo o ovcama i jarcima i shvatilo se da cijeli svijet stoji na sudu“. (Stražarska kula, 1.9.1986, str 24)

Ovom izjavom su ukazali da je 'novo svjetlo' pomoću svetog duha rezultiralo točnom razumijevanju pa su odbacili ono što se prije toga dugo smatralo točnim, čime su, a to se kasnije pokazalo, zamijenili istinu za laž. Zato su 1995. godine morali odbaciti to 'novo svjetlo' i opet se vratiti na prijašnje tumačenje. Stoga su u Stražarskoj kuli od 15.10.1995. na str. 19, 22. morali napisali:

Dugo smo mislili da je u paraboli prikazano kako Isus 1914. sjeda kao Kralj na prijestolje te da otada donosi sudske odluke — vječni život za osobe koje pokazuju da su nalik ovcama, vječnu smrt za jarce. (...). Odnosi li se ova parabola na 1914. kad je Isus u kraljevskoj moći sjeo na prijestolje, kao što smo dugo vremena mislili? (...). Ipak ništa ne ukazuje na to da je Isus onda, ili odonda, sjeo kako bi ljude svih naroda konačno presudio kao ovce ili kao jarce.“

Ako ništa u Bibliji ne ukazuje na određeni način razmišljanja i tumačenja, da li ćemo dugo čekati da netko od vodećih ljudi to raščisti sam sa sobom ili imamo tu slobodu da se sami oslobodimo njihovog krivog razmišljanja i da svoje misli prilagodimo Bibliji i onome što uči sveti duh a ne ljudska mudrost. I sada kad mi starješine kažu: “Mi smo to (o otpadništvu) svojim razumom i logikom istražili i slažemo se s onim (što kaže vodeće tijelo). I niti jednu zamjerku nismo našli“, onda je takva izjava produkt njihove zaslijepljenosti. Međutim, što kad vodeće tijelo bude prisiljeno da malo bolje istraži ovu problematiku i onda opet kaže: “Dugo smo mislili da je to tako, ali ipak ništa u Bibliji nije ukazivalo na to“? Kako će onda starješine moći čiste savjesti reći da u to vrijeme nisu našli nikakvu zamjerku? Nisu je našli jer je nisu ni tražili. Nisu je smjeli tražiti jer bi time pokazali pomanjkanje povjerenja u vodeće tijelo.

Danijel: Ja sam je našao.

Milan: Mi ne kažemo da ti nisi našao. To je tvoja stvar. Ja nisam našao. Ti si našao i suprotstavljaš se tome. Za mene ti ne prihvaćaš ono što je meni logično. Ti ne možeš reći da je mene natjerala Zajednica da ja moram tako. Nije me nitko natjerao. Moraš to razumjeti. Nas nitko nije natjerao.

Danijel: Mogu vam dati jedan primjer. Evo, ja tebe mogu razumjeti, ali to su situacije u kojoj braća moraju poslušati autoritet. Ja sam o tome pisao u jednom svom članku. Brat Russell je kad je utemeljio zajednicu Istraživača Biblije imao svoja gledišta, iznio ih je kroz publikaciju, naravno neke stvari su se promijenile, nisu više prihvaćene kao takve nego su sad drugačije, ali jedna stvar koja je bila istina u ono vrijeme, to je stavak iz Rimljana 13:1 gdje je on jasno dao do znanja da su 'više vlasti' državni sistemi. No, Rutherford (drugi predsjednik Društva) kasnije mijenja to gledište pa kaže: “Ne, Jehova Bog i Krist su te više vlasti“. Taj se stavak zatim desetljećima tako tumačio. On je praktički zamijenio istinu za laž. Braća su prihvatila takvo (lažno) gledište (nisu mu se mogla suprotstavit), a kasnije kad je došlo novo tumačenje, onda je to bilo kao da je došlo 'novo svijetlo'. No, nije to 'novo svijetlo'. To je staro svjetlo ali ga je ovaj (predsjednik društva koji je slovio kao 'vjerni i razboriti rob) promijenio. Ja u tim stvarima vidim koliko je čovjek u sve to umiješan, u neka vlastita gledišta i tumačenja Biblije, u neke postavke i statute. Čovjek tako kaže, a svi to prihvaćaju zato što iza toga stoji autoritet (a ne zato što je to istina i što je to logično). Ja ne volim tako gledati i postupati. Ja se želim uvjeriti u Bibliju. Ako meni Biblija kaže da imam slobodu tu istinu reći, ako smatraš da je to istina, a na Zajednici je kao autoritetu da to ispita, a tek na kraju osudi (ukoliko je laž). A Zajednica prvo sudi, bez da to ispituje. To je onda njen grijeh kojeg starješine samo podržavaju.

Milan: Ti mene nisi razumio očigledno.

Danijel: Ali ni vi mene očito.

Milan: Ja tebe potpuno razumijem. Tebi nitko ne osporava mogućnost istraživanja i imat svoje svjetlo. Tko tebi brani imati svoju bateriju i gledati sa svojim svjetlom? Nitko. Ali ako ti sa svojim svjetlom pokušavaš osvijetliti mene, e onda je to problem.

Prigovor: On sada proturječi samom sebi jer je maloprije rekao da on sam odlučuje hoće li ili neće pročitati ono što sam ja objavio kroz svoja istraživanja pa ću citirati taj dio razgovora između mene i njega: 

Danijel: (...) Vi ste imali priliku čitati, ne znam da li ste svi, tematiku vezano za pitanje 'tko je Gospodinov rob'. Ja sam tu stvar analizirao na temelju Biblije, biblijskih argumenata tako da vjerujem ono što je Krist rekao da njegov 'rob' ima dužnost hraniti, a da li je to njih 144000 ili sada po novome samo par pojedinaca u vodećem tijelu to je stvar koja (po mojem dubokom uvjerenju) još uvijek nije definirana unutar zajednice Jehovinih svjedoka. Ona je sad takva, službena, desetljećima prije toga je službeno bila drugačija, a moje gledište o tom pitanju možete pročitat.

Milan: Ako želimo.

Prema tome, on ovdje kaže da će to pročitati samo ako bude želio, tako da ga ja očito ne pokušavam 'osvijetliti' svojim gledištima jer ga ne prisiljavam da to čita. To je njegov izbor pa me ne može okrivljavati da ja to činim samo zato što sam javno objavio svoja istraživanja. očito nije problem u mom javnom objavljivanju, ali ga oni pod svaku cijenu žele tako prikazati. Samo onaj tko želi može otići na moju web stranicu i postupiti po biblijskom savjetu: "Ispitujte" i "Uvjeravajte se".

Danijel: Ja ne pokušavam nikoga osvijetliti jer nisam nikome nametao i pokucao na vrata i rekao: “Evo ovo je istina“. Što rade Jehovini svjedoci?

Milan: Ali koja je razlika kad staviš to na Internet?

Danijel: Velika je razlika.

Alen: Ili staviti novinski članak u 'Slobodnu Dalmaciju'?

Prigovor: Kada Jehovini svjedoci objavljuju na web stranici svoja vjerovanja i gledišta i kad ih prezentiraju ljudima na ulici tako što im nude mogućnost čitanja njihovih publikacija, da li iti jedan razuman čovjek koji otvori Internet ili prođe ulicom pored stola sa njihovom literaturom može prigovoriti da mu Jehovini svjedoci nameću svoje 'svjetlo' ili da ga pokušavaju uvjeravati u svoje gledište i vjerovanja? Ne, tu nema nikakvog kršenja bilo kojih ljudskih i kršćanskih načela jer i Jehovini svjedoci svoj način javnog djelovanja ne smatraju nametanjem, a to posebno ističu kada ih se u nekim zemljama osuđuje zbog javnog objavljivanja svojih vjerovanja. O tome čitamo:

U grčkom jeziku postoji riječ prose’lytos, što znači ”obraćenik“. Od nje potječe riječ ”prozelitizam“, koja u biti označava ”čin stvaranja obraćenika“. U današnje vrijeme neki kažu da je prozelitizam štetan. Jedan dokument koji je izdao Svjetski savjet crkava čak spominje da je ’grijeh baviti se prozelitizmom‘. Zašto? Catholic World Report kaže: ”Neprekidni val pritužbi Pravoslavne crkve dao je ’prozelitizmu‘ značenje prisilnog obraćenja.“

(…) Naravno, ’prisilno obraćenje‘ nije ispravno. (…) Ima li i danas prisilnih obraćenja? U neku ruku ima. Navodno neki misionari kršćanstva potencijalnim obraćenicima nude stipendije u stranim zemljama. Drugi možda izgladnjelog izbjeglicu prisile da sluša propovijed da bi onda dobio porciju hrane. Prema izjavi sa skupa Primata Pravoslavne crkve, održanog 1992, ”prozelitizam se ponekad vrši tako što se ljude mami materijalnim stvarima, a ponekad se pribjegava različitim oblicima nasilja“. Neispravno je prisiljavati ljude da promijene svoju religiju. Naravno, Jehovini svjedoci tako ne postupaju. (…)  Na svakome je da sam odluči hoće li prihvatiti dobru vijest ili neće. Ni na koga se ne vrši pritisak.“ (Stražarska kula, 1.1.2002. str. 11).

Komentar: Kada Jehovini svjedoci javno objavljuju svoja gledišta onda tvrde da oni nikoga ne prisiljavaju u svoja vjerovanja, a kad netko poput mene na internetu ili preko knjiga objavi svoja gledišta, koja oni nisu dužni čitati, onda tvrde da je to nezakonito prisiljavanje. Kad starješine ne bi koristili dvojaka mjerila onda bi ovakav način rezoniranja bio dovoljan da u mojim motivima i načinu javnog istupa vide da nema nikakve zle namjere i prisilnog uvjeravanja pa bi to bilo jedna olakotna okolnost zbog koje bi trebali ukinuti odluku o isključenju. Oni bi se trebali ugledati na svjetovne suce koji ispravno postavljaju stvari u vezi toga:

“DANA 6. listopada 1995, pred tročlanim sudom za prekršaje u Ateni, održalo se saslušanje pravnog slučaja koji je uključivao dvoje Jehovinih svjedoka. Optuženi su zbog prozelitiranja, a tužbu je podnio jedan policajac nakon što su Svjedoci posjetili njegov dom. Na veliko iznenađenje Svjedoka, čak je i tužilac govorio u njihovu korist. (…) Tužilac je naveo različite odluke o oslobađanju od optužbe koje su donijeli sudovi i Državno vijeće. (…) Stoga bismo trebali biti vrlo oprezni kada smo pozvani suditi u ovakvim slučajevima. Ustvari, ovakvi se slučajevi ne bi ni trebali dovoditi pred sud. Nakon tužiteljevog govora, odvjetniku Svjedoka nije mnogo preostalo da kaže. Ipak, on je iskoristio priliku kako bi istaknuo da je zakon o prozelitiranju protuustavan te da sramoti Grčku na međunarodnom nivou.“ (Stražarska kula 1.2.1997. str. 32)

Komentar: Kad su tužitelji vidjeli da optužbe protiv JS nemaju pravni temelj, onda su stali u njihovu obranu. Budući da takvi slučajevi ne bi trebali dolaziti na sud, onda sam i ja nastojao da se ova stvar u mojem slučaju rješava bez sazivanja pravnog odbora, ali kao što se vidjelo starješine su po hitnom slučaju bez mene održali svoj sastanak i donijeli odluku o isključenju smatrajući da imaju pravni temelj za svoju odluku, na isti način na koji su i grčki pravoslavni svećenici i ovaj policajac smatrali da imaju pravni temelj samo zato što je grčko zakonodavstvo uvelo zakon o prozelitiranju kojega su stavili u negativan kontekst. Starješine u ovom slučaju odgovaraju onim svećenicima koji su optuživali JS, a trebali bi svoju razumnost i logičnost prosuđivanja učiti od ovih svjetovnih sudaca koji su oslobodili braću od takve optužbe koja uopće ne bi trebala doći pred sud zbog svoje neuvjerljivosti. Drugim riječima, bez obzira što je vodeće tijelo iz nekih svojih razloga donijelo svoju definiciju 'otpadništva' starješine bi trebali poput ovih sudaca vidjeti da takva definicija nema biblijsku potporu i da ide protiv slobode savjesti što sramoti samu organizaciju Jehovinih svjedoka. Razmotrimo što stoji iza zakona ili uredbe protiv prozelitizma:

“Zakoni koji su (u Grčkoj) prihvaćeni 1938. i 1939. i koji zabranjuju prozelitiziranje uvelike su odgovorni za to. Ti su zakoni postavljeni od grčkog diktatora Ioannisa Metaxasa, koji je bio pod utjecajem Grčke pravoslavne crkve. (…) Grčki ustav (1975) navodi u 13. članku: ”Prozelitiziranje je zabranjeno.“ Razmotri, osim toga, grčki zakon, 4. dio, brojevi 1363/1938 i 1672/1939, prema kojem je prozelitiziranje krivično djelo. Tamo stoji:

”Pod ’prozelitiziranjem‘ se osobito podrazumijeva svaki izravni ili neizravni pokušaj zadiranja u religiozna vjerovanja osobe druge vjeroispovijedi (...) s namjerom da se ta vjerovanja potkopaju, bilo tako što joj se pruži ili obeća neka motivacija ili moralna podrška ili materijalna pomoć, ili pak prijevarom ili iskorištavanjem neiskustva, povjerenja, potreba, niske inteligencije ili naivnosti.“ (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: Pod utjecajem (diktatorskog) autoriteta vodećeg tijela, starješine također zabranjuju svojim članovima da izravno ili neizravno iznose svoja drugačija gledišta, pa su u otpadništvo ubrojili i sve ono što nema veze sa tim, smatrajući to nezakonitim pokušajem potkopavanjem doktrinarnog jedinstva.

(nastavak) “No, 25. svibnja 1993. (…) je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) potvrdio pravo jednog grčkog građanina da o svojim vjerovanjima poučava druge. Tom je odlukom taj visoki evropski sud osigurao temelj dalekosežne zaštite vjerske slobode koja može posvuda duboko utjecati na živote ljudi." (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: I ja kao i druga braća trebamo zaštitu visokog suda jer se lokalni starješine unutar cijele organizacije drže definicije vodećeg tijela koja je postavljena suprotno odredbama i smjernicama kojima su se vodili 'Istraživači Biblije' pod vodstvom brata Russella.

(nastavak) “Kazneni sud u pokrajini Lasithion (Kreta) rješavao je slučaj 20. ožujka 1986. i proglasio gospodina i gospođu Kokkinakis krivima za prozelitiziranje. Oboje su osuđeni na četiri mjeseca zatvora. Osudivši taj bračni par, sud je izjavio da su optuženici zadirali u ”religiozna vjerovanja pravoslavnih kršćana (...) iskoristivši njihovo neiskustvo, nisku inteligenciju i naivnost“. Osim toga, okrivljeni su da su ”oštroumnim, vještim izlaganjem [gospođu Kyriakaki] bodrili na to (...) da promijeni svoja pravoslavna kršćanska vjerovanja“. (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: Ovakva optužba je slična onoj kojom moji starješine žele dokazati da ja svojim oštroumnim i vještim izlaganjem svojih gledišta preko web stranice i knjiga zadirem u vjerovanja Jehovinih svjedoka koristeći njihovu nisku razinu inteligencije i naivnosti da se priklone drugačijem gledištu. Evo kako je to pokušao obrazložiti grčki sud u spomenutom slučaju:

(nastavak) “Protiv odluke uložena je žalba kretskom prizivnom sudu. Taj je sud 17. ožujka 1987. oslobodio gospođu Kokkinakis optužbe, no osudu protiv njenog muža je potvrdio, iako je smanjio zatvorsku kaznu na tri mjeseca. U presudi se tvrdilo da je gospodin Kokkinakis ”iskoristio neiskustvo, nisku inteligenciju i naivnost [gospođe Kyriakaki]“. Navedeno je kako je ”počeo čitati odlomke iz Svetoga pisma, koje je vješto analizirao tako da im se ta kršćanka, zbog nedostatne temeljne obučenosti u doktrini, nije mogla suprotstaviti“. (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: U ovom slučaju je dotični Jehovin svjedok izravno uvjeravao spomenutu 'kršćanku' pa je to sud uzeo kao protuzakonitu radnju zbog koje je osudio brata. No ja nisam nikome došao na vrata da bi ga uvjeravao. No i razgovor o svojem drugačijem gledištu koje se temelji na Bibliji nije trebalo osuditi što pokazuju razmišljanja nekih sudaca u ovom slučaju, jer piše:

(nastavak) “Zastupajući drugačije mišljenje, jedan od sudaca napisao je da bi i gospodin Kokkinakis ”trebao biti oslobođen optužbe, jer nijedan od dokaza ne pokazuje da je Georgia Kyriakaki (...) budući da je udana za kantora, posebno neiskusna s obzirom na pravoslavnu kršćansku doktrinu ili da je posebno niske inteligencije ili posebno naivna, tako da bi to optuženik mogao iskoristiti i (...) nagovoriti je da postane članom sekte Jehovinih svjedoka“. (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: Starješine u mom slučaju uopće nisu htjeli čuti drugo mišljenje, a takvo mišljenje su imala braća koju sam pozvao da svjedoče u moju korist. Nisu ih htjeli primiti jer to navodno nije po pravilniku. No, bar su mogli učiniti iznimku. Kao da su se bojali da bi me morali osloboditi optužbe ukoliko bi bili suočeni sa drugačijim mišljenjem. Zato mi nije preostalo ništa drugo nego da njih i njihove stavove (ovim putem) izložim bar sudu javnosti ako ne već onom sudu za ljudska prava kojim se po nagovoru visokopozicioniranih starješina koristio i navedeni brat Kokkinakis.

(nastavak) “Gospodin Kokkinakis je (…) 22. kolovoza 1988. uložio priziv Evropskoj komisiji za ljudska prava. Njegov je zahtjev 21. veljače 1992. napokon prihvaćen i proslijeđen Evropskom sudu za ljudska prava. Budući da je Grčka zemlja-članica Evropskog vijeća, dužna je pridržavati se Evropske konvencije o ljudskim pravima. Članak 9. te Konvencije glasi: ”Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju religiju ili vjerovanje i slobodu da, bilo sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje svoju religiju ili vjerovanje, u obožavanju, poučavanju, prakticiranju i obdržavanju.“ Tako je grčka vlada postala optuženikom na Evropskom sudu. Optužena je zbog javnog kršenja temeljnog ljudskog prava grčkog građanina. (…) Sada je, unutar i izvan pravnih krugova, vladalo veliko uzbuđenje. Koja će odluka biti donesena s obzirom na grčki zakon koji zabranjuje poučavati druge o vlastitim vjerovanjima? Napokon je došao dan rasprave — 25. studenoga 1992. Iznad Strasbourga bili su gusti oblaci, a bilo je jako hladno, no odvjetnici su u sudnici zagrijano iznosili svoje argumente. Dva sata iznosili su se dokazi. Profesor Phedon Vegleris, pravni zastupnik Kokkinakisa, došao je do glavne točke rasprave, postavivši pitanje: ’Treba li ovaj restriktivan zakon, donesen da bi zaštitio članove Grčke pravoslavne crkve od obraćanja na druga religiozna vjerovanja, i dalje postojati i primjenjivati se?‘  Profesor Vegleris rekao je očito zbunjeno: ”Pitam se zašto ovaj zakon [o prozelitiziranju] izjednačuje pravoslavlje s glupošću i neznanjem. Oduvijek se pitam zašto je pravoslavlju potrebna zaštita od gluposti, od duhovne nesposobnosti (...). To je nešto što me uznemirava i šokira.“

Komentar: Kad bi braća, koja su poput mene optužena za protuzakonito iznošenje svojih gledišta, zatražila zaštitu od neutralnog suda koji bi uvažavao temeljna božanska načela, ona bi organizacija Jehovinih svjedoka postala optuženik poput grčke vlade jer je donijela vlastiti zakon kojim se više štiti neki vjerski institucionalni poredak nego vjernici koji imaju pravo na ispitivanje i preispitivanje svoje vjere. Pravnik Jehovinih svjedoka kaže: ’Treba li ovaj restriktivan zakon, donesen da bi zaštitio članove Grčke pravoslavne crkve od obraćanja na druga religiozna vjerovanja, i dalje postojati i primjenjivati se?‘ Taj odvjetnik nije rekao da se zakon mora ukinuti kako bi drugi ljudi mogli biti izloženi 'istini' koju naučavaju Svjedoci, nego je ukazao na nerazumnost da se bilo čije drugačije gledište unutar društvene zajednice stavi pod zabranu kako bi se navodno zaštitilo druge vjernike od drugačijih gledišta jer bi se time te druge vjernike smatralo glupima, nerazumnima i duhovno nesposobnima da sami razlučuju i ispituju informacije koje im se prezentiraju. Zašto onda Jehovini svjedoci postupaju suprotno i traže razlog da se zabrani iznošenje drugačijih gledišta unutar svoje zajednice? Zar se boje da će se pokazati koliko su članovi njihove vjerske zajednice duhovno nezreli da razlučuju izjave koje se odnose na biblijsku tematiku. Zato sam i ja u svoju obranu tražio od Prizivnog odbora da se nerazumne odredbe vodećeg tijela razmotre i odbace kao nebiblijska.

(nastavak) “Kokkinakisov drugi pravni zastupnik, gospodin Panagiotis Bitsaxis, pokazao je koliko je zakon o prozelitiziranju nerazuman. Rekao je: ”Pristanak na uzajamno vršenje utjecaja preduvjet je za dijalog među odraslim osobama. Inače bismo pripadali otuđenom društvu nijemih odbojnih ljudi, koji bi razmišljali, ali se ne bi izražavali, koji bi govorili, ali ne bi komunicirali, koji bi živjeli, ali bez suživota.“ Predstavnici grčke vlade pokušali su prikazati situaciju drugačijom nego što zaista jest, tvrdeći kako je Grčka ”raj za ljudska prava“. (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: Organizaciju Jehovinih svjedoka se unutar vlastitih krugova prikazuje kao 'duhovni raj' u kojem svi članovi uživaju istinsku slobodu, ali to je samo prikazivanje situacije drugačijom nego što ona jest. Stanovnici grčke su možda uživali neki svoj 'raj', ali pojedinci unutar te države su se suočavali sa nerazumnim zakonima koji su umanjivali vrijednost života u takvom raju. Tako i pojedinci unutar zajednice Jehovinih svjedoka vide ono što drugi članovi zajednice ne vide jer se samo oni suočavaju sa nerazumnim definicijama i tumačenjima Biblije kojima se ograničava njihova vjerska sloboda i pravo na drugačije gledište. Stoga ova zadnja tvrdnja starješina Prizivnog odbora da ja svojim javnim objavljivanjem svojih drugačijih gledišta njima i ostalim članovima zajednice namećem svoje 'svjetlo' je samo po sebi nerazumno i neutemeljeno. Da li je onda javno djelovanje i obznanjivanje svojih vjerskih gledišta pred vjernicima drugačijeg uvjerenja nešto samo po sebi protuzakonito? Pogledajmo kako je međunarodni sud to objasnio:

(nastavak) “Došao je dugo očekivani datum objave presude — 25. svibnja 1993. Sud je glasanjem šest naprema tri dosudio da je grčka vlada narušila religioznu slobodu 84-godišnjeg Minosa Kokkinakisa. (…) Time je sud odbio tvrdnju grčke vlade prema kojoj Kokkinakis i Jehovini svjedoci vrše pritisak kad razgovaraju s drugima o svojim vjerovanjima. Iako grčki ustav i zastarjeli grčki zakon zabranjuju prozelitiziranje, taj je visoki evropski sud dosudio da je neispravno primjenjivati taj zakon kako bi se proganjalo Jehovine svjedoke. To nije u skladu s 9. člankom Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sudska odluka navodi: ”Religija je sastavni dio ’toka ljudskih misli koji se stalno obnavlja‘ i nemoguće je bilo zamisliti da je se isključi iz javne rasprave.“ Podudarno mišljenje jednog od devetorice sudaca glasi: ”Prozelitiziranje, definirano kao ’revnost u širenju vjere‘, ne može biti kažnjivo kao takvo; to je način ’očitovanja svoje religije‘ — sam po sebi potpuno zakonit. U ovom je slučaju tužitelj [gospodin Kokkinakis] osuđen samo zato što je pokazao takvu revnost, iako nije učinio ništa naopako.“ (Stražarska kula, 1.9.1993. str.27)

Komentar: Svjetovni suci su ovdje pokazali razumnost, a ne strah od drugačijeg gledišta. S jedne strane je osudio revnost grčkih vlasti iza kojih su stajali svećenici, a koji su tvrdili da je javno obznanjivanje svoje vjere i spoznaje pred drugim vjernicima protuzakonito nametanje svojih uvjerenja, dok je s druge strane branio revnost širenja svojih uvjerenja kojima se omogućuje slobodan tok ljudskih misli koji se stalno obnavlja i koji trebaju javnu raspravu.

(nastavak) “Nastojanja svećenstva u Grčkoj da ”nevolje stvara pod izlikom zakona“ traju već desetljećima (Psalam 94:20, St). Na otoku Kreti nedavno je riješen još jedan slučaj. Godine 1987. mjesni episkop i 13 svećenika optužili su devet Svjedoka za prozelitiziranje. Konačno, 24. siječnja 1992, slučaj je došao na sud. (…) Još prije nego je započeo redovni postupak, branitelj optuženih ukazao je na ozbiljne pravne (proceduralne) pogreške koje je počinio tužitelj. Ishod je bio da su se oni koji su bili uključeni u postupak povukli na zatvoreno vijećanje. Nakon dva i pol sata konzultacija, predsjednik suda je objavio da je odvjetnik optuženih bio u pravu. Zbog toga su optužbe protiv devet Svjedoka bile odbačene! Odredio je da se ponovo provede istraga kako bi se utvrdilo jesu li optuženi bili krivi za prozelitiziranje. Nakon što je sudski postupak poništen, javni je tužilac pripremio nove optužbe protiv devet Svjedoka. Suđenje je bilo zakazano za 30. travnja 1993, samo tri tjedna prije nego je Evropski sud za ljudska prava donio odluku u slučaju Kokkinakis. I ovaj put bio je prisutan velik broj svećenika. Odvjetnici devetorice optuženih uložili su prigovor da tužitelji Svjedoka nisu prisutni na suđenju. U žurbi da pripremi nove optužbe, javni je tužilac načinio ozbiljan (proceduralni) propust tako što tužiteljima nije poslao pozive za sud. Stoga su odvjetnici Svjedoka zatražili da na temelju ove ozbiljne pogreške sud poništi postupak. Na to su suci napustili sudnicu i konzultirali se međusobno skoro jedan sat. Nakon što su se vratili, predsjednik suda je, pognute glave, izjavio da su sva devetorica Svjedoka oslobođena optužbi.“ (Stražarska kula, 1.9.1993. str.28)

Komentar: Kad sam ja kao sam svoj odvjetnik uložio žalbu na proceduralne greške i propuste Pravnog odbora, Prizivni odbor je imao dovoljno argumenata da poništi optužbu i cijeli slučaj, ali to nisu učinili jer su, za razliku od svjetovnih sudaca, bili previše vezani za ljudski autoritet kojem su se zavjetovali na potpunu poslušnost i podložnost čak i u situacijama kad ne razumiju neka tumačenja i kad znaju da neke njihove odredbe i gledišta možda nisu u skladu sa Biblijom. Grčki suci su kasnije pokazali da više poštuju univerzalna ljudska prava nego sam zakon svoje države koji je donesen pod pritiskom svećenstva pa više nitko nije imao uspjeha u optuživanju Svjedoka da vrše nezakonito prozelitiranje. Kad su neki svećenici nagovorili neke žene da optuži četiri svjedokinje za prozelitizam onda je sud odbacio takve optužbe.

(nastavak) “Posebno je bilo iznenađujuće vidjeti kako su tri žene koje su svjedočile u korist optužbe pristupile optuženim Svjedokinjama i od srca im čestitale. ”Ispričavamo se za sve što se dogodilo“, rekla je jedna od njih. Dodala je: ”Nismo mi krive za to. Svećenik nas je prisilio da vas tužimo. Sada kad više nije živ, želimo da dođete u naše selo i u naše domove.“ (Stražarska kula 15.12.1995. str. 32)

Komentar: Da li treba očekivati potpuno ukinuće vodećeg tijela kako bi starješine postale svjesne da su svoju braću optuživali pod pritiskom ljudskog autoriteta. Po svemu sudeći će starješine i dalje imati dvojaka mjerila i u negativnom svjetlu prikazivati nečije javno iznošenje svojih drugačijih gledišta. Zato ću citirati izjavu brata Milana: “Ali ako ti sa svojim svjetlom pokušavaš osvijetliti mene, e onda je to problem.“ Ova njegova izjava nema temelj jer sam još u žalbi od 7.3.2015, koje je razmatrao Prizivni odbor u kojem je i tada bio brat Milan napisao:

“… Zato, da bi se moglo u potpunosti razumjeti moje razmišljanja i njihov temelj ja sam primoran pružiti vam sve te informacije do kojih sam došao u svom istraživanju. Ne morate se bojati da će te se izložiti krivim informacijama, jer vjerujem da ste toliko duhovno jaki da vas ništa ne može pokolebati. Time će te i sami postupiti po savjetu apostola Ivana: “Ljubljeni, ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od  Boga.“

Ove tekstove (iz knjige “Tajne nebeskog kraljevstva“) ne želim da ih koristite protiv mene jer one samo imaju poslužiti kao dokaz o mojoj novootkrivenoj spoznaji i iskrenim poticajima koje sam razvio na temelju Biblije i koja ne želim koristiti kako bi bilo koga uvjeravao u nešto. Ona su moje dragocijeno blago koje me je još čvršće vezalo uz Boga, Krista i Bibliju. Ukoliko će te ih koristiti kao dokaz kako moja drugačija gledišta trebaju biti osuđena samo zato što su drugačija, onda ih nemojte ni čitati.“

Prema tome, kad sam starješinama dao na uvid neke tekstove ja sam se ogradio, a oni su mogli po svojoj savjesti pročitati ih ili ne. To nije bilo nametanje jer sam postupio razumno. Pogledajmo kako je jedan američki sud zaključio:

“Na sastanku Međunarodne komisije za slobodu vjeroispovijesti, održanom 16. studenog 2000. u Sjedinjenim Državama, jedan je učesnik naveo razliku između onih koji nastoje nasilu izvršiti obraćenja i aktivnosti Jehovinih svjedoka. Primijetio je da kad Jehovini svjedoci propovijedaju drugima, oni to čine tako da osoba može jednostavno reći: ”Ne zanima me“ i zatvoriti vrata.“ (Stražarska kula, 1.1.2002. str. 12)

Ista stvar je i u mom slučaju u kojem nema ništa protuzakonito jer nikome ne namećem svoje 'svjetlo' jer nisam niti jednom članu zajednice izravno prišao i tražio od njega da se mora prikloniti mojem gledištu. Svaki član zajednice po svojoj savjesti može pristupiti informacijama na web stranici pa čak i kupiti knjigu koju nikome od njih nisam izravno ponudio, a kamo li pod pritiskom ili prijevarom. Čak i da sam s nekim izravno razgovarao ili mu dao na čitanje svojih knjiga, to ne bi trebalo biti protivno biblijskim načelima jer nisu usmjerena da potkopavaju njihova vjerovanja.

U pravnom smislu, moj postupak nije bilo nametanje ili prisilno uvjeravanje kakvog ponekad koriste neki netaktični Svjedoci u svom razgovoru sa ljudima izvan zajednice. Čak i kad taktično pristupaju drugima sa namjerom da im prenesu svoje uvjerenje, to se ne može smatrati protuzakonitim djelovanjem ili prisilnim nametanjem svojih gledišta, zbog čega su Jehovini svjedoci oslobođeni krivih optužbi, pa je i sam grčki zakon o prozelitiranju ukinut zbog kršenja ljudskih prava. Zašto članovi Prizivnog odbora i drugi starješine u tom svjetlu ne donose ujednačena mjerila? Zašto za svoje javno djelovanje traže od sudova da ga proglasi prihvatljivim jer oni ikome ne nameću svoje 'svjetlo', a u mom slučaju pošto-poto nameću grijeh smatrajući da ja njima namećem svoja gledišta? Stoga je izjava brata Milana bila svjesno usmjerena protiv mene. On u mom postupku vidi problem sa svrhom da se potvrdi kako je Pravni odbor imao temelj za isključenje. No, očito nije problem u meni nego u njima zato što vide grijeh tamo gdje ga nema i onda time podržavaju represivne uredbe koje je postavila diktatura vodećeg tijela. Da je u pitanju neki pravedniji sud, on ne bi vidio problem niti bi imao temelj za isključenje.

Milan: Znaš, recimo najnoviji primjer. Naša braća imaju stranicu JW.ORG. U Rusiji je zabranjena. Zašto je zabranjena?

Prigovor: Ovo je još jedna insuinacija. Zašto su do nedavno Jehovini svjedoci u Rusiji imali slobodu izražavanja, a sada je više nemaju? Da li to znači da su Ruske vlasti imale osnovani temelj za zabranu njihovih navodno protudržavnih aktivnosti? Da li Jehovini svjedoci tu zabranu prihvaćaju kao nešto normalno? Ili pokušavaju dokazati Ruskoj vlasti da njihova stranica nema veze sa terorizmom i nemirima i da samim tim što javno objavljuju svoja gledišta ne može negativno utjecati na one koji se svojevoljno žele informirati?  Ako Jehovini svjedoci s prvom prigovaraju vlastima što ih se izjednačava sa protudržavnim elementom, onda to pravo imam i ja kad me optužuju za otpadništvo. Stoga ovaj prigovor brata Milana ne stoji jer on time samo pokazuje da vodeće tijelo postupa svojevoljno kao i ruska diktatura pod plaštem demokracije, odnosno da na isti način pod plaštem teokracije uvode svoje nerazumne institucionalne odredbe kojima zabranjuju svojoj braći slobodu iznošenja svojih drugačijih gledišta.

Danijel: Ja sam rekao da postoje dvostruka mjerila. Zajednica je npr. kad je promijenila neko gledište imala na tisuće i tisuće komada literature, časopisa, knjiga sa gledištem koje više nije isto i tjerala, ali neću reći 'tjerala', jer je to gruba riječ, ali je poticala da se sve to mora podijeliti jer su tu vrijedne informacije iako se tu nalazilo i nešto što je proturječno sadašnjem gledištu. Ja isto imam neke informacije koje se proturječe nekom službenom gledištu Zajednice. U čemu je razlika? Oni mogu javno objaviti i dati ljudima da čitaju (iako znaju da malo kvasca ukiseli cijelo tijesto) pa makar će (dotični) naići na neko pogrešno gledište koje nije u skladu sa Biblijom, a moje (knjige) koje se pune vrijednih informacija - jer sve što sam napisao, jača vjeru u Jehovu, u Božju Riječ, u Božja obećanja – zabranjuju jer naravno postoje detalji koje se ne slažu sa službenim trenutnim gledištem. Ja sam ih dao u javnost na uvid, da se vidi u čemu se ne slažem i argumente zbog čega. U već nekoliko stvari se pokazalo da su neke informacije, do kojih sam ranije došao, ispravne. Znači, samim tim se na mene ne može gledati kao onoga koji krivo tumači stvari. One mogu biti samo različite u tom momentu i ništa više. A ako se unaprijed kaže: “Ti moraš šutjeti“, a (ja vas pitam) gdje to piše da moraš šutjeti? U biblijska vremena su i samozvani proroci mogli javno govoriti i objaviti riječ (nitko im to nije mogao zabraniti). Ako se dokaže da je ono što je rekao, bila obmana, znači laž, ili kako kaže u 5.Mojsijevoj, ako huli na Jehovu, onda je to bilo bogohulstvo. Ili ako druge odvraća na krivo obožavanje, na obožavanje drugih bogova i na pobunu protiv Jehove to se osuđuje. Postoji zakon “život za život, oko za oko“. Ako ti nekoga namjerno udariš i iskopaš oko, a zajednica te osudi na smrt zbog toga, to nije pravedno. Tako ni osuđivat mene sa tim činom isključenja za nešto što nema tu težinu je upitno. Nije pravedno. Ja sam vam pokušao pomoći da (izbjegnete nepravedno prosuđivanje i) drugačije postavite stvari. Ti možeš mene prihvatiti kao brata sa drugačijim gledištem, samo mi nećeš dati da imam prednosti u skupštini pa sam u tom smislu samo izdvojen sa strane, ali ne kao grešnik, jer me i dalje prihvaćaš kao brata. A ne odmah me izbaciti zato što sam svoje drugačije gledište iznio u javnost.

Milan: Kako misliš da te mi osuđujemo?

Danijel: To je osuda. Čim nekoga isključiš to je oduzimanje prava na zajedništvo.

Milan: A zašto bi ti imao zajedništvo sa nekim tko ne dijeli tvoja uvjerenja i stavove? Kako možeš imati zajedništvo sa nekim iz svijeta? Ne pada mi na pamet.

Primjedba: Biblija razlučuje različita gledišta unutar skupštine od različitih gledišta koja ima svijet a koja nemaju ništa spojivo sa Bogom, njegovim zakonima i načelima. Bog nikoga ne prisiljava da napusti bračnu zajednicu ili svoju obitelj ukoliko bračni drug ima svoja drugačija uvjerenja, sve dok taj drugi supružnik ne učini nevjeru. Ako sam se i ja svojim krštenjem priklonio Bogu i Kristu s kojima mogu imati zajedništvo, a samim tim i zajedništvo sa svima koji su Kristovi, tko ima pravo prisiliti me da napustim Božju obitelj ili me istjerati iz te zajednice dok sam prvenstveno odan i vjeran Bogu? Zar nečije drugačije gledište koje ne dira u temeljne vrijednosti kršćanstva (zajednice Boga, Krista i vjernika) može starješinama dati za pravo da ga osuđuje? Da li bilo koji starješina ima pravo da poput Diotrefa druge pokušava izbaciti iz skupštine samo zato što je dotični s pravom doveo u pitanje njegov duhovni autoritet (3.Iv 9,10).

Danijel: Kako onda ja (za razliku od vas) mogu imati zajedništvo sa braćom s kojom ne dijelim isto gledište? Kako mogu?

Milan: Pa ne znam kako možeš. To mi je čudno.

Danijel: Može se zato što postoji tolerancija.

Primjedba: Mi zaista možemo imati zajedništvo sa onom braćom s kojima ne dijelimo isto gledište. Jehovini svjedoci dijele duhovno zajedništvo sa mnogima iz daleke prošlosti, pa tako i sa bratom Russellom i drugima u novije vrijeme koji su imali drugačija gledišta od onih koje je Zajednica kasnije službeno prihvatila. Kad bi Russell uskrsnuo, da li bi od njega tražili da se odrekne svojih gledišta pogotovo kad se zna da je nakon njegove smrti zajednica ukinula neka njegova istinita gledišta i zamijenila ih za laž? Ili bi se ta različita gledišta ponovo razmotrila na temelju svih argumenata?

Alen: Ali Danijele, mi znamo što je istina.

Primjedba: Ako ćemo mjeriti tu 'istinu' sa smo jednim učenjem (o 'vjernom robu') koje se donedavno pokazalo lažnim, onda je upitno govoriti da oni unutar organizacije znaju što je biblijska 'istina'. Ono što članovi Jehovinih svjedoka znaju je institucionalna 'istina' u kojoj su biblijska učenja našli zajedništvo sa nekim ljudskim gledištima i tumačenjima koja nisu točna. Ja takvu 'istinu' ne mogu prihvatiti, ali mogu tolerirati pogrešna gledišta koja ne diraju temelj moje vjere u Krista. Zato sam mu rekao:

Danijel: Naša je 'istina' Krist. Sve drugo van Krista nije 'istina'.

Nadopuna: Istina bi trebala biti vodić svim kršćanima u njihovom životu bez obzira u kojoj kršćanskoj zajednici izgrađuju svoju vjeru u Boga i Krista. Mnogima je prava istina zamagljena krivim učenjima ali su zato nastojali učvrstiti svoju vjeru na temelju onoga što im govori evanđelje koje više nije sakrveno niti od jednog čovjeka jer je mogu osobno čuti iz usta apostola koji su je propovijedali u prvom stoljeću. O tome čitamo:

“Isus Krist je učio da je Božja Riječ istina. Također je govorio o sebi kao o ’istini‘. A apostol Ivan je napisao: ”dobrota i istina došle su od Isusa Krista“ (Ivan 1:17; 14:6; 17:17). Stoga se cijeli skup kršćanskih učenja, koja su kasnije postala dio Biblije, također naziva ’istina‘ ili ’istina evanđelja‘ (Titu 1:14; Galaćanima 2:14; 2. Ivanova 1, 2). Ova kršćanska učenja obuhvaćaju stvari kao što su Božje osobno ime, uspostava Božjeg Kraljevstva, uskrsnuće i Isusova otkupnina“. (Probudite se, 22.10.1998. str. 12).

Danas postoje i druge kršćanske zajednice koje prihvaćaju osnovne istine koje se nalaze u Bibliji kao što su: Božje osobno ime, uspostava Božjeg Kraljevstva, uskrsnuće i Isusova otkupnina. I one poput Jehovinih svjedoka u svojim učenjima imaju neka gledišta koja nisu potpuno usklađena sa Biblijom. I kod njih se vidi porast članstva po cijelom svijetu i mnogi koji svjedoče o svojem kršćanskom životu iskreno govore o svojoj istinskoj vjeri i potpunoj podložnosti Kristu i njegovom utjecaju u njihovom životu, tako da Jehovini svjedoci nemaju temelja isticati svoju organizaciju kao jedinu koja je prihvatljiva Božjim mjerilima. Naime, organizacije mogu više ili manje odstupati od biblijskih mjerila ali njihovi članovi mogu tada još više pokazati da svoju odanost i podložnost duguju Kristu, ta da više slušaju Boga nego čovjeka.

Alen: Tvoje gledište nije u skladu sa 'istinom' koju naučavaju Jehovini svjedoci. U velikoj ogromnoj mjeri se razlikuju. U tome je problem. Tu smo ti željeli pomoći. Te dvije zajednice ne mogu biti zajedno.

Primjedba: Alen ovdje vidi problem u mojim drugačijim gledištima, a kako bi ih prikazao neprihvatljivima on tvrdi kako se ona “u velikoj ogromnoj mjeri razlikuju“ od gledišta Jehovinih svjedoka. Međutim, maloprije je spomenuo kako razlike u gledištima koje je uvelo vodeće tijelo spada u 'male stvari' pa ću citirati što je rekao:

“Ja sam duboko uvjeren da Jehovina organizacija, organizacija Jehovinih svjedoka naučava istinu. Ono što si ti govorio, male stvari koje su bile – tko je 'vjerni i razboriti rob', što je ovo, što je ono, za mene osobno nisu bile važne. Neće uzdrmati temelj moje vjere i povjerenja u 'vjernog i razboritog roba'…“

Kad npr. vodeće tijelo uvede novo gledište o 'vjernom robu' koje se u velikoj ogromnoj mjeri razlikuje od prijašnjeg, onda je to za njega 'mala stvar' koja ne može uzdrmati njegovu vjeru i povjerenje u vodeće tijelo, a kad se neka moja gledišta samo u nekim manjim detaljima razlikuju od službenog onda je to sada za njega 'velika stvar' koja očito po njemu može prije svega uzdrmati povjerenje u vodeće tijelo i organizaciju koja naučava svoju 'istinu'. Ukoliko u tim različitim gledištima žele vidjeti grijeh, onda se u njegovom oku nalazi 'greda' koja mu očito ne smeta, a pokušava izvaditi 'trun' iz mog oka koji mu smeta. To je licemjerno. Onaj tko bude čitao moje knjige će primijetiti da sam iz postojećih službenih učenja izvršio manje ili veće korekcije koje su zadržale osnovnu sliku svih biblijskih učenja i da niti jedno moje gledište ne može uzdrmati ničiju vjeru, a to da li će ono uzdrmati povjerenje u vodeće tijelo, to samo ovisi o načinu na koji se vodeće tijelo i starješine odnose prema razlikama u tim gledištima.

Danijel: Ovdje je riječ o gledištu koje se treba ispitati i dok god postoji mogućnost ispitivanja postoji mogućnost da se stvari toleriraju.

Alen: Opet, pokušavamo ti cijelo vrijeme pomoći da razumiješ, dakle, strukturu 'Jehovine organizacije'. Struktura 'Jehovine organizacije' je svima nama jasna. Znaš. I mi smo (potpuno) podložni i poslušni toj strukturi.

Primjedba: Struktura zajednice Jehovinih svjedoka ne odgovara strukturi koju je Jehova uspostavio po Kristu unutar kršćanske skupštine pa se zbog te razlike nikako ne može govoriti o Jehovinoj organizaciji, nego samo o ideji koja lijepo zvuči a koja nema dokaza. Hijerarhijska struktura sa centraliziranim autoritativnim vodstvom nema puno toga zajedničko sa izvornom teokracijom prve kršćanske skupštine pa sam rekao:

Danijel: To je problem!

Alen: To je onda tvoj problem. Znaš, jer vidi primjerice, Milan vodi tim na gradnji. Ide nas deset na gradnju, trebamo napraviti objekt. Na objektu je brat koji nadgleda gradnju i Milan koji vodi gradnju. Dođem ja i počnem po svome. Što će se dogoditi? Ovaj hoće ovako raditi ovaj onako.

Danijel: To su zadaci.

Alen: Pokušavamo ti samo pomoći da razumiješ zbog čega ti je došla mjera isključenja.

Danijel: Ja to razumijem, ali ako ti autoritet zadatka stavljaš na mjesto duhovnog autoriteta. To je velika razlika. To je zloupotreba autoriteta. Ne možeš ti duhovne stvari mjeriti sa zadacima. Zadatak moraš prihvatiti bez proturječja ali kad… (on me prekida)

Nadopuna: O zloupotrebi autoriteta po ovom pitanju sam pisao u knjizi “Pred istražnim sudom Watchtowera“ koju su oni pročitali, ali kao da o tome ne žele razmišljati. Napisao sam:

“… Kako bi razumjeli zašto se u cijelom svijetu čuju pritužbe protiv vodstva cijele strukture starješinstva, od lokalnih starješina do Vodećeg tijela, onda treba razmotriti gdje to njihov autoritet krivo postavlja stvari s obzirom na svoju poziciju i poziciju svojih slušatelja. Potvrdu za ono što sam cijelo vrijeme pretpostavljao da je krivo postavljeno, sam dobio u slijedećem tekstu koji se bavi prirodom autoriteta zadatka:

“AUTORITET ZADATKA je najjednostavniji i izravan oblik autoriteta. Podređene tretira jednostavno kao dodatne ruke  ili druge kapacitete koji su u službi osobe  koja je odgovorna. Vođa daje smjernice i naputke i sve što se traži od podređenih je da shvate naredbe i provode ih što je točnije moguće...Prema tome, u situacijama zadatka vođe ne očekuju da moraju davati razloge kako bi opravdali svoje odluke niti ih pak zanima rasprava ili koncenzus o onome što treba učiniti. Njihov je autoritet jednostavan, upravni i kategorički.

Istaknuo sam riječ "upravni“ zato što je našu Zajednicu predvodio Upravni odbor čija je svrha postavljati zadatke korporacijskog društva Watchtower i provoditi ih kroz odredbe i pravila. Taj odbor se s vremenom transformirao u “Vodeće tijelo“, ali i dalje svoje podređene članove tretira kao dodatne ili produžene ruke kako bi ostvarili ciljeve svoje korporacije za štampanje i distribuciju Biblija i vjerske publikacije. U tim zadacima oni mogu iskazivati autoritet zadatka kao upravno tijelo koje je odgovorno za organiziranje, upravljanje i provođenje tih zadataka u djelo. U tom smislu bi ih trebalo slušati u prihvatljivim okvirima pazeći da ne budemo iskorištavani za ciljeve koje nisu u potpunoj suglasnosti sa Božjom voljom.“ (…) Problem su (starješine) vidjeli u mom novom učenju koje se nije slagalo s učenjem Zajednice. Tu su svoj autoritet zloupotrijebili, odnosno krivo su ga upotrijebili jer su i svoj autoritet poučavanja iskazivali po prirodi zadatka. Na koji način? Neka o tome kaže čovjek koji je tu temu nabolje istražio. On kaže:

"AUTORITET ZA POUČAVANJE se temeljito razlikuje od autoriteta zadatka zato jer se njihovi ciljevi razlikuju. Cilj autoriteta zadatka je da se nešto uradi, dok je cilj autoriteta za poučavanje naučiti nekoga kako da to uradi. Riječ "autoritet“ dolazi od latinske riječi "augere“ – povećati ili učiniti da poraste. Stoga na području znanja autoritet je osoba koja čini da drugi rastu po onome što ona zna i doprinosi.... Autoritet za poučavanje se ne može osloniti samo na jasne i razgovijetne naputke ili smjernice. Mora otići dalje u otkrivanju razloga i načela iza naputaka. Slijedi, dakle, da pitanja, rasprave, prigovori, argumentacija i objašnjenja, ne samo da su dopuštena, već da su dio procesa učenja. Autoritet za poučavanje nije odgovarajuće izvršio svoj posao ukoliko razlozi nisu, ne samo dobro preneseni učenicima već i potpuno shvaćeni s njihove strane.“

Starješine su po ovome pogriješili protiv mene jer su svoj autoritet poučavanja primijenili na krivi način, što će se jasno vidjeti u razgovorima koje su vodili sa mnom. (…) Kad je u pitanju autoritet mojih učitelja ja se slažem s onim što u vezi toga piše ovaj autor:

"Povrh svega, AUTORITET ZA POUČAVANJE je svjesno samoograničavanje; njegov je cilj uvijek biti suvišan, što se događa kada učenici dobiju svoj izravan pristup znanju u cjelini i ne trebaju više učitelje. Želja svakog istinskog učitelja je da ga njegovi učenici nadiđu, inače bi znanje učitelja postalo razina iznad koje učenici ne mogu ići. Osnovni autoritet vođa u crkvama je autoritet za poučavanje, stoga su oni obavezni davati razloge i objašnjenja za ono što oni propovijedaju i naučavaju, i moraju biti spremni za slobodno ispitivanje od strane onih koje oni vode. Novozavjetna riječ za poslušnost u ovom kontekstu je "peitho“, što znači biti "uvjeren“, a biti uvjeren znači nadjačati ili dovesti do promjene uma zbog utjecaja razuma ili moralnog promišljanja. Ta je riječ upotrijebljena u Hebrejima 13:17: “Slušajte svoje starješine i budite im podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji imaju o tome dati račun...“Neposlušnost je "apeitheia“ – stanje kada se nekoga ne može uvjeriti ili prkosno odbijanje ili odbacivanje istine (Tit 3:3)“

Ovo načelo poučavanja funkcionira samo na nižem nivou kada kršteni članovi na sebe preuzimaju zadatak poučavanja novih zainteresiranih osoba kroz biblijski tečaj. (…) Vodeće tijelo kao vrhovni ‘učitelj’ taj autoritet poučavanja provode na drugi način. Umjesto da po tom pitanju ograniče svoje ovlasti, starješine Vodećeg tijela su se nametnuli kao apsolutni i jedini izvor znanja kojega ne bi trebalo nadilaziti bilo kojom drugačijom spoznajom koja bi dovela u pitanje njihovu riječ. Preko starješina su svoje učenike ograničili na ono znanje koje je dostupno samo preko njihovih izvora informiranja čime su uzeli ključ znanja i zatvorili tj. zabranili svojim učenicima izravan pristup Bibliji kao zajedničkom izvoru znanja. Tako je samo od njih moglo doći ‘novo svjetlo’ dok su spoznaje do kojih su došli njihovi učenici smatrani nebitnima pa čak i otpadničkima.“

Alen: Ali Danijele, tvoja istraživanja i tvoji zaključci do kojih si ti došao u velikoj mjeri se razlikuju od učenja Jehovinih svjedoka. Kao takva ti si Jehovin svjedok, a s tim učenjima si izašao u javnost na Internet, mogla je biti i 'Slobodna Dalmacija', nebitno. To je javno.

Danijel: Čemu služe informacije? Da ih se preispita, prihvati ili odbaci.

Alen: Ali ona se u velikoj mjeri razlikuju od učenja Jehovinih svjedoka. Mi kao Jehovini svjedoci smo se krstili i pripadamo toj organizaciji, poštujemo, a ako neke stvari ne razumijemo onda smo podložni.

Prigovor: Nije problem da li mi kao članovi skupštine (služinčad) neku stvar ne razumijemo, nego je problem puno veći kada se ustvrdi da pojedini članovi 'Gospodinovog roba' ne razumiju volju svog Gospodara pa onda nameću svoju volju kojoj se po svojoj savjesti ne mogu podložiti neki pojedinci pa ih ti 'robovi' izbacuju iz svojih lokalnih skupština.

Danijel: Da, ali ja ne zastupam vodeće tijelo (Jehovinih svjedoka). Ja zastupam svoj stav, svoje gledište. Ti imaš pravo na svoj stav i svoje gledište. U nekim stvarima se ti isto nećeš slagati sa onim što kaže vodeće tijelo, ali ćeš to zadržati za sebe jer se bojiš da ne bi bio isključen. Ja više ne mogu šutjet.

Alen: Ne bojim se ja nikoga. Svatko ima svoje stavove. Ja znam s čim se mogu slagati i s čime se ne mogu slagati. A kad je u pitanju 'Jehovina organizacija' ja tu vidi samo blagoslove. Vidim sreću, ne vidim nikakve ograde, ne vidim nikakve zabrane, ne vidim ništa to. Ja vidim samo blagoslove. Otkad sam upozna 'istinu' i krenuo s proučavanjem Biblije, imam samo bogate blagoslove. Zahvalan sam Jehovi što me on privukao k sebi i da sam dio njegove organizacije. To je za mene jedna velika, velika čast. Samo to mogu reč.

Primjedba: On spada u jednu grupu članova koji u svom životu doživljavaju blagoslove, ali ne žele vidjeti da među njima postoje i druga grupa ljudi koji to ne osjećaju, a koji odlaze iz takvog raja. Zašto? I u drugim kršćanskim zajednicama ima jednih i drugih. Npr. kad ljudi budu privučeni Americi kao obećanoj zemlji i ostvare svoje snove za blagostanjem onda je ta zemlja za njih 'raj'. Ali nitko ne smije zanemariti one koji u takvom 'raju' degradirani te ne mogu ostvariti svoje snove jer se krše njihova društvena i socijalna prava. I Grčka vlada je svoje zakone smatrala ”rajem za ljudska prava“ u kojem su pojedini Jehovini svjedoci doživljavali izopćavanje tj. zatvaranje i izoliranje od društva. Netko je morao stati u njihovu obranu. Tako i unutar organizacije Jehovinih svjedoka pojedini članovi nepravedno bivaju izopćeni i izolirani od drugih, a da mnogi to smatraju opravdanim po statutu Zajednice. Mnogima je samo stalo do svog spokojstva unutar organizacije nego do pravog zajedništva u kojem bi trebalo sve biti zajedničko. Oni izgleda više vole kršćanstvo kao instituciju nego 'istinu' na kojoj se kršćanstvo treba temeljiti.

Danijel: Ja to (tvoje rezoniranje) poštujem i imam zaista dosta lijepih riječi koje bi koristio za ono što je vezano uz Zajednicu, ali kad se čovjek suoči unutar organizacije sa nekim problemom koji nije adekvatno rješavan u startu, onda tu vidim problem. Ne u onim stvarima koje su takve kakve jesu, ajmo reč, lijepe, krasne, ali kad se pojedinac suoči s problemom koji drugi ne vide, nego samo on, zato što je dio tog problema, onda je to druga stvar.

Nadopuna: Razlika između mene i Alena (starješina) je dobro opisao Tolstoj koji je napustio tradicionalno vjerovanje pravoslavne crkve kojoj je pripadao. On se više nije mogao vratiti u okvire te crkve, te je bio odbačen od mnogih članova te crkve pa je napisao:

Tolstoj: “Meni samom treba da živim, meni samom i da umrem (i to vrlo skoro) i zbog toga ja ne mogu nikako drukčije vjerovati nego tako kako vjerujem, spremajući se da idem onome Bogu od koga sam proizišao. Ja ne kažem da je moja vjera jednom za sva vremena data istina, ali ja ne vidim druge – jednostavnije, jasnije i koja bi više odgovarala svim potrebama moga uma i srca; ako takvu spoznam, odmah ću je primiti zato što Bogu ne treba ništa osim istine.

Vratiti se onome od čega tek što sam s toliko patnji otišao, ja nikako ne mogu, kao što se ptica ne može ponovo vratiti u ljusku jajeta iz koga je izašla. „Onaj koji počne s tim što zavoli kršćanstvo više nego istinu, uskoro će zavoljeti svoju crkvu ili sektu više nego kršćanstvo, i završit će time što će voljeti sebe (svoje spokojstvo) više nego sve na svetu“ – rekao je Kolridž. Ja sam (kaže Tolstoj) išao obrnutim putem. Počeo sam s tim što sam zavolio svoju pravoslavnu veru više od svoga spokojstva, zatim sam zavolio kršćanstvo više od svoje crkve, sad volim istinu više od svega na svetu. I danas se za mene istina podudara s kršćanstvom kako ga ja shvaćam. I ja ispovijedam to kršćanstvo i radosno živim i spokojno i radosno približavam se smrti.“

Alen: Ti što to iznosiš, tako, tako i tako, izlaziš iz okvira 'Jehovine organizacije'.

Danijel: Tko je postavio taj okvir?

Milan: Nismo ga mi postavili. Niko ga nije namjerno postavio.

Primjedba: Netko je ipak namjerno postavio taj okvir jer je činjenica da su se određene odredbe i mjerila uvodila da bi se zaštitio autoritet vodećeg tijela kao i da bi se zaštitila tradicionalna učenja na kojima se temelji isključivost same organizacije koja se bez dovoljno čvrstih dokaza prikazuje kao jedina prava religija. Takvim postavkama se automatski išlo na štetu istinskih vrijednosti biblijskih načela i na štetu biblijske istine. Točno je da taj okvir nisu postavili Milan i drugi starješine lokalnih skupština, ali oni postupaju unutar njegovih postavki bez da ispituju njihovu vjerodostojnost.

Danijel: Ma ja znam da vi imate najbolju namjeru.

Alen: Meni je žao što imaš takvo razmišljanje da se mi nekoga bojimo, da smo mi …

Danijel: I ja sam bio starješina i znam.

Alen: Kad si bio starješina, ne znam kako se gledalo na to. Ali, mi sve ovo volontiramo. Nitko od nas nije plaćen.

Milan: Argument ti je prošli prizivni. U kojem nitko nije nama naredio da prošli Prizivni poništi i onaj (Pravni odbor i njihovu odluku) smo poništili i onda smo mogli, a sada ne možemo.

Jozo: (obraća se Prizivnom odboru) I mi (iz prvog odbora, nije nam nitko naredio) da ga primimo.

Danijel: Ali ja sam već dovoljno tih stvari u prošlom Prizivnom odboru objasnio.

Milan: Govorimo kod primanja. Kod primanja, ne znam koliko si bio isključen, dvije godine, koliko li? Malo prije si spomenuo da si ti već deset godina nešto pisao i tako dalje i tako dalje. Drugim riječima pitanje je na temelju kojih informacija si primljen? Pitanje je koliko su tvoje informacije bile stvarno njima iskrene ili si govorio ono što si mislio da trebaš reć.

Danijel: Ali raci mi kako može jedan brat (iz Pravnog odbora) reći za ovaj (bijeli) zid: “Ti kažeš da je ovaj zid bijel, a ja kažem da nije, nego je crn. On je crn sve dok ja po gledištu vodećeg tijela ne kažem da je bijel.“ Takva postavka je postavka Katoličke crkve (odnosno jezuita koji su branili autoritet Pape). Kako da se onda ja postavim prema tom odboru? Oni (starješine) su znali za to (što je rekao brat Zilavec), neki su i čuli, a nitko nije reagirao.

Primjedba: U želji da budem primljen ja nisam bio potpuno iskren prema prvom odboru jer sam na njihovo često ukazivanje da je moja knjiga prepreka u primanju, na kraju bio naveden da im kažem da sam uništio knjigu, što naravno nije bila istina. Tu stvar sam kasnije priznao starješinama i kad je bio formiran drugi pravni odbor, nitko od tih starješina, koji su znali da nisam rekao istinu, te da nisam uništio knjigu, više nije tražio da to učinim. Zašto? Naime, tom drugom odboru, a kasnije i Prizivnom odboru sam iz te knjige naveo dosta novih argumenata koji opravdavaju moje pravo na drugačije mišljenje tako da su starješine tog drugog odbora (u kojemu su bili Milan i Drago) pokazali sasvim drugačiji stav prema mojoj knjizi i mojem istraživanju. Čak sam im dao neke dijelove (sveske) da pročitaju i nisu imali razloga da mi kažu: “Danijele, mi te moramo isključiti jer još uvijek imaš knjigu koju si trebao uništiti.“ Očito sam trebao ovom prvom odboru krivo prikazati stvari kako bi me primili, jer da sam bio iskren, kao cijelo vrijeme prije toga, onda bi se samo vidjelo da imaju tvrdokorno srce te bi ja do daljnjega bio izvan zajednice. Stoga mi nemaju sada pravo prigovoriti da sam primljen samo zato što sam bio neiskren i što sam tadašnjem pravnom odboru rekao ono što su oni trebali čuti, jer kad sam bio iskren onda su me ti isti starješine isključili. Njihov stav u obrani vodećeg tijela i organizacije je sličan stavu jezuita koji se odlikuju se velikom odanošću papskoj stolici, što govori i jedan članak u njihovom pravilniku koji otprilike kaže: "Mi moramo biti u potpunom skladu, istog uma, i ako crkva mora da definira da je nešto crno, a nama se čini da je to bijelo, mi moramo da proglasimo to crnim“.

Milan: Ali Danijele, ti i ja ako smo iskreni i na temelju svoje savjesti nećemo gledati kako se ponaša neko (kao starješina kojeg si spomenuo) i usklađivat se u skladu s tim. Ja ću se uvijek ponašati onako kako smatram da se treba ponašati.

Danijel: Ali zašto taj brat starješina (u obrani vodećeg tijela) postavlja stvari tako gdje faktički svaka moja riječ pada u vodu. Znači, sam odbor kao takav više nama funkciju, nema pravu funkciju.

Milan: Ako si se ti prilagodio (toj situaciji i postupio neiskreno) ti ćeš odgovarat. Jesam li se ja sada brzopleto i neodgovorno pristupio ovome i tebe uvrijedio, ja ću odgovarat. I ne može biti tebi alibi, aha onda je Milan to učinio, zato ja to mogu. Ne možeš. Niti ja mogu zato što si ti, niti on, niti on. Imaš svoju savjest, svoju odgovornost.

Danijel: Ali, kad vi kažete da ne smijem izaći u javnost sa svojim gledištem zato što se u tom trenutku suprotstavlja gledištu Zajednice, to nije biblijsko mjerilo niti je mjerodavno. Ako su po pitanju uskrsnuća ljudi Sodome i Gomore, članovi vodećeg tijela pet-šest puta mijenjali gledište i govorili hoće uskrsnuti, pa neće uskrsnuti, pa opet hoće, pa na kraju ipak neće. Imaš tako dvije knjige (Watchtowera) koje su se jedno vrijeme nudile ljudima – u jednoj piše da hoće uskrsnuti,  u drugoj da neće.

Drago: Ti si se složio Danijele sa odborom. Što nisi rekao odmah: “Ja to neću poštovat nego ću ići u javnost.“ I riješili bi slučaj odmah.

Danijel: To je bila ta, hoću reći, druga faza gdje sam ja vaše gledište koje ste imali kao odbor prihvatio, ali kad sam vidio i analizirao cijeli taj odbor i cijeli svoj slučaj od prvog odbora, gdje starješine sami sebi ponekad uskaču u usta zato što kažu jedno, a Biblija kaže drugo, (onda sam) ovu stvar mogao iznijeti u javnost, a znati da time ne činim grijeh jer svako ima pravo ispitivati. Ako je apostol Ivan rekao u 1.stoljeću: “Ispitujte kad netko nešto kaže, jer ima lažnih učitelja ali ipak ispitujte da vidite da li je to od Boga ili nije“. Znači, on nije rekao: “Nemojte nikoga slušati, slušajte samo mene ili starješine (jer su svi drugi lažni učitelji)“. On je dao mogućnost ispitivanja i samim tim je dao mogućnost da netko dođe u skupštinu sa nekim gledištem ali ga ti moraš ispitat, a ne ga automatski osuditi. Ti ćeš znat da li je nešto od Boga ili nije. Ako ti netko unaprijed kaže da nešto nije od Boga samim tim što je drugačije, to već nije mjerilo.

Nadopuna: Ovakvo postavljanje stvari nije moguće među Jehovinim svjedocima jer su predstavnici društva Watchtowera oduzeli autonomiju kršćanskim skupštinama i sve starješine podredili svojem autoritetu i time im oduzeli službu 'Gospodinovog roba' koju su dobili od Isusa.

Alen: Opet se vraćamo na taj način. Za mene su visoka mjerila važna. I ono što smo ti prije rekli s tom odlukom, mislim da ti je jasno što bi trebao učiniti da se vratiš nazad i budeš dio Jehovine organizacije.

Primjedba: Šta ja to moram učiniti da bi me oni primili nazad? Očito bi trebao ukinuti svoju web stranicu i spriječiti daljnje objavljivanje svoje knjige. Ja ću to rado učiniti ukoliko oni

    • dokažu da moje informacije spadaju u kategoriju lažnog učenja
    • dokažu da su Jehovini svjedoci organizacija koju je Jehova utemeljio 1919-te godine.

Danijel: Ja nikad neću otići ni od Boga ni od Krista, niti me itko može isključiti iz Božje zajednice. A biti član organizacije društva Watchtower, to je nešto što mi nije važno. Ali ja ću uvijek biti dio Kristove skupštine. Znam da Krist mene neće isključiti (iz svoje Skupštine), a vi kao autoritet možete (iz svoje lokalne skupštine) jer Isus je prošao on što su prošli mnogi i što ja prolazim od strane svoje zajednice. Isus je rekao svojim učenicima da će u očima vjerskog autoriteta biti proglašeni otpadnicima. On je unaprijed te stvari govorio. Crkve kršćanstva su se upravo tako postavile s autoritetom da osude nečije drugačije gledište, a koje je u to vrijeme možda bilo ispravno, samo zato što nije bilo u skladu sa njenim službenim učenjem. Tu, ajmo reć, politiku je prihvatila i Zajednica (JS). Dozvoliti da neko kaže drugačije, a ne ispitati stvar, to je problem koji sam ja na ovaj način samo inicirao da se jasno vidi.

Nadopuna: To je ujedno i razlog zašto sam napisao knjigu “Pred istražnim sudom Watchtovera“ koju sam na ovaj način dao na uvid svojoj braći kako bi jasno vidjeli i ono što se od njih stalno sakriva.

Zoran: Ja sam vidio kroz tvoje radove (tekstove) da se očituje da si protiv vodećeg tijela, da si protiv zajednice kao ljudi … (ja ga prekidam)

Danijel: Ne, ne! Opet krivo postavljaš stvari. Ja želim postaviti stvari onako kako ih je Biblija definirala, a kritika kao kritika može iznijeti na vidjelo neke stvari. Ako nitko ne želi kritiku samo zato jer ona ide prema nekom autoritetu onda je to isto problem. Biblija je puna kritike prema kraljevima, prema svećenicima, prema apostolima zbog njihovih greška, puna je kritike. Kritika nije tu da bi se nekoga obezvrijedilo nego da bi se vidjelo gdje netko griješi. Ne griješe samo (mali) članovi zajednice. Griješe i starješine vodećeg tijela ali nitko to ne želi (javno) reći.

Milan: Biblija je tu da nas pouči. Na jednom je mjestu to fino napisano. To nisu kritike, nego su to osobna iskustva, pozitivna i negativna, na temelju kojih mi danas izvlačimo pouku, a u Jehovinoj organizaciji čista kritika nema mjesta. Savjeti i pouka ima mjesta.

Primjedba: Nije točno da to u Bibliji nisu iznesene kritike usmjerene protiv autoriteta? Kritika nema samo negativan prizvuk. Što je kritika? U svakodnevnici taj pojam obično uključuje ukazivanje na grešku ili loše upravljanje s jasnim pozivom na promjenu lošeg stanja. Ona je sastavni dio pouke i obično dolazi prije nego se dade savjet. Kritika se može razlikovati na način na koji se izvršava: može biti pozitivna kritika, negativna, konstruktivna kritika i kritika koja ima za cilj poboljšanje stanja, ali i destruktivna kritika koja je usmjerena na uništavanje. Prema tome, kad oni za moje izjave kažu da su kritika, onda u tome vide samo ono negativno obilježje. Ne žele vidjeti konstruktivnu kritiku samo zato što je nisu spremni prihvatiti i vidjeti gdje oni griješe.

Danijel: A kako je Pavle kritizirao Petra pred javnošću? To je bila kritika.

Milan: Ma nije. To je bilo osobno iskustvo. I Mojsije je imao svoje iskustvo i negativno i pozitivno. A zašto je imao? Da se ja danas mogu poučiti.

Primjedba: On ponovno ovdje iznosi svoje mišljenje koje se čak ne slaže sa izjavama vodećeg tijela koje je napisalo:

"Istina, svaka kritika boli (Hebrejima 12:11 “Doduše, nikakvo ukoravanje isprva ne pričinjava radost, nego žalost…“). No ako je potaknuta ljubavlju i dana u ljubavi, onda to sigurno nije govor koji vrijeđa“ (Probudite se, 22.5.2004. str. 20)

Prema tome, kritika je ukor, a Biblija je puna primjera ukoravanja tj. kritiziranja istaknutih ljudi koji su svjesno ili nesvjesno činili greške.

Danijel: Ali Pavle je Petra pred javnošću kritizirao zbog njegovog stava i ponašanja. Nije ga odveo sa strane i rekao da to nije dobro, nego pred svima…

Milan: Ne znači da je to primjer koji je dobar. Nije ti to što je on napravio izneseno kao jedan pozitivan primjer koji mi moramo slijediti. To se dogodilo ispred svih.

Danijel: To ne znači da se ne smije nekoga kritizirati pred javnošću (ukoliko je javnost vidjela grijeh).

Milan: Treba čuvati dostojanstvo osobe s kojom razgovaraš.

Alen: Je li je Petar imao kriva učenja o Isusu Kristu?

Danijel: Je li ja imam kriva učenja o Kristu?

Alen: U velikoj mjeri da.

Danijel: Kako u velikoj mjeri? Jedina stvar je njegov identitet (i sve što je s tim povezano).

Nadopuna: Za razliku od apostola Petra i drugih kršćana prvog stoljeća, Jehovini svjedoci (i kršćani drugih zajednica) po svemu sudeći imaju krivo gledište o Isusu. Treba samo uzeti u obzir da su židovski kršćani Isusa gledali samo kao čovjeka i da su takvo gledište ponijeli sa sobom nakon svog bijega iz Jeruzalema i Judeje. To su povijesne činjenice. Zanimljivo je zapaziti da u svojim poslanicama apostol Pavle, Petar i Ivan nisu nikad prigovorili tim židovskim kršćanima zbog njihovog gledišta o Isusu kao ljudskom biću. S druge strane u poslanici apostola Ivana vidimo da on prigovara protiv onih kršćana (dekotista) koji su dovodili u pitanje ljudsku prirodu Isusa, tvrdeći da je on bio samo prividno čovjek. Čak i apostol Pavle prigovara onima koji su spremno podnosili 'lažne učitelje' koji su propovijedali 'drugačijeg Isusa' (2.Ko 11:4,13). Još je upozorio: "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima" (2.Ti 4:3). Naime, ukoliko su prvi kršćani prihvatili Isusa samo kao čovjeka, jer su samo o takvome čitali u svetim spisima i samo takvoga su očekivali, onda 'drugačiji Isus' očito za neke više nije bio pravi čovjek nego više od čovjeka, a takva slika je škakljala uši ljudi koji nisu bili Židovi jer su nežidovski narodi u grčko-rimskom religioznom okruženju puno lakše prihvaćali takvog Isusa koji je bio drugačiji od onog kojeg su u skladu sa svojim svetim spisima prihvatili židovski kršćani. To je samo jedan dokaz iz Biblije koji bi trebao zamisliti sve one koji svjesno ili nesvjesno zanemaruju tu jasnu činjenicu jer povijest potvrđuje kako su dekotisti i kasniji apologeti sve više uvodili grčko tumačenje hebrejskih pojmova i tako uveli inkarnaciju i predpostojanje Isusa Krista.  Do četvrtog stoljeća su židovski kršćani koji su Isusa gledali samo kao čovjeka bili sve više proganjani od strane nežidovskih kršćana što je dovelo do razvoja kršćanstva kojeg su oni oblikovali po svojim filozofskim pojmovima i tako ga odvojilo od izvornih biblijskih učenja. Stoga je veliko pitanje da li i Jehovini svjedoci spadaju u takvo kršćanstvo koje tvrdi da njeguje izvorne vrijednosti 'istine' a istovremeno zastupa neka kriva gledišta koja su prihvatili od lažnih učitelja grčko-rimskog svijeta.

Alen: To je kao da mene sada netko uvjerava da je Bog trojstvo. Uvjerava me. I sad zamisli osobu koja te uvjerava da je Bog trojstvo. I duboko je uvjerena da sadrži istinu.

Primjedba: Onaj tko bi njega i druge Jehovine svjedoke uvjeravao u trojstvo bi koristio isti krivi temelj kojim se koriste i vodeće tijelo, a to je inkarnacija koju su pred kraj prvog stoljeća polako uvodili neki učitelji kako bi židovsku vjeru prilagodili filozofiji svoga vremena. On bi trebao zamisliti jednu drugu situaciju koja se mogla odigravati u prvom stoljeću. Zamislimo da je nekog židovskog kršćanina netko počeo uvjeravati da je Isus anđeo i da se prije rođenja inkarnirao u zametak i tako postao čovjek. Kako bi taj kršćanin reagirao na njegovo uvjeravanje jer se takvo nešto nije moglo potvrditi u hebrejskim spisima koje su tada bili jedina Božja riječ koju su kršćani koristili za poučavanje i ispravno postavljanje stvari? Ista stvar je i sa identitetom 'Gospodinovog roba'. Zamislimo da je netko tadašnje kršćane uvjeravao da Isus još nije postavio svog roba da im daje duhovnu hranu? To bi bilo suprotno zdravom razumu i svim činjenicama koje su u to vrijeme jasno identificirale tog 'roba'. Upravo to sada tvrde Jehovini svjedoci.

Danijel: Npr. identitet 'vjernog roba', koliko je dugo bio krivo prikazivan? Ista stvar. To se opravdava.

Nadopuna: Želio sam reći kako oni opravdavaju činjenicu da ih je vodeće tijelo desetljećima uvjeravalo u nešto što nije istina, a sada Alen ima snage reći kako bi to bilo neprihvatljivo da ga netko uvjerava da je Bog trojstvo. U čemu je razlika ukoliko ga jedna i druga strana uvjeravaju u nešto što se ne može biblijski potvrditi? Razlike nema, ali kad ga vodeće tijelo npr. uvjerava da je istina ono što nije istina u vezi Isusovog identiteta, on će je bez preispitivanja prihvatiti, a kad bi ga netko uvjeravao u istinu za koju vodeće tijelo kaže da je laž, on bi je isto tako bez preispitivanja odbio, pa makar se ona može biblijski potvrditi kao istina. Nažalost to je žalosna činjenica koju oni ne vide i ne žele vidjeti. Zato mi je žao svih njih zbog takvog stava kojim uzdižu ljudsku mudrost iznad Božje riječi.

Milan: Danijele, nama je žao što se ovo ovako moralo završiti.

Danijel: Meni nije žao. Ovo se moralo desiti za pouku svima. Doviđenja!

Nadopuna: Od mene se od sada očekuje da priznam da sam pogriješio zbog javnog objavljivanja svojih drugačijih gledišta i da se pokajem kako bi bio ponovno priznat kao član zajednice. Ako se to traži od mene, onda bi se to trebalo tražiti i od 'vodećeg tijela' koje je kroz povijest ove organizacije više puta iznosilo svoja drugačija gledišta a da nije izgubilo svoje mjesto među svojom braćom. Međutim, oni se nikad nisu javno pokajali iako su neka njihova kriva tumačenja (o transplataciji, transfuziji, civilnoj službi, krivim očekivanjima) negativno djelovali na mnoge članove i njihove obitelji. Čak su tražili da se publikacije sa odbačenim gledištima naručuju i dalje distribuiraju kako ne bi propao novac koji je uložen u štampanje tih knjiga. Osim toga, nikad nisu zahtijevali da se unište njihove knjige sa odbačenim gledištima tako da danas svatko može to imati u svojoj biblioteci. Zašto meni nameću drugačiji zahtjev? Ako je to Božji zahtjev za njegov narod, zar su onda članovi vodećeg tijela iznad Božjeg zakona? No, ukoliko to nije Božji zahtijev, onda bi se prema mojim gledištima i knjigama trebalo odnositi na isti način kao što se odnosimo prema tim istaknutim starješinama. Naime, ne samo da me nisu trebali isključiti nego od mene ne mogu zahtijevati pokajanje za nešto što nije grijeh. Imam tu istu slobodu da kažem kako moje knjige mogu biti izložene javnosti, kao i starije publikacije Watchtowera i da ih svatko tko želi može imati u svojoj biblioteci radi vlastitog ispitivanja.

 


Odluka o isključenju je čitana u skupštini nedugo nakon ovog saslušanja. Od svih članova zajednice se traži da se prema meni kao isključenom odnose prema strogim pravilima koja je propisao Watchtower. Međutim treba preispitati koliko ta pravila odstupaju od biblijskih smjernica? I kako se treba odnositi prema izopćeniku ukoliko su starješine učinili nepravdu? O tome možete čitati u člancima:

vezani članci:

"Glas savjesti"

"Izopćenje po Watchtoweru"

"Kako se ponašati prema izopćeniku"